Isusov poziv je osobni odnos. Svojim odazivom ulazimo u posebni odnos s Isusom. Nismo krenuli za idejom, nego za osobom. A od nas On zahtjeva poslušnost i spremnost ostaviti sve.

Godina B

Prvo čitanje: Post 3,9-15

3 9Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. 10On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. 14Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! 15Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."

Pripjevni psalam: Ps 130,1-8

130 1Hodočasnička pjesma.
Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
2Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

3Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
4Al` u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.

5U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
6Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna
7nek` Izrael čeka Jahvu.

Jer je u Jahve milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
8on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje: 2 Kor 4,13-18 5,1

4 13A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 16Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave 18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno.

5 1Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. 

Evanđelje: Mk 3,20-35

3 20I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. 21Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" 22I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle." 23A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. 25Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. 26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. 27Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!" 28Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." 30Jer govorahu: "Duha nečistoga ima." 31I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. 32Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!" 33On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?" 34I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje! 35Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."

Vidljivo potkrada nevidljivo

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Duše Sveti prosvijetli nam um i srce da mognemo upoznati kako se vječno krije u vremenitom, da mognemo razlučiti prolazno od neprolaznog. Ispuni nas sobom kako bi htjeli i mogli uvijek Bogu odgovoriti gdje smo i što radimo.

U prvom čitanju knjige Postanka, Bog razgovara s čovjekom, zatim pita objašnjenje od Eve i zaključuje riječima proklinjanja zmije-uzročnice grijeha i golotinje praroditelja ljudi.

Biti s Bogom je obučenost u Njegovu milinu, osjećaj sigurnosti, ljubljenosti, bogatstva, slobode, mira, radosti, povjerenja. Isključuje svaku vrstu straha i bijede.

Zmija – Sotona iskoristio je trenutak Evine odvojenosti od Boga i Adama. Skrenuo joj je pozornost na vidljivo, periferno, osjetno, za oči poželjno. Prikazao joj Boga kao neprijatelja koji ne dozvoljava njima ljudima, da mu budu slični. Ovo je bila prigoda da ljudi na brz i privlačan način uživaju sve što Bog posjeduje, i još više, da budu gospodari svoje vječne sreće.

Bog ne osuđuje Adama i Evu. On je zametnuo neprijateljstvo između zmije-Sotone i žene. Rat će se nastaviti između roda njihova. Taj rat počinje krštenjem svakog kršćanina i završava tjelesnom smrću i uskrsnućem od mrtvih. Pavao ovaj rat naziva časovitim nevoljama koje donose obilato breme vječne slave. Jer vidljivo je privremeno, a nevidljivo je vječno. Naše tijelo je zemaljski dom, šator koji je privremen. Naše zdanje je od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.

Imamo u srcu i pred duhovnim očima ovaj nerukotvoreni dom dok se borimo sa stvorenim dobrima ovog zemaljskog života.

U Markovom evanđelju Isus svojim stavom i riječima upućuje kako ćemo razabrati što je vremenito, a što vječno i na koji način postupiti. Situacija je zgusnuta, složena i komplicirana. Isus s učenicima, nakon puno dana hodanja po drugim gradovima i mjestima, vraća se kući. Gladni su. Uz glad ide fizička iscrpljenost i nervoza. Na kraju su snaga. Ljudi su nahrupili pred njihovu kuću i ne obaziru se na njihove potrebe. Ova iscrpljenost bila je dovoljna da Isus zaključa vrata i pošalje narod tamo odakle su došli.

Isus postupa ne po svojem ljudskom osjećaju nego po Božjem milosrđu. Narod ga treba, gladni su njegove riječi, ozdravljenja, ohrabrenja i usmjerenja.

Isuse, moje tjelesne granice često puta su mi izgovor da zatvorim vrata i ostanem gledati TV. Moje neraspoloženje je puno puta razlog da nisam tebi na raspolaganju pod izgovorom „ne osjećam se raspoložen(a) ...“ Smiluj mi se i smiluj se svim Zdenčanima koji su izloženi čestom udaru Napasti u vlastitom tijelu i emotivnim neraspoloženjima. Tvoj Duh neka nas iznese na krilima vjere i volje iznad ovih naših granica.

Znalci Biblije= pismoznanci, proglašavaju da je Isus opsjednut Belzebulom, poglavicom svih demona. Onim istim Sotonom koji je nagovorio Evu da ubere plod, onaj kojega je Bog prokleo i kojega je proglasio vječnim neprijateljem. Isus slikovito objašnjava narodu da Sotona neće protiv sebe sama. Prijateljstvo, blizina, pomaganje ljudima pismoznanci proglašavaju djelom sotone. Sve dobro ali do tada neviđeno, što Isus radi, pismoznanci tumače kao kršenje Božjih zakona i zapovijedi.

Isuse izloženi smo primjedbama današnjih pozvalaca svetog Pisma , pred njima se povlačimo uz ispriku da oni sve znaju i da su uvijek u pravu pa i onda kad ništa posebno ne čine od djela koje je Isus činio i zbog čega ga je narod tražio. Oprosti nam što se povlačimo u strahu da njih, današnje pismoznance, ne povrijedimo.

Isusova majka i braća došli su smiriti Isusa i odvesti ga doma, jer su im rekli da je njihov Isus „izvan sebe“. Velika zamka Sotone koja se ušuljala preko Isusove rodbine da ga smete i odvrati od njegova poslanja i djelovanja u spašavanju ljudi, duša. Rodbina nije sagriješila ali su postali vidljiva prepreka i osjećajna zamka za Isusa. Isus prepoznaje zamku i uspostavlja rodbinski odnos sa svima koji ga slušaju. Njihova veza s njim je vječna, za ovaj svijet nevidljiva, a ipak je neprolazna jer je nerukotvorena, ne tjelesna.

Isuse radi roditeljskih i rodbinskih savjeta i potreba odstupamo od većeg angažmana za Tebe. Vidimo Tvoj primjer da ni rođena majka, makar bez grijeha, tebe nije odvratila od Očeve volje i Njegovih djela.

Isusovi izabranici, a to smo svi mi, stalno vodimo unutarnji i vanjski rat. Sotona nas napada preko vremenskog, stvorenog, prolaznog koje se nalazi u nama i oko nas. To je sveti rat kojeg ne možemo voditi sami sa svojim ljudskim razumijevanjem, snagama. Duh Sveti umnaža našu vjeru u nevidljivo i čisti nas od svega što je prolazno, sjetilno, razumsko, za rodbinu pametno i mudro. U nama Duh učvršćuje Bogopouzdanje kako bi se naše ljudsko pouzdanje smanjivalo, a Božje raslo. U ljubavi nas usavršava Duh Sveti i rastemo u Bogolikosti na sliku Njegova Sina Isusa Krista, čiji je jaram lak i breme slatko.

Duše Sveti, mi Zdenčani izabrali smo biti tvoji „robovi“. Pobjeđuj Sotonu i djela njegova u nama i po nama u našem okruženju i svijetu.

S Ljilja Lončar

Razmišljanja...

Povijest čovječanstva i svakog od nas prepuna je istog pitanja. To pitanje postavljamo mi Bogu i On nama. Postavlja ga Bog i Adamu na početku Postanka.

"Gdje si?"

Gdje sam? U svijetu gdje si me poslao Jahve,gdje mi drugi stalno nešto podmeću, nameću, nude, mole... U svijet sam bačen bez da me netko pitao želim li ja to i jesam li dorastao izazovima!?

"A gdje si ti Boze?!"

Daleko, nevidljiv, nejasan...

Je li bas tako?

