Svetost nije oblik savršenstva koji je isti za sve.

Godina B

Prvo čitanje: Pnz 4,1-2.6-8

4 1”A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših. 2Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem. 6Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: `Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.` 7Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? 8Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?

Pripjevni psalam: Ps 15,2-5

15 2Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, 3i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; 4koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; 5koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, pokolebat` se neće dovijeka.

Drugo čitanje: Jak 1,17-18.21-22.27

1 17Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. 21Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. 22Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. 27Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.

Evanđelje: Mk 7,1-8.14-15.21-23

7 1Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. 2I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. 3A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. 4Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. 5Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?" 6A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. 7Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. 8Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." 14Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! 15Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. 21Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, 22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. 23Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Mojsije upućuje narod što je volja Božja, što moraju činiti kako bi poživjeli i ušli u Božju zemlju.

Imaju deset zapovijedi kojima ne smiju ništa nadodavati niti oduzimati. Zapovjedi zauzimaju mjesto u poretku po svojoj važnosti: prve tri odnose se na Boga i one su pred ostalim zapovijedima. Jer kad je Bog i Božje na prvom mjestu sve je na svojem mjestu. Druge zapovjedi pod okriljem su ovih triju zapovjedi, istječu iz njih. Plodovi su pravednost, jednakost, sloboda, dostojanstvo, poštivanje, uvažavanje, mudrost, mir i milosrđe. Po ovakvu ponašanju drugi narodi zaključuju da veličina, mudrost i pamet naroda dolazi od blizine Božje, od ustrajnog hoda sa svojim Bogom, u doslovnom vršenju Njegovih zakona i zapovjedi.

Sveti apostol Jakov ukazuje kršćanima kako svaki dobar dar i savršen poklon dolazi od Boga. Od Njega smo rođeni riječju Istine . Daje veliku važnost riječi koja ima moć spasiti duše naše. Objašnjava da vršenje riječi Božjih spašava. Daje kratko ali jasno tumačenje u čemu se sastoji bogoljubnost čista i neokaljana: zauzeti se za sirote i udovice i čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. Unatoč vršenju deset zapovjedi i postizanju pravednosti među ljudima uvijek će biti sirota i udovica, jer uvijek će biti bolesti i smrti i situacija koje izmiču čovjekovoj moći. Takve situacije su prostor za milosrđe koje nadilazi zakone i zapovjedi. To je htijenje i opredijeljenost osoba i organizacija koje se otvaraju Bogu da On preko njih djeluje i spašava najugroženije. Ovo je poslanje nas misionara milosrđa. Njegujemo duhovni život kako bi se sačuvali od zaraze ovoga svijeta koji ima logiku materijalne koristi za učinjena djela.

Isus jasno određuje što je pred Bogom čisto a što je nečisto. U situaciji prigovora i kritike sa strane farizeja i pismoznanaca njegovim učenicima, da ne peru ruke i ne poštuju predaju starih tj. Mojsija, Isus nabraja dugi niz loših ponašanja i zlodjela koje izlaze iz srca onoga koji ne vrši zapovjedi. Učitelji Zakona stavili su vanjštinu u nutrinu, nebitno na mjesto bitnog i vanjsko pranje kao sredstvo spasenja.

Ovo je veliki poticaj za sve nas kršćane da preispitamo svoje srce, i što je to što prebiva u njemu i što izlazi iz njega. Jer čega je srce puno o tom usta govore.

U šatoru Gospodnjem smije prebivati samo onaj tko bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga...

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Jš 24,1-2.15-17.18

24  1Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. 2Tada reče Jošua svemu narodu: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: `Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. 15Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.” 16Narod odgovori: “Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a služimo drugim bogovima. 17Jahve, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. 18Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti Jahvi jer je on Bog naš.”

Pripjevni psalam: Ps 34,2-3.16-23

34  2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
      njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
        nek` čuju ponizni i nek` se raduju!
16Oči Jahvine gledaju pravedne,
        uši mu slušaju vapaje njihove.
17Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca
        da im spomen zatre na zemlji.
18Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,
        izbavlja ih iz svih tjeskoba.
19Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,
        a klonule duše spasava.
20Mnoge nevolje ima pravednik,
         ali ga Jahve od svih izbavlja.
21On čuva sve kosti njegove:
         ni jedna mu se neće slomiti.
22Opakost bezbošca ubija,
         platit će koji mrze pravednika.
23Jahve izbavlja duše slugu svojih,
         i neće platiti tko god se njemu utječe. 

Drugo čitanje: Ef 5,21-32

5  21Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! 22Žene svojim muževima kao Gospodinu! 23Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. 24Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! 25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 31Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.

Evanđelje: Iv 6,60-69

6  60Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" 61A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? 62A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" 63"Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su." 64"A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 65I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca." 66Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. 67Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" 68Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! 69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U ovom odlomku  Ivanovog evanđelja vidimo reakciju Isusovih učenika na njegov govor o kruhu i tijelu. Mnogi rekoše: «Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?» Taj ih je govor sablaznio, smatraju da nije primjer; jer kako on, čovjek kojega poznaju, sin Josipa i Marije, može biti kruh života, kruh koji je s Neba sišao, i još im daje svoje tijelo za jelo?!

