Isusov poziv je osobni odnos. Svojim odazivom ulazimo u posebni odnos s Isusom. Nismo krenuli za idejom, nego za osobom. A od nas On zahtjeva poslušnost i spremnost ostaviti sve.

Godina B

2. nedjelja po Božiću

04. siječnja 2015.

„U početku bijaše Riječ.“ Riječ koju izgovara sam Bog. Riječ koju Bog izgovara je njegov život, njegova ljubav, njegova istina, njegovo obećanje nama ljudima. On je želi podijeliti s nama. Obećanje prije svega znači: "Ja te ljubim. Dobro je što postojiš. Ja želim tvoj život." Ta je Riječ izgovorena...

Ovaj je blagdan uveden u opću Crkvu na poticaj katolika iz Kanade, među kojima se u prošlom stoljeću počela širiti plodna pobožnost prema svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa. Kršćani mlade zemlje u industrijskom razvoju osjetili su u Isusu, Mariji i Josipu uzor i pomoć...

4. nedjelja Došašća

21. prosinca 2014.

Bog dolazi! Isus ne dolazi jednome narodu - Izabranima, nego svakoj osobi, ne samo pravednima, nego je poslan i grešnima. Poslan je svima! Bog je poslao svoga Sina Isusa, cijelom čovječanstvu, ali mnogi ga ne primiše. On dolazi svakog trenutka povijesti, čovjeka pojedinca i pojedine zajednice...

3. nedjelja Došašća

14. prosinca 2014.

Treća nedjelja došašća je „nedjelja Gaudete – Radujte se“. Ova nedjelja podsjeća nas da je radost bit cijelog došašća i važnost radosti u životu kršćanina. Zdenčani, zamislimo se u susretu s čovjekom u potrebi, a bez radosti. Nemoguće je! Kako ćemo ga podići. Sveti Pavao nam kaže..

2. nedjelja Došašća

07. prosinca 2014.

Došašće je vrijeme očekivanja, nade u tamnom vremenu. O tom očekivanju govore stari proroci. Stari zavjet je strastvena povijest ljubavi. To je povijest Boga koji ljubi svoj narod, Bog koji ne može gledati i podnijeti kako narod srlja u propast. Zdenčani, ako Bog kažnjava to je zbog...

1. nedjelja Došašća

30. studenog 2014.

Ulazimo u vrijeme iščekivanja. Naš je život pod znakom iščekivanja Dolaska Gospodinova: „Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ Prisjećamo se prvog Kristovog dolaska u tijelu. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja. Iščekujemo njegov slavni dolazak, na kraju naše povijesti...

Prvo čitanje: Dn 7,13-14

7  13Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. 14Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.

Pripjevni psalam: Ps 93,1-2.5

93  1Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven,
 Jahve zaodjeven moći i opasan.
Čvrsto stoji krug zemaljski,
neće se poljuljati.

2Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona,
 ti si od vječnosti!
5Tvoja su obećanja vjere predostojna,
svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane!

Drugo čitanje: Otk 1,5-8

1  5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha 6te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! 7Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. 8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

Evanđelje: Iv 18,33-37

18  33Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" 34Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" 35Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" 36Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 37Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Nedjelja je Krista Kralja neba i zemlje, čije kraljevstvo nema kraja i svršetka.

Kralj, kraljevstvo asocira nas na monarhiju, podanike, časnike na kraljevu dvoru, strukturu koja jednima omogućava slobodu u smislu provođenja svih želja koje gode ljudskoj naravi a drugima oduzima svu slobodu i stavlja ih kao instrumente u službu ovih vladajućih.

Takvu sliku i očekivanja imali su i hranili židovi svih vjekova i još uvijek za nju se bore svojim ratovanjem, kako bi proširili granice svoje države Izraela, ubijajući Palestince.

Evanđelje za ovu nedjelju donosi isječak scene Isusa na sudu pred Pilatom. Rimski prokurator  upitno ponavlja tvrdnju,  zbog koje ga on  treba osuditi na smrt, na traženje naroda i njihovih vođa. Isus mu uzvraća protupitanjem: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?"  Pilat se počinje braniti dokazima da on nije židov, da su ga  Isusov narod i svećenički poglavari izručili njemu.

Isus  je osuđen, ipak vlada situacijom i koristi priliku da objasni tko je On i od kuda je njegovo kraljevstvo. Kraljevstvo Njegovo ni po čemu nije slično ovozemaljskom kraljevanju.

Zatim argumentira svoju tvrdnju dokazom da On nema svoju vojsku niti sluge koje bi ginule za njega i svojim oružjem i životima spriječile Njegovo izručenje.

Pilat zbunjen propituje: "Ti si dakle kralj?"

Očito nije razumio da ima jedno drugo Božje kraljevanje, na osnovama poslušnosti Bogu.

Isus štoviše proglašava da se zato rodio i došao na ovaj svijet da svjedoči za istinu i tko je god od istine, sluša njegov glas.

Pogledajmo  prvo i drugo čitanje i njihovu povezanost s Isusom Kraljem.

Sin čovječji, na oblacima dolazi Pradavnome da od njega primi vlast, čast i kraljevstvo za svu vječnost. Sv. Ivan u Isusu Kristu vidi ispunjenje Danijelova proroštva. On nas je ljubio i svojom krvlju nas otkupio, učinivši nas kraljevskim svećenstvom za vjekove.

