Isusov poziv je osobni odnos. Svojim odazivom ulazimo u posebni odnos s Isusom. Nismo krenuli za idejom, nego za osobom. A od nas On zahtjeva poslušnost i spremnost ostaviti sve.

Poziv i poslanje

U nizu mjesečnih predavanja fra Domagoja Runje, koji se u Zdencu održavaju već 5. godinu za redom, u četvrtak 18.04. slušali smo nastavak predavanja iz Knjige Izlaska. Prisjetili smo se prošlog susreta i predavanja o Mojsiju. Nakon što smo se upoznali sa njegovih prvih 80 godina nastavljamo sa najvažnijim dijelom njegovog života.

Mojsijevo poslanje započinje s događajem gorućeg grma. Pasući ovce svog tasta u pustari, na brdu Horeb (Sinaj), ukazao mu se anđeo Gospodnji u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. Izraz anđeo Gospodnji predstavlja nam samog Boga, upotrijebljen je kako bi se izrazila Božja transcendencija: Bog se ne objavljuje u cjelini, nego u količini koju Mojsije (čovjek općenito) može podnijeti. Bog je Mojsija gledao licem u lice, ne obrnuto. Promotrili smo Mojsija u tom trenutku kad mu se Bog objavljuje. Jedan sasvim običan čovjek, ne baš uspješan, nije glava obitelji, čak je i u podređenom položaju, sluga svog tasta. Bog uvijek za proroke, svoje izabranike, bira obične ljude.

Mojsije promatra čudan prizor: grm sav u plamenu, a ne izgara, i pita se zašto? Tu se otkriva nova Mojsijeva karakteristika-otvorenost, znatiželja. Razmatrajući našu vjeru, na pitanje ŠTO vjerujem, lako je odgovoriti. Čitajući Katekizam, Bibliju i ostale duhovne sadržaje možemo svoje znanje o vjeri usavršiti do najviše razine, ali pitanje ZAŠTO vjerujem, mnogo je važnije. Potrebno je dati obrazloženje svoje vjere.

Jean-Luis Ska, belgijski isusovac, daje nam dvije usporedbe Mojsija i njegove znatiželje. U prvoj, Mojsija uspoređuje sa djetetom: pokazuje dječju otvorenost, ono uvijek postavlja pitanje zašto, propitkuje i najobičnije stvari i situacije. Ovdje se autor osvrće na Isusove riječi: „Zaista, zaista kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.“

Mojsije se uspoređuje i sa Isaacom Newtonom i anegdotom o jabuci. Isaac postavlja pitanje: „Zašto jabuka pada sa stabla?“ To banalno pitanje dovelo je do otkrića zakona gravitacije, i postavilo temelj za mnoga kompleksnija pitanja.

Mojsije prilazi gorućem grmu,  riskira da ga vatra zahvati, da ga opeče, ali unatoč tome sve okolnosti podređuje traženju odgovora na pitanje zašto grm ne sagorijeva. Kada Bog vidi da se Mojsije uputio prema grmu, odmah ga zove, ne čeka da dođe na lice mjesta. Onome tko traži odgovore na svoja pitanja, tko krene u „potragu“ za odgovorima, već u prvim koracima Bog se očituje u svojoj milosti. Bitno je krenuti, napraviti prvi korak.

Bog zaziva Mojsija dva puta, budući da Ga on ne poznaje, nema osobno iskustvo sa Bogom. I u drugim primjerima iz Biblije Bog zaziva dva puta one koji Ga još nisu upoznali: u Djelima apostolskim Isus se obraća Pavlu: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ Pavao odgovara: “Tko si, Gospodine?“. U obraćanju Ananiji zaziva ga jednom: „Ananija!“, on odgovara: „Evo me , Gospodine“. Zazivajući ga dvaput, Bog Mojsija i opominje. Poziva ga da promijeni život koji do tog trenutka nije išao pravim putem. Mojsije se mora promijeniti u svom moralnom životu i ta promjena je najteža, teža od samog poslanja.

Mojsije se također poziva na skromnost. U prvom zazivu, on je čovjek koji dosad nije čuo Božji glas, dok u drugom već ima to iskustvo. Riječ je o istom Mojsiju, koji nije isti jer ima novo iskustvo. A opet, to je ista osoba, jer ga taj susret sa Bogom nije automatski promijenio. Osoba koja doživi viđenje, susret s Bogom, Isusom, Gospom,…ne postaje tim činom svetac. Taj događaj osobu može potaknuti na promjenu na bolje, ali isto tako osoba se može uzoholiti i misliti da je bolja od ostalih. Zbog toga Bog Mojsija poziva na skromnost.