Znam da nije. Zavaravam se prebacujući krivicu na Evu, na majku, na Oca, na sve oko mene. A istina je jednostavna-ja se igram Boga dok stvari ne izmaknu kontroli. Ja se igram Boga dok mogu prodavati svoju važnost, pamet, ljepotu...dok mogu unovčiti Tvoje darove.

A kad stvari izmaknu kontroli? Pretvaram se u svjetinu koja kuca stalno na Tvoja vrata u molim Te da me spasiš od mene same. A ti?

Ti svaki put iznova izneseš moj teret na Golgotu.

Suzana

Prvo čitanje: Pnz 4,32-34.39-40

4  32Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? 33Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? 34Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu? 39Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema. 40Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.”

Pripjevni psalam: Ps 33,4-9.18-22

33  4Jer prava je riječ Jahvina
i vjernost su sva djela njegova.
5On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Jahvine.

6Jahvinom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
7Vodu morsku on sabire kao u mješinu
i bezdane stavlja u spremišta.

8Zemlja sva neka pred Jahvom strepi,
neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
9Jer on reče - i sve postade,
naredi - i sve se stvori.

18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
21Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!

Drugo čitanje: Rim 8,14-17

8  14Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Evanđelje: Mt 28,16-20

2816Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. 18Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Glavni tekst koji je nadahnuo osnutak i poslanje Zdenca milosrđa jest današnje evanđelje. Prije svojeg konačnog povratka Ocu da sjedne s desne njegove u nebu, Isus sažima u dvije rečenice zadaću učenika koja je nastavak Njegova djelovanja na zemlji: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Ove riječi upućene su učenicima, koji su u njegovoj školi proveli rame uz rame sa njim pune tri godine. Nikada se nisu odvajali. Učili su gledajući, učili su slušajući, učili su čineći ono što im je zadavao. Sjetimo se kad ih je poslao dva po dva da pripreme narod po selima za Njegov dolazak. Riječi poslanja «učinite mojim učenicima sve narode» podrazumijevaju trogodišnji program s Isusom kojega su učenici prošli. Njegova nauka prvenstveno sadrži učenje sinovskog odnosa prema nebeskom Ocu, odnosa bezuvjetne ljubavi koji je prožet Duhom Svetim i ne podliježe kriterijima ljudskog racionalno-emotivnog odnošenja. Ne trebamo ništa izmišljati niti se mučiti kako ugoditi Bogu. Za svaku unutarnju i vanjsku situaciju vidjeti kako se Isus ponašao, što je činio, što govorio, i kako se predavao Volji nebeskog Oca u redovnim i izvanrednim prilikama.

Kako se odnosio prema ljudima, prema «velikima» koji su bili na vlasti, kako se odnosio prema slabima tijelom i duhom, kako se odnosio prema prosječnima, prema svojima, prema sunarodnjacima i prema strancima.

Ovdje izričito traži od svojih učenika da idu svim narodima i da ih učine Njegovim učenicima. Veliko je povjerenje koje im daje i velika je zadaća koju traži. Zato ih je izabrao, odgojio i zato im daje iste ovlasti koje je On primio od svog Oca da snagom Duha Svetoga učini sve narode sinovima Božjim, svojim subaštinicima.

Ove riječi za svakog člana Zdenca su osobno i zajedničko poslanje i zadaća.

Staviti se tebi Isuse na raspolaganje, to želimo i to činimo. Ne obaziri se Isuse na naše «ali», «ako», «kad bi», «da bi» . Ustraj s nama u svojem pozivu i svojoj strpljivosti radi našeg sporog učenja i još sporijeg stavljanja Tebi na raspolaganje. Ne ostavljaj nas same. Naša mudrovanja su zemaljska i naše isprike su egocentrične. Tvoji smo. Preplavi naše ljudske granice svijetlom i ljubavlju Duha Svetoga koji izlazi od Tebe i Oca. Mi smo Tvoji, ti nastavi svoju prisutnost u drugim narodima i zemljama po nama tvojim Zdenčanima.

s. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Dj 2,1-11

2 1Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja."

Pripjevni psalam: Ps 104,1.24.29-31.34

104 1Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
Jahve, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, 

24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.

29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš,
ugibaju i opet se u prah vraćaju.

30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

31Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek` se raduje Jahve u djelima svojim!

34Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi. 

Drugo čitanje: 1 Kor 12,3-7.12-13

12 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

Evanđelje: Iv 20,19-23

20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."

ZAZIV DUHA SVETOGA

Dođi Božanski Duše!
Ispuni nas svojom svetom ljubavlju,
otkloni od nas
sve ono što nije od Boga,
kako bi naša srca,
puna božanske ljubavi,
radila na slavu Božju
i u svemu uzmogla tražiti Božju volju.
Duše Sveti, uđi u nas
puninom svojih darova,
učini da naše duše
vodi bezuvjetna ljubav:
tvoje milosrđe.
Amen.

(sv. Marija Krucifiksa di Rosa)

Prvo čitanje: Dj 1,15-17.20-26

1 15U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče: 16"Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! 21Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus - 22počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. 23I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 24Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." 26Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.

Pripjevni psalam: Ps 103,1-2.11-12.19-20

103 1Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! 2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: 11Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. 12Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. 19Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. 20Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!

Drugo čitanje: 1 Iv 4,11-16

4 11Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. 12Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. 13Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. 14I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. 15Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. 16I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

Evanđelje: Iv 17,11-19

17 11Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. 12Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. 13A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. 14Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 15Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. 16Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 17Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. 18Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. 19I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.

Prvo čitanje: Dj 10,25-26.34-35.44-48

10 25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam čovjek." 34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 44Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: 47"Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" 48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.

Pripjevni psalam: Ps 98,1.2-4 

98 1Psalam.
Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova. 

2Jahve obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi. 

3Spomenu se dobrote
i vjernosti prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.

4Sva zemljo, poklikni Jahvi,
raduj se, kliči i pjevaj!

Drugo čitanje: 1 Iv 4,7-10

4 7Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. 8Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. 9U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. 10U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.

Evanđelje: Iv 15,9-17

15 9Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. 10Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 11To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. 12Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! 13Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. 14Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. 15Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. 16Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. 17Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge."

Širina ljubavi

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ove nedjelje nastavlja se evanđelje i poslanice na čitanja od prošle nedjelje kada Isus sebe opisuje kao trs, a svoje učenike kao loze na njemu. Bog Otac je vinogradar. U nastavku Isus poučava svoje učenike o srži i plodovima ucijepljenosti učenika u njega i Njegove u Oca nebeskoga. Ljubav je srž. Ljubav koja polaže život svoj za svoje prijatelje, ljubav koja priopćava volju Božju: „priopćih vam sve što sam čuo od Oca“. Isuse ti si nama ilustracija Božje volje. Promatrajući tvoj zemaljski život od začeća do uzašašća na nebo znamo što nam je činiti, kakvi biti i koliko smo Bogu dragi. Ti si naš put, Ti si naša istina i Ti si naš život u punini. Tvoja radost je u nama u mjeri naše otvorenosti Duhu Svetom koji dolazi po našem vršenju tvoje dvije zapovijedi ljubavi: ljubiti Boga svim umom, svom dušom i svom snagom, a bližnjega svoga kao sebe samoga.

Hvala ti što si nas izabrao da budemo tvoji prijatelji, što nas šalješ da druge učinimo tvojim učenicima da i u njima bude tvoja radost potpuna. Hvala ti za strpljivost i uvijek novi početak, novi žar i plamen koji nas čisti od sebičnosti i zatvaranja i daje nam polet za ići preko granica različitosti: vjere, kulture, povijesti, dobi, rase, klase…

U prvoj poslanici vidimo kako Petar prelazi sve razlike dotadašnjeg starozavjetnog tumačenja volje Božje i krsti Kornelija „nevjernika“ i njegove. Glasno ispovijeda svoju spoznaju da je Bog nepristran i da su mu mili svi koji se Njega boje i čine pravdu. Petar čini sve što je vidio od Isusa. To je plod njegova trogodišnjeg boravka uz Isusa.