U tome je njegovo kraljevanje različito i nadilazi zemaljske vladare. Po spašavanju svega čovječanstva od grijeha On je Alfa i Omega, Onaj koji jest, koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

Očima Pilata i židova Sin Božji bio je zastrt oblakom Isusova ljudskog izgleda, naravi. Svoja očekivanja zasnivali su na čisto ljudskim razmišljanjima i kalkulacijama, koja paze na ovozemaljsku vlast, čast i slavu. Ugoditi svome tijelu i svome egu. Osigurati sebi i svojima dug i  lagodan život ovdje na zemlji.

Nas,  koji slušamo Isusov glas i činimo što je Njemu milo, Isus poziva da u „oblaku“ ljudske naravi svake osobe služimo Njemu koji jest. Naše tjelesne oči, uši, ruke, srce, usta neka su kanali za duhovne oči, uši, ruke, srce i usta u komunikaciji sa Sinom Čovječjim čije kraljevstvo ne pripada ovom zemaljskom poretku.

Misionari Milosrđa znaju da Bogu služe, zato odvažno i spremno trpe protivštine koje im dolaze od „zemaljskih“ situacija i ljudi. Nisu pasivni u trpljenju, već hrabro i ponizno vladaju svakom situacijom na Isusov način.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dn 12,1-3

12  1U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi. 2Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. 3Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.

Pripjevni psalam: Ps 16,5.8-11

16  5Jahve mi je baština i kalež:
 Ti u ruci držiš moju sudbinu.

 8Jahve mi je svagda pred očima;
 jer mi je zdesna, neću posrnuti.
 9Stog` mi se raduje srce i kliče duša,
 i tijelo mi spokojno počiva.

 10Jer mi nećeš ostavit` dušu u Podzemlju
 ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
 11Pokazat ćeš mi stazu u život,
 puninu radosti pred licem svojim,
 sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje: Heb 10,11-14.18

10  11I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. 14Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. 18A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.

Evanđelje: Mk 13,24-32

13  24Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti 25zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. 26Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. 27I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." 28A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. 29Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 31Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." 32"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Nalazimo se pred kraj liturgijske godine. Čitanja govore o događajima koji prate svršetak svijeta. Upućuju na njihove apokaliptične znakove. Uzeta su iz proroka Danijela i njegovih viđenja o svršetku svijeta, iz poslanice Hebrejima koja daje apsolutnu važnost prinosu žrtve Isusa Krista i evanđelje donosi Isusovo upozorenje i potiče na budnost i ozbiljnost pred okončanju ovozemaljske stvorenosti.

Uzeti ćemo samo neke retke iz čitanja.

„Umnici će blistati kao sjajan nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost“.

Svako vrijeme ima znakove posljednjih vremena koji ispunjaju tjeskobom i beznađem vjernike i nevjernike. Uvijek se čuje kako su ona prošla vremena bila bolja, zdravija, humanija, pravednija i tako dalje.

Uzmimo da je ovo vrijeme, moje i tvoje vrijeme. To je naše jedino i svaki dan sve posljednije vrijeme. Naše milosno vrijeme. Vrijeme prisutnosti Sina Čovječjega uskrsloga. On je prinosom sebe Ocu usavršio nas,  po krštenju posvećene. Po svojem stalnom odnosu s Njim, postajemo umnici koji će u slavi Njegovoj blistati kao zvijezde navijeke. Blistat će oni koji su mnoge  učili pravednosti.

Ovo su riječi poticaja i potvrde našem misionarskom poslanju. Pravednost u Bibliji znači odnositi se prema drugoj osobi na način kako se Bog milosrđa odnosi. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Misionari Milosrđa ljube bližnjega svoga Božjim srcem i djelotvorno.

U bližnjega,  koji je na rubu duhovnog i  materijalnog siromaštva ulažu sebe: svoj rad, svoju molitvu, svoj novac, svoja poznanstva, sve svoje mogućnosti koje nadmašuju njihove osobne granice i zahvaćaju mogućnosti onih na koje mogu utjecati da doprinesu pravednosti putem  milosrđa,  kako bi konkretna osoba živjela u punini po mjeri čovjeka.

Na početku svake godine putem medija najavljuju se kojekakva „proroštva“ velikih vidjelaca budućnosti. Sa strepnjom slušamo o mnogim katastrofalnim događanjima u svijetu. Tražimo u njima znakove najava kataklizmi, potresa, poplava, atomskih ratova i svih drugih nesreća.

Preko godine sve više zaboravljamo na ta proroštva.

Isus nam izričito kaže da je svršetak svijeta poznat samo Ocu. Njegove su riječi nama utjeha i nada. „Gugučimo“ psalam srcem i usnama: Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu. Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je s desna, neću posrnuti.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: 1 Kr 17,10-16

17 10Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: “Donesi mi malo vode u vrču da pijem!” 11Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: “Donesi mi i malo kruha u ruci!” 12Ona odgovori: “Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.” 13Ali joj Ilija reče: “Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. 14Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.`” 15Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. 16Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.

Pripjevni psalam: Ps 146,7-10

146 7potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Jahve oslobađa sužnje,

8Jahve slijepcima oči otvara.
Jahve uspravlja prignute,
Jahve ljubi pravedne.

9Jahve štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.

10Jahve će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!

