Isusov poziv je osobni odnos. Svojim odazivom ulazimo u posebni odnos s Isusom. Nismo krenuli za idejom, nego za osobom. A od nas On zahtjeva poslušnost i spremnost ostaviti sve.

3. nedjelja Došašća

15.12.2017.

Prvo čitanje Iz 61,1-2a.10-11

Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Lk 1,46-50.53-54

Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.

Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.

Drugo čitanje 1Sol 5,16-24

Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje Iv 1, 6-8.19-28

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:

»Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’ – kako reče prorok Izaija.«

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Treća nedjelja došašća je „nedjelja Gaudete – Radujte se“. Ova nedjelja podsjeća nas da je radost bit cijelog došašća i važnost radosti u životu kršćanina.

Zdenčani, zamislimo se u susretu s čovjekom u potrebi, a bez radosti. Nemoguće je! Kako ćemo ga podići. Sveti Pavao nam kaže: “Uvijek se radujte!Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!”

Radost je mjesto iskustva Božje blizine. Boga se susreće u radosti.

Kako do radosti? Danas je radost rijetka, a ljudi koji su radosni smatraju se čudacima.

Po čemu se prepoznaje čovjeka koji je u Bogu? On je radostan čovjek.

Je li radost moje obilježje? Zdenčani, je li radost naše obilježje?

Došašće nas poziva na radost. Poziva nas da budemo u Bogu i da tu radost raznosimo, da i drugi budu radosni. Svoje povjerenje stavimo u Boga.

Isus je siromašnima donio „ Radosnu poruku“. Koliko je promijenio njihove živote? Nije im dao novac, moć, uspjeh i ugled, vlast i čast, ništa materijalno. Bez povjerenja u Boga vidimo samo naše teškoće. Nada budi novi zamah, ona budi snage solidarnosti, ljubav prema bližnjemu, i ne dopušta da siromasi, a ni mi danas, budemo obeshrabreni.

Otkada je Isus donio poruku nade u svijet, ljudi nisu prestali ostvarivati njegov „program“.

Zdenčani, i mi smo na njegovom putu i mi smo oni koji prate njegov program, koji nesebično pomažemo bližnjemu, koji donosimo „svijetlo u tamu“. Bez povjerenja u Boga ne bi imali snage za to.

Svatko od nas treba Krista. Svi mi u sebi nosimo slabost, prazninu, nosimo slomljenost i sputanost. Ali duboko u nama usađena je čežnja za srećom, za pravom radošću – za puninom života...

Svatko od nas dobro zna, da sam sebi nije dovoljan. Treba nam netko. Krist!
Jedino Krist može ispuniti tu beskrajno duboku čežnju za spasenjem. Isus je već tu među nama. Samo ga treba prepoznati, treba mu pripraviti put...

Nije lako vjerovati da Bog čovjeku prilazi tako blizu, tako jednostavno, nenametljivo.

Priznati Isusa Kristom znači da je On put, istina i život, da njegove riječi trebamo slušati i vršiti.

Zdenčani, ozbiljno shvatimo svaku njegovu riječ, zapovijedi i pozive. Prizivajmo ga kao Spasitelja, slavimo, slušajmo i idimo za njim. Obratimo se!

Zagledajmo se u sebe: poravnimo mu staze, pripravimo putove vlastitoga srca kako bi Isus Mesija mogao nama doći.

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 23. veljače 2018.

    Druga korizmena nedjelja vodi nas na susret s Kristom, koji je preobražen Očevim svjetlom. Isus je obasjan Očevim svjetlom zbog svoje poslušnosti Očevoj volji. Učenici vide preobraženog Isusa ali ništa ne razumiju. Isus im otkriva svoje božanstvo. Njegov sjaj i promjena lica ukazuju na obećanog Spasitelja...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Zdenac Svjedočanstva

    Zdenac je imao predstavljanje u lijepoj Slavoniji, u župi Blažene Djevice Marije u Novoj Kapeli i u njenoj filijali u Srednjim Lipovcima. Gostoljubivost i otvorenost župnika, kapelana i svih župljana bila je iznimna. Ljudima je bilo drago čuti o tome što Zdenac radi u Hrvatskoj i u dalekim i siromašnim zemljama te su svojim prilozima spremno izrazili želju da potpomognu naš rad.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.