Isuse mi smo od svojeg krštenja s tobom. U Zdencu smo još intenzivnije s tobom. Želimo biti drugi Petar. Činiti što nam ti zapovijedaš: ići noseći tvoj nauk ljubavi i činiti djela milosrđa. Biti izabrano sredstvo po kojem ćeš nastaviti u našem vremenu i današnjim ljudima pokazivati i svjedočiti da je Bog dobri Otac, a mi njegova ljubljena djeca.

Vježba:

Naučiti Ivanovu poslanicu na pamet i svaki dan je ponavljati (drugo čitanje 6. uskrsne nedjelje). Učeći je na pamet i ponavljajući je postajemo plodno tlo za Božji urod bezuvjetne ljubavi.

Božje smo posude.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Dj 9,26-31

9  26Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. 27Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. 28Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. 29Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. 30Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. 31Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

Pripjevni psalam: Ps 22,26-28.30-32

22  26Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit` zavjete.

27Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Jahvu koji traže njega:
nek` živi srce vaše dovijeka!

28Spomenut će se i Jahvi se vratit`
svi krajevi zemlje; pred njim će
nice pasti sve obitelji pogana.

30Njemu će se jedinom klanjati
svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,

31njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat`
32slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi
naviještati narodu budućem: “Ovo učini Jahve!”

Drugo čitanje: 1 Iv 3,18-24

3  18Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. 19Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje 20ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. 21Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. 22I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. 23I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. 24I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. 

Evanđelje: Iv 15,1-8 

15  1"Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. 2Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. 3Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. 4Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. 5Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. 6Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. 7Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. 8Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Isus slikom trsa i loze predočava spojenost njegovih s njime.

Sakramentom krštenja Isuse ucijepljeni smo u Tebe. Ostao je naš prirodni izgled, sa svime što smo naslijedili u duhu i tijelu od naših roditelja, s pečatom kraja i vremena u kojem smo se rodili i koje nas je dobrano oblikovalo. Kroz kršćanske običaje, kućni odgoj, vjeronauk za prvu pričest i krizmu, sve prigode gdje je Duh Sveti imao prevlast, dobivali smo „sokove“ koji su nam davali snagu rasta u ponašanju i donošenju plodova u skladu dobi i poslušnosti Tvojim zapovijedima.

Isuse mi smo tvoji izdanci, Tvoj Otac je naš vinogradar. Kad nas čisti  doživljavamo kao da ide protiv nas, kao da nas uništava.

Oče nebeski, oprosti nam taj krivi doživljaj i odupiranje. Mi smo tvoje loze od kojih želiš puno roda. Bez tebe ne želimo ništa činiti.

Oprosti za sve ono što smo učinili na svoju ruku. Nemoj nas izbaciti. Milosrđe je Tvoje veće od naših grijeha. Ti sve znadeš o nama, a mi znamo samo jedno: ti si Bog naš, Spasitelj i Otkupitelj duša naših.

Smiluj nam se Bože naš. Oprosti i zaboravi sva naša lutanja, naša odupiranja. Proslavi Oca svojeg po nama kako si ga proslavio po Savlovu propovijedanju nakon obraćenja, po Barnabinu svjedočenju za Salva i bratskom spašavanju Savla, što su ga učinili jeruzalemski kršćani, unatoč pretrpljenom prijašnjem strahu kojeg im je on zadavao.

Barnaba i kršćani Jeruzalema mogli su oprostiti Salvu i podržati ga jer su bili loze na Tebi- trsu. Snaga za milosrdno ponašanje prema Salvu izvirala je iz njihovog osobnog iskustva Tvojeg ponašanja prema njima nakon muke, smrti i uskrsnuća. Ti si oprostio njima, učenicima izdaje i zataje, bjegove i sumnje u vrijeme strašnog trodnevlja. Sada oni praštaju i spašavaju Savla, svojeg progonitelja.

Proslavi svoga Oca po nama i našem ponašanju prema bližnjima.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Dj 4,8-12

4  8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."

Pripjevni psalam: Ps 118,1.8-9.21-23.26.29

118 1 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

8 Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat` u čovjeka.
9 Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat` u mogućnike.

21 Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
22 Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.

23 Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!

29Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Drugo čitanje: 1 Iv 3,1-2

3  1Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

Evanđelje: Iv 10,11-18

10  11"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: 13najamnik je i nije mu do ovaca. 14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. 16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. 17Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. 18Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Isus uspoređuje sebe sa pastirom, vlasnikom ovaca. Pastirom koji ne posjeduje ovce radi sebe. On, Isus kao čovjek, postoji da bi ovcama bilo dobro. Daje dokaz tomu: Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Ovce su važnije od njega samoga, od njegova života. Pastir dobri je simbol misionara koji brinu da osobama u potrebi bude dobro.

Druga oznaka dobrog pastira jest da POZNAJE svoje ovce. U Bibliji glagol «poznavanje» je PRIHVAĆANJE u potpunosti, prožimanje, zajedništvo života, predanje, posvećenje, uzajamno poštovanje, praštanje unatoč…, povjerenje unatoč…

To je BEZUVJETNA LJUBAV zbog koje Pastir dobri daje svoj život da bi spasio ovce (duše) od «vukova» koji simboliziraju sotonu, koji trga i upropaštava duše za vječnost. Misionar milosrđa poznaje one kojima služi. On se s njima druži. Ulazi u njihove kuće, njihove živote. On u njih ima povjerenja, prihvaća ih i poštiva kao osobe koje imaju svoju prošlost, svoj život s usponima i padovima.

Isusa poznaju njegove ovce. Sve kvalitete poznavanja koje vrijede za dobrog pastira vrijede i za njegove ovce. Možemo samo izuzeti praštanje, jer Isus ništa nije propustio niti učinio nama na štetu.

Isus uspoređuje poznavanje između njega i Oca, sa poznavanjem koje je između njega i njegovih ovaca. Da bi imali jasnije što sve obuhvaća odnos Sina i Oca prisjetimo se riječi Očevih od Isusova začeća do kraja zemaljskog života. Riječi Isusovih koje se odnose na Oca i onih koje je upravljao Ocu zapisanih u evanđeljima. Zapazimo s kojom ljubavi i zanosom Otac upravlja Isusu i o Isusu govor, i obratno, kojim predanjem, poslušnošću i pouzdanjem Isus sin, govori o svojem Ocu i što osjeća prema Ocu. Taj odnos su gradili kroz Isusov zemaljski život. Taj isti odnos Isus gradi sa svojim ovcama.

Mi smo Isusove ovce, u koje on vjeruje, u koje se uzda. On svakoga od nas svaki dan i čas zove svojim imenom. On s nama jest. On želi da budemo okupljeni na jedno mjesto, da budemo zajednica koja je otvorena za privući druge ovce, koje se nalaze daleko od ovčinjaka, Crkve. Naše misijsko poslanje jest dozvati svojom sličnošću s Isusom po djelima milosrđa i poznavanjem Njegove riječi, druge ovce u Njegov ovčinjak, Crkvu.

Njegovo predanje Ocu izvor je i snaga njegova predanja života za ovce. To je volja Očeva. On joj je u potpunosti predan. Poslušnost Ocu upravlja njegovim ponašanjem prema ovcama.