Isus ih poučava o Duhu i kaže im da je Duh onaj koji oživljuje, a  tijelo ne vrijedi ništa. To je za njih uvrjedljiv govor, reagiraju emotivno i zbog toga mnogi učenici napuštaju Isusa, umjesto da razgovaraju i da ga pokušaju razumjeti.

Tada Isus upita Dvanaestoricu: » Zar ćete i vi otići?»

«Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji.»

Evo Petrovog spasonosnog odgovora, kada kaže: mi vjerujemo, jer doista samo u vjeri i duhu možemo prihvatiti Isusov govor i nauk. Tijelo nam tu ne pomaže, već samo Duh. Duh je taj koji oživljuje i jedino po Duhu možemo shvatiti i prihvatiti Isusov govor, a za to nam je potrebna vjera. Nevjera će nas odvojiti od Isusa i zato budimo ljudi vjere i obnovimo svoj savez s Bogom. Savez su obnovili i Izraelci na brdu Šekem kada su došli u Obećanu zemlju i odlučili su služiti Bogu, jer su svojim očima vidjeli čudesa i osjetili njegovu zaštitu koja ih je pratila na njihovom putu.

Vjerujem da smo i mi u svojem životu osjetili Božju blizinu i zaštitu, i zbog toga trebamo još čvršće u vjeri i pouzdanju prionuti uz Gospodina. Vjera nam pomaže da uđemo u Božji duh i vodi nas u život. Izabrani smo i pozvani da živimo Božju stvarnost, već sad ovdje na zemlji. S vjerom i pouzdanjem oslonimo se na Isusa i hrabro se suočimo sa svim onim što nas još uvijek priječi da nas Duh vodi kroz život.

Hranimo se Isusom u euharistijskom susretu i usmjerimo svoj život prema Njemu da uzmognemo rasti u duhu i da svoj duhovni rast pretočimo u djelotvornu ljubav prema bližnjima kojima je potrebna naša pomoć.

Blaženka

Prvo čitanje: Izr 9,1-6

9 1Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova. 2Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. 3Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: 4“Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!” A nerazumnima govori: 5“Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. 6Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.”

Pripjevni psalam: Ps 34,2-3.10-15

34 2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!
10Bojte se Jahve, vi sveti njegovi:
ne trpe oskudice koji ga se boje.
11Osiromašiše mogućnici i gladuju,
a koji traže Jahvu ne trpe oskudice.
12Dođite, djeco, i poslušajte me,
učit ću vas strahu Gospodnjem.
13O čovječe, ljubiš li život?
Želiš li dane mnoge uživati dobra?
14Jezik svoj oda zla suspreži
i usne od riječi prijevarnih!
15Zla se kloni, a čini dobro,
traži mir i za njim idi!

Drugo čitanje: Ef 5,15-20

5 15Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! 16Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! 17Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! 18I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! 19Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! 20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!

Evanđelje: Iv 6,51-58

6 51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." 52Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" 53Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. 58Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Knjiga mudrih izreka djelo su više pisaca, od kojih je glavni židovski kralj Salomon. Zbirka su mudrih misli i izreka. Sadrže savjete božanske mudrosti za svakodnevni život. U njima piše čega bi se vjernik trebao pridržavati, a čega kloniti.

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasuđivanje. Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje, ne dopuštajući da ga "progutaju" zahtjevi praktičnog života. Salomon je molio Boga “ za mudro i pronicavo srce.“

Kako glasi moja molitva, i molim li Boga za mudrost?

Svaki čovjek želi biti mudar, ali ulivena mudrost je dar koji nam je najpotrebniji, dar koji primamo od Duha Svetoga. Ulivena mudrost rasvjetljuje naš razum da upoznamo pravu svrhu života i najbolji put što vodi do nje. Ne dopušta da se gubimo u sitnicama i pojedinostima.

Vjera je najveća mudrost, mudrost Božja u nama.

„Hodimo putem razboritosti.“ Poštujmo ljestvicu vrednota, oslonimo se na svijetlo zdravog razuma i svjetlo vjere, ne gledajmo na zemaljske i naravne interese, već težimo nadnaravnom, Bogu. Izbjegavajmo grijeh i zle prigode. Usredotočimo se na Sveto Pismo, duhovna štiva, poticajne misli, molitvu. U našoj svakodnevnici nam to donosi spokojstvo, mir i obogaćujemo naš odnos s Bogom. Upustimo se u prijateljstvo s Bogom, pozovimo ga da bude u našoj blizini, prepoznajmo ga u potrebnima i bolesnima.