Drugo čitanje: Heb 9,24-28

9 24Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 26inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. 27I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

Evanđelje: Mk 12,38-44

12 38A on im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, 39prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; 40proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!" 41Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. 42Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. 43Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. 44Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ove nedjelje vidimo Isusa kako sjedi nasuprot riznice u Hramu i promatra vjernike u darivanju Boga svojim novcem. Neki su bili bogati i davali su obilato. Među hodočasnicima Isus je opazio kako se primiče jedna žena. Po njenom izgledu zaključio je da je to udovica, jako siromašna udovica. Iz svojeg „rupčića“ pažljivo je izvadila dva novčića i sa strahopočitanjem ubacila ih u riznicu.

Potresen veličinom ovog dara, Isus zove svoje učenike da s njima podijeli svoj doživljaj te da ih pouči kako i koliko treba darivati. Bogu dati SAV SVOJ ŽITAK. Isus je Bog, kao čovjek promatra davanje vjernika. Nakon što je vidio različita darivanja od različitih osoba s različitim mogućnostima, On izriče Božja očekivanja pa i u materijalnom smislu. To je mjera čovjekova naslanjanja na Božju brigu i zauzetost za darovatelja.

Udovica nema zaštite ni oslonca. Ona računa na proroštvo Izaije koji u ime Jahve Boga staje u obranu sirota i udovica. Ona je čula za svoju prethodnicu koja je nahranila proroka Iliju iz prvog čitanja. Vjera udovice poseže za onim što je premalo u ljudskim očima i u usporedbi s drugim bogatašima. Ipak je to sve što posjeduje, na što se oslanja i od čega bi mogla sutra preživjeti.

U Zdencu smo svjedoci da većina kumova koji godišnje darivaju 900 kn za školovanje jednog siromašnog djeteta, i suradnika koji trajnim nalogom na svoj tekući bankovni račun odvajaju 15 kuna mjesečno za „Dva kruha“ siromašnijima od sebe, pripadaju ovoj klasi siromašne udovice.

Neki od njih daju mjesečno po 100 kn za kumstvo, jer ne mogu uplatiti sve odjednom. Uzor i predstavnik svih velikodušnih siromašnih darovatelja u Zdencu je Tomo M., ulični prodavač Malog oglasnika. Jedan dan je došao s 900 kn da uplati za jedno kumstvo. Pitala sam ga od kuda mu tolika svota novca? Odgovorio je: „Upao mi je dobar posao“. Na pitanje koji posao, odgovorio je da je dijelio letke za neki restoran i to su mu „dobro“ platili. Dijelio je letke cijeli sedmi mjesec.

Odlučio je svoju zaradu darovati nekom nepoznatom djetetu u misijama, da jednu godinu pohađa školu. Pokušala sam ga odgovoriti od te odluke, bilo mi ga je žao. Pocrnio od ljetne žege, iscrpljen i „loše“ odjeven odavao je dojam da njemu treba novčana pomoć. Uzalud sam ga odgovarala da uzme natrag svoj novac i ako mu treba da će njemu Zdenac pomoći. Ostao je čvrst govoreći:“ Ja sam to odlučio i želim pomoći da nekom djetetu bude bolje“.

To nije sve. Tomo sredinom svakog mjeseca donese 20, 40 ili 50 kn, kako kada zaradi. Ovo je četvrta godina njegova ubacivanja u „riznicu Dva kruha“ iz koje se liječe, oblače, hrane, uče djeca u Hrvatskoj i misijama, starci i druge osobe u potrebi.

Bog nam iskazuje svoju brigu po svojim siromašnim darovateljima i stalno ih umnaža. Unatoč sušnim godinama recesije i nerada u Hrvatskoj, u riznici Zdenca ne presušuje „brašna i u vrču ulja“ za Božje proroke i siromahe.

Dragi Zdenčani uzmimo ovu nedjelju Tomu M. da nam bude učitelj u velikodušnom davanju. Dajmo sebe, svoje vrijeme, svoje srce, svoj novac od malih primanja i koji je već unaprijed potrošen na dugove i kredite. Dajmo bez računice, znajući da Bogu dajemo kada u Zdencu i kroz Zdenac darivamo.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Pnz 6,2-6

6  2da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. 3Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih. 4Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! 5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! 6Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.

Pripjevni psalam: Ps 18,2-4.47.51

18  2Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
3Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

 4Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna,
 i od dušmana bit ću izbavljen.

47Živio Jahve!  Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

51umnožio si pobjede kralju svojemu,
 pomazaniku svome milost si iskazao,
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Drugo čitanje: Heb 7,23-28

7  23K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. 24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. 25Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. 26Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - 27koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi  žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. 28Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.

Evanđelje: Mk 12,28-34

12  28Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" 29Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" 31"Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih." 32Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." 34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

31.  nedjelja kroz godinu. Približavamo se kraju liturgijske godine.

Prvo čitanje uzeto iz Ponovljenog zakona  predstavlja najstariji i najvažniji tekst u Starom Zavjetu. To je zapovijed koju je svaki Židov učio napamet i svaki dan ponavljao. Još i više: te riječi bile su ispisane na komadu pergamenta, savijenog u malu kutijicu, okruglog sjajnog izgleda, koju su muškarci Židovi kao ukras i podsjetnik nosili vezanu na čelu.

Nošenje je simbolično i praktično značilo: urezanost u srce i um najvažnije istine u Bibliji.

Te riječi su rasvjetljavale život i put osoba, obitelji i naroda. One su sačuvale da Božji narod, uza sve svoje nesreće od egipatskog višestoljetnog robovanja do babilonskog i asirskog sužanjstva, ostane  iznutra čvrst u svojoj vjeri i nadi u Jahvu, koji ih po svojoj beskrajnoj dobroti izbavlja od svih neprijatelja.