Isusova posvećenost volji Očevoj uzor je nama zdenčanima u našem duhovnom napredovanju koje je vidljivo po uzajamnoj podršci i vjeri da je svatko od nas jednako cijenjen i željen od Oca u Zdencu s namjerom da imamo život u punini po mjeri Božjeg čovjeka, koji život svoj predaje izgubljenim ovcama u svijetu i vremenu koje nam je dano od Oca po Kristu Isusu Gospodinu i Dobrom Pastiru svega svijeta.

s Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Dj 3,13-15.17-19

3 13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. 14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci." 17"I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. 18Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. 19Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši

Pripjevni psalam: Ps 4,2.4.7-9 

4 2Kad zazovem, usliši me,
Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu! 

4Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem. 

7Mnogi govore: “Tko će nam pokazati sreću?”
Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica! 

8Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino. 

9Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak.

Drugo čitanje: 1 Iv 2,1-5

2 1Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. 2On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. 3I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. 4Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. 5A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu.

Evanđelje: Lk 24,35-48

24 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. 36Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" 37Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. 38Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? 39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." 40Rekavši to, pokaza im ruke i noge. 41I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" 42Oni mu pruže komad pečene ribe. 43On uzme i pred njima pojede. 44Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." 45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma 46te im reče: "Ovako je pisano: `Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, 47i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.` 48Vi ste tomu svjedoci.

Za izgradnju duhovnog zajedništva u Zdencu

Vjera u Isusa Krista uključuje osobni duhovni rast, iznošenje u grupi svojih doživljaja uskrslog Krista, doživljaj njega dok su skupa u zajednici, dolazak Duha Svetoga dok su zajedno, poslanje propovijedanja i lomljenja kruha u Njegovo ime.

Luka opisuje susret učenika. Dva učenika pričaju drugim učenicima sve što im se dogodilo idući u Emaus i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha. Svi su ga vidjeli, čuli, jeli kruha ili riba iz ruku uskrslog Krista. Toma mu je stavio ruku u ranu da se uvjeri da je Isus živ i da im daruje mir.

Vlada klima uvjerenja da je Isus živ, da se ukazuje pojedinačno i kad su zajedno, da im tumači pisma, da ima znakove čavala na rukama i nogama, da im udahnjuje Duha Svetoga sa riječima mira i poslanja. U jednom takvom okruženju i oduševljenju Isus staje između njih s istim riječima: „Mir vama“. Odjednom kriza vjere. Zbunjenost i prestrašenost zahvatila je svih jer su mislili da vide duha, utvaru, da im se pričinja. Ova zbunjenost i prestrašenost ukazuje koliko naša podsvjesna uvjerenja nadvladavaju ono što tek nastaje, čega smo svjedoci, što nas je okupilo, ulilo nam radost i prividno očistilo od straha.

Isus zamjećuje njihovu zbunjenost i strah te ih pita:“ Zašto vam sumnje obuzimaju srce“? Isto pitanje Isus upućuje tebi, meni i svakom iz Zdenca. Zašto sumnjaš da je Uskrsli prisutan?

Pokazuje im ruke i noge, tumači im da duh tijela i kostiju nema. Pita ih imaju li štogod za jesti, kao što je Samarijanku pitao za piti. Jede njihovu ribu pred njihovim očima. Na njihov način dokazuje im svoje uskrsnuće. Isuse objasni nam znakove tvoje prisutnosti u izvanrednim događajima našeg života.

Nastavlja ih podsjećati na ono što im je govorio dok je bio s njima i što je u Starom zavjetu prorečeno o Njemu, uključujući muku, smrt i uskrsnuće. Prisjeća ih da će se u Njegovo ime propovijedati svakom narodu obraćenje i otpuštenje grijeha. Učenici su tome prvi svjedoci. Bit će obučeni u Silu odozgo. Isuse pripremi nas Zdenčane za dnevni dolazak Duha Svetoga. Bit ćemo ti svjedoci.

Važno je zapaziti da je rast u vjeri u prisutnost Uskrslog složen proces. Mi smo slojevita bića. Kad se čini da smo u nešto sto posto sigurni odjednom se pojavi Isus gdje hoće i kada hoće, i to nas šokira. Umjesto radosti i mira obuzme nas sumnja i strah da je sve to skupa samo moja osobna i naša zajednička utvara, obmana. U ovim situacijama važno je zajednički potražiti što Biblija odgovara na moju i našu sumnju. Ostati zajedno u molitvi do dolaska Sile odozgo.

Vježba:

Njegovati svijest otvorenosti, pojedinačno i zajednički, tako se pripremati za Isusova ukazanja kad smo sami i kad smo skupa.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Dj 4,32-35

U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

Pripjevni psalam: Ps 118,2-4.13-15.22-24

Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
"Vječna je ljubav njegova!"

Gospodnja se proslavi desnica,
Gospodnja me uzdigne desnica,
Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Gospodnja .
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.

Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospod:
kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje: 1 Iv 5,1-6

Predragi! Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.

Evanđelje: Iv 20,19-31

Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Molitveno razmišljanje
Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Razmišljat ćemo obrnutim redoslijedom čitanja: evanđelje, zatim drugu poslanicu, prvu poslanicu i moliti psalam.

Imamo situaciju dobro zaključanih vrata iza kojih, od straha, potiho šapuću Isusovi junaci.

Svi su galilejci, krv u venama ledi im se u tom „strogom“ građanskom svijetu. Ako je Isus proglašen bogohulnikom i razapet, On koji grijeha nije okusio, što bi tek moglo biti sa njima? A da stvar bude gora, netko tko ima vlast, Isusa je iz groba odnio. Strepnja, nemir, strah, iščekivanje, zarazili su misli i osjećaje ovih ljudi zatvorenih u jednu „malu neprozračenu sobu“.

Odjednom Isus staje u sredinu i kaže im „Mir vama“. On, Isus, sada je drukčiji, a kao dokaz da je On njihov, pokazuje „novu osobnu“ sa ranama na rukama, nogama i srcu.

Prenosi na njih svoje zemaljsko poslanje. Udahnjuje im Duha Svetoga koji će po njima, apostolima i Crkvi, opraštati grijehe. Pomirivat će osobe i narode s Bogom ljubavi i milosrđa.

Osim što je ustanovio sakrament svete ispovijedi, On je riječju i primjerom, pokazao da je glavni učinak zahvata Duha Svetoga praštanje, koje vraća u zajednicu. Isus se vratio učenicima unatoč njihovim bjegovima, izdajama, kukavičluku i sakrivanju. Ne traži od njih da se prvo promijene kao uvjet njegovu povratku. On ih Duhom i Mirom osposobljava za PROMJENU.

Nama je pouka: na koji način i u kojim situacijama dolaziti u grupu, zajednicu, osobno i pojedinačno pristupiti, snagom Duha „ulazeći kroz zatvorena vrata“ lošeg iskustva, uvreda i predrasuda. Isus prenosi na svoje učenike i učenice da snagom Duha rade i uče u cijelosti što je On učio i radio dok je bio s njima.

Mi u Zdencu dobili smo za zadatak ono što je opisano u Iv 4., mali isječak Ivanova evanđelja, koji sadrži sve dijelove poziva i poslanja. Isus nas je počastio veličinom, jasnoćom Božje volje, dao nam krila Duha Svetoga za let preko oceana Zemlje i oceana ljudske duše.

U svijetlu molitve Oče naš, otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, Isus primjerom uči do koje mjere ide praštanje, sedamdeset puta sedam oprostiti bratu svome. Mjere rana koje Uskrsli nosi.

