Nedjeljno čitanje 28.10.2007.

Isus je oštar promatrač krhkog ljudskog ponašanja.
Tko je farizej iz prispodobe? Čovjek koji je pun sebe, koji zauzima prva mjesta u hramu, koji se osjeća ispravnim pred Bogom i koji se uspoređuje s drugima i sa zadovoljstvom gleda na sebe jer ti drugi nisu kao on ili obrnuto. Farizej je pobožan, daje desetinu od svega što ima, ne radi nikakve amoralne radnje, međutim, farizej je čovjek koji ne zahvaljuje Bogu već samom sebi.  Farizej je pun oholosti, ponosa, umišljenosti.
Carinik – moli za Božje smilovanje, kaje se i ne uspoređuje s drugima. Svjestan je Božje veličine i svoje grešnosti.

9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

Volja Božja u tekstu: ne budite uvjereni u vlastitu pravednost i ne prezirite druge.
Treba se iskreno pokajati i pred Bogom priznati svoje grijehe.

Nositelji volje Božje u tekstu
Carinik koji je priznao svoju slabost.

Plodovi volje Božje
„Tko se uzvisi bit će ponižen, a tko se ponizi bit će uzvišen!“

Tko je naš Bog?
Bog koji gleda i farizeja i carinika, koji se približuje poniznom čovjeku, koji oprašta i uzvisuje ponizno srce.

Gdje je naš Bog?
On je u hramu, sa farizejom i carinikom.

Što želi i očekuje od nas?
„Bože, smiluj se meni grešniku! Ne usuđujem se ni očiju podignuti prema nebu, grešan sam čovjek, molim Te smiluj mi se!“
Svaki čovjek griješi, a koliko ćemo mi uvidjeti vlastite pogreške i gijehe treba se pogledati u zrcalo, ono nutarnje koje reflektira u nama. Što zrcalo više izložimo suncu to će biti jača refleksija, što se mi više izložimo Bogu to ćemo više uvidjeti svoje slabosti, a onda i mogućnost iskrenog i radosnog pokajanja. Dobri ljudi su skromni, ponizni, ne uznose se, ne nadmeću, ne upiru prstom u drugoga, ne nadimaju se.. dobri ljudi prihvaćaju, praštaju, odzdravljaju.
Ne budimo farizeji jedni drugima i ne hvalimo se pred Bogom, jer kako je već spomenuto u jednom evanđelju: sluge smo beskorisne, učinili smo što smo trebali učiniti. Gospodin poznaje naše nutrine a mi pokušajmo doći do svoje pa ćemo iznova opetovati: Bože, smiluj se meni grešniku! 

                                            Bog Vas blagoslovio!