Od devetog mjeseca prošle godine, misionarka- laikinja Udruge Zdenac, Drina Ćavar, boravi u Ekvadoru, gdje djeluje među Indijancima. Zdenac ostvaruje svoju misiju, Misionara Milosrđa, preko laikinje Drine u suradnji sa zajednicom Krista Misionara Molitelja. Ovo su Drinina misionarska iskustva:

Ovdje pomažem Zajednici sestara Krist Misionar Molitelj, koju je 24. svibnja 1999, na blagdan Marije Pomočnice, osnovala naša misionarka iz Srinjina kod Splita, s. Lenka Čović, koja je misionarka u Ekvadoru već 23 godine. U njenoj zajednici ima 11 mladih sestara Ekvadorijanki, koje sve imaju oko 25 godina, te kao i njihova utemeljiteljica s. Lenka, žele sav svoj život posvetiti najpotrebnijima, siromašnom indijanskom stanovništvu u ovim visokim i
zapuštenim andskim predjelima, na preko 2500m visine!
Ovdje su sestre u najskromnijim uvjetima i skoro pustinjskom pješćanom okruženju osnovale i počele graditi svoj mali duhovno-edukativni centar, koji sad već djeluje skoro 5 godina! Imaju 70-ak djece osnovnoškolske, predškolske i vrtičke dobi, uključujući i jaslice, koja uz odgovarajući pedagoški rad s njima, dobiju i duhovnu izgradnju, te konkretna dva obroka dnevno, bez kojih bi inaće sigurno ostali u svojim siomašnim obiteljima. Zahvaljujemo suradnicima i kumovima Udruge Zdenac, koji su svojim prilozima, u okviru projekta kumstava “Zdenac znanja” pomogli školovanje i prehranu sve ove djece za ovu godinu! Preporucamo ih i ubuduće!
Kako su roditelji ove djece i siromašni i neuki, sestre same malim kamiončićem i malom Ladom u više tura ujutro odlaze po svu tu djecu, i popodne ih situ i njegovanu razvoze njihovim domovima!
Sestre vode i strukovnu krojačku srednju skolu za 50-ak djevojaka u 3 razreda, uz svu potrebnu teoriju i praktični rad, ispunjavajući i sve zahtjevnije uvjete ovdašnjeg Ministarstva obrazovanja, polako i postepeno gradeći i proširujući svoje skromne učionice, jednu po jednu, a nedavno je zahvaljujući i donacijama dobrih ljudi dovršeno i malo višenamjensko sportsko igralište, koje je takodjer zahtjevalo Ministarstvo, kao jedan od uvjeta potrebnih za dobivanje svih službenih odobrenja za rad škole.
Uza sve to sestre uzdržavaju i 8 siromašnih djevojaka, s obalnog dijela ili iz posebno problematičnih obitelji, koje ovdje i žive i borave, dok sestre vode brigu oko njihova obrazovanja i odgoja, uz detaljno isplaniran dnevni red…
Kao što i ime Zajednice Krista Misionara Molitelja kaže, sestre uz svoj zahtjevan i iscrpljujući misijski posao, dnevno odvajaju veći dio vremena i za zajednicku i osobnu molitvu u svojoj maloj kapeli, pred Presvetim, odakle crpe svu snagu, baš kao prave loze na Trsu! A dnevno se preporučuju u zagovor i kardinalu Stepincu, čija velika umjetnička slika je izložena u na ulazu u sam centar!
Sestre se brinu i oko 3 male skromne okolne crkvice: San Francisco, Santa Anita i San Miguel, gaje vode i sav pastoralni rad: održavaju župne kateheze, molitvene susrete, pripreme za sv. Sakramente…Sav trud i zalaganje sestara prepoznaje i cijeni najviši predstavnik Crkve u Ekvadoru, ovdašnji nadbiskup Raul Vela, koji je krajem prošle godine i osobno došao posjetiti sestre i obići naš mali centar.
Tek nedavno, nešto prije Božića, stigao je i prvi stalni župnik, mladi p. Patricio, čime su ispunjene žarke molitve sestara i zamolbe Nadbiskupu, te je uvelike olakšan pastoralni dio njihova djelovanja, jer se sad barem nedjeljom ne moraju brinuti oko toga kojeg će svećenika moći pozvati i dovesti svojim župljanima! A upravo pred Korizmu, mladi župnik je pokrenuo i Euharistijsko klanjanje pred Presvetim svakoga četvrtka!
Veliki problem ovdje su i evangelistička crkva, i razne sekte, najviše Jehovini svjedoci, koji ne gube vremena i pokušavaju čak i ovdje širiti svoje djelovanje, uzimajući svoj danak, ali i sestre ovdje svojim djelovanjem predstavljaju i te kakvu utvrdu katoličanstva, i štit od ovih izvana nametanih loših utjecaja.
Sestre su se posebno razveselile i mom dolasku na početku ove skolske godine, jer im mi volonterke, Sarita iz Ekvadora i ja, doista puno značimo u svim njihovim obavezama. Sarita vodi vrtićku skupinu djece i puno pomaže oko cura iz internata i svim drugim svakodnevnim aktivnostima. Ja predajem engleski svim uzrastima, te informatiku u osnovnoj školi, kako bi stekli prve temelje. Često pomognem i oko najmanjih u jaslicama, baš uz njih shvačajući kako se misijsko poslanje sastoji od puno malih, sitnih stvari – učinjenih s velikom ljubavlju, koja je baš ovdje toliko potrebna, i koju oni i te kako znaju i prepoznati i uzvratiti! Tako po ne znam koji put vežući njihove cipelice, i brišući njihove nosiće, perući mnoštvo suđa nakon njihova slasnog blagovanja, koje si sami ne bi mogli priuštiti, osjećam što je Isus mislio govoreći: “Pustite k meni malene!” Ili dok ih popodne s nekom od sestara razvozim njihovim domovima, a njih 15-ak stisnutih u tom malom autu, živahno čavrljaju, uživajući u vožnji svojim pjeskovitim zavićajem, po neasfaltiranoj cesti, veselo podvikuju svaki put kada poskočimo na nekoj od cestovnih rupa…
Lijepo je provoditi i onih par sati popodne s našim srednjoškolkama iz internata, pomažući im oko matematike i engleskog, a one s nama djele svoje najnovije štoseve ili čak po koju tajnu…
Nedavno sam se uključila i u rad s jednom molitvenom grupom mladih u crkvici sv. Mihaela, i počela voditi jednu grupicu malih pripravnika za Prvu sv. Pricest! Zahvalna sam Bogu na svim blagoslovima kojima me ovdje obasiplje i milostima koje tako obilno izlijeva na me i na čitav naš mali i dinamični centar, posebno i po vašim molitvama u koje nas i dalje sve preporučam!
Drina Ćavar
Oyacoto, Quito, Ecuador,