Naša je sreća što Toma nije bio s njima i nije vjerovao. Po njegovoj nevjeri Isus nam je pokazao da gdje su dvojica ili trojica u njegovo ime, skupa, On je tu, ali da ga se ne mora vidjeti tjelesnim očima nego vjerovati riječima.

Isuse, kad se sastanemo često vidimo samo nas tjelesne. Zaboravimo u srcu ponavljati Gospodin moj i Bog moj. Pomozi našoj nevjeri.

U drugom čitanju sv. Ivana, ljubljenog učenika, ključ je ispravnog nedvojbenog vjerovanja.

Vjera u Boga uključuje prihvaćanje i oponašanje Isusa Krista, sa biljezima tjelesne (zemaljske) razapetosti i umiranja ljudskoj naravi (egu) kako bi se Duh Sveti nastanio u „ostatku“ ljudskog i gradio zajednicu MIRA I POSLANJA.

Zdenčani su mironosci koji navješćuju spasenje Božjom riječju i djelima milosrđa.

Vjerom smo rođeni od Boga, ne procjenjujemo po ljudsku, golim razumom i emocijama, već ljubavlju koja prašta i daje mir.

Zajedništvo je opisano u prvom čitanju Djela apostolskih. Mnoštvo, koje je prigrlilo vjeru sa učenicima dijeli svoja duhovna i materijalna dobra, kako kome treba. Velikodušnost, samoprijekor, skromnost, solidarnost, vidljivi su znakovi da je Uskrsli Krist prisutan u našem Zdencu.

Materijalna dobra i naklonost stotina ljudi vjernika iz domovine i drugih država, koji daju od svojih skromnih primanja, posvješćuje odgovornost Zdenca pred Bogom, crkvom i narodom. Naše poslanje kroz materijalnu razdiobu djeci, i svima potrebnima teži duhovnom navještaju da su oni rođeni Iz Isusovih rana, da su rođeni za nebo, da trebaju Duha Svetoga, poznavanje Isusove osobe i njegove nauke.

Psalam je pjesma duše i duša koje žive u Bogu po Isusovu primjeru zahvaćeni snagom Duha.

Vrijeme je da našu pažnju i rad intenzivnije usmjerimo na navještaj i pouku o Božjoj riječi.

Čitajući najprije evanđelje, zatim opis vjere u Ivanovoj poslanici, dolazimo do izgrađene zajednice, Zdenca i hvalospjeva u psalmu koji odražava stanje duše kršćanina.

U tom vidu uzmimo vježbu:

Vježba:

  1. Opisati stanje „iza zatvorenih vrata“ zajednice Zdenca kojoj pripadam. Koji osjećaji vladaju? Da li sam redovno na susretima ili poput Tome izostanem ? Tražim li znakove Isusovih rana u Zdencu kako bi povjerovao da je Isus prisutan?
  2. Svatko od nas pozivan je od Boga da sebe ugradi u Njegov Zdenac. Rođen je po krštenju od Boga. Poslan da privlači druge Bogu svojim ponašanjem i riječju. Uzmimo za unutarnju molitvu ponavljanja Isusove riječi davanja mira. Diši: „Mir tebi“. Snagom Duha dođimo osobno u Zdenac sa Mir vama. Da sve moje i tvoje riječi, slušanje, razgovor i ponašanje bude u znaku Isusova „Mir vama“.
  3. Razgovarajmo sa članovima grupe i radujmo se da smo rođeni od Boga, da smo Isusovi mirotvorci sa znakovima samozatajnog sebedarja.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Dj 10,34.37-43

10  34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." 

Pripjevni psalam: Ps 118,1-2.16-17.22-23

118  1Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
   2Neka rekne dom Izraelov: “Vječna je ljubav njegova!” 1
   6Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!
 17Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina.
 22Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
 23Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje: Kol 3,1-4

3  1Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

Evanđelje: Iv 20,1-9

20  1Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Razmatranje za Uskrs

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Pogled srca usmjerit ćemo na osobe koje se pojavljuju u evanđelju uskrsnuća i prvoj poslanici. U evanđelju su Marija Magdalena, Šimun Petar i „drugi učenik“ (Ivan).

Zašto su baš oni prvi došli na grob? Tko je to od njih  prvi stigao?

Zašto nisu već u subotu posjetili grob Isusov?

Prisjetimo se da Židovi subotom imaju propisan broj koraka koje mogu učiniti i mjesta na koja mogu ići. Zato nisu mogli Isusu doći na grob. Možemo predočiti nestrpljivo čekanje Marije Magdalene da prođe subota. U nedjelju, još za mraka, otišla je na grob. To govori o čvrstoj povezanosti Marije i Isusa. Ona je, skupa sa drugim ženama, Ivanom i Josipom iz Arimateje, zadnja otišla sa groba na veliki petak. Čim je Zakon dozvolio prva je došla na grob. Njezinu čežnju možemo razumjeti samo srcem. Moliti Duha Svetoga da nam ulije u srce žar i jakost Magdalenine ljubavi prema Isusu. Ona je rasla u toj ljubavi.

Neka evanđelja pripovijedaju da je Magdalenu Isus oslobodio od zlih duhova,  da ju je vratio u redove ljubljene kćeri Božje. »Bijahu s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola ...« (Lk 8, 1-2) Ovdje moramo kazati da opsjednuće ne mora biti povezano s grešnošću. Nakon oslobođenja od zloduha Marija Magdalena stalno ostaje u Isusovoj službi, sve do križa.

Odnos Šimuna Petra i Isusa pretrpio je velike kušnje u više navrata. Najteža je trostruka izdaja Petra. Isus pogledom liječi Petra i njegov pokajnički plač i  njihovo trogodišnje prijateljstvo. Daje Petru elan da dotrči  do prazna groba i prvi ulazi u Isusov grob.

Ivan, posebno voljeni učenik, do zadnjega je uz Isusa i među prvima je kod prazna groba. Trči brže od Petra, pokazuje da je mlađi i brži i da je srcem vezan za Isusa.

Kroz slijedeću vježbu naći ćemo se između ovih troje Isusovih miljenika. Temeljit ćemo vježbu na drugom čitanju Kološanima kako bi postali svjedoci poput Petra koji svoje svjedočenje Isusa, sažima u kratku sintezu iznešenu u prvom čitanju. 

Vježba:

  1. Promotriti svaku od ovih osoba, prisjećajući se specifičnih zgoda iz drugih tekstova evanđelja; Marija Magdalena, Šimun Petar i Ivan.
  2. Pronaći se u jednoj od ovih osoba u odnosu sa Isusom.
  3. Marija Magdalena, Petar i Ivan traže „ono gore, gdje Krist prebiva, ne zemaljsko“. Čežnja za Isusom otvara im oči srca kojima su povjerovali i usmjerili svoj život na propovijedanje dajući svjedočanstvo.
  4. Mentalno (kada smo među ljudima) a govoreći kada smo sami, ponavljati  ćemo Isusovo ime. Ponavljanjem u nama će Duh Sveti razbuktavati čežnju za Isusom i njegovim riječima i djelima. Pretvarat će nas u njegove misionare milosrđa 24 sata dnevno.
  5. Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus...
  6. Na ponoćnoj misi ČESTITAJ ISUSU USKRS. U svakoj misi čestitaj mu pobjedu na križu, NJEGOVU POBJEDU  NA  TVOME KRIŽU.

Sretan Uskrs svima želi

s. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Iz 50,4-7

50  4Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne.  Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. 5Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 6Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 7Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti.  Zato učinih svoj obraz k`o kremen i znam da se neću postidjeti.

Pripjevni psalam: Ps 22,8-9.17-20.23-24

22  8Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: 9“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!” 17Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, 18sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. 19Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. 20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! 23A sada, braći ću svojoj naviještat` ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. 24“Koji se bojite Jahve, hvalite njega!  Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! 

