Nedjeljno čitanje 09.03.2008.

Dva posljednja velika čuda,ozdravljenje slijepca od rođenja i Lazaraovo uskrišenje zamišljeni su kao vrhunac Isusova djelovanja u znakovima. Oni na jedinstven način otkrivaju značenje Isusa kao svjetla i života svijeta, kao što je i Logos u Prologu predstavljen i istaknut kao život koji svijetli ljudima (1,4) ili kao svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog čovjeka (1,9).

Oboje je ujedinjeno u riječi:“Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život“ (8,12). Isusova funkcija prosvjetljenja zatim je znakovito prikazana u ozdravljenju slijepca od rođenja. „Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta“(9,5). „Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odredbu: da vide koji ne vide, da oslijepe koji vide!“(9,39). Ta razlučna snaga Isusova djelovanja izbija na vidjelo. Svjetlo i žovot su izrazi koji označavaju Isusovo spasenjsko djelovanje. Uskrišenje mrtvih predočava Isusovu moć darivanja života. Opet je prisutan dvostruk učinak: tko prihvaća Isusovu objavu kao „uskrsnuće i život“, kako to čini Marta, taj u vjeri nalazi život, tko se tome protivi kao veliki svećenici i farizeji taj slijedi put smrti. Ta dva velika čuda smišljeno su stavljena na kraj Isusove objave u znakovima i ona dovode do vrhunca drame koju evanđelist otkriva u Isusovoj „povijesti“.

1Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" 8Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." 11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." 13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" 17Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. 18Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 21Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." 23Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" 24A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." 25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." 29A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. 30Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. 32A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 34upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" 35I zaplaka Isus. 36Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" 38Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. 39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." 40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" 41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. 42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" 45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Volja Božja u tekstu
„Budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"
"Lazare, izlazi!"
"Odriješite ga i pustite neka ide!"

Nositelji volje Božje
Isus, Marta, Lazar

Plodovi volje Božje
"Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“   VJERA I ŽIVOT

Tko je naš Bog?
Isus koji ljubi, opominje, probuđuje, obećaje, suosjeća, plače, oživljuje.
Naš Bog je uskrsnuće i život i svjetlo.

Gdje je naš Bog?
U nekom mjestu sa svojim učenicima, u Betaniji sa Martom, Marijom, ispred groba, sa Lazarom. On je tamo gdje Ga se pozove.

Što želi i očekuje od nas?
VJERU, u vjeri živimo, vjera spašava, probuđuje iz smrti, iz naše tamne noći.
A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"
Koliko je samo Lazara oko nas????????  A jesam li možda i ja na mjestu Lazara?
Bez zrcala ne vidimo svoj odraz, a naše dva zrcala(oči) vide mnogo toga... i pećinu i kamen, i 
svezane ruke, noge, omotane glave, žive mrtvace koji vegetiraju od danas do sutra.... vidimo i što treba i ne, a što poduzimamo?
Mnogi su mrtvi u vjeri, mrtvi u svojoj svakodnevnici.
Kad vidimo takvog čovjeka i kad vidimo da je Bog ispred njegova groba, onda ga i mi odriješimo, oslobodimo njegovih okova, pustimo neka ide, ne predbacujmo, ne sudimo.
Neka nas Isus oživljava svaki dan a mi pomozimo jedni drugima sretno koračati na stazi života.

                                        Gospodin Vas blagoslovio!