Nedjeljno čitanje 29.7.2007. 

Unutarnji molitveni zanos

Na početku mojih teoloških studija, cijenjeni i dragi profesor uđe u aulu i bez uobičajenog pozdrava započe: 'Jednom sv. Franjo Asiški, u kasno predvečerje, uđe u šumu da moli u osami. I tako ga zateče jutro. Molio je Očenaš. Što mislite koliko puta?' Počeo je kviz, nagađanja su se kretala od fantastičnog milijuna do skromnijih stotina. Grohotni smijeh profesora jasno je govorio o krivim pretpostavkama. Ja sam šutio zbunjen, bez intuicije i znatiželje. Jedan student reče: 'Jedanput.' Profesor stade, pomalo dramatično, presta sa smijehom, mi svi u očekivanju, i reče: 'Znao sam! Znao sam! Uvijek je tako. Svi se zamisle nad kvantitetom. Ne! Točan odgovor glasi: sv. Franjo je započeo moliti O... i noć je prošla.' Jedna cijela noć u kojoj ni 'Oče' nije bilo do kraja izrečeno. Jedno O u koji se cijela duša slila tijekom jedne noći.

Uvijek kad molim Očenaš sjetim se sv. Franje, profesora, noći i moje nemoći da se pretvorim u kliktavi Ooo! i tako dočekam jutro u neizrecivu unutarnjem zanosu molitvenog usklika. Što ću, nisam sv. Franjo, već grešni Branko. Treba mi kvantiteta, opetovanje, količina, riječi, samouvjerljivost brbljanja. Ponekad se zastidim od praznine koja prati moj molitveni šapat. Ušutim. I tada se desi da više ćutim tu prisutnost Bića iznad mene, u tišini postojanja, u bezglasju, nemoći da se izreknem, oglasim, zazovem tim svemoćnim 'Očenaš'. Jezovita stvarnost moga svijeta, očaj trenutka, unutarnja postiđenost, sve što gura u izolaciju boli, patnje, osjećaja usamljenosti, grijeha, konačnosti, nerazumijevanja smisla, sve to se ulijeva u moju nijemost, nemoć, ponekad i za jedno obično: O! Ne ono Franjino ispunjeno, prepuno osobnog bića i predanja, već jedno malo Brankovo u kojem bi stajao početni impuls moje molitve. Pa i u strahoti moje šutnje on je prisutan, jači od smrti koja prijeti, veći od ništavila koje se sugerira, snažniji od slabosti koja se gasi. 

Taj me osjećaj pripadanja ne napušta ni tada kad se sve fantazije gase i životna perspektiva ne vidi dalje od današnjeg dana. Moj nebeski otac je izvan tih kategorija. On je ponekad i usprkos njima. Stoga se nikada ne osjećam ispražnjen Njime, u najgorem slučaju sobom. Jer mi smo se sreli na početku i zavoljeli. Čak i kad bih htio, ne znam pobjeći od te ljubavi. Od nje sam satkan, u njoj me zače mati moja. I znam, doći će jedna noć, jedno kasno predvečerje. Ja ću kao nekoć sv. Franjo ući u tamnu šumu. Zavikat ću 'Oče!' Svanuti će i moje O. Trajat će svu vječnost kroz sunčani dan koji zalaska nema. Branko Sbutega (1991)

 Prepoznati situacije u tekstu
Tekst se sastoji od nekoliko dijelova.
1.    Isus moli („na nekom mjestu“, učenici su oko njega – vide ga kako izgleda tijekom molitve, poslije molitve…)
2.    Isusovom molitvom učenici su potaknuti da ga pitaju: „Nauči nas moliti!“, uz tvrdnju i usporedbu – „kao što je Ivan naučio svoje učenike“
3.    Isus ih poučava sljedećom metodom:
a.    Konkretan obrazac molitve Oče naš – što moliti
b.    Usporedba o dva prijatelja i tri kruha
c.    Komentar usporedbe: „Ako i ne dadne zato što mu je prijatelj,…, dat će mu što god treba zbog njegove bezočnosti (dosadjivanja) “ – o načinu molitve
d.    Upute – načini molitve i rezultati. I obećanje uslišanja! (i to dvostruko) (Lk 11, 9-10)
„Ištite i dat će vam se.
Tražite i naći ćete!
Kucajte i otvorit će vam se!“
Jer (drugi put!)
„Doista, tko god ište – prima;
I tko traži – nalazi;
I onomu tko kuca otvorit će se.“
Ali ovdje je nekako još nedefinirano – u 3. licu.
e.    još jedna usporedba – nadopuna i dodatno objašnjenje prethodne točke
otac i sin – sin traži (kruh), ribu i jaje – i neće dobiti (kamen), zmiju i štipavca od oca
I udarna rečenica na kraju (za zamislit se):
„Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“
-    objašnjenje i nadopuna prethodne točke –
Tko je taj koji daruje? - Otac s neba (Oče naš, koji jesi na nebesima…)
Što daruje? – Duha Svetoga
Koga daruje? - one koji ga zaištu

