Nedjelja, 15.11.2015. 00:00

33. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje: Dn 12, 1-3

U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti.

Čitanje Knjige proroka Daniela

U ono će vrijeme ustati Mihael, knez veliki, koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 16, 5.8-11

Pripjev:

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje: Heb 10, 11-14.18

Jednim prinosom zauvijek usavrši posvećene.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijehâ. A Krist, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.

A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 13, 24-32

Sabrat će svoje izabranike s četiri vjetra.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.

Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.

A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«

Riječ Gospodnja.

Razmatranje: Krist okuplja svoje

Kada pročitamo riječi ovog nedjeljnog evanđelja moramo priznati da nas pomalo hvata strah i zabrinutost nad onim što će sutra biti. Pomračenje sunca i mjeseca, padanje zvijezda s neba i veliki potresi ne ulijevaju baš neko povjerenja i sigurnost u bolju budućnost.

No u čemu se razlikuju ove apokaliptične prirodne katastrofe od onih katastrofa s kojima se susrećemo svaki dan dok nijemo prolazimo pored njih ili ih možda čak i ne primjećujemo? Siromaštvo, glad, bolest, rat predstavljaju pomrčine i potrese koji svakodnevno svuda oko nas događaju pa gotovo i neprimjetno.

Kao ljudi koji su sve svoje pouzdanje poklonili Kristu i ljudi koji su postali djecom Božjom po sakramentu krštenja pozvani smo aktivno djelovati u svijetu. Ne biti samo usputni promatrači koji puštaju da nas prolaznost ovoga svijeta zahvati i odnese u nepoznato. Kao kršćani pozvani smo svjedočiti vlastitim životom, riječju i djelom, da je Krist već došao u ovaj svijet i da je čas njegove konačne objave pred nama.

No kako to činiti? Stajati na trgovima i pozivati ljude na obraćenje, vješati plakate s apokaliptičnim porukama po gradu, zaustavljati ljude s Biblijom na ulici ... Ne! Potrebno je svjedočiti kroz male stvari, mala djela ljubavi i solidarnosti s bližnjima oko nas. Povodeći se onom svetopisamskom "neka ti ne zna ljevica što čini desnica da tvoja milostinja bude u skrovitosti" (Mt 6,3-4).

Priznajmo, nismo dovoljno pametni da pronađemo lijek za neku bolest niti dovoljno snažni da zaustavimo ratove pa čak ni nemamo dovoljno hrane da nahranimo sve gladne ovoga svijeta. No s Kristom u našim srcima spremni smo pomoći našoj obitelji, našim susjedima, našim prijateljima u školi, kolegama na poslu..., djeci i starijima u siromašnim zemljama svijeta.

Odlučimo se danas za jedno dobro djelo i povedimo Krista sa sobom te ga zajedno učinimo jer "ljeto ovog svijeta bliži se svome kraju".

N.Palac


Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Nalazimo se pred kraj liturgijske godine. Čitanja govore o događajima koji prate svršetak svijeta. Upućuju na njihove apokaliptične znakove. Uzeta su iz proroka Danijela i njegovih viđenja o svršetku svijeta, iz poslanice Hebrejima koja daje apsolutnu važnost prinosu žrtve Isusa Krista i evanđelje donosi Isusovo upozorenje i potiče na budnost i ozbiljnost pred okončanju ovozemaljske stvorenosti.

Uzeti ćemo samo neke retke iz čitanja.

„Umnici će blistati kao sjajan nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost“.

Svako vrijeme ima znakove posljednjih vremena koji ispunjaju tjeskobom i beznađem vjernike i nevjernike. Uvijek se čuje kako su ona prošla vremena bila bolja, zdravija, humanija, pravednija i tako dalje.

Uzmimo da je ovo vrijeme, moje i tvoje vrijeme. To je naše jedino i svaki dan sve posljednije vrijeme. Naše milosno vrijeme. Vrijeme prisutnosti Sina Čovječjega uskrsloga. On je prinosom sebe Ocu usavršio nas,  po krštenju posvećene. Po svojem stalnom odnosu s Njim, postajemo umnici koji će u slavi Njegovoj blistati kao zvijezde navijeke. Blistat će oni koji su mnoge  učili pravednosti.

Ovo su riječi poticaja i potvrde našem misionarskom poslanju. Pravednost u Bibliji znači odnositi se prema drugoj osobi na način kako se Bog milosrđa odnosi. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Misionari Milosrđa ljube bližnjega svoga Božjim srcem i djelotvorno.

U bližnjega,  koji je na rubu duhovnog i  materijalnog siromaštva ulažu sebe: svoj rad, svoju molitvu, svoj novac, svoja poznanstva, sve svoje mogućnosti koje nadmašuju njihove osobne granice i zahvaćaju mogućnosti onih na koje mogu utjecati da doprinesu pravednosti putem  milosrđa,  kako bi konkretna osoba živjela u punini po mjeri čovjeka.

Na početku svake godine putem medija najavljuju se kojekakva „proroštva“ velikih vidjelaca budućnosti. Sa strepnjom slušamo o mnogim katastrofalnim događanjima u svijetu. Tražimo u njima znakove najava kataklizmi, potresa, poplava, atomskih ratova i svih drugih nesreća.

Preko godine sve više zaboravljamo na ta proroštva.

Isus nam izričito kaže da je svršetak svijeta poznat samo Ocu. Njegove su riječi nama utjeha i nada. „Gugučimo“ psalam srcem i usnama: Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu. Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je s desna, neću posrnuti.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa