Nedjeljno čitanje 14.10.2007.

Ni u jednom drugom evanđelju nije tako jako zastupljen pojam „liječiti“ kao u Lukinu. Iako izraz therapeuein izvorno znači „služiti, biti na usluzi“, ipak se on u Novom zavjetu najčešće upotrebljava u istom značenju s „liječiti, ozdravljati“, tako i u Luke. Isus je shvaćen kao liječnik koji liječi tjelesne slabosti i duševne nevolje te tako čitava čovjeka „čini zdravim“ u smislu hebrejskog mira (šalom). Brojna ozdravljenja koja Isus ostvaruje plod su snage koja mu je darovana od Boga. Ona ga goni da liječi (5,17), uto mu donose uzeta čovjeka kojega on istodobno oslobađa od njegovih grijeha i tjelesno ozdravlja (5,18-26). To ozdravljenje treba poslužiti kao primjer kojim Isus razobličuje prigovore pismoznanaca i farizeja da samo Bog može opraštati grijehe. Luka ističe da su ljudi slavili Boga i govorili: „Danas vidjesmo čudesne stvari“ (5,26). 
Dakle, Isusova čudesa ozdravljenja ne shvaćaju se slično čudesnim liječenjima u Epidauru kao razumljiv i svakidašnji događaj, već se prepoznaju u njihovoj posebnosti. Isus ozdravlja sve koji su potrebni liječenja (9,11). S tim ozdravljenjima povezan je također i navještaj kraljevstva Božjeg.

A to je znak da Isusova ozdravljenja stoje u kontekstu nadolazećeg kraljevstva Božjeg. S obzirom na pitanje izaslanstva Ivana Krstitelja Luka se najprije oslanja na brojna ozdravljenja i izgone demona što su se dogodili „u taj čas“ (7,21), a onda donosi mješoviti citat iz Izaije koji potječe iz izvora logija o slijepima koji ponovo vide, o hromima koji opet hodaju, o gubavcima i gluhima, o mrtvima koji ustaju na život, a onda na kraju jako ističe: „siromasima se propovijeda Radosna vijest“ (7,22sl). Čovjek se može međutim i zbog tih Isusovih djela pokolebati.
Luka je Isusove iscjeliteljske uspjehe redakcijski uobličio i stavio ih u službu svojih kerigmatskih namjera; ali mu je pritom važna slika Isusa koji ustrajno liječi bolesne. Motiv za njegovu iscjeliteljsku aktivnost jest Isusovo milosrđe s bijednima i obespravljenima u društvu i to u sklopu njegova navještanja kraljevstva Božjeg. U usporedbi s karizmatskim čudotvorcima koji su u grčko-rimsko vrijeme sve češće nastupali i kao poznata pojava toga vremena utjecali i na sinoptičku predaju, Isus se ističe svojim neobičnim ozdravljenjima, koja se događaju u očekivanju eshatološkog i već dinamički nadolazećeg kraljevstva Božjeg, kao jedincata pojava. „Dok su epidaurski svećenici tvrdili:Čudesa se kod nas događaju svaki dan, ovdje se čudo pojavljuje kao nešto posve nevjerojatno, 'Takvo nešto još nigda ne vidjesmo!“ (Mk 2,12). Čudo nije predmet očekivanja i nade vezano uz neku kontinuiranu ustanovu, već paradoksan događaj što proturiječi svim iskustvima.“
U Isusa sve je stavljeno u perspektivu Božje spasenjske volje i Isusove naklonosti ljudima. Uvijek je odlučujuća Isusova zapovijednička riječ koja zaziva Božju silu i tako podiže bolesnika.
Ozdravljenja što se događaju u ime Isusovo (Dj 3,6; 4,30), silom Duha Svetoga jesu „znakovi“ da je Isus, „Sluga Božji“ i dalje sa zajednicom i da je potiče na neustrašivo naviještanje riječi Božje.

11Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" 14Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. 15Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 16Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 17Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? 18A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" 19A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

Volja Božja u tekstu: "Idite, pokažite se svećenicima!"

Nositelji volje Božje
Isus, neki Samarijanac

Plodovi volje Božje
Deset gubavaca se očistilo, a samo se jedan vratio slaveći Boga na sav glas. Bacio se ničice k Isusovim nogama i zahvaljivao mu.
Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

Tko je naš Bog?
Isus koji je samilosan prema nama, koji na naš vapaj uslišava i ozdravlja.

Gdje je naš Bog?
Na putu, u susretu s gubavcima.

Što želi i očekuje od nas?
"Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"
Koliko puta ovim istim riječima zavapimo Gospodinu? U kakvom smo tada stanju? U nemoći i slabosti pred Bogom, kad nam je situacija bezizlazna, nemoguća misija.
Kad bolest zgrabi lice čovječje i miluje ga mirisom smrti, tim iskonskim strahom u svakom čovjeku, što drugo preostaje? Tražiti ono što se čini nemogućim, moliti za još jednu šansu zdravog koraka. Ovdje ne mislim samo na bolest fizičkog karaktera već sve ono što obuzima kompletan ljudski život, sve dimenzije postojanja.
U evanđelju čitamo, deset se gubavaca očistilo a samo se jedan vratio i zahvalio Gospodinu za ozdravljenje. Jesmo li i mi katkad među ovom devetoricom. Možda često puta a da nismo ni svjesni. Kad smo zdravi i ne oskudijevamo u ničemu, to nam se čini normalnim. Tko nam je to dao? Zašto smo posebniji od drugih, ili sretniji? Imamo li kom zahvaljivati na tom? Imamo li se kom pokazati? Imamo li se kom vratiti pjevajući mu pjesmu hvale i klicati u zahvaljivanju?
Ima netko kome je stalo do mene, tko me želi ozdraviti, tko me želi za sebe dajući me u službu drugima.
HVALA TI ISUSE!
                                     Božji blagoslov!