Drugo čitanje: Fil 2,6-11

2  6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 11I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Evanđelje: Mk 14,1-15,47

14  1Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 2Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." 3I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 4A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? 5Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. 6A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. 7Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. 8Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." 10A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. 11Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. 12Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" 13On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim 14pa gdje on uđe, recite domaćinu: `Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?` 15I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." 16Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. 17A uvečer dođe on s dvanaestoricom. 18I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." 19Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" 20A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. 21Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" 22I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." 23I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. 24A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. 25Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." 26Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 27I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. 28Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." 29Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" 30A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." 31Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. 32I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 39Opet ode i pomoli se istim riječima. 40Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" 43Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. 44A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" 45I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. 46Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. 47A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 48Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. 49Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" 50I svi ga ostave i pobjegnu. 51A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, 52no on ostavi plahtu i gol pobježe. 53Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. 54Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. 55A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. 56Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. 57Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: 58"Mi smo ga čuli govoriti: `Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!`" 59Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. 60Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? 61A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" 62A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." 63Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? 64Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. 65I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. 66I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; 67ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." 68On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. 69Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" 70On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" 71On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" 72I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.

15  1Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. 2I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." 3I glavari ga svećenički teško optuživahu. 4Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." 5A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. 6O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. 7A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. 8I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. 9A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" 10Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. 11Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. 12Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" 13A oni opet povikaše: "Raspni ga!" 14Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" 15Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. 16Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu 17i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu 18te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" 19I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. 20A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. 21I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. 22I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. 23I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. 24Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. 25A bijaše treća ura kad ga razapeše. 26Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." 27A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. 28# 29Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 30spasi sam sebe, siđi s križa!" 31Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! 32Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. 33A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. 34O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 35Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." 36A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." 37A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. 38I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 39A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" 40Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - 41te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem. 42A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, 43dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 44Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. 45Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. 46Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. 47A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Cvjetnica Velikog petka

Poklici:  Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje… zelene (cvjetne) grane, vlastiti svečani ogrtači na putu po kojima će magare gaziti noseći Isusa, sve je svečano, puno oduševljenja, sretno, jer Božji Pomazanik ulazi u sveti grad Jeruzalem da slavi Pashu sa narodom. U svom stilu Isus će poučavati, liječiti, opraštati…

Počinje Veliki tjedan sa ponedjeljkom kad Isus proklinje neplodnu smokvu, zatim izgoni trgovce iz Hrama. Izgon je još više doprinio odluci vjerskih glavara da ga smaknu.

Svaki naredni dan vodi sve većem sukobu između Isusa i „znalaca“ Božjeg Zakona. Vrhunac sukoba započeo je sa pashalnom večerom, koju je Isus slavio sa svojim učenicima a završio polaganjem u grob svojeg prijatelja i pristaše Josipa iz Arimateje.

Vježba:

  1. Popisati sve sudionike od Posljednje večere do Isusova pokopa.
  2. Kraj svakog sudionika staviti znak plusa „+“  tko  je uz Isusa ili znak minusa  „-„ tko je protiv Isusa. Neki će imati uza sebe oba znaka npr. Petar.
  3. U tekstu podcrtati sve Isusove riječi.
  4. Ostati u šutnji 10 minuta. Promatrati ponašanje neke od navedenih osoba u odnosu na Isusa.
  5. Svaki dan ponoviti PROMATRANJE, 10 minuta, neke druge osobe iz teksta.

Vježba je molitva promatranja. Kroz nju će Bog djelovati u našim dušama, dajući nam nove duhovne spoznaje da nas urone u Njegovu muku i smrt i pripreme za Uskrs.

Prvo čitanje: Jr 31,31-34

31  31“Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. 32Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. 33Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 34I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: `Spoznajte Jahvu!` nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.”

Pripjevni psalam: Ps 51,3-4.12-15

3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
4Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

12Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

14Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
15Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Drugo čitanje: Heb 5,7-9

5  7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -

Evanđelje: Iv 12,20-33

12  20A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." 22Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. 25Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. 26Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." 27Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! 28Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" 29Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." 30Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 31"Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." 33To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Pšenično zrno

za izgradnju duhovnog puta Zdenčana

Situacija u evanđelju:

Vrijeme je godišnjeg hodočašćenja u sveti grad Jeruzalem za židovski blagdan Pashe. Dolazili su Židovi iz svih krajeva svijeta, dolazili su i pobožni židovskom Zakonu iz drugih naroda i nacija. Neki Grci koji su došli na hodočašće, čuli su za Isusa i njegova djela. Netko ih je upoznao sa njegovim učenikom Filipom, kojega su zamolili da ih odvede Isusu. Filip se obratio Andriji, koji je poznat po svojem povezivanju različitih osoba u raznim prilikama sa Isusom. Dvojica učenika, Filip i Andrija povezuju Grke, koji traže, i Isusa. Isus sebe vidi u zrnu pšenice koje umire „uzdignut sa zemlje“ na križ da sve privuče k sebi.

Tko ljubi svoj „zemaljski“ život izgubit će ga. Zemaljsko je sve ono što se nameće kao važnije i što u ovom životu zauzima više truda i vremena. Oznaka mu je prolaznost, nestalnost i propadanje.

“Ne umrijeti“ znači sve podčiniti sebi i svojim prioritetima. Biti mjerilo ocjenjivanja valjanosti nečega i svakoga. Na sceni povijesti to su veliki diktatori.

Ako tko mrzi svoj život na ovom svijetu sačuvat će ga za život vječni. Mrziti ga znači staviti ga u službu Bogu i njegovu planu.

Isus se nalazi pred velikim petkom. Sažima i slikovito prikazuje razliku između služenja Njemu i služenja sebi. Tko služi Isusu ide iza Isusa, u svemu kopira Isusa. Gdje je Isus tu će biti i njegov služitelj. Prisjetimo se svih mjesta gdje je Isus bio i s kim, što je radio i način na koji je to radio.

Zadnje mjesto na ovoj zemlji koje Isusa čeka jest drvo križa. Kao čovjek od njega strepi i vapi drhteći: „Oče izbavi me iz ovoga časa“, zatim nadodaje: „No, zato dođoh u ovaj čas, Oče proslavi ime svoje.“ Odgovor Oca je: „Proslavio sam i opet ću proslaviti“. Bog svoga Sina i njegove sljedbenike proslavlja na križu ljudske razapetosti ili „umiranja“ ovome svijetu. To je čin kojim je knez (sotona) ovoga svijeta pobijeđen i izbačen.

Služenje je umiranje sebi i time privlačenje Isusu. Nastojanje oko nasljedovanja Isusa za nas Misionare Milosrđa je služenje bližnjima umirući svojim zemaljskim zahtjevima. Naše najbliže će to zbunjivati. Neki će misliti da je to neka „grmljavina“ koja najavljuje loše vrijeme, drugi će pomisliti da anđeli s neba imaju svoje prste. Svatko će od nas znati da je to Božja volja da po našoj samozataji privuče sve duše k sebi u život koji ne prestaje.

Vježba:

Ispisati imena osoba koje su u različitim fazama mojega života svojim služenjem mene privukle Bogu.

Ispisati imena osoba koje sam ja svojim služenjem privukao Bogu.

Ispisati imena zemalja i mjesta na kojemu služi Zdenac u ime Božje.

