Često sam o sv. Mariji Krucifiksi razmišljala kao o jednom stereotipu pobožnosti koja je dosadna i zamara. Napominjem da je Paola di Rosa postala sestra Marija Krucifiksa. Bila nam je prikazivana kao ljubiteljica Križa, do te mjere da je na dan zavjeta  uzela ime  «raspeta» - Krucifiksa.

  Daleka, strana, uniformirana, bez greške, predodređena za divljenje i biti uzor svetosti. Još bi mogla nabrajati atribute koje smo ponavljali, divili im se i ostajali ravnodušni nakon priče.
 Zadnjih sedam godina na nov način primičem se  Paoli di Rosa.
 Ključ i perspektiva novog upoznavanja i želje za nasljedovanjem Nje, je sa stajališta i u perspektivi misije  Udruge Zdenac.
 Njene karakterne osobine svijetle i nadahnjuju.
 Istaknut ću neke od njih. Iskren i neposredan osobni odnos s Bogom. Svaka situacija koja joj se nameće ona je priča svome Bogu, svom Raspetom od kojega osluškuje uputu i smisao. Blizina i osobno služenje zaraženim kolerom, ranjenima, sestrama, novim kandidaticama, siročadi, hendikepiranima pokazuju njenu humanost kao ljudsku osobinu koja je preduvjet Božjem djelu milosrđa.  
 Upornost je njeno svojstvo. Za postići odobrenje od civilnih vlasti, koje su joj bile protivne, piše i koristi veze i poznanstva.
 Ponavlja dopise, čeka mjesecima i godinama dozvolu. Ne odustaje jer je sigurna da djelo koje predvodi jest ostvarenje Božje želje. Zatim odobrenje od Pape. Tu se ističe njeno samopouzdanje.
 U svoj poniznosti i praćena osobnom molitvom i molitvom zajednice iz Bresce čeka tjednima da je Papa primi.
  15. 12. slavimo dan njezina odlaska u nebo. Ove godine Službenice Milosrđa širom svijeta s ponosom smo proslavile svoju sv. Majku, koja je postupno rasla od Paola di Rosa do sv. Marije Krucfikse.
 Njen put je sveta staza našeg posvećenja po djelima milosrđa, ovdje i sada, osobno i zajednički.