Pripjevni psalam je  molitva  u ritmu  pjesme, gdje je zahvalno spominjanje Boga i njegovih spasiteljskih  zahvata. Izriče se iskustvo Boga kao hridi, pećine u kojoj je sigurna zaštita …

Svatko od nas u ovim riječima pronalazi vlastito uporište u Bogu. Još i više, mi kao pojedinci i zajednica Zdenca  pozvani smo  biti  Božja hrid i zaštita osobama koje su izložene životnim vjetrometinama.

U skladu s tim, drugo čitanje iz poslanice Hebrejima govori nam o vječnom svećeniku koji je prinio samoga sebe Bogu;  koji može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. Ovaj „koji po njemu pristupaju Bogu“ je za nas imperativ u najpoticajnijem smislu riječi. Mogućnost koju primamo pričešćujući se Njegovom riječju, tijelom i krvlju, daje nam milosnu svijest da budemo sve vrijeme u Njemu spojeni s Bogom, kraljem vječne slave.

Evanđelje nam donosi  pametno  pitanje jednog pismoznanca:  „Koja je zapovijed najveća?“

Isus mu citira istu  zapovijed koju nam danas donosi prvo čitanje. Uz bok ovoj stavlja ljubav prema bližnjemu. Sažima deset Božjih zapovijedi u ove dvije.

Pismoznanac zadovoljno potvrđuje slaganje s Isusovim tumačenjem i dodaje svoj komentar: „ Više je nego sve paljenice i žrtve." 

Na što ga Isus, ugodno iznenađen njegovim ispravnim shvaćanjem i poletom poziva:  "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!". Drugim riječima, želi reći odličan si za biti moj učenik.

Pismoznanac je shvatio Isusovu poantu: osoba je ispred svih vjerskih obreda, služiti čovjeku na Božji način je vršiti volju Božju.

Ovo je potvrda i poticaj nama, misionarima milosrđa, da naša djela milosrđa budu ugodna Bogu i da spajaju primatelja s njegovim izvorom, Bogom od kojega svako dobro duše i tijela.

Božja blizina je izvor našim nadahnućima,  koja nas stalno mijenjaju i potiču na nova djelovanja ljubavi prema Bogu i bližnjima.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Jr 31,7-9

31  7Jer ovako govori Jahve: “Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! 8Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. 9Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.”

Pripjevni psalam: Ps 126,1-6

126  1Hodočasnička pjesma.
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,
 bilo nam je k`o da snivamo.
2Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
“Velika im djela Jahve učini!”

 3Velika nam djela učini Jahve:
opet smo radosni!
4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše
k`o potoke negepske!

5Oni koji siju u suzama,
 žanju u pjesmi.
6Išli su plačući noseći sjeme sjetveno:
 vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje: Heb 5,1-6

5  1Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Evanđelje: Mk 10,46-52

10  46Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 49Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" 50On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." 52Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ovo nedjeljni odlomak Markova evanđelja prikazuje nam  Bartimeja, slijepca, koji u Isusu prepoznaje obećanog Mesiju i Spasitelja. On sjedi pokraj ceste i pored njega prolaze ljudi koji idu u Jeruzalem na slavlje Pashe. Zbog svoje ograničenosti ne može se pridružiti mnoštvu. Bartimej se ne predaje, ne pada u očaj, želi da ozdravi, da progleda. Čuo je da putem prolazi Isus, u svojoj nutrini osjetio je da mu Isus može pomoći, i poče vikati :«Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!» Mnogi su ga ušutkivali ali on je još jače vikao:«Sine Davidov smiluj mi se!» Isus im reče da ga pozovu, i oni ga pozvaše, hrabreći ga: «Ustani! Zove te!» On baci sa sebe ogrtač, skoči i u vjeri dođe do Isusu, koji ga upita :» Što hoćeš da ti učinim?»  Batimej reče:» Učitelju, moj da progledam». Isus mu reče:» Idi, vjera te tvoja spasila!» I on odmah progleda i uputi se za njim.

Isus je i do sada ozdravljao slijepce ali Bartimej je poseban po tome što je odmah nakon ozdravljenja krenuo za Isusom. Bartimej nam je primjer probuđene vjere jer on nije samo progledao očima, već i srcem.

Sljepoća je teška bolest i oni koji su slijepi potrebni su tuđe pomoći. Iz ovog nedjeljnog evanđelja vidimo da se može biti slijep i pored zdravih očiju. Svi oni koji su bili zdravih očiju i koji su hodili prema Jeruzalemu u Isusu nisu vidjeli niti prepoznali Mesiju i Spasitelja. Vidio ga je i prepoznao srcem, slijepi Bartimej. Ono što se vidi i prepozna srcem, najvrjednije je.

Dok ovo pišem u misli mi dolazi jedno pitanje, kao da me Isus pita: « Vjeruješ li da je Zdenac moje djelo? Vjeruješ li da je to moj dar vama koji ste u Zdencu i svima koji će doći u Zdenac?»

Moj odgovor je vjerujem ali moja djela ne pokazuju da još uvijek srcem vidim tu istinu.

Na meni je ogrtač, osjećam se  grešna, nedorasla i neprimjerena Tvojega poziva, slaba sam i sumnjam u sebe. Unatoč tome Isuse pozivaš me i kroz moje slabosti i sumnje vodiš me k sebi, jer me ljubiš i želiš da živim s Tobom. Želiš da preko mene ljubiš i djeluješ, zbog toga te molim Isuse da mi pomogneš. Vapim za Tvojom pomoći Sine Davidov.