Predati Bogu sve popisano moleći Oče naš sabrano nad tim predanjem.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: 2 Ljet 36,14-17.19-23

36  14Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. 15Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. 16Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. 17Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod mač njihove mladiće u domu njihova Svetišta, ne štedeći ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna.Sve mu je predao u ruke. 19Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. 20One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. 21Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: “Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.” 22Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: 23“Ovako veli perzijski kralj Kir: `Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!`

Pripjevni psalam: Ps 137,1-6

137  1Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo
i plakasmo spominjući se Siona;
2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
3I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo,
porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:
“Pjevajte nam pjesmu sionsku!”
4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
5Nek` se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
6Nek` mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

Drugo čitanje: Ef 2,4-10

2  4Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, 5nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - 6te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: 7da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. 8Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Evanđelje: Iv 3,14-21

3  14I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji 15da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. 17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. 19A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. 20Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; 21a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."

Ljudsko neću i Božje hoću

Misna čitanja 4 korizmene nedjelje teška su za razumjeti. Prvo čitanje govori o povijesnim događajima izraelaca koji su se radi svoje povodljivosti za djelima krivobožačkih naroda udaljili od Boga saveza.

Drugo čitanje opisuje Božje milosrđe prema nama na poetsko-teološki, zgusnut način.

U evanđelju, Isus objašnjava Nikodemu kako će Sin Čovječji biti podignut kao nekad zmija u pustinji.

Što ima zajedničko u ovim čitanjima?

Koja je poruka nama?

Dvije su glavne stvarnosti: čovjekovo odvraćanje od Boga i Božje poduzimanje svih mjera da spasi nesretnog čovjeka.

Prerečeno: ljudski grijeh i Božje milosrđe.

Nakon četiri stotine  godina robovanja u Egiptu Jahve je čudesno oslobodio svoj narod i vodio ih kroz pustinju rukom svojeg sluge Mojsija. Svaki dan imali su novo iskustvo Božje brige i blizine. Dao im je deset zapovijedi koje su im osiguravale rast u slobodi, samostalnost , blagoslov i dolazak u obećanu zemlju.

Čim bi narod osjetio da mu nešto nedostaje , zaboravljao bi na sva dotadašnja dobra i okrenuo bi se protiv Boga i Mojsija. Mrmljali su i žalili za izgubljenim Egiptom gdje su imali „pune lonce“.

U jednom takvom mrmljanju Bog je na narod poslao ljute zmije koje su ih ujedale na smrt.

Zavapili su Jahvi da ih spasi. Bog reče Mojsiju da podigne zmiju na stup. Koga bi ugrizla ljutica bilo je dovoljno pogledati obješenu zmiju i ozdravio bi. Tako je zmija postala simbol života i simbol ozdravljenja.

Drugo značenje: zmija je simbol grijeha, ona je slika sotone u raju zemaljskom koja je nagovorila Evu na odvajanje od Boga. Ljudski prohtjevi koji nisu u okviru Saveza (deset zapovjedi) pobuna su protiv Boga. To je grijeh– odvojenost od svog izvora i svoje punine neminovno vodi u smrt, prazninu, ništavilo, nesreću.

Isus se poistovjetio sa zmijom. Na drvetu razapet. On je na sebe uzeo sve grijehe čovječanstva, sam je postao grijehom. Trpio je odvojenost od Boga „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?“. Isus je u svojem tijelu usmrtio sve“tjelesno“.

Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga jedinog Sina da svi koji u njega vjeruju ne propadnu, nego da imaju život vječni. Vjerovati u Isusa uključuje tjelesno umrijeti svijetu. Logiku svijeta; računice i interese  zamijeniti logikom djela koja su u Bogu učinjena.

Djela: bio sam gladan, gol, bos, neuk, bolestan, siroče, star i ostavljen, sam i ponižen, ovisan i grešan. Bio sam duhovno slijep. Bio sam blizu i daleko, pritajen i obeshrabren. Bio sam... bio sam zaslijepljen tjelesnim potrebama i ti si mi posvjedočio milosrđe. Bio sam tvoj ukućanin i kolega na poslu. Član i volonter Zdenca, bio sam. Ti si sa mnom bio velikodušan, strpljiv, slušao si me i razumio me. Bio sam vrijedan tvojega vremena i truda. Ulagao si u mene sebe, kako bi me spasio za život vječni.

Što ste me prepoznali i poslužili nije vaša zasluga već je Božji dar poziva da po vama zdenčanima  iskaže svoje beskrajno milosrđe i po vama spasi svijet od grijeha njegovih.

Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Vježba tjedna:

Svaki dan od ponedjeljka do subote (ovaj tjedan) voditi evidenciju djela koje isključivo učinim samo radi Boga. Isključujući bilo koju ljudsku motivaciju. Ta djela su u Bogu učinjena.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Izl 20,1-17

20  1Onda Bog izgovori sve ove riječi: 2“Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 3Nemoj imati drugih bogova uz mene. 4Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 8Sjeti se da svetkuješ dan subotni. 9Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. 12Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. 13Ne ubij! 14Ne učini preljuba! 15Ne ukradi! 16Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 17Ne poželi kuće bližnjega svoga!  Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!”

Pripjevni psalam: Ps 19,8-11

19  8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
9prava je naredba Jahvina - srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
11dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka. 

Drugo čitanje: 1 Kor 1,22-25

1  22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Evanđelje: Iv 2,13-25

2  13Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 14U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 15I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 16a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." 17Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 18Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" 19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." 20Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. 23Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. 24No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Sveto mjesto - za Boga

Ovo razmišljanje je za duhovnu izgradnju Zdenčana

Svi kušamo što znači biti zarobljen: mislima, navikama, stvarima, mobitelom, modom, obzirom, tuđim mišljenjem, strastima, strahovima, željama, poslom, brigama, osobama, emocijama ... Sve nabrojeno u sebi je neutralno. Nije ni dobro ni loše. Dobro je kad nam služi da živimo u slobodi i slavi djece Božje. Loše je kad se mi nađemo u službi svih nabrojenih stvari i potreba.

Kršćanski nauk opisuje robovanje kao sedam glavni grijeha: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost. Sve vrste i stupnjevi robovanja imaju svoj izvor u nekom od ovih glavni grijeha. Uzajamno su povezane i djeluju isprepleteno. Biblijskim rječnikom nazivamo ih „egipatskim ropstvom“. One su „kuća ropstva“.

Izlazak iz kuće ropstva, je spasiteljski zahvat Gospodina Boga. Doći do obećane zemlje, gdje je Bog sve u svemu, pretpostavlja svijest o zarobljenosti, želju za slobodom, odluku izaći i poslušnost Božjim zapovijedima kroz  „pustinju života“,  do potpunog sjedinjenja na Ulasku u Božje naručje.

Biti slobodni samo za Gospodina Boga, štovati Njegovo ime i svetkovati subotu Njemu u čast, oslobađa vjernika od svih duhovnih zarobljenosti, od svih nejasnoća, od oholosti i samodostatnosti, vradžbina, drugih religioznih svjetonazora, konfuzija, sudbine, strahova. Osigurava mu vrijeme odmora i molitve.

Drugih sedam zapovjedi garancija su skladnim međuljudskim odnosima i jednakim pravima. Suprotno od ovoga kraljuje šest glavnih grijeha.

Isus u predvorju Hrama susreće se sa trgovcima volova, ovaca , golubova i lihvarima. Oni opslužuju hodočasnike sa prodajom životinja za žrtve paljenice. Gužva, galama, nagodba, velika su napast koja odvraća pažnju i srce hodočasnika od susreta s Bogom. Hodočasnici bi obredno sve podmirili. Prividno je Bog bio na prvom mjestu, obdržavalo se vrijeme čišćenja i čašćenja Božjeg Imena u dan subotnji. Unatoč ispunjenju Zakona u Hramu je svega bilo osim Božje osloboditeljske prisutnosti i bratske jednakosti.  Stvari i obredi zauzeli su mjesto i ulogu Spasitelja.