Drugo čitanje je iz Poslanice Efežanima. Mnogi teolozi Poslanicu Efežanima nazivaju „kraljicom poslanica“. Apostol Pavao poziva na jedinstvo i zajedništvo, poziva da pjevamo Gospodinu, zahvaljujemo i slavimo Boga.

Pita nas: Kako živimo? Kao ludi ili kao mudri?

Često zarobljeni svojom komotnošću, materijalnošću, ugodom, trenutačnom korisnošću, čovjek sve više i više traži, a zaboravlja davati, uzvraćati za ono što je primio od drugih. Sve više je ugrožen u svom osjećajnom životu, koji se sve manje i manje može razvijati. Pokušava stvarima nadoknaditi prijateljstvo, mudrost, ljudsko iskustvo. Usmjereni smo na ono što donosimo, što posjedujemo, čime se bavimo. Dajemo od onoga što imamo, a ne od sebe.

Krist nam pokazuje kako dati od sebe. U Euharistiji nam daje sebe samoga. Dati sebe za druge, biti solidarni, podijeliti vrijeme, strpljivost, sebe s onima i za one kojima je to najpotrebnije. To možemo samo ako se punimo Duhom. Čitajmo, razmatrajmo i živimo Riječ Božju. Duh Sveti proniče i jedino uz njegovu pomoć možemo doći do punine istine o Bogu i čovjeku.

U Evanđelju čitamo o Isusu, Kruhu Života; Isusu, Mudrosti Božjoj. Svi mi tragamo za Kruhom Života koji će nas držati na životu. Za taj kruh ljudi su spremni žrtvovati sve. Mnogi traže Boga, Isusa, da im da materijalni kruh (dobro, zdravlje, uspjeh...). On jest umnožio kruhove, ali to nije njegovo poslanje. On želi uzdići čovjeka, želi mu dati novi život.

Čovjek je gladan duhovne hrane. Kad Isus govori da je on Kruh Života, tada očito ne govori o biološkom kruhu i biološkoj hrani. Krist želi u našim srcima pobuditi želju za Njim, izgladnjeti nas, kako bismo se obratili Njemu koji nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Blagovanje Krista, blagovanje je života.

Čovjeku je potrebno da se duhovno hrani. Duhovni život je nešto što čovjeka karakterizira kao čovjeka, kao sliku Božju. Ne živi čovjek samo od zemaljskog kruha. Čovjek živi i od  znanja (mudrosti). Bez znanja čovjek ne bi bio čovjek. Tko se hrani mudrošću, izrast će u potpunijeg čovjeka. Isus nam sam otkriva Mudrost (On je Verbum, Logos, Mudrost). I ta mudrost je ponuđena nama da ju blagujemo i da se njome hranimo da bi bili potpuniji i sretniji ljudi.

Isus Krist nas hrani svojim tijelom, svojom osobom da bi izrasli u bića, osobe ljubavi, da bi bili Bogu slični. Mi smo pozvani da blagujemo Isusa u njegovoj riječi, u njegovoj osobi, u njegovom cijelom biću. On nam se daruje, ne misli na sebe, nego na sve nas koji smo potrebni njegove ljubavi. Isus zove na blagovanje sebe. To je poziv na sjedinjenje, ponuda blizine, iskaz jedinstvene pažnje i ljubavi.

To je prijateljstvo zajedničkog stola, da ostane duboko i potpuno u nama. To je Euharistija, u njoj Isus ostaje s nama i u nama i vraća nam mir i sigurnost. Euharistija, pričest, blagovanje je, blizina, Kristova prisutnost.

Krist nas poziva na zajedništvo s njim, a upravo to zajedništvo je temelj i snaga svih ljudskih zajedništva. Duh Sveti omogućuje nam da razumijemo i slavimo Euharistiju koja nas vodi k mudrosti života. Osluškujmo Isusa!

Hranimo se Isusom, živimo potpuno sretno, vječno!

Prvo čitanje: 1 Kr 19,4-8

19 4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: “Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.” 5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: “Ustani i jedi.” 6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: “Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!” 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.

Pripjevni psalam: Ps 34,2-9

34 2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!
4Veličajte sa mnom Jahvu,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
5Tražio sam Jahvu, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
6U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
8Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca
da ih spasi.
9Kušajte i vidite kako dobar je Jahve:
blago čovjeku koji se njemu utječe!

Drugo čitanje: Ef 4,30-5,2

4 30I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! 32Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.

5 1Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena 2i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.

Evanđelje: Iv 6,41-51

6 41Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." 42Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: `Sišao sam s neba?`" 43Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! 44Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 45Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. 46Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. 47Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. 48Ja sam kruh života. 49Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U prvom čitanju imamo isječak iz života proroka Ilije. Njegovu krizu: malaksalost, satrvenost, želju da umre, njegov bijeg pred prijetnjama Izabele, žene kralja Ahaza i štovateljice boga Baala.

Ovo je nova faza Ilijina života. Njegovi prijašnji podvizi bili su u znaku pobjede Jahve nad Baalom i njega, Ilije nad 450 lažnih proroka. Ime Ilija znači Moj Bog je Jahve – onaj koji jest, svemoćni, živi, jedini, na svakom mjestu...