Isuse, smiluj mi se, molim te, pobudi moju vjeru, vjeru koja će mi dati hrabrosti da te nasljedujem i u djelima a ne samo riječima. Isuse daj da čujem Tvoj poziv jer želim sa sebe baciti ogrtač koji me sputava. Molim te da potpuna vjera u Tebe bude svjetlo mome srcu.

Dragi Zdenčani neka Isus bude cilj svake naše molitve, svakog našeg traženja, jer samo nas On može osloboditi i nanovo roditi, kako bismo u potpunosti mogli biti Njegovi suradnici na ostvarivanju Kraljevstva Božjega u Zdencu.

Blaženka

Prvo čitanje: Iz 53,10-11

53  10Al` se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit` sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. 11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Pripjevni psalam: Ps 33,4-5.18-20.22

33  4Jer prava je riječ Jahvina
 i vjernost su sva djela njegova.
5On ljubi pravdu i pravo:
 puna je zemlja dobrote Jahvine.

18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
22Neka dobrota tvoja, o Jahve,
bude nad nama,
 kao što se mi u tebe uzdamo!

Drugo čitanje: Heb 4,14-16

4  14Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. 15Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. 16Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Evanđelje: Mk 10,35-45

10  35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." 36A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" 37Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." 38A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" 39Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, 40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." 41Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 43Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! 44I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Evanđelje nam opisuje želju i molbu dvojice Zebedejevih sinova, Ivana i Jakova, koji su Isusovi rođaci. Nakon što je Isus opisao na koji način će biti mučen i ubijen, a zatim da će uskrsnuti, dvojica braće ocijenila su da se stvar bliži kraju i da ne smiju gubiti vrijeme, već dok su još na putu osigurat će sebi glavna mjesta kod Isusa u slavi njegovoj.

Smijemo pretpostaviti da su se oni već odavna bavili tim pitanjem pozicioniranja oko slavnog rođaka i učitelja Isusa. U drugom evanđelju piše da su nagovorili svoju majku da ih ona zagovara kod Isusa.

Njihova zamolba izazvala je gnjev i ljutnju kod ostalih deset učenika. Očito da su svi čeznuli za istom pozicijom u slavi svojega Učitelja. Nitko nije ozbiljno uzimao, a još manje se uživljavao u detaljan opis, s kojim je Isus najavljivao ono što će mu se dogoditi za koji dan u Jeruzalemu. Slute da je On prvi na listi glavara gdje su imena onih koji trebaju okrutno biti  smaknuti za Pashu.  Oni su to informativno znali, ali su očekivali čudo kojim će se Isus spasiti, kao što je spasio stotine ljudi od smrti, koji su bili osuđeni od istih vlasti.

Isus ne ide s njima u raspravu. Pita ih jesu li spremni piti kalež boli koji će on piti i krstiti se krstom kojim će se On krstiti. Oni spremno potvrdiše svoj pristanak. Isusova sudbina presudna je za živote apostola. Njegova zadaća koju ima od Oca za ovaj svijet tu prestaje, da obuči učenike da vrše volju nebeskog Oca do smrti na križu. Ostalo je  Očeva odluka  kome će dati prva mjesta uz svojeg Jedinca.

Učitelj koristi svaku, pa i ovu priliku da naglasi da je Božje vrednovanje suprotno od ljudske naravne težnje. Zemaljski vladari okrutno postupaju s narodom i  pomoćnici vladara (velikaši) okrutno se ponašaju protiv njih. Ukazavši na praksu zemaljskih vlastodržaca Isus zapovijeda svojim učenicima: ali tako neka ne bude među  vama. Tko bi želio biti najveći među vama neka bude vaš poslužitelj. Tko bi želio biti prvi neka bude „rob“ svima. Isus obrazlaže zašto je to tako:“ Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

Isus nam zapovijeda da budemo prvi u služenju svima unutar grupe. Da siromasi, duhovni i materijalni, koji smo svi mi u nekom dijelu svoga života,  imamo  život u punini po mjeri čovjeka na sliku punine Kristove. Ovo je princip koji je sv. Marija Krucifiksa dala svojim sestrama u oporuci: ljubite se prvo među sobom.

Pozvani smo svetim pozivom na služenje, da se očituje slava Božja. Izabrali smo put umiranja svakoj želji i očekivanju da budemo veliki u očima zemaljskih uglednika, dragih prijatelja, svojih roditelja i obitelji. Izabrali smo „biti nerazboriti, ludi i čudni“ u vlastitom razumu. Dati sebe u samozataji, u ne vrijeme, kad više ne mogu, kad se bojim; dati više, dati najbolje, prijeći preko vlastitog prava, vlastite istine, dati s ljubavlju znajući da Isus nastavlja svoje služenje u meni, časteći svojeg Oca koji je na nebesima i na zemlji. 

Gospodine Bože, Oče milosrđa i svake utjehe slava ti i hvala za sveti poziv služenja na način roba, kojemu je jedino važna volja njegova gospodara. Ti si naš Gospodar kojemu služimo snagom Duha Svetoga preko osoba potrebitih duhovnih i tjelesnih djela milosrđa. Daj da naše oči vjere prepoznaju tebe nazočna u svakoj osobi u neposrednoj blizini, kao i u siromasima u našem gradu, zemlji i u misijama koje si zadao nama- misionarima milosrđa.