Isus se ljuti. Pravi bič i izbacuje, mete sveto mjesto od stvari i ljudi, čiji su interesi materijalni i sebični.

Naš duhovni hod od „vlastite kuće ropstva“ do Obećanog Naručja zahtijeva stalno preispitivanje o čistoći duše od sedam glavnih grijeha. Naš nutarnji hram očistimo od svih „važnih stvari i odnosa“ pa i pobožnosti radi kojih dopuštamo stvarima, životinjama i trgovcima boraviti u našoj duši koja je posvećena krsnom vodom Bogu Vladaru svega stvorenog.

Srdimo se na sve što se pojavi na pragu našega duševnog hrama, što odvraća naš pogled, misao, srce i vrijeme od Boga. Jer za nas Zdenčane ono što je u očima svijeta ludo, slabo i besmisleno za nas je Božja sila i Božja mudrost.

Vježba:

  1. Ispiši svoje zarobljenosti – navezanosti.
  2. Kraj svake zarobljenosti stavi vrijeme koje u nju ulažem
  3. Izračunaj vrijeme koje posvećuješ Bogu
  4. Odluka: napraviti preraspodjelu prioriteta i vremena
  5. Na kraju dana pogledaj kako si proveo odluku u djelo.
S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Post 22,1-2.9.10-13.15-18

22  1Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 12"Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 15Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."

Pripjevni psalam: Ps 116,10.15-19

116  10Ja vjerujem i kada kažem: “Nesretan sam veoma.”
15Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.
16Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.
17Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino.
18Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,
19u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme! 

Drugo čitanje: Rim 8,31-34

8  31Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? 33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

Evanđelje: Mk 9,2-10

9  2Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. 4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 5A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 6Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. 7I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" 8I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. 10Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" 

EVO ME BOŽE

Ovo razmatranje prvenstveno je namijenjeno za duhovni rast Zdenčana.

Bog zove po imenu: Abrahame, Ivo, Dijana, Mirjana, Lana, Marija, Tomislave, … Zove imenom  od prije postanka svijeta, zove  u trenutku začeća, u krštenju, kod izlaska iz sebe,  svoje samosvijesti  i svijesti o Bogu,  koji nastanjuje svakog čovjeka i prati ga u vanjskim okolnostima.

“Evo me“ čovjekov je odaziv.

Evo me – pasivno je do trenutka samospoznaje i Bogo-spoznaje. Zatim slijedi akcija.

Evo me – ima pokretačku snagu za svakog Zdenčanina.

Bog zove Abrahama da iziđe iz zemlje svoje, da se odvoji od sebe prolaznog,  od  svakoga svojega i svega svojega. Da pođe sa onim što može putovati pustinjom s njime. Sve što ometa njegov EVO ME ostalo je u zemlji očevoj.

Božji zov Abrahamu i njegov „ evo me“ bili su ZLATNA NIT koja ih je povezivala kroz sve prilike i neprilike života. U ovom današnjem  čitanju  dosegle su  vrhunac.  Bog traži od svog prijatelja da mu žrtvuje sina jedinca, koga ljubi. Taj sin jedinac ispunjao je ljubavlju i smislom Abrahamov život. Obećavao mu je budućnost, bio mu je radost. Bog mu ga je dao.

U prenesenom značenju SIN  za nas zdenčane znači SEBE, svoj „ja“. Sve što je obilježeno ljudskošću, ovozemnim: želje, sebičnu ljubav, računicu, osjetljivost, ljudski ponos, ranjivost, samosažaljenje.  Sve ono što nas motivira i daje našoj ljudskoj naravi zadovoljstvo i ponos. Na što se oslanjamo, čime se hvalimo, što zaslužuje „ nagrade“ pred Bogom i ljudima.

Sin ljubljeni jedinac ispriječio se između Abrahama i Boga. U srcu oca zauzeo je prvo mjesto.

Taj naš „ja“ otvoreno ili suptilno prepreka je duhovnom rastu, blokada Božjem zahvatu. Uvijek postoji neki ALI pred „žrtvovanjem svojega ljubljenog jedinca“ -  SEBE, za žrtvu paljenicu Jahvi.

Zdenčani su pozvani prinijeti SEBE Bogu po svojem cilju i metodama rada na sebi osobno i zajednički kroz duhovno psihološke radionice i molitvu osluškivanja Božjih pokazivanja što i kako raditi na svojoj izgradnji.

Prirodni zakon od Boga dolazi ali se Bogu i suprotstavlja kad  postane glavni izvor radosti i smisla. Zašto je to tako?

Sve  stvoreno prolazno je, i taj odnos oca i sina prolazan je. Nebo nadilazi zemaljske odnose. U nebo se dolazi KROZ zemaljske odnose. Prolazni odnosi da bi postali vječni moraju proći kroz ODNOS s Bogom. Žrtvovati PROLAZNO Bogu, znači dati Bogu vlast nad svime što jesam i što mi daje smisao i sigurnost. U tom žrtvovanju sa svoje strane učiniti sve pothvate koje je Abraham učinio od trenutka Božjeg uputstva do trenutka zamahivanja nožem. Bez računice da će Bog učiniti čudo i da to nije ozbiljno.  

Smisao i cilj duhovnog hoda s Bogom je doći do preobraženog stanja koje imamo u evanđelju.  Isus je preobražen. Haljine su mu sjajne i bijele. Učenicima je dobro biti u društvu preobraženog Isusa. Čuju  glas Oca nebeskoga: ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga.

Iste riječi koje su se čule kod Isusova krštenja na Jordanu. Proglas koji je odjekivao u Isusovoj duši dok je boravio u pustinji i bio od Sotone napastovan  kruhom, slavom i moći ovoga prolaznog svijeta. Riječi koje su ga vodile u osamu da bude sam sa Ocem, koje su mu otvarale put da u svakom grešniku prepozna ljubljenog sina i kćer; koje tješi, okuplja, poučava, liječi, razgovara, opominje, oprašta. Riječi „Ti si Sin moj ljubljeni“ bile su mu snaga na križnom putu   i smisao žrtvovanja sebe na žrtveniku križa.

Ovo je hod od Zemlje do Neba.

Ovo je vlastiti hod svakog kršćanina. 

NUTARNJI HOD LJUDI U ZDENCU. Osobno i zajedničko koračanje u odvajanju i žrtvovanju svojih „sigurnosti“ svojih ovozemaljskih radosti, svega što se ispriječilo između mene i Boga  jedine sigurnosti i punine.  Vidjeti sebe u liku preobraženog Isusa, sa  sjajnim bijelim haljinama. EVO ME Bože da vršim s ljubavlju tvoju volju. Evo me u svim situacijama, okolnostima mojih navika, navezanosti na duhovne i materijalne sigurnosti i radosti, evo me da ih žrtvujem pred Tobom jer si ti MOJ LJUBLJENI OTAC.

s. Ljilja Lončar
Stranica 7 od 8
Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 23. veljače 2018.

    Druga korizmena nedjelja vodi nas na susret s Kristom, koji je preobražen Očevim svjetlom. Isus je obasjan Očevim svjetlom zbog svoje poslušnosti Očevoj volji. Učenici vide preobraženog Isusa ali ništa ne razumiju. Isus im otkriva svoje božanstvo. Njegov sjaj i promjena lica ukazuju na obećanog Spasitelja...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Afrika je jedna velika baterija koja napaja naša pluća, naše srce i naša osjetila, otvara nam oči i usmjerava pogled prema istinskoj ljubavi. Smijeh djece - njihova znatiželja, razigranost, potreba za ljubavlju...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.