Nedjeljno čitanje 02.12.2007.

Trajno djelovanje Uskrsloga u Crkvi povezano je konačno s perspektivom paruzije Sina Čovječjega. Kristova paruzija baca svjetlo i sjenu na vrijeme Crkve. Budući da Sin Čovječji još nije došao, to je vrijeme čekanja i priprave. Matej je markovski govor o posljednjim stvarima dopunio s tri prispodobe koje osvjetljavaju tu situaciju: prispodoba o budnom domaćinu koju je Matej zajedno s Lukom preuzeo iz izvora logija, prispodoba o vjernom i mudrom sluzi i prispodoba o deset djevica koja potječe iz Matejeva posebnog izvora. Ta posljednja prispodoba istodobno je i opomena i obećanje: djevice koje nisu bile pripravne, isključene su sa svadbe, dok one koje su bile pripravne ulaze sa zaručnikom u svadbenu dvoranu.

Pogled na paruziju jest opomena za Crkvu koja je još u stanju dokazivanja. Pritom nije odlučujući momenat očekivanje blizine. Točno vrijeme paruzije ostavljeno je, kao i u Marka, otvorenim, ali zapravo još više potisnuto u daljinu. Matej kao i Marko ostavlja napetost između očekivanja blizine i nepredvidivog svršetka. Zato on pred kraj svoga govora o posljednjim stvarima ubacuje prispodobu o povjerenom novcu koja poziva na bogaćenje talentima dobivenim od Boga i zato na kraj stavlja scenu općeg suda koja jače od svega drugog potiče na djela ljubavi.
Za Mateja Krist djeluje dalje u svojoj Crkvi sve do svoga slavnog dolaska, prije svega kroz poziv na ostvarenje njegove poruke. Sukladno tako konkretno i praktično postavljenu cilju koji mu se nametnuo kao posljedica stvarnih okolnosti života u njegovim zajednicama i sukladno svom osobnom usmjerenju trijeznog moralnog propovjednika, on prikazuje Krista jakim crtama kao suca, ali i kao onog koji je kao Gospodin saveza trajno prisutan u svojoj zajednici, kao „Bog s nama“ u kojem se ostvaruju obećanja i očekivanja Starog Zavjeta.

37Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 38Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 40Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 41Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." 42"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 44Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."

Volja Božja u tekstu: budite pripravni, bdijte jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.

Nositelji volje Božje
Sin Čovječji

Plodovi volje Božje
O dolasku Sina Čovječjega, jedan će se uzeti, a jedan ostaviti.
Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bog uzima i ostavlja, ali na temelju spremnosti koju pokazuje pojedinac osobno za sebe.

Tko je naš Bog?
Isus koji nas upozorava, potiče na spremnost, Bog koji nam dolazi i koji uvijek ide prema čovjeku.

Gdje je naš Bog?
Bog je na našem životnom putu.

Što želi i očekuje od nas?
Vidimo iz ovog odlomka jasno i glasno Isusovo upozorenje: BDIJTE!
Gospodin od nas očekuje budnost, spremnost jer On je zaista već na vratima. Biti spreman znači otvorenih očiju primati svjetlost, a svjetlo je Isus. Sunčajući se na Njegovom svjetlu poduzmimo da i drugi osjete toplinu ljubavi i mira. Bdijmo nad sobom, bdijmo nad drugima i onda bez straha živimo i radimo, i radosno iščekujmo Njegov dolazak.

Gospodine, Ti neprestano bdiješ pred vratima srca našeg- pozivam te uđi u srce moje. Tvoja prisutnost potiče nas na budnost, ne dopusti da se uspavamo, ne dopusti nam san kad su mnogi koji čekaju na naš čas. Gledamo tu djecu, te ljude oko sebe...Bože, Ti nam salješ pisma i  miluješ dušu našu, Ti nas obasipaš rosom radosti i kad te molimo za to, za trenutak nismo ni svjesni da si već učinio.
Zahvalnost je naša velika, al kako da Ti uzvratimo Bože koji si nevidljiv.
Hvala Ti na ovom daru vida i razuma, hvala što si otvorio nutarnje senzore pa da uistinu vidim svijet oko sebe. Zahvaljujem Ti Gospode i činit ću što mi je moguće i nemoguće, činit ću da tvoja rosa radosti preko mene natapa druge oko mene. Činit ću Gospodine, jer na to si me pozvao, to me učiš i na to me upućuješ. HVALA TI!

                                             Božji blagoslov!