Njegujmo svijest da je najvažnije ići za Kristom.

31. nedjelja kroz godinu - 05. studeni 2017.

04.11.2017.

Prvo čitanje Mal I,l4b-2,2b.8-l0

Ja sam velik kralj - govori Gospodin nad vojskama - i strašno je ime moje među narodima. A sad vas opominjem, svećenici! Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite ime moje – govori Gospodin nad vojskama - kletvu ću na vas svaliti. Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o zakon spotiču, raskinuli ste savez Levijev - govori Gospodin nad vojskama. Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujući zakon. Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvmimo savez svojih otaca?

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 131,1 -3

Gospodine, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.
U Gospodina se, Izraele, uzdaj
odsada dovijeka.

Drugo čitanje   1 Sol 2,7b 9.13

Braćo! Bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje   Mt 23,1-12

Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.“

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

O službi pravog autoriteta

U čitanjima današnje 31. nedjelje kroz godinu radi se o pravom razumijevanju duhovnoga autoriteta, tako kako je on od Boga darovan određenim osobama radi spasenja ljudi. Autoritet znači odgovornost pred Bogom i ljudima; samo jedan služeći autoritet može nasljedovati Krista i iza njega stati.

Tu je najprije čitanje iz knjige Malahijine. Prorok se po nalogu Božjem obraća svećenicima Staroga zavjeta koji su postali nevjerni. Oni su "zašli s puta", tj. sami su učinili zlo i nisu se držali uputa Božjih. Obeščastili su  Božji žrtvenik po svome sramotnom i opakom djelu, i postali su sablazan svima koji žele služiti Bogu. Da, ti svećenici naviještali su krivu nauku: vi ste učinili da se "mnogi o Zakon spotiču", naviješta prorok Malahija, i stoga  ste "uništili Savez".  To su teški prijekori, koji su ovdje izneseni. Svećenici se nisu držali putova Božjih, nego su kod vršenja svoje službe gledali na osobe, tj. oni su govorili ljudima onako kako bi ti ljudi htjeli čuti ono što im odgovara, a osobito su svojim govorom poštedjeli moćnike. Budući je svećenik već u Starom zavjetu  bio postavljen od Boga i u ime Božje morao je govoriti i postupati, to je značilo da je učinio opaki čin nevjernosti i izdaje u odnosu prema nalogu Božjem. To je teški prekršaj kojeg su naslovljeni učinili. Riječi proroka pozivaju na povratak k sebi i na obraćenje.

Kako drugčije postupa sveti Pavao nego naslovljeni u prvom čitanju, to vidimo i slušamo iz Prve poslanice Solunjanima! On kaže o samome sebi da je bio onaj kojemu je povjereno da prijateljski susreće i da se u ljubavi, prijateljstvu i brizi ponaša "kao majka što hrani i njeguje svoje dijete". Njegov cilj je bio naviještanje Evanđelja Božjega; ujedno je on htio u ljubavi predati ljudima dušu. Nije iskorištavao vjernike, nego je sam radio da ne bi "koga od njih opteretio". To djelovanje donijelo je bogat rod: jer on nije naviještao vlastitu mudrost, ni ljudsku riječ, nego Božju riječ, "koja i sada djeluje u vama, vjernicima".

U Evanđelju Isus se konačno okreće narodu s obzirom na pismoznance i farizeje. Ovi su doduše zasjeli na Mojsijevu stolicu i moraju stoga biti priznati u svome autoritetu. Ipak oni sami ne postupaju prema onome što ljudima propovijedaju. Isusov savjet glasi: "Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati prema onome što čine!" Također je i to ozbiljna riječ. Ona pokazuje da su upravitelji nauke postali nevjerni naspram Božjeg naloga. Pismoznanci i farizeji postali su licemjeri, koji sve čine da ih ljudi vide, a u stvarnosti su u srcima pokvareni i napustili su Boga. Tada Isus ukazuje na još nešto važno: On sam je učitelj, nijedan čovjek ne smije sjesti na njegovo mjesto. Bog sam je otac, nijedan čovjek mu ne smije osporiti autoritet. Krist sam je učitelj, nijedan učitelj se ne može  izjednačiti s njim. I tada dolazi uputa za pravi autoritet u nasljedovanju Krista: "Najveći među vama neka vam bude poslužitelj." Bogu i ljudima služiti u ljubavi, to je nova sloboda koju nam je saopćio Isus Krist.

Apostoli, koji su postavljeni od Gospodina kao njegovi glasnici i koji su nakon njegova uskrsnuća i uzašašća bili kao njegovi vidljivi zastupnici na zemlji – morali su najprije ići u školu poniznosti i poniženja, prije nego su opunomoćeno mogli naviještati Evanđelje. Njihov autoritet bio je život u služenju i predanju. Također biskupi i papa, kao i njihovi nasljednici, također svećenici i đakoni, svi vjernici moraju se potruditi, ispunjavati svoje zadaće u stavu služenja.

Crkva ima nalog, da očuva Evanđelje neokrnjeno. Navjestitelji Evanđelja nisu gospodari nad vjerom, nego sluge spasenja onih koji su im povjereni. Oni moraju to očuvati neokrnjeno i naviještati dalje u vjernosti. Ništa izostaviti i ništa nadodavati. Jer na drugome mjestu (Lk 10,16 a) rekao je Gospodin: "Tko vas sluša, mene sluša." Tako želimo zajedno u vjeri, strahopoštovanju i poniznosti slušati riječ Božju i slijediti je u životu. Marija, Majka Božja i službenica Gospodnja, pokazuje nam svojim primjerom kako se ljubav prema Bogu i ljudima treba ostvariti. Molimo je s puno povjerenja za zagovor kod Boga.

Fra Jozo Župić

Preuzeto sa web stranice: www.franjevci-split.hr

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 14. studenog 2018.

    Kada pročitamo riječi ovog nedjeljnog evanđelja moramo priznati da nas pomalo hvata strah i zabrinutost nad onim što će sutra biti. Pomračenje sunca i mjeseca, padanje zvijezda s neba i veliki potresi ne ulijevaju baš neko povjerenja i sigurnost u bolju budućnost. No u čemu se razlikuju ove apokaliptične prirodne katastrofe od onih katastrofa s kojima se susrećemo svaki dan dok nijemo prolazimo pored njih ili ih možda čak i ne primjećujemo? Siromaštvo, glad, bolest, rat predstavljaju...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Jednom je u velikom parku buknuo požar. Svi su se razbježali panično tražeći spas. Ostala su samo dvojica: jedan slijep i jedan čovjek bez noge. Uslijed panike, slijepac je krenuo prema žarištu vatre...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Životna priča dječaka Charlesa iz misije Ujewa

    Charlesa sam upoznala 2011. godine sasvim slučajno. Sjedio je pred kućom Zdenca na misiji u Ujewi, svako jutro u istoj majici i držao je bilježnicu u rukama u kojoj je netko napisao: „Ja sam siroče, pomozite mi.“

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.