Skip to content
Narrow screen resolution Wide screen resolution Auto adjust screen size Increase font size Decrease font size Default font size

Naslovnica arrow Suradnici arrow Iskustvo jednog suradnika
Iskustvo jednog suradnika
Poštovana udrugo Zdenac!                                                                                        09.03.2007.
Na početku samog ovog pisma na koje me je potaknuo sam Duh Sveti da ga napišem, želim puno BLAGOSLOVA i zagovor naše drage Djevice Marije, te uspjeha u daljnjim misijama.
Kao najmlađe dijete od četvero braće, tri sestre i ja najmlađi Nenad, iskusio sam neimaštinu i prljavost kako onog komunističkog sistema tako još i više, nazovimo ga, demokratsko-kapitalističkog? Kao dijete rastavljenih roditelja, gdje je otac bio kronični alkoholičar i kad smo često puta spavali vani, na zimi, često se našlo dobrih ljudi da nas primi pod svoj krov. Moj prvi razred je izgledao jadno, sva su djeca imala traperice a ja u onim groznim pionirskim hlačama. Obično sam ujutro kad sam morao ići u školu plakao, jer sam morao nositi te hlače. I nakon nekog vremena od par mjeseci, najstarija je sestra dobila posao na zamjeni i kupila mi je moje prve traperice, veće sreće nije bilo. Djeca kao djeca razigrana i nestašna nakon nekoliko mjeseci sam pao, i poderao hlače, sestra više nije radila, a za dva mjeseca bilo novaca, iskreno rečeno vjerojatno od muke se ne sjećam da li sam ponovo nosio pionirske. Nakon svega zla kroz koje sam prošao, kada sam dotaknuo, kako ja znam reći vrh pakla: od obiteljskih tragedija, uroka, okultizma, te kada sam bio na samom dnu, Isus je pokucao na moja vrata onako lagano i neprimjetno. Preko moje sestre koja je išla na karizmatske susrete i rekla mi: „Samo te On može osloboditi i ozdraviti od uroka!“ Da, točno, i tu me je Gospodin dobio za sebe.
2003. g. na 1. NEDJELJU DOŠAŠĆA sam došao u Bjelovar kod vlč. Dražena Radigovića.
03.12.2006.  1. Nedjelja Došašća, Udruga Zdenac je držala kratak seminar o svom radu i potrebama, te me je to jako dirnulo u srce da su mi tekle suze, jer djeca su mi uvijek bila neka slaba strana koja je uvijek mamila suze na oči. Onako mali, još neiskvareni, onako nesretni često gladni i nepismeni, vraćalo me je polako u moju prošlost. I prvi put sam odlučio dati milodar ne 10 nego 20 kn, teškog srca. Nakon čestog odlaska u Lupoglav na biblijsku grupu kod vlč. Dražena, jednostavno mi je Duh Sveti sugerirao:“Nenade ti možeš dati više od 10 kn milodara, 20 bez da ti ja to govorim i više, a ja sam to mogu reći shvatio pa na pola ozbiljno ili više neozbiljno, pa ne govori Duh Sveti baš tako, ali mi je srce nekako jako zalupalo. Nakon svih tih mojih molitvi, odlazaka na karizmatske susrete zadnjih utoraka u Sigetu kod fra Smiljana, moja duša je bila nekako bolesna. I slomljeno prokletstvo na obiteljskom stablu, oslobođen uroka, okultizma, oslobođenje od grijeha itd., ali moja duša i dalje nije imala mira. Pritisak na prsima, nemir, strahovi kao kada sam krenuo na karizmatske susrete i rekao sam; Bože, pa ja sam psihički bolestan, a tamo ljudi od toga ozdravljaju, a ja sam sada BOLESTAN. Duh Sveti mi je stalno govorio: „Ne Nenade nisi BOLESTAN“ ali ja mu nisam vjerovao. Nakon prvog susreta s Udrugom Zdenac i nakon duge iskrene molitve, upitao sam Isusa: „Isuse gdje je moj problem što se tiče moje duše, pritiska u prsima, neuspjeha u životu, preznojavanje“ itd., i otvorim u Bibliji KORINĆANIMA II POSLANICA 8. poglavlje MILOSTINJA ZA CRKVU U JERUZALEMU,  trebao bi davati 1/10 za crkvu, pomislio sam, ali ništa od toga.
II Karizmatski susret u Ciboni, Udruga Zdenac opet o milosrđu, i opet ja nakon molitve pitam Isusa o svom problemu, daj mi Bože riječ za njega i opet II KORINĆANIMA 8 poglavlje Milostinja za crkvu u Jeruzalemu, ovaj sam put tu stranicu 1092 obilježio preokrenuvši ćošak lista.