Gospodine Isuse Kriste ti si ispunio proroštvo Izaije iz prvog čitanja. Ispuni ga u meni osobno i nama kao zajednici koju si  pozvao na služenje. Jahvina volja neka se na nama ispuni.

Dragi članu, suradniče i prijatelju Pokreta Misionara Milosrđa, u drugoj poslanici Hebrejima sveti pisac nam pokazuje uskrslog Isusa, koji je bio u svemu jednak nama i prošavši sva iskušenja, zagarantirao da imamo jednake mogućnosti življenja i služenja Bogu na ovoj zemlji. On jedino nikada nije bio odvojen od volje Očeve što znači da nije bio u grijehu. Izvor svakog grijeha je odvojenost u nekom dijelu sebe od Božje volje. Grijeh je želja da mi drugi služe i da pod izlikom svojih potreba ja njih vrtim oko sebe. Grijeh je imati sebe u središtu vlastite pažnje i procijene kako ću što više sebi ugoditi u duhovnim i tjelesnim „opravdanim“ traženjima.

Apsolutna poslušnost Bogu u vjeri kao čovjek, nama je poticaj i mogućnost suobličenja s Njim, poništenjem svojih zemaljskih ambicija za biti gospodari svojega života, izabirući iz trenutka u trenutak suprotno ljudskoj naravi  lakšeg i ugodnijeg.

Samo tim putem  progresivnog samoodricanja steći ćemo Bogu nasljednike u Zdencu Milosrđa. On će učiniti sve drugo.

SRETNA SVIMA MISIJSKA NEDJELJA!

S. Ljilja Lončar

U prvom čitanju prepoznajemo Isusa u slici sluge pravednoga koji će opravdati mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. U Isusovim rukama je oslobođenje čovječanstva. Od svih vrsta robovanja najviše nas pritišću grijeh i smrt. Isus, naš Otkupitelj, darovao je svoj život da bi nas oslobodio od ropstva vlasti grijeha i smrti. Pobijedio je Sotonu koji je želio nama zavladati upravo po grijehu i smrti.

U poslanici Hebrejima naglašeno je da je Isus iskušavan u svemu ( kao i mi ), samo što nije sagriješio. Iako često ispovijedamo da je Isus pravi Bog i pravi čovjek, ipak On za većinu nas ostaje dalek i neshvaćen. Apostoli koji su ostavili sve i krenuli za Isusom također ga ne shvaćaju. Vjeruju kako će Isus u Jeruzalemu biti okrunjen.

Na putu za Jeruzalem Isus im govori o svojem poslanju, muci, smrti i otajstvu uskrsnuća. Želi ih utvrditi u nasljedovanju njegova puta. Opterećeni željom za vlašću i čašću, apostoli ne shvaćaju da je Isusovo prijestolje križ.

Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, ne mogu dočekati ulazak u grad, već od Isusa prije ulaska u grad, traže za sebe počasna mjesta uz njegovo prijestolje. Ostala desetorica prosvjeduju, jer i oni žele to isto. Isus im je poručio da njihov put ne može biti drugačiji od njegova.

Isusa moramo slijediti i prema Kalvariji. Nasljedovati Isusa radikalno je opredjeljenje koje u sebi nosi i križ, patnju. Patnja ima smisla, Bog je s nama u patnji i svojom patnjom možemo pridonijeti Božjem dijelu spasenja. Nasljedujući Isusa postajemo suradnici u dijelu spasenja čovječanstva. Ako u patnji praštamo i ljubimo pronaći ćemo svijetlost i nadu. To je veliko otajstvo spasenja.

Isus je Sin Božji koji svojim životom savršeno vrši volju Božju. Nemojmo se prestrašiti križa i patnje, nasljedujmo Isusa jer On je jedini put koji nas vodi u život. Isus nam kaže da nije došao da mu služe, nego da On služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto svih! Nadu čovječanstvu daju oni koji služe, koji su spremni sebe darovati za druge, koji žive bezuvjetnu djelotvornu ljubav Božju.

Dragi Zdenčani budimo Božji ljudi, ljudi nade. Molimo Isusa da nam pomogne, dajmo mu naša siromašna srca, da ih ispuni poniznošću, strpljivošću i čistoćom, kako bi u svemu odgovarala njegovim željama. Molimo ga da iz našeg srca otkloni sve one želje koje nas zavode. Neka nas čisto srce vodi do sjedinjenja s Božjom voljom. Postanimo istinski Božji suradnici, dajmo sebe, posve, za ostvarenje Kraljevstva Božjeg na zemlji.

Blaženka

Prvo čitanje: Mudr 7,7-11

7 7Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. 8Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. 9Nisam je htio uspoređivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. 10Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. 11A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.

Pripjevni psalam: Ps 90,12-17

90 12Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.
13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!
14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane! 15Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!
16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! 17Dobrota Jahve, Boga našega, nek` bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek` uspije.

Drugo čitanje: Heb 4,12-13

4 12Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.

Evanđelje: Mk 10,17-30 

10 17I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" 18Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" 20On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." 21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." 22On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. 23Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!" 24Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 26Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" 27Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" 28Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom." 29Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, 30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu koncentrira se na objašnjenje mudrosti u životu.

Prvo čitanje je svjedočenje o podrijetlu mudrosti i načinu dobivanja, uvjetima koje treba ispuniti za primanje dara mudrosti. Opisuje osjećaje i odnos osobe prema mudrosti. Molitva je koja prethodi razboru, a VAPAJ dobiva duh mudrosti. Duh se nastanjuje u onome koji vapi.