Ilija je na putu prema Jahvi koji se nalazi u svom sjaju na brdu Horebu. Tamo je bez ovozemaljskih sjena. Na Horebu susret je neposredan, jasan, preobražavajući. Sugovornik poprima Jahvin sjaj. Kad se Mojsije vratio sa Sinaja lice mu je sjajilo tako da ga narod nije mogao gledati.

Do Horeba put traje 40 dana, znači dovoljno dugo, možemo reći cijeli život, za prepješačiti od ljudske logike sebeljublja do Božje logike bratoljublja.

Ilija koji je spustio oganj s neba, u pustinji nakon jednog dana pješačenja vapi Bogu da ga digne jer ne može dalje. Iznemogao, s molitvom na usnama, zaspe. Njegova molitva u pustinji probila je nebo i dozvala anđela s kruhom i vrčem vode. Ponovno je zaspao. Opet ga anđeo dotiče i potiče da jede i pije jer je pred njim dalek put. Okrijepljen hranom s neba išao je 40 dana i 40 noći sve do Božje gore Horeba. Naglasak je da je i noću išao, da se neprekidno penjao. Tko Bogu ide nema odmora. I noć svijetli kao dan.

Evanđelje opisuje da Židovi ne prihvaćaju Isusa kao kruh koji je s neba sišao za život svijeta. Oni gledaju Isusa svojim tjelesnim očima, pamte kada se rodio, znaju mu oca i majku. Isus tumači što je uzrok tom razilaženju: „Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla. Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“. Za doći k Isusu treba biti učenik Božji, poučen od Oca. „Zaista, zaista kažem vam tko vjeruje ima život vječni. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta“.

Ilija ide Bogu na Horeb. Ovdje Bog u Isusu dolazi čovjeku i daje mu se da Njega, Boga, jede kako bi mogao pješačiti kroz pustinju zemaljskog života do brda svetosti – BOGOLIKOSTI, gdje smrti više nema. Isus nas upućuje da se premjestimo s vanjskih čula kojima zapažamo i na koje se oslanjamo kao stvorena zemaljska bića na područje duše i duhovnog gdje vlada zakonitost vjere, ufanja i ljubavi. Duhovni život isključuje zemaljske sigurnosti, navezanosti, ugled, logiku, činjenice i argumente. Iza ovog vidljivog, osjetnog i poznatog Isusa krije se Sin vječnoga Oca koji u snazi Duha Svetoga dolazi kao kruh s neba da bude hrana na putu do Horeba-neba. To je pustinja kroz koju hodimo čisteći se i zaboravljajući na sve ljudsko koje je prolazno i koje priječi da vidimo Boga licem u lice.

Sv. Pavao u drugom čitanju snažno opominje kršćane u Efezu, a sada nas: „Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!“ Zatim upozorava na „provalije“ opasnih emocija: gorčinu, gnjev, srdžbu, viku, hulu sa svom opakošću.

Kad se stekne navika upadati u te provalije radi „opravdanih“ ljudskih razloga one djeluju kao sila teže. Stalno nas usisavaju i vrte takvom snagom kako bi zaboravili na naše putovanje na Božje brdo svetosti. Pavao nas upućuje kojih se znakova na putu svetosti trebamo držati i kako se ponašati između sebe: „Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni, praštajte jedni drugima kao što Bog u Kristu nama oprosti.“

Dragi Zdenčani, naš put vodi u središte vlastite duše. Naše putovanje je osobno i zajedničko. Tamo u duši gdje je izvor vode koja struji u život vječni čeka nas Sveti Bog da nas obdari svojim vječnim sjajem.

Imamo Isusa za hranu. Imamo znanje da je put umiranje našeg starog čovjeka koji je prolazan i truležan. Hodimo zajedno, korak po korak, budeći i potičući jedan drugoga iz sna i malaksalosti koje predstavljaju duhovne krize. U svom umu i svom srcu imajmo stalno Božju želju da postanemo jedno s njime, da nas On pretvori u sebe.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Izl 16,2-4.12-15

16  2U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. 3"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!” - rekoše im. “Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!" 4Tada reče Jahve Mojsiju: “Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. 12"Čuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: `Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.`" 13I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. 14Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. 15Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je.  Onda im Mojsije reče: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu.

Pripjevni psalam: Ps 78,3-4.23-25.54

78  3Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
4nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.

23Pa ozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
24k`o kišu prosu na njih manu
da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

25Čovjek blagovaše kruh Jakih;
on im dade hrane do sitosti.
54U Svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.

Drugo čitanje: Ef 4,17.20-24

4  17Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: 20Vi pak ne naučiste tako Krista, 21ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: 22da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 23a obnavljati se duhom svoje pameti 24i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.

Evanđelje: Iv 6,24-35

6  24Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. 25Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?" 26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. 27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati." 28Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" 29Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." 30Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." 32Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; 33jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." 34Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." 35Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. 

