Nedjeljno čitanje 05.08.2007. 

Luka se intenzivno posvećuje temi bogatstva, gotovo još i više nego siromaštvu, premda to dvoje stoji u međuodnosu. Iz Lukina posebnog izvora potječu vapaji jao protiv bogataša (6,24), prispodoba o bogatom posjedniku (12,16-21), govor o gozbi (14,12-14), bogataš i siromašni Lazar (16,19-31) i nadcarinik Zakej (19,2-10).
Kako su opisani bogataši? Pretpostavlja se materijalno blagostanje, ponajprije u nekretninama, ali također i u prodaji i trgovini; ipak ono se ne opisuje, osim u prispodobi o bogatom posjedniku kojemu je polje dobro urodilo. Veleposjednici, veliki trgovci, utjerivači poreza pripadali su, uz kraljevske dvorane i velikosvećeničke krugove, dobrostojećim slojevima društva. Luka međutim ne postavlja pitanje porijekla posjeda, već gleda samo na držanje koje je posljedica bogatstva. On je čvrsto uvjeren da bogatstvo vuče u pohlepu (12,15; usp.16,14), da ima za posljedicu gubljenje čovjeka u zemaljskim brigama i užicima života (8,14; 12,19; 16,19; 21,34).

Bogatstvo rađa zahtjevan način razmišljanja; bogataši žele nešto značiti, žele da ih ljudi hvale i slave (usp. 14,7-10). Među usklicima jao nalazimo i onaj: „Jao vama kad vas svi ljudi budu hvalili. Ta, isto su tako postupali s lažnim prorocima očevi njihovi!“ (6,26). Naglasak je „manje na bogatstvu i s tim povezanim potrepštinama za život... nego na samouvjerenom smijehu, a pogotovu na općoj potrebi za hvalom(r.26).

Opasnosti koje dolaze od bogtstva za čovjekovo spasenje mnogostruke su: luksuzan život (12,19), prezir siromaha (16,20sl), častohleplje (14,7sl) i oholost (usp.14, 16-20). U konačnici to je zaboravljanje Boga i zatvaranje u odnosu na Isusov poziv (18,22sl). Bogatstvo je tako štetno, da bogataši ne mogu ući u kraljevstvo Božje; jer, „lakše je devi kroz iglene ušice proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje“ (18,25). Luka preuzima takve izreke iz predaja koje mu stoje na raspolaganju, ali ih također proširuje dodatnom građom.
Je li Luka smatrao posjed i bogatstvo kao takve lošima i Bogu protivnima? Takvo shvaćanje se nameće u govoru o „nepravednom bogatstvu“ (16,9.11). Riječ koja potječe iz aramejskog jezika označava ponajprije imetak u nekom neutralnom smislu, ali nerijetko poprima i negativan prizvuk koji je još pojačan dodatkom „nepravedan“. Taj atribut ne mora doduše označavati opakost posjeda kao takvog, ali ipak ističe da je sticanje bogatstva često opterećeno nasiljem i pljačkom, potkupljivošću i nepravdom. U kontekstu Lk 16,9-13, a kao nastavak prispodobe o mudrom upravitelju stoji upozorenje, da se stiču prijatelji „nepravednim bogatstvom“. Misli se na prihvaćanje kod Boga i, prema svemu što inače čitamo kod Luke, na razdavanje imanja siromasima.

Kod Luke možemo zapravo razlikovati umjereno držanje koje preporuča mudro postupanje s dobrima i radikalno držanje koje zahtjeva posvemašnje ostavljanje vlastitih dobara. Pravi pogled na bogatstvo otkriva se u pogledu prema Bogu: „Treba biti bogat kod Boga (12,21), blago skupljati na nebu. Zemaljske dragocjenosti nisu pravo bogatstvo, ono se stječe odricanjem posjeda i dobara u korist siromaha.  

Centralna Isusova rečenica današnjeg Evanđelja: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“

1. Prepoznati situacije u tekstu
Isus se nalazi među mnoštvom. Netko iz mnoštva mu se obraća, ali krivom zamolbom (različitom od one što nas je Isus učio prošle nedjelje – kako treba moliti – iskati Duha Svetoga) – u vezi podjele baštine.:
A.  Isus se ograđuje: „tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?“.
B.  Isus domeće pouku: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“
C. Isus nastavlja prispodobom  - o bogatom čovjeku kojem obilno urodi zemlja (blagoslov), te on planira dalje – rušiti žitnice, i podizati veće – te tamo „zgrtati“ svoje žito i dobra svoja. Nakon toga bogataš planira dalje - reći svojoj duši „imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge - počivaj, jedi, pij i uživaj“. No Bog ga grdi, naziva bezumnikom, i najavljuje da će već noćas zaiskati njegovu dušu od njega, te ga pita – to što je pripravio – čije će biti?
D. Isus objašnjava prispodobu – „Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“

2. Što je volja Božja?
Trebamo se kloniti i čuvati pohlepe, jer koliko god obilovali – život nije u onom što posjedujemo. Sve svoje planove trebamo graditi na Božjoj volji i u skladu s njom. Ne planirati ništa mimo Boga i bez Boga. Zahvaljivati Bogu na svemu što imamo, na svakom Njegovom blagoslovu, svjesni da sve to dolazi od Njega i po Njemu. Ne zgrtati ovozemaljsko blago, već se bogatiti u Bogu.

3. Tko su nositelji volje Božje?
Pojedinac koji se obraća Isusu u svojoj poteškoći. Isus koji ga poučava o onome što je bitno. Bogati čovjek iz prispodobe ne ponaša se prema Božjoj volji, već misli da sam može i ima pravo raspolagati svojim dobrima, da ih može zgrtati, a onda počivati, jesti, piti i uživati, umjesto da se trajno bogati u Bogu.

4. Koji su plodovi Božje volje?
Bogatstvo u Bogu – jedino pravo bogatstvo. Izostanak pohlepe, unatoč obilju – jer nije u tome život.   

5. Tko je naš Bog?
Isus među nama, spreman da nas pouči u svakom trenutku. Isus koji nije sudac niti djelitelj među nama. Isus koji nas poučava prispodobama. Bog – koji može zaiskati našu dušu u svakom trenutku, i tražiti da mu položimo račun o svemu što smo pripravili – za zemlju (počivaj, jedi, pij i uživaj) ili za Nebo (kloniti se i čuvati svake pohlepe).

6. Gdje je naš Bog?
Naš Bog je među nama, ali ne kao sudac i djelilac nad nama. Bog je u našem duhovnom bogatstvu.

7. Što želi i očekuje od mene?
Želi da se klonim i čuvam svake pohlepe. Da budem svjesna da život nije u zemaljskom obilju, već – u Bogu, jedinom pravom bogatstvu. Ne želi da zgrćem materijalna dobra, sama za sebe i svoje užitke – nije smisao života «u se, na se i poda se» - počivaj, jedi, pij i uživaj, već u tome da se «bogatim u Bogu».

8. Što ja konkretno mogu učiniti?
Mogu zahvaljivati Bogu na svemu što mi daruje, na svim dobrima koja su mi neophodna za život, pazeći kako raspolažem njima – da li pohlepno, ili svijesno da o svemu trebam Bogu polagati račun – da sve dolazi «po Njemu, s Njime i u Njemu» - u kojemu je jedino pravo bogatstvo, za koje vrijedi živjeti.

                                                                                                 Božji blagoslov!