Sva dobra ovog svijeta nisu ništa u usporedbi sa duhom mudrosti. Posebno izražava zaljubljenost u duha mudrosti. Sva blaga ovog svijeta, prijestolja, pa i samo zdravlje ništa nije pred tim darom. Sveti pisac zaključuje da su mu sva blaga i dobra nebrojena došla od ruku mudrosti. Ta dobra nisu ovozemaljske naravi. On sam postao je Božji mudrac koji riječju i primjerom uprisutnjuje samog Boga, izvor i počelo vječne mudrosti.

Za nas kršćane, i još više misionare, ovo čitanje pokazuje nam što trebamo vapiti Bogu. Mudrost Božja koja nam je u pozivu dana kao sjeme želje i odluke: posvetiti se provodeći u djela milosrđa Njegovu Riječ. Bog bogat milosrđem nastanio se u srcima našim i učinio nas sebi sličnima čisteći nas od sebičnosti naše. Neprekidni tihi vapaj Zdenčana je: ISPUNI ME SOBOM, O BOŽE SVETI, BOŽE SVEMOGUĆI, MILOSRDNI BOŽE. Ništa od Tebe ne tražim, ni zlato, ni zdravlje; bogatstvo i slavu daj drugima, a meni sebe daj i to mi je dosta.

Zauzmi moje unutarnje prostore, nastani se u mislima mojim, plamen ljubavi tvoje u srcu mi gori, hod moj neka je snagom Tvojom, vjera moja gleda djelovanje Tvoje. Naših dvadeset minuta s Bogom lice u lice ispuni vapajem za Njim samim. Ne gubimo vrijeme u molitvi tražeći prolazna dobra, već Njega samoga.

Riječ Njegova živa je i djelotvorna. Čitajući je i ponavljajući preko dana rečenicu koja me se dojmila, davat će ti jasnoću i žar za prionuti uz blagost i poniznost, što je preduvjet da Duh Sveti u tebi oblikuje NOVOG ČOVJEKA koji je izraz Božjeg milosrdnog srca u svim okolnostima i svim prigodama.

Evanđelje nam opisuje mladića i njegovo „uredno“ vršenje svih zapovjedi. Isus ga je zavolio i pozvao ga da sve proda i dade siromasima, a zatim da pođe s Njim i da bude kao On. Ovaj se rastužio i otišao. Isus je također ostao tužan. Rastužila ga je navezanost na ovozemaljska bogatstva koju je ovaj mladić imao. Računica kojom se preračunao.

Isus mu je davao sebe i evanđelje. Time bi uz progonstva, dobio stostruko sve vrste bogatstva: kuće, braće i sestara, majki i djece i polja. Bio bi vječan, a smrt bi mu bila dobitak. Navezanost na „razboritost“ kojom prosuđuju „dobri kršćani“, koji sve zapovjedi vrše i pobožno žive, sprečava BITI ISUSOV, koji ide dalje i želi samo jedno:

MOJA JE HRANA VRŠITI VOLJU OČEVU I DOVRŠITI DJELO NJEGOVO“. Vježba je to vjere i ljubavi svaki dan u malim stvarima, u običnim navikama postavljanja u svoj dnevni raspored što hoću i mogu i što nije za mene.

Bože sačuvaj da bi se ovako nešto dogodilo bilo kome od nas Zdenčana.

U srcu svome i misli svojoj imamo jeku i sliku Isusova pogleda i riječi: dođi i budi sa mnom. Učinit ću te MISIONAROM BOŽJEG MILOSRĐA.

Evo me Isuse. Jedan dan u dvorima Tvojim bolji je od tisuću drugih.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Post 2, 18-24

2 18I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on." 19Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 20Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. 23Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!" 24Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.

Pripjevni psalam: Ps 128,1-6 

128 1Hodočasnička pjesma.
Blago svakome koji se Jahve boji,
koji njegovim hodi stazama!
2Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

3Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji k`o mladice masline
oko stola tvojega.
4Eto, tako će biti blagoslovljen
čovjek koji se Jahve boji!

5Blagoslovio te Jahve sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svog!
6Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!

Drugo čitanje: Heb 2,9-11

2 9ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. 10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. 11Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.

Evanđelje: Mk 10,2-16

10 2A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" 3On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" 4Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." 5A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. 6Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. 7Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; 8dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. 9Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" 10U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. 11I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. 12I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub." 13Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. 14Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 15Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." 16Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Post 2, 18-24

 Reče Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam." Velikodušni Bog predočava čar svemira, biljnog i životinjskog carstva na Zemlji koje je stvorio za čovjeka. Život u izobilju po mjeri čovjeka, ali čovjek na sve to ne pokazuje radosno lice i njegova čežnja za nečim većim premašuje sav taj svijet. Na njegovu licu vidi se tuga, a on se osjeća usamljeno. Bog pun ljubavi i dobrote želi da njegovo stvorenje bude sretno. Gospodin pusti tvrd san na čovjeka pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. I čovjek zapjeva prvu ljubavnu pjesmu: "Evo kosti od moje kosti, meso od mesa mojega!" On ispunjen Božjom ljubavi, prilazi ženi i oni postaju 'jedno tijelo', što ni smrt ne raskida.

"Ljubav je jača od smrti".

Heb 2, 9-11

U muci Krist postaje čovjek u punom smislu, dostigavši tako puninu utjelovljenja: "Premda je sin iz onoga što prepati, naviknu slušati i postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zaštitnik vječnog spasenja - proglašen od Boga velikim svećenikom".