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Biblija je ogledalo svakom čovjeku vjerniku. Novi Zavjet se ogleda u Starom Zavjetu i obratno. Misna čitanja ove nedjelje opisuju psihologiju vjernika pojedinca i vjerničke mase, „naroda Božjeg“.  Osnovne ljudske  potrebe središte su čovjekovih želja, očekivanja, nastojanja, vjerovanja, planiranja, razmišljanja, dogovaranja, podnošenja velikih rizika, žrtve i napora. Kada zadovoljimo osnovne potrebe, pažnja nam se usmjeruje na sekundarne, sve dok ne dođu ponovno  u krizu primarne životne potrebe, koje se imenuju jednim nazivnikom „kruh“.

U knjizi Izlaska čitamo o Bogu koji se preko Mojsija prilagođuje i udovoljava potrebama naroda: daje im kruha i mesa iz ničega. Dodaje: „Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.“ Narod već ima iskustvo i sjećanje čudnovatog prelaska preko Crvenog mora. Zna da je to ljudima nemoguće ali je Bog gospodar mora i On je za njih to učinio mogućim. Nakon toga su pjevali Bogu pobjedničku himnu koja je preteča Marijinom Veliča duša moja Gospodina…

Ipak, glad ih ponovno dovodi u sumnju iz koje nastaje mrmljanje protiv Boga, Mojsija i Arona. Važno je zapaziti Božju strpljivost, darežljivost, prilagodbu konkretnim potrebama pojedinca i naroda-obilje kruha i mesa. To su neke od osobina Božjeg milosrđa koje su nam darovane u pozivu misionara milosrđa ( u situacijama s ljudima, djecom, starcima, koji nemaju osnovno za život).

Istaknimo ulogu Mojsija, kojeg narod optužuje kao krivca za svoju glad i svoju pogibelj u pustinji. Mojsije je neprestano u kontaktu s Gospodinom. To ga oslobađa od osjećaja shrvanosti, krivnje, tjeskobe, ljutnje. On je samo Božje poslušno oruđe. Njegovo je pouzdanje u Jahvi. Često se povlači na brdo kako bi bio sam s Jahvom. U toj samoći naučio je što i kako činiti kad zavlada tjeskoba i panika. On zna da su ove situacije prostor i moment za izvanrednu Božju intervenciju. Njegova zadaća je da Bogu ispriča što se događa u narodu, a narodu protumači da su kruh i meso darovani od Gospodina da ne izginu od gladi.

Zdenčani, naša misija je biti prisutni u situacijama nevolje i tjeskobe, gdje su ljudi u panici za svoje preživljavanje, kako u našoj najbližoj sredini tako i u misijama. Naše je biti posrednici i tumači Božje brige i davanja kako bi preživjeli kao ljudi i nastavili svoju poslušnost Bogu u hodu prema Obećanoj zemlji gdje Bog kraljuje.

Pavao u Efežanima slikovito govori o načinu prijelaza iz zemlje ropstva, koje simbolizira slikom starog čovjeka, preko obnavljanja duhom svoje pameti, što znači naporni put kroz pustinju kad požude stare zarobljenosti vraćaju svom snagom na stari život ( Egipat s loncima punim hrane i „sigurnosti“).

Novi čovjek, koji postepeno nastaje i raste po Bogu, u pravednosti i svetosti istine, je Obećana zemlja koju kršćani primaju od Boga. Taj Bog nadilazi naše tjelesne potrebe i traži od nas da ih i sami nadiđemo.

Pojedinačno i zajednički kao Zdenac Milosrđa smo Kruh koji s neba silazi i daje život svijetu. Isus po svakom od nas i nama kao zajednici govori osobama i narodu:“ Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada.“ Otac Nebeski nas pretvara, po prianjanju uz Isusovu nauku, u Kruh nebeski, kojega On, Otac milosrđa i svake utjehe, daje svijetu da ima život vječni.

Pretvorba je djelo Duha Svetoga, koji u nama stvara novog čovjeka, pretvarajući naše zemaljske požude u nebeske čežnje za biti u Bogu, hodajući „zemaljskom pustinjom“, gdje je Božja prisutnost sakrivena pogledu „zemaljskih ljudi“.

Uzmimo za vježbu:

Koja je glavna požuda moje naravi?

Dopusti da te Bog iznutra izvede u pustinju dnevnog događanja, gdje se nećeš ponašati udovoljavajući toj požudi već ćeš raditi suprotno njenoj prisili.

Daj Bogu svoj trud, a on će te nagraditi pobjedom.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: 2 Kr 4,42-44

4  42Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: “Daj ljudima neka jedu!” 43Ali njegov momak odgovori: “Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?” On odgovori: “Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: `Jest će i preostat će.`” 44I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Jahvinoj.

