Petak, 29.03.2019. 14:25

4. korizmena nedjelja

Prvo čitanje: Jš 5,9.10-12

5  9Tada reče Jahve Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana. 10Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu. 11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. 12I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.

Pripjevni psalam: Ps 34,2-7

34  2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!

4Veličajte sa mnom Jahvu,
 uzvisujmo ime njegovo zajedno!
5Tražio sam Jahvu, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

6U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
 izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Drugo čitanje: 2 Kor 5,17-21

5  17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

Evanđelje: Lk 15,1-3.11-32

15  1Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: `Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.` I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." 14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17"Došavši k sebi, reče: `Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: `Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.`" 20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: `Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.` 22A otac reče slugama: `Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!` I stadoše se veseliti." 25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: `Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.` 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: `Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.` 31Nato će mu otac: `Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!`"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Lukino nedjeljno Evanđelje donosi nam  prispodobu o rasipnom sinu i milosrdnom Ocu. Iščitavajući prispodobu još jednom se susrećemo, kao i nebrojeno puta do sada,  s Božjim milosrđem i ljubavlju iako svojim životom često svjedočimo kako ne možemo do kraja povjerovati da je to istina. Ponašamo se kao da ne poznajemo Boga.

Dokle god  Boga procjenjujemo na osnovu svog iskustva i ljudske spoznaje nećemo moći povjerovati i spoznati njegovu ljubav i milosrđe.  Bog nas ljubi, drži nas na životu, ne odbacuje nas, nada nam se i sve nas čeka u svojoj ljubavi. Bog u svakom od nas vidi besmrtnu dušu, stvorenu na Njegovu sliku i priliku. Stvorenu da vječno živi sa svojim Stvoriteljem.

Bog stoji  pred nama i poziva nas da uđemo u njegovu ljubav i radost. Isus nam kroz ovu prispodobu želi približiti Božju ljubav prema nama. Želi da shvatimo koliko nas Bog ljubi, ali isto tako ljubi i onog izgubljenog, nevjernog i udaljenog.

Mlađi sin želi biti  samostalan i neovisan, zbog toga od Oca traži i uzima dio baštine koji mu pripada. Odlazi od kuće i Oca gotovo bez riječi. Nije mu stalo do Oca nego samo do njegovog dijela baštine.

Živio je rastrošno i bludno, sve je ubrzo potrošio i izgubio. Doživio je propast. Našao se na ulici, čuvao je svinje i hranio se njihovom hranom. Tad se suočio s gorkom istinom da nema što jesti, da može umrijeti a da nikoga nije briga za njim. Tad se sjetio  Oca, priznaje da je pogriješio i odlučio se vratiti Ocu  kao najamnik, a ne kao sin jer nije mogao pojmiti da ga Otac toliko ljubi, da mu se nada i da željno iščekuje njegov povratak. Kada se vratio dobio je još više nego li  je prije imao. Božja ljubav je tako velika da i grijeh «koristi» da bi nam iskazao još veću ljubav.

U ovoj prispodobi susrećemo se i sa starijim sinom koji je ostao s Ocem. Kada se njegov brat vratio kući on se  rasrdio jer nije shvaćao ljubav i velikodušnost Oca koji se raduje povratku svog izgubljenog sina. Mogli bismo reći da je s Ocem živio zbog svoje računice, a ne iz ljubavi. Iako živi s Ocem on se ne raduje  i ne uživa u Ocu.

Na kraju ove prispodobe Otac stoji pred svojim sinom, poziva ga da uđe u kuću i da mu se pridruži u radosti i veselju.

Bog poziva i nas na obraćenje, želi i čeka da mu se vratimo, kako bi nam mogao dati još više nego smo prije imali, kao i izgubljenom sinu.

U ovom milosnom korizmenom vremenu spremno napustimo svoju oholost, dođimo pred Boga praznih ruku, kako bismo od njega mogli primiti Njegovu ljubav i uđimo u njegovu radost. Radujmo se Bogu, radujmo se svakom čovjeku a posebno povratku grešnih, izgubljenih, zalutalih, nevjernih.

Želim Vama i sebi sretan korizmeni boj!

Blaženka