Mk 10, 2-16

Evanđelje nam donosi: "Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." Farizeji kušaju Isusa u vrlo složenom pitanju: „Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?“ Isus se poziva na Božji naum i vrijednost kršćanskog braka, kroz što se u prvom redu očituje u ljubavi iz koje se rađa dijete kao potvrda te ljubavi koja traje kroz vjekove. Danas se u našim obiteljima zbiva mnogo toga što nije u skladu sa kršćanskim vrednotama jer većina kršćana prihvaća olako programe koji su više na štetu nego na korist obitelji.

Bože, molim te, da u našem narodu bude više obitelji po uzoru na Svetu Obitelj.

Volonterka Marijeta

Prvo čitanje: Br 11,25-29

11  25Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše. 26Dvojica ostadoše u taboru.  Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati. 27Neki mladić otrča te javi Mojsiju: “Eldad i Medad”, reče, “prorokuju u taboru!” 28Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: “Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!” 29Mojsije mu odgovori: “Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!”

Pripjevni psalam: Ps 19,8.10.12-14

19  8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
 pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
 istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,

12Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
 13Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!

14Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
 čist od grijeha velikoga.

Drugo čitanje: Jak 5,1-6

5  1De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! 2Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, 3zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! 4Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. 5Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! 6Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!

Evanđelje: Mk 9,38-43.45.47-48

9  38Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." 39A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. 40Tko nije protiv nas, za nas je." 41"Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." 42"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." 43"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. 45I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. 47I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, 48gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U prvom čitanju knjige Brojeva  opisan je silazak Boga u oblaku,  kako je razgovarao s velikim prorokom i vođom naroda Božjega, Mojsijem. U  evanđelju Bog je postao čovjek u Isusu , postao je sjedinjen s ljudskom naravi. Jednostavni prepoznaju u Isusu Spasitelja i sa strahopoštovanjem u prostodušnosti srca pristupaju mu i slijede ga, u zajedništvu su s Njime.

Duše Sveti otvori oči srca našega da vidimo Božje prisustvo u svakoj osobi, da mu se poklonimo u poniznosti srca svoga i da s blagošću stupamo  u dijalog, znajući da s Tobom razgovaramo.

Bog uzima od  duha koji je na Mojsiju i stavlja ga na starješine naroda. Zahvaćeni istim duhom oni prorokuju. Imaju zajedničko iskustvo s Mojsijem. Vide Božjim očima, govore njegovim riječima, čak i dvojica starješina koji su ostali u šatoru.

Jošua koji je od svoje mladosti s Mojsijem ljuti se na Eldada i Medada i moli Mojsija da ih ušutka. Jošua još raste u vjeri, ovo je prilika da ga njegov učitelj pouči da nikome ne treba uskraćivati primanje dara od Boga. Štoviše, on ga poučava da prizivlje na sav narod izljev duha Božjega.

Gospodine izlij svoga duha na sve nas. Tvoj duh neka nastani naše misli, osjećaje i pretače se u naše milosrdno djelovanje, tebi na slavu i spasenje duša.

Učenici Isusu pričaju da su sreli čovjeka koji je u njegovo ime izgonio zloduhe, te su se hvalili kako su mu branili jer nije s njima. Isus ih poučava o jedinstvu  koje se očituje  djelovanjem u  istom duhu. Iz teksta nam nije poznato jeli taj čovjek nekad susreo Isusa, ne znamo na koji je način primio od Njegova duha. Dar Božji kojega ima je vidljiv po plodovima : to je oslobođenje zarobljenih od zloduha.

Ova dva primjera nam pokazuju važnost duhovnog jedinstva koji se očituje po vidljivim plodovima  u korist  čovjeka koji trpi  i izgradnji duhovne zajednice.

U svijetlu ovog opisa vrednujemo  važnost i veličinu suradnika i kumova Zdenca Milosrđa koji u istom duhu i nakani  doprinose djelima milosrđa, progovarajući i svjedočeći Boga prisutna u djeci, starcima, bolesnima i svakoj osobi potrebitoj vjere, ljubavi i pouzdanja . Djela milosrđa su Božji govor ljubavi i brige kojim prorokuje Zdenac Milosrđa u jedinstvu sa svim svojim članovima i suradnicima.

Sve je veliko i važno u Isusovim očima ako se radi u Njegovo ime: „Tko vas napoji čašom  vode u ime toga što ste Kristovi neće mu propasti plaća.“ Ali vrijedi i obratno: ne sablažnjavaj  nejaka u vjeri.

Slavimo te Bože sveti, Bože jaki, Bože ljubavi i beskrajnog milosrđa što se očituješ po svima koji prorokuju riječima nade  i djelima milosrđa,  svima nama i po nama suvremenim  siromasima duše i tijela.

s Ljilja Lončar

Stranica 5 od 8
Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 23. veljače 2018.

    Druga korizmena nedjelja vodi nas na susret s Kristom, koji je preobražen Očevim svjetlom. Isus je obasjan Očevim svjetlom zbog svoje poslušnosti Očevoj volji. Učenici vide preobraženog Isusa ali ništa ne razumiju. Isus im otkriva svoje božanstvo. Njegov sjaj i promjena lica ukazuju na obećanog Spasitelja...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Jednom je u velikom parku buknuo požar. Svi su se razbježali panično tražeći spas. Ostala su samo dvojica: jedan slijep i jedan čovjek bez noge. Uslijed panike, slijepac je krenuo prema žarištu vatre...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.