Pripjevni psalam: Ps 145,10-11.15-18 

145  10Nek` te slave, Jahve, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek` te blagoslivlju!
11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
 neka o sili tvojoj govore 

15Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
16Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo. 

17Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim
 i svet u svim svojim djelima.
18Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Drugo čitanje: Ef 4,1-6

4  1Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2Podnosite jedni druge u ljubavi; 3trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

Evanđelje: Iv 6,1-15

6  1Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. 3A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. 4Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 5Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" 6To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. 7Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." 8Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 9"Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" 10Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. 11Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. 12A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" 13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 14Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" 15Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U prvom čitanju slušamo kako je prorok Elizej s dvadeset ječmenih kruhova nahranio više od stotinu ljudi. Da smo se  nalazili na tom mjestu u to vrijeme i mi bismo se s čuđenjem upitali kao i njegov momak: " Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?"  Elizej nije postavljao pitanja, vjerovao je Bogu koji mu je rekao: „Jest će i preostat će.“ I doista tako je i bilo. I jedoše, i još preosta, prema riječi Božjoj.

Evanđelist Ivan nam govori kako je Isus nahranio oko pet tisuća ljudi s pet kruhova i dvije ribice. Prije nego im je dao da jedu, Isus je uzeo kruhove i zahvalio Bogu. Tek tad im je dao da jedu. Za nas je to pravo čudo, kao i za one ljude koji su jeli od toga kruha. Naš Bog je silan Bog i mi možemo skupa s  psalmistom reći: „Nek te slave, Bože, sva dijela tvoja…Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.“

Bog je vidio potrebu ljudi koji su Isusa slušali i koji su ga danima pratili i nahranio ih je. I danas Bog vidi  potrebe ljudi koji su ugroženi i koji su u raznim nevoljama. Kao i onda i danas su mu potrebne osobe koji će s njim surađivati. Treba mu: «neki čovjek iz Baal Šališe» ili «jedan dječak s pet ječmenih kruhova i s dvije ribe».

Trebamo mu i mi Zdenčani, kako bi preko nas činio čudo i širio svoj blagoslov. Stanimo pred Gospodina ovakvi kakvi jesmo, nesavršeni, i dopustimo mu da preko nas i onoga što  imamo učini čudo. Dragi Zdenčani i sv. Pavao nam govori da živimo dostojno poziva na koji smo pozvani. Radosna srca odgovorimo Božjem pozivu. Dijelimo ono što imamo s drugima svjesni da je «jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje».

Nemojmo prisvajati ono što imamo, jer sve što imamo dar je Božji i ovisni smo o Bogu. S tom sviješću neka nam ne bude teško podijeliti ono što imamo  s drugima. Bog će obilno blagosloviti nas i one s kojima dijelimo. Božjeg blagoslova ima dovoljno za sve.

Blaženka

Ali, što je to za tolike?

Isus je okružen mnoštvom. Evanđelje kaže da je nahranio oko 5000 muškaraca. Umnožio je pet ječmenih kruhova i dvije ribice koje je pronašao kod jednog dječaka. Muškarci se nisu zamarali hranom. Oni su slijedili „senzaciju“ koja se pojavila u blizini. Isus ih je sve prije toga primio, velik broj ozdravio, podučio. Uza sve to još ih i hrani (što je iznad svih očekivanja). Da bi ih nasitio poslužio se onim što je našao u jednog momčića (koji je vjerojatno čuvao obrok za bližnje s kojima je došao).

Zastajem nad tekstom. Nije li to slika Zdenca? Malen, premalen uspoređujući ga sa svim poznatim organizacijama. Nije li sitan (šačica volontera koji odvajaju malo vremena kojeg ionako nemaju), neugledan (bez zvučnih imena), skromnih rezultata (gradnja poneke kuće, školovanje par stotina djece u državama gdje obrazovanje nije obavezno)?... Možemo doista zavapiti s Andrijom: „Ali što je to za tolike?!" Isus opet iznenađuje. Uzima to malo iz te male ruke i od njega čini mnogo. Za sve.

Nakon svega Isus se ne bahati. Štoviše kaže: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!". On koji može od ničega nahraniti manji grad. Nakon svega toga bježi u osamu. Da slučajno ne bi postao kralj.

Dragi Bože, molimo te da prihvatimo svoju malenost. Molimo te za poniznost. Molimo te da se okoristiš nama kao što si napravio s dječakom u Evanđelju. I naposljetku, daj nam duhovnu snagu da kažemo: „Sluge smo beskorisne.“

Suzana

Prvo čitanje: Jr 23,1-6

23  1”Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje” - riječ je Jahvina. 2Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: “Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - riječ je Jahvina. 3I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. 4I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti” - riječ je Jahvina. 5“Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. 6U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: `Jahve, Pravda naša.`

Pripjevni psalam: Ps 23,1-6

23  1Psalam. Davidov.
Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
2na poljanama zelenim
on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi
3i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega. 

4Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. 

5Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva. 

6Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Drugo čitanje: Ef 2,13-18

2  13Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu - po Krvi Kristovoj. 14Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka 16te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 17I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 18jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.