Možda je dobro razmotriti i obrat – čak ako bi sin i tražio zmiju i štipavca, otac (makar zao) ne bi mu dao to (loše) – nego ipak – ribu i jaje  (dobro za njega)
Isto tako u recima 9 i 10 – Isus ne kaže – „Što god tko ište – prima“ – nego „Tko god ište – prima“ – i tek u zadnjoj rečenici sve je jasno – što je to što trebamo iskati, tražiti i kucati i što ćemo primit, naći i otvoriti – „Otac s neba će obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“

Što je volja Božja?
Bog želi da promatramo Isusa dok moli, i pitamo ga kako trebamo moliti. Isus nas upućuje da ištemo, tražimo, kucamo – Duha Svetoga! Potiče da nikad ne odustajemo od molitve (da u molitvi čak budemo dosadni i bezocni). Isus nam ostavlja Oče naš, kao putokaz Božje volje: da slavimo Boga Oca na Nebesima, tražimo Njegovo Kraljevstvo i tražimo i prihvaćamo Njegovu volju. Iz Očenaša čitamo da želi da molimo svaki dan – za svakodnevne potrebe, i što je najvažnije da opraštamo drugima i tražimo oproštenje od Boga, a kad god smo u napastima i ili izloženi zlima da tražimo pomoć od Boga.

Tko su nositelji volje Božje?
Izvršitelj Božje volje u ovom dijelu najprije je Isus u molitvi – Isus koji poučava o molitvi, zatim učenici koji ga promatraju i žele naučiti moliti, kao i Ivan koji je naučio moliti svoje učenike. Nositelji Božje volje oslikani su i u usporedbi – prijatelj koji dosađuje i „prijatelj“ koji ipak daje, ako ne iz jednog razloga, onda iz drugog.
Izvršitelji volje Božje su svi oni koji ištu, traže i kucaju, i oni koji primaju, nalaze, kojima se otvara, a to su prema Kristovom obećanju svi oni koji ištu Duha Svetoga.

Što su plodovi Božje volje?
Plodovi Božje volje su i sama molitva i uslišanje te molitve, kao i podučavanje drugih o molitvi.
A posljedica i plod svake ustrajne molitve su primanje, nalaženje, otvaranje i sam Duh Sveti.

Tko je naš Bog?
Naš Bog je Isus koji moli i podučava o molitvi, koji nas traži i nalazi, kuca i otvara(mo) mu se, ište i dajemo mu.
Bog je Otac na nebesima – koji kraljuje i čije Kraljevstvo dolazi k nama i čije Ime je sveto i čija volja treba biti na zemlji, kako i na Nebu, koji nam daje kruh naš svagdašnji i otpušta duge naše, koji nas izbavlja iz zla i napasti.
Naš Bog je Duh Sveti kojeg primamo po molitvi.

Gdje je naš Bog?
Naš Bog je istovremeno u svakoj našoj molitvi, na Nebesima - u svom Kraljevstvu koje nije statično, nego dinamično, koje dolazi. Naš Bog je u ostvarenju Njegove volje na Nebu i na zemlji. On je u kruhu svagdašnjem. U oproštenju grijeha – najprije međusobno, pa onda i od Njega. Naš Bog je u izbavljenju od Zla. On je u iskanju i primanju, traženju, kao i u nalaženju, kucanju i otvaranju. Naš Bog je u svakome tko zaište Duha Svetoga

Što želi i očekuje od mene?
Bog želi da kao učenici, učim moliti od Isusa – po Njegovom primjeru i riječima. Želi da molim svaki dan. Očekuje da opraštam dužnicima svojim svaki dan i tražim oproštenje od Boga – svaki dan. Želi da u molitvi budem ustrajna i dosadna ako treba i da u molitvi prije svega ištem Duha Svetoga.

Što ja konkretno mogu učiniti?
Ustrajno moliti Oca za dar Duha Svetoga po primjeru Sina – a sve ostalo će učiniti On(i)!

                                                                                               Božji blagoslov!