1.03. do 4.03.2007 se u Lupoglavu održavala duhovna trodnevnica i sva tri dana sam bio, te ne baš lakog srca počeo davat 20 kn. Psihički sam se i dalje sve lošije počeo osjećat i nakon ove trodnevnice, sam rekao Isusu da sam stvarno psihički bolesnik i moram piti tablete za živce. NE; Isus mi je opet odgovorio da sam zdrav, Njegovim ranama ozdravljen, Njegovom krvlju, križem, zašto mu ne povjerujem, „ZAŠTO SI TOLIKO NEVJERAN? ZDRAV SI!“ Ja sam odgovorio kroz suze, daj mi riječ iz Biblije Isuse i povjerovat ću ti, Isus je odgovorio; otvorim II KORINĆANIMA OSOBITO 9 poglavlje i zamislite DAREŽLJIVOST KORINĆANA, osjećao sam se posramljeno, posramljeno i posramljeno, ono pravo nevjerničko Božje dijete. II smrtni grijeh ŠKRTOST, mislim da nisam više od dva puta taj grijeh ispovjedio i tada sam svećeniku rekao da sam jako malo škrt, malo da je to i ne bitno, a na svoje sam oči vidio da ljudi koji stvarno imaju manje puno od mene, su davali više, više jer su davali iz srca. Ono u čemu smo mi katolici jako napredni i u čemu nadmašujemo sve druge religije je „ne davanje milostinje“, o svemu pitaj ali o novcu nemoj, to preskoči. Mogu još reći da mi je Duh Sveti pred 6-7 mjeseci donio ovu misao u molitvi, o tome kada će ti ozdraviti duša ovisi o tvojoj savjesti, može danas, sutra, za jedan mjesec, 2-3 mjeseca ili dvije godine to ovisi o tvojoj savjesti. I nakon svega toga se pitam koliki su milijuni bolesni zbog SVOJE NESAVJESTI, a među njima sam bio pa recimo na sreću i ja.
Zašto na sreću jer vjerujem da će ovo pismo pomoći mnogima koji nisu imali savjesti i da je vrijeme da je pronađu i ozdrave. Oholost i ponos, bacite u stari papir ili željezo, da Isus od njih napravi nešto novo. Često sam znao ovo Isusu reći: „E, nećeš danas na misi dobiti ni 5 kuna!“  Zamislite, 5 kuna!
Ne, Isusu ne treba naših 5 kn nego naše milosrdno srce, od krvi od mesa i puno ljubavi, jer će on uvijek naći novac a, njemu je potrebna naša ljubav, ljubav za njega, ljubav za bližnjega, ljubav za uboge, itd. Nakon tog iskustva sam rekao Isusu pa dobro, ako ti treba tih mojih 250 kn ja ću ti ih dati. NE, Isusu je bilo dovoljno i mojih 100 kn, njega je zanimalo da li ću ih dati od SRCA ili uz gunđanje i nabrajanje da će ih tko zna gdje svećenici potrošiti. Već prije 4 dana prije ovog mog događaja sam ispunio uplatnicu za „Dva kruha mjesečno“ neću Vam obećati da ću Vam svaki mjesec poslat 120 kn jer imamo u Kloštru Caritas koji brine o najpotrebnijim osobama. Prepustit ću da me Duh Sveti vodi u milodarima onoj zajednici kojoj je tog mjeseca najpotrebnije. Možda će baš to biti vaša udruga „Zdenac“, jer preko nje su mi se otvorile oči. Često ljudi kada odrastu, po za njih lošim okolnostima, te okolnosti siju na druge. Evo ja sam kao dijete koje je odrastalo u teškim socijalnim uvjetima, uvijek vukao te rane u sebi, čuvaj svaku kunu, jer nikad je nije bilo dovoljno. I kada sam upisao studij tako sam ga i ispisao jer nije bilo novca, ne samo ja nego i moje sestre. Hvala Isusu što je milosrdan i što nam oprašta naše grijehe, i što nas toliko ljubi da ozdravlja svaku našu slabost i traumu, i što naša kamena srca čini srcima od mesa i ljubavi.
Danas, kad sa 30 godina sagledam svoj život i život iz kojeg sam stalno Isusa gurao van, čudim se sam sebi. Evo za kraj Vam još mogu reći da čovjek mora biti prvo iskren prema sebi, a onda doći pred Boga i reći takav sam, Bože u Isusovo Te ime molim promjeni me na BOLJE. To bi bilo sve od mene, jednostavno me je Duh Sveti nadahnuo da Vam napišem ovo pismo i da sa vama podijelim svoju radost. Ako imate želju možete ovo pismo poslati u časopis RHEMA ili neki drugi jer iskreno vjerujem da će mnogima pomoći. Kod mene je bila škrtost prema Bogu, kod nekoga je nešto drugo, ali se sve svodi na to, kad nas Bog treba, kad nas upozorava na naše grijehe, propuste: govorimo još malo, ne danas, sladak mi je ovaj grijeh, a to je BRAĆO ništa doli naša ŠKRTOST, SEBIČNOST, OHOLOST I PONOS.
Sve vas još jednom srdačno pozdravljam uz veliki Blagoslov i zagovor naše predrage Bogorodice kojoj ću na nakanu platiti misu za sve misionare milosrđa i udrugu Zdenac, neka vas sve prati njezin majčinski zagovor.
Osobito vas molim da posebno svoj rad i novac namijenite samohranim majkama i svim roditeljima, a osobito vas molim za majke, jer kao dijete samohrane majke mogu vam reći da smo često bili degradirani i odbacivani u ono vrijeme kada je još bio komunizam i kada su socijalna prava bila daleko veća. Danas su samohrani roditelji doslovno dovedeni do ruba srama, egzistencije, zajedno sa svojom djecom. Bez alimentacije, majke bez posla sa 600 kn socijalne pomoći i 300 kn dječjeg doplatka. Jer danas je naša država sve osim socijalna i pravna, drugo vam i ne moram reći, jer mito i korupcija su često moto ove države.
Još jednom moj iskreni blagoslov!
                                                        Adio!
                                                                     Nenad

 p.s. „Uz što više molitve da se popravi stanje u državi“      


 
 
« Prethodna   Sljedeća »
[ Natrag ]

Prijava
Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Tko je Online