Evanđelje: Mk 6,30-34

6  30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. 31I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 32Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. 33No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. 34Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Evanđelje od prošle nedjelje opisalo nam je Isusovo slanje apostola po gradovima i selima. Isus je davao precizne upute svojim učenicima: što će nositi, kad negdje dođu kako će se ponašati, što će raditi s ljudima u Njegovo ime, kad ih netko ne primi što tada trebaju napraviti.

Ovu nedjelju tekst evanđelja nam opisuje povratak učenika s terena. Umorni su, iscrpljeni fizički i  duhovno. Isus ih šalje u osamu, na samotno mjesto da se odmore. Zatim evanđelje kaže kako je mnogo svijeta dolazilo i odlazilo i da učenici nisu imali vremena niti pojesti. Isus je pošao s njima na lađici. Čim su se uputili sa barkom, narod je prije njih došao kopnom na drugu stranu. Pretekli su ih. Vidjevši Isus koliko je narod izgubljen i koliko je ničiji, sažalio se, jer su mu sličili kao ovce bez pastira, bez orijentacije, sigurnosti i pripadanja. On, dobri Pastir, poučava ih o svemu. Isus poučava sve što se tiče ljudskog življenja i stremljenja. Ovim poučavanjem ostvaruje se proroštvo Jeremije da će Bog podići pastire koji će ih pasti i koji će ih osloboditi od straha i izgubljenosti. Povezujući sa slanjem učenika po gradovima i selima, ovi pastiri su Isus i njegovi učenici. Važno je primijetiti razliku između pastira koji se ne brinu za ovce i pastira koji su u službi ovaca. Također Božju odluku da će osobno skupiti ostatak svojih ovaca iz svih naroda. On to osobno i danas radi preko svojih misionara. U tom duhu Pavao kliče pišući Efežanima: „Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu, po Krvi Kristovoj“. Nastavlja, da je blizina, mir, izmirenost, jedinstvo s Bogom rodilo se na Kristovu križu, ubijajući u sebi pregradu koja je dijelila čovjeka u njemu samome i dijelila ga od Boga.

Ovo  umiranje je  Isusov povijesni događaj prije dvije tisuće godina. Također je Isusov spasenjski događaj u našoj osobnoj povijesti. Pozvani smo i poslani biti Njegovi pastiri koji okupljaju njegove ovce i janjce prenoseći  im mir i sigurnost od Boga. Otići na samotno mjesto za nas Isusove misionare, znači odmoriti se od vanjskih događanja koja nas iscrpe i opterete. Skupa s Isusom u njegovoj lađici i s drugim učenicima otploviti. Odmor ima višestruku namjenu: oporaviti se duhovno i fizički. Pregledati skupa s Isusom i kolegama, i sam, kako sam/smo djelovali, da li smo se držali Isusovih uputa. Jesmo li mu bili poslušni u svemu? Plodovi mira, pouzdanja i sigurnosti u Bogu koji su ljudi kušali i radi kojih nas ponovno traže znak je da smo bili dobri kanali kroz koje je Duh Sveti djelovao. Oni koji su bili daleko od Boga i bližnjih po navještaju i primjeru Misionara Milosrđa dođoše Bogu i ljudima blizu. Započeli su put nasljedovanja Krista, koji oslobađa od svakog straha i izgubljenosti u ovom materijaliziranom i otuđenom svijetu.

Isuse Kriste, predajem ti sve pregrade razdvojnice koje stvaraju neprijateljstvo između Tebe i mene, između mene i članova Zdenca, između mene i drugih ljudi. Ti ih ruši snagom svoga Duha kako bi zajedno imali pristup Ocu.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Am 7,12-15

7  12Amasja reče Amosu: “Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! 13Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.” 14“Nisam bio prorok ni proročki sin” - odgovori Amos Amasji - “bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: 15ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: `Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.`

Pripjevni psalam: Ps 85,9-14

85  9Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir narodu svomu,
vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.
10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.

11Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
12Vjernost će nicat` iz zemlje,
Pravda će gledat` s nebesa.

13Jahve će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
14Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.

Drugo čitanje: Ef 1,3-14

1  3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. 4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; 5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, 6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome 7u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. 8Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem 9obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova 10da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji. 11U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade 12da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se već prije nadali u Kristu. 13U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, 14koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave njegove.

