Oproštajni govor u 14-om poglavlju posvema je oblikovan u duhu ivanovske teologije. Kod najave Parakleta kojega Isus obeæaje uèenicima još jednom je naglašeno neshvaæanje i neprihvaæanje „svijeta“ (14,17). „Svijet“ ne može dati mir (14,27), ali Isus ostavlja uèenicima svoj mir i èuva njihovo srce od uznemirenosti i straha. Oproštajni govor završava ohrabrenjem da vjeruju. |
|
Opširnije...
|
|
|
Treća uskrsna nedjelja Iv 21,1-19 U Markovu evanđelju anđeo koji se ukazuje ženama i obaviještava ih da je Isus uskrsnuo i da ide pred njima u Galileju. U Mateju Isus osobno poručuje učenicima da pođu u Galileju jer će ga tamo vidjeti. Današnje ukazanje je treće po redu nakon uskrsnuća. Zavirimo kakve su okolnosti ovoga ukazanja. |
|
Opširnije...
|
|
|
Iv 20, 19-31 U sumrak tog dana prvog u tjednu stali su učenici sa zakapijanim vratima zbog straha od Židova. Došao je Isus, smjestio se između njih i rekao: „Mir vama!“ Nakon Isusove smrti zajednica je osjećala strah, nesigurnost i nezaštićenost zbog mjera koje su Židovi mogli poduzeti protiv njih. Susreće se jedna situacija straha koja je paralelna sa starim Izraelom u Egiptu kad su Izraelci bili progonjeni faraonovim trupama: „Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme veliki strah. I poviču Izraelci Jahvi.“ (Izl 14,10) Kako se narod tad osjećao, također su i učenici u noći u koju dolazi Gospodin izbaviti ih iz ropstva. |
|
Opširnije...
|
|
|
Uskrsnuće Kristovo jest ispunjenje Staroga Zavjeta i samoga Isusa za njegova zemaljskog života. Izraz „po Pismima“ pokazuje da Uskrsnuće Kristovo ispunja ta proročanstva. Uskrsnućem je također potvrđena istina božanstva Isusova. Postoji dvostruki vidik u Vazmenom otajstvu: svojom smrću Krist nas oslobađa grijeha, a svojim Uskrsnućem otvara nam pristup u novi život. Taj je život ponajprije opravdanje koje nam vraća milost Božju. On se sastoji u pobjedi nad smrću grijeha i u novom udioništvu u milosti. Predmet je vjere u Uskrsnuće događaj u isti mah povijesno posvjedočen od učenika, koji su stvarno susreli Uskrslog Isusa, i tajanstveno transcendentan ukoliko je ulazak Kristova čovještva u Slavu Božju. Prazan grob i odloženi povoji sami po sebi znače da je tijelo Kristovo moću Božjom izmaklo vezama smrti i truleži. Oni pripravljaju učenike na susret s Uskrslim. |
|
Opširnije...
|
|
LUKA 22, 14-23, 56 U Starom savezu kao žrtva zemaljskih prvina bili su prinošeni kruh i vino, u znak zahvalnosti Stvoritelju. No u povezanosti s Izlaskom ti plodovi poprimaju novo značenje: beskvasni kruh naime, koji su Židovi svake godine blagovali na blagdan Pashe, podsjeća na žurbu izlaska i oslobođenja iz Egipta, zatim spomen mane u pustinji uvijek će Izraela podsjećati da on živi od kruha Božje riječi. Svagdašnji kruh, konačno, plod je Obećane zemlje, jamstvo Božje vjernosti obećanjima. Čaša blagoslovna, koja se pila na kraju židovske Pashalne večere, blagdanskoj radosti vina dodaje eshatonsku dimenziju, tj. mesijansko iščekivanje obnove Jeruzalema. |
|
Opširnije...
|
|
|
"Preljubnica" Ivan 8, 1-11 U Starom Zavjetu zakon je bio ispred čovjeka. Prekršiti slovo zakona značilo je prišiti etiketu grešnika i odgovarati za posljedice. U konačnom slučaju presuda je značila smrt. Prema Mojsijevom zakonu, tko bi izvršio preljub i bludnost kažnjavao se kamenovanjem. Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne, oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. (Pnz 22, 23-24) U Novom Zavjetu, Isus stavlja čovjeka ispred slova zakona i na taj način daje novi život nakon iskrenog pokajanja. |
|
Opširnije...
|
|
|
"Izgubljeni sin" Luka 15, 1-3.11-32 Svi se carinici i grešnici približavali k Isusu da ga čuju. A farizeji i književnici mrmljali: „Ovaj prima grešnike i jede s njima.“ U ono doba književnici su bili pismoznanci, židovski svećenici, elita društva koja je poznavala zakon i strogo se držala pisane riječi. Farizeji, možemo kazati da su bili radikalci, ljudi koji su se duboko pridržavali zakona i sve što bi i malo odstupalo za njih je bilo nečisto. Carinici su spadali u kategoriju koja je činila sve i svašta za vlastiti probitak, a grešnici su bili ljudi bolesni, siromašni, na rubu morala. |
|
Opširnije...
|
|
|
«« Početak « Prethodna 1 2 Sljedeća » Kraj »»
|
| Stranice 62 - 68 od 68 |