Moj grijeh! (Mk 7,20-23)

Dublja priprava za sakrament ispovijedi

Isus je došao na svijet da vjerom i ljubavlju rasvijetli i ogrije svako ljudsko srce. Upozorava da je ljudsko srce izvor svih zala i da njega treba očistiti. Tvrdi da su sav zakon i svi proroci u službi preobrazbe ljudskog srca. Slušajući Isusovu riječ molit ću da mogu čitavim bićem izreći "Moj grijeh!".

1. Iz ljudskog srca izlaze zle misli: ja sam ono što mislim o drugima. Svetac misli da su svi sveci; lopov misli da su svi lopovi. Negativistički stav proizlazi iz otrovanog srca.
   
   
2. razne vrste bluda: lutanja naših misli, maštanja, pogledi, djela...slabi našu volju, otupljuje duhovni pogled, zarobljuje naše duhovne snage, onemogućuje našu upućenost na Boga, naše predanje Bogu. Duhovni blud?. Nisu li proroci cijeli Izabrani narod nazivali "bludnicom", kada je taj narod ostavljao Boga i priklanjao se idolima?
   
   
3. krađe: od najgrubljih posezanja za tuđim stvarima do najprofinjenijih oblika, kada sve što jesmo i što imamo zadržavamo za sebe, a ne dajemo onima kojima trebamo davati.
   
   
4. ubojstva ne moraju biti samo fizička, nego i moralna: kada nekoga "ne mogu vidjeti", kada govorim: "Daleko mu kuća od moje!" Kada je u meni mržnja jača od ljubavi. Kada kažem: «Ti za mene ne postojiš.» on za mene ne postoji, mrtav je.
   
   
5. preljubi mogu biti oni stvarni, oni u braku, ali duh preljuba prisutan je kod svih koji sebično ljube, idu od osobe do osobe i traže ljubav, ali je nikome ne daju.
   
   
6. lakomstva se očituju u želji i nastojanju da sve što mislim, govorim, radim, planiram, sve to činim sebi u prilog, da mi je zadnji cilj stjecati i posjedovati.
   
   
7. opačine su izopačeni, iskrivljeni sudovi o ljudima i događajima. Do njih najčešće dolazi kada se u moje stavove umiješaju moji sebični interesi, simpatija, antipatija. Tada sam sposoban reći da je zlo dobro, da je dobro zlo; da je bijelo u crno, a crno bijelo.
   
   
8. prijevara je kad iz sebičnosti varam druge svojim riječima i ponašanjem. Lukavo nastojim da živim na račun drugoga.
   
   
9. razuzdanost je slabost volje da se discipliniram; nesposobnost da se odreknem štetnih ugodnosti i da prihvatim korisne neugodnosti. Prepuštanje vlastitim hirovima.
   
   
10. zavist (zlo oko) ne može podnijeti da drugi bude bolji od mene, voljeniji od mene, više cijenjen od mene. Ne podnosim da padnem u sjenu. Zbog zavisti prema drugima sam zatvoren, blokiran; na druge ogorčen, sklon rušiti lijepo i dobro, nesposoban radovati se uspjesima drugoga i žalostiti se njegovim neuspjesima.
    
    
11. psovka (zao govor, ogovaranje) učvršćuje u zlu onoga koji ogovara, truje onoga pred kim se ogovara, oštećuje onoga koga se ogovara, osiromašuje zajednicu u kojoj se ogovara. Uz to je stalno prisutna opasnost da ogovaranje prijeđe u klevetu. "Kad god nešto zinemo o drugome, uvijek nešto zinemo i o sebi!" Čovjek može biti sličan leptiru (ako dobro govori o drugima), ili muhi (ako o njima zlo govori).
    
    
12. oholost želi da se ostvarim izdizanjem i vladanjem nad drugima, potiče me da se smatram boljim, sposobnijim, da budem sebi središte, da se divim sebi, klanjam sebi, svojim sposobnostima, svojim rezultatima, da svu svoju sigurnost i sreću stavljamo u sebe. Zato sam nesposoban s drugim razgovarati, drugoga saslušati, od drugoga primiti savjet, biti jednak drugima. Oholost me najviše udaljava i od ljudi i od Boga. "Bog rasprši oholice umišljene... silne zbaci s prijestolja" (Lk 1,51-53).
    
    
13. bezumlje je pomanjkanje zdravog suda, pobrkana ljestvica vrednota. Isus nam najbolje tumači što je bezumlje kada priča o bogatašu komu obilno urodi ljetina i koji sam sebi govori: "Dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!" Ali Bog mu reče: "Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?" (Lk 12,19-20).

Nastojanjem oko čistoće svoga srca više ću učiniti za kraljevstvo Božje, za svoje najbliže i za sve ljude, nego bilo kakvom aktivnosti.

p. Slavko Pavin, DI (Sloboda za ljubav)