Nakon što čuje Glas Božji, Mojsije zaklanja svoje lice. Bojao se Boga gledati, jer nitko ne može vidjeti Boga i na životu ostati. On se ljudima očituje kroz određene znakove. Bog se predstavlja Mojsiju kao Bog otaca: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog koji prati čitavu povijest naroda. Važna je činjenica da se Bog identificira sa svojim narodom, prati ih, blizak im je; Bog koji vidi, čuje, zna (jade, muke, tugu). Bog je sišao među narod, no On ne silazi osobno, na neki misteriozan način, već preko Mojsija. Bog uvijek silazi preko čovjeka, a posljednjim njegovim silaskom u čovjeku Isusu Kristu u potpunosti je dovršena punina silaska. Bog ne može sići na bolji i potpuniji način od toga.

Bog šalje Mojsija da izbavi svoj narod, no on se opire: „Tko sam ja…?“ Njegovo prvo opiranje je logično i tipično za sve biblijske pozive. I sama Gospa se isprva opire: „A kako će to biti kad ja muža na poznajem?“ Ta opiranja potvrđuju autentičnost poziva; nije Mojsije sam sebe odabrao, nego je odabran. Da nema opiranja, u ovom poslanju prevladao bi ljudski element. Čovjek ima slobodu reći da ili ne, ali ne odabire on da je pozvan, a unutarnja opiranja potvrđuju da je riječ o autentičnosti.

Bog ohrabruje Mojsija i daje mu obećanje da će biti s njim cijelo vrijeme, on samo treba biti sredstvo u rukama Božjim. No Mojsije se opire i drugi put: „A tko si ti, što ću im reći?“ Bog i na ovo opiranje odgovara mirno: “Ja sam koji jesam“. Bog se definira glagolom biti; koji bijaše i koji dolazi. On je bitak u punini, prošlost, sadašnjost i budućnost, sve je jedno, zahvaća sve. Bog Mojsiju ne želi otkriti svoje ime, jer je to nešto što Mojsije ne može spoznati.

„Oni će te poslušati.“ Mojsije čak i nakon ovih riječi Božjih sumnja: „Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me…?“ Izražava svoje nepovjerenje prema Bogu i opire se i po treći put poslanju. Bog i dalje ima strpljenja. Zapovijeda Mojsiju da osim Izraelcima, ode i faraonu. No njemu ne govori izravno svoj plan da će izvesti svoj narod iz ropstva, već ga pita dozvolu za prinos žrtve Bogu. Da li Bog traži od Mojsija da laže faraonu? Ne, Mojsije ne treba lagati, on i faraonu govori istinu; narod će prinijeti žrtvu svom Bogu, ali mu prešućuje “bijeg“ iz ropstva.

Gradnjom  Šatora sastanka zaključen je izlazak iz ropstva, ali ne i ulazak u Obećanu zemlju. Krštenjem smo izašli iz ropstva grijeha, ali još nismo ušli u kraljevstvo Božje…

Bog se objavio kao neizmjerno savršena ljubav Oca , Sina i Duha Svetoga. Zbog toga je važno čitati i istraživati Bibliju, slušati misna čitanja i tražiti Boga u sebi i u bližnjima.

Fra Domagoj nas svojim predavanjima potiče na razmatranje Riječi Božje, jer  svaka rečenica, svaka riječ Biblije je živa, i ako se prepustimo i otvorimo Duhu Svetom, On nam progovara, dotiče i mijenja naša srca.

Budimo otvoreni i znatiželjni kao Mojsije i dopustimo da nas Duh Sveti vodi u svakom našem koraku.

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 23. veljače 2018.

    Druga korizmena nedjelja vodi nas na susret s Kristom, koji je preobražen Očevim svjetlom. Isus je obasjan Očevim svjetlom zbog svoje poslušnosti Očevoj volji. Učenici vide preobraženog Isusa ali ništa ne razumiju. Isus im otkriva svoje božanstvo. Njegov sjaj i promjena lica ukazuju na obećanog Spasitelja...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Ja imam samo tri neprijatelja. Moj omiljeni neprijatelj, onaj kojega je najlakše privoljeti dobru, jest Velika Britanija. Moj drugi neprijatelj, indijski narod, daleko je opasniji protivnik. Ali moj je najstrašniji neprijatelj...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Ono u što sam se odmah zaljubila je priroda. Prekrasna je. Vidite odmah svu veličinu i moć Boga koji ju je stvorio. U životu Mu se nisam osjećala ovako blizu kao ovih dva tjedna u ovdje. Prekrasno je. Ne znam kakav je život...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.