Bila je sunčana i topla subota, 8.11.2008., kad smo nas četiri pripravnice za misije: Smiljana, Sanda, Marija i Lana, krenule za Dubrovnik. Idemo se ponovno susresti sa našim suradnicima, kumovima i prijateljima i dati im najnovije informacije o projektu gradnje kuća za najsiromašnije obitelji u Burundiju.

Nakon što smo se smjestile kod Ančela - Službenica milosrđa, na Pilama, krenule smo za Čilipe. Priključila nam se i Zrinka, mlada volonterka koja studira u Dubrovniku. U Čilipima smo održali sastanak kod župnika don Josipa. Započeo je molitvom te smo osnaženi Duhom mi nastavili. Najprije je Lana govorila o Burundiju i dala nekoliko informacija: Burundi je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta; životna dob stanovnika je u prosjeku oko 50 godina; 40 % djece je pothranjeno, a mnogo ih umre do 5-godine života; malo djece ide u školu jer nemaju za to uvjete ili rade da bi pomogli svojoj obitelji… Dobra vijest je ta, da je zahvaljujući građanima Dubrovnika i okolice, započela gradnja kuća! Sestra Lukrecija Mamić, koja je pokrenula projekt u Burundiju, piše: “Kuće se grade od zemljanih blokova i pomoći će ljudima da se zaštite od vremenskih nepogoda, od poplava, od miševa, od lopova… Pigmejske zajednice sve do sada žive u slamnatim potleušicama koje prokišnjavaju i nemaju zaštitnih vrata… Nove kuće bi trebalo opskrbiti najnužnijim namještajem kao što su jednostavni kreveti, stol i stolčići, ormari, jedna svijeća petrolejka i dvije jednostavne kredence…Jedan oveći bidon za vodu i ponešto od kuhinjskog posuđa te posude za umivanje i pranje. Oni od svega toga sada u kući nemaju ništa….“
Želja nam je da se kuće izgrade što prije i da na svakoj od njih stoji natpis- DUBROVAČKI ZDENAC.
 Smiljana je pročitala tekst o dolasku sestara Službenica milosrđa iz Italije u Dubrovnik prije 155 godina, koje su započele rad u sirotištu i u školi za djevojke iz obitelji gradskih i vojnih činovnika. Danas sestre na Pilama imaju ženski đački dom. Sanda nas je upoznala sa životom  utemeljiteljice Službenica milosrđa - sv. Marijom Krucifiksom, koja se žrtvovala i dala cijeli svoj život za najpotrebnije.
Marija nas je uvela u nedjeljno Evanđelje i metodom koja se koristi u Zdencu, pokušali smo spoznati što Bog traži od nas u svakodnevnom životu. Ovaj put je to da moramo bit stalno budni.
Imamo nove kalendare Zdenca za 2009 godinu i želja nam je da Isus dođe u puno obitelji te da se i ovim putem sije Božja riječ i ljudima mijenja život.
Drugi, isti sastanak održan je u Dubrovniku.
Dubrovčani se rado odazivaju na susrete sa Zdencom, svjesni da je blaženije davati nego primati.
U nedjelju smo nas četiri pripravnice svjedočile u dvjema župama- sv. Petra na Boninovu i sv. Nikole u Cavtatu. Oduševljene smo toplinom i otvorenošću ljudi. I župnici su nas primili srdačno i podržali u radu.
Mi smo se vratile sretne i ispunjene zahvaljujući Bogu na svim ljudima koje nam je stavio na put jer su pravi misionari milosrđa.