Učenice 2. odgojne grupe Ženskog đačkog doma u Splitu, zajedno s ravnateljem, postali su kumovi  još  jednom siromašnom djetetu preko  Udruge Zdenac.

Zapitam se nekad jesam li sebična, jesam li dobra osoba, ili možda, da li zahvaljujem Bogu dovoljno? Dok pričam s njim, On mi odgovara i tješi me, a ja znam da me Bog voli, da mi otvara oči. Bog mi jednostavno daje i daje, svoju ljubav. Dok vrijeme prolazi, učim i mijenjam svoja mišljenja. Živim u Ženskom đačkom domu sa 23 djevojke u grupi, većinu vremena provodimo zajedno. Naša odgajateljica nam je predložila da ako želimo pomognemo jednom siromašnom djetetu iz siromašnih zemalja. Time bi mu omogućili godišnje školovanje i jedan, samo, jedan obrok dnevno. Bez razmišljanja smo se svi složili, pridružio nam se i ravnatelj, prikupili novce i odnijeli u Zdenac. Tamo nas je dočekala s. Ljilja, koja je provela 13 godina pomažući siromašnoj djeci. Postavljala nam je pitanja koja traže duboko razmišljanje, ali iz dubine srca. Moje srce je bilo površno za to dijete, uopće nisam shvaćala važnost pomaganja tom djetetu. Zapravo sam bila sebična, jer mi je samo bilo u glavi dati te novce i da se pomogne. Nisam cijelu sebe unijela u dobro djelo. Tada sam se sramila toga, ali sam bila sretna jer mi je Isus preko osobe otvorio oči. Rekao mi je da su ta tužna, izgubljena, bolesna djeca cijeli svoj život preplavljena osjećajima bezvrijednosti. I ja se  osjećam ponekad manje vrijednom osobom i to je ružan osjećaj i ne mogu niti «zamisliti» kako se oni osjećaju cijeli svoj život Gladni, bez roditelja, prepušteni sami sebi, a ja koja imam sve, opet nisam zadovoljna. Taj jedna pomoć promijenila bi život, osjećaje. Pojavila bi se nada  za krenuti dalje, sreća, pojavio bi se onaj najljepši osjećaj koji im govori da vrijede, da za neke ljude puno znače. Sretni su s jednim događajem, a ja ne vidim te male stvari. Shvatila sam da je moj život ispunjen s toliko malih stvari, koje su tako vrijedne, a nekad ih ne vidim. Imam roditelje, predivne sestre, imam uvijek nešto pojesti kad sam gladna. Moram cijeniti male stvari. U dubini sebe želim dati veliki dio svoje ljubavi kome je najpotrebnije, jer su ta djeca i svi ljudi vrijedni i da nikad nisu sami. Tada sam shvatila da iz dubine srca želim pomoći. Željela bih vidjeti osmjeh na njihovim licima, tada bih puno, puno više dobila. Dobila bih sreću i radost što imam mogućnost pomoći i krenuti Božjim stopama. On me uči da dajem Njegovu ljubav  kao što je On meni daje. Željela bih da to ljudi vide i da «osjete» ono što sam ja osjetila.
Natalia, 1. raz.,Metković

Učenice 2. odgojne skupine:

1..Ana Baltić, Obrtnička škola, 3. raz. - BLATO, KORČULA
2.Marija Bezmalinović., Sred. Teh. prometna škola, 2. raz. -SELCA, BRAČ
3.Slavica Budimir – Bekan, Zdravstvena škola, 2.raz. - TURJACI, SINJ
4.Jelena Cetinić, Zdravstvena škola, 4.raz. - BLATO, KORČULA
5..Antonija Čolić, , Obrtnička škola, 3. raz. - LOVRIĆA DOLINA, KUPRES
6.Dragica Čuić, Zdravstvena škola,2. raz. - MESIHOVINA, TOMISLAVGRAD
7.Lucija Dodig, Obrtnička škola, 3. raz. - VEDRINE, TRILJ
8. Mia Gospodnetić, Obrtnička škola, 1.raz.- POSTIRA, BRAČ
9.Darija Jović, Zdravstvena škola, 4.raz.- VINJANI GORNJI, IMOTSKI
10. Ivana Kalajžić, Nadbisk. Gimn., 1. raz. – ŽEŽEVICA
11.Ines Kosorčić, , Obrtnička škola, 4. raz.- VRLIKA
12.Monika Mačić, Obrtnička škola, 3. raz. - ČIOVO, TROGIR
13.Marina Markovina,  Sred. Teh. prometna škola, 3. raz. - LUMBARDA, KORČULA
14.Ana Moškatelo, Obrtnička škola, 2. raz. - DOL, STARI GRAD, HVAR
15.Ivana Nikolić, II gimnazija,1.raz.- LOVREĆ
16.Ivana Planjar, Zdravstvena škola, 1. raz. - STARI GRAD, HVAR
17.Nela Plazibat, Zdravstvena škola,2. raz. – TRILJ
18.Marijana Rudež, , Obrtnička škola, 3. raz.- IMOTSKI
19.Marijana Šućur, Zdravstvena škola, 1. raz. – IMOTSKI
20.Iris Trutanić, , Obrtnička škola, 3. raz.- SELCA, HVAR
21.Marija Turalija, Obrtnička škola, 3. raz. – KUPRES
22. Natalia Neda Volarević, Zdravstvena škola, 1. raz.- METKOVIĆ
23. Gloria Zrno, Zdravstvena škola, 1. raz.- KUPRES
Odgajateljica: Ljiljana Buljubašić
Ravnatelj: Milivoj Vukšić