Evanđelje: Mk 6,7-13

6  7Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. 8I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, 9nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. 10I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. 11Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo." 12Otišavši, propovijedali su obraćenje, 13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Iz čitanja koje je pred nama o proroku Amosu možemo razabrati dvije vrste proroka: proroci po ljudskom pravu (legalni, sa statusom po školovanju ili nasljedstvu) i proroci po izvanrednoj Božjoj intervenciji. Amos je stočar i uzgajatelj divljih smokava. Bog mu se javlja dok čuva ovce i potkresava smokve. On nema znanja ni priznanja, nema nikakvih ljudskih preduvjeta za proroka. Svjestan je svoje nedoraslosti poslanju. Skroman je, jasan, pomiren sa svojim zanimanjem. Sve to doprinosi njegovu čvrstom uvjerenju i hrabrosti da to što prorokuje pred kraljem je Božja poruka kralju i narodu. Iz te svijesti pozvanosti od Boga da govori nelagodnu poruku kralju, da mora biti pravedan i ne iskorištavati siromahe (to je vidljivo u drugim dijelovima knjige Amosa) proizlazi ustrajnost i hrabrost  proroka da se ne da smesti niti prepasti prijetnjama i odgonjenjem od  kralja da ide u drugu zemlju, Judinu, da tamo živi i prorokuje.

Amos sažima u jednu rečenicu Božje poslanje u svoju obranu pred kraljem:  Ali Gospodin me uze od stada i Gospodin mi reče: „Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!”. On više ne živi za stado i divlje smokve. On živi da prorokuje. I dalje je bio stočar i uzgajao smokve i tako se uzdržavao. Njegovo poslanje je nadilazilo njegovo zanimanje. Stati pred kraljeve ovog materijalnog svijeta, zalagati se za pravednost prema ugroženima od začeća do smrti jest poziv i poslanje svakom kršćaninu. Sada je ugrožen ljudski život u embriju. Biti proroci je uključiti se u akcije i udruženja koja staju pred Sabor i Vladu i prenijeti poruku da je svaki embrij Božje željeno dijete.

Dragi Bože u ovom proroku vidimo našu pozvanost, laičku pozvanost i poslanje koje nam dolazi od Tebe. Mnogi od nas u Zdencu i Crkvi , nemamo teoloških diploma niti mandata da djelujemo u Tvoje ime. Imamo Tvoj poziv i Tvoje poslanje biti i djelovati pojedinačno i zajednički kao proroci tvojeg milosrđa koji se zalažu za pravednost prema siromasima koji su ugroženi od ne roditi se, dugim koji su ugroženim materijalizmom i njegovim posljedicama na duhovnom i svakom drugom području. Pročisti nas od nesigurnosti pred državnim i crkvenim vlastima, učvrsti nas u Bogo-pouzdanju da ustrajemo u vjeri da u svakom našem malom i velikom nastupu Ti osobno nastupaš i djeluješ.

Vježba:

Jutarnja odluka: U  situaciji u kojoj je ugrožen Božji zakon, neka  od deset Božji zapovjedi, nastupi jasno i glasno u Božje ime, citirajući Njegovu zapovijed ili njegov postupak u sličnim okolnostima. Situacije su nepredvidive: u kući, široj obitelji, na poslu, u druženju s prijateljima, u autobusu, u župi, Zdencu.

Pazimo posebno: u vlastitom srcu i situacijama kad te napast tjera pod izlikom potreba i zahtijeva današnjeg vremena da prekršiš neku Božju zapovijed ili da ostaneš gluh/a na Božje nadahnuće. Sebi ponavljaj Božje  zapovjedi i Amosov  postupak.

S. Ljilja Lončar

Biti Amos ili bolje ne?

Amos je stočar i uzgajač divljih smokava. Vjerojatno i priprost, pobožan, bogobojazan čovjek. Običan seljak. Sve dok nije čuo Boga. Susret je to kojem bi se svaki vjernik trebao nadati. Čuti Božji glas. Razgovijetno, snažno. Razgovarao je s Bogom!!!!

Tko bi poželio biti na Amosovom mjestu?

Ili ako razmislimo o Samarijanki. Usred sasvim običnog dana ona susreće ni manje ni više nego - Boga. On joj govori o njenoj prošlosti i ona u tom razgovoru shvaća sve. Takva odlazi u grad gdje im iznosi naizgled neugodno priznanje o svom životu („Rekao mi je sve...“). Ali-to vise nije neugodno. Tako nešto više nije bitno. Bitno je samo svjedočiti susret i Istinu drugima. Njeno poslanje je iznad ljudske kategorizacije bih - ne bih. Sviđa mi se - ne sviđa mi se. Strah me. Prorok i svjedok su iznad svega toga. Zato i nije važno što će reći susjedi i kraljevi.

A koga mi susrećemo u svakodnevici? Ima li u našem danu Bog priliku doći i govoriti? Ne ponavljajmo Njemu naše infantilne molitve, želje, zahtjeve, molbe-nego naučimo slušati Njega i otkriti naše poslanje. Bilo ugodno ili neugodno. U susretu s njim sve takve ljudske kategorizacije nestaju. Ostaje samo poslušnost Božjoj volji. Ona rađa nutarnji mir. Bože stvori šutnju u meni. Šutnju u kojoj odjekuje tvoj glas. Glas koji onda pokreće moju volju.

I svima nama za kraj - sjetimo se da prije Evanđelja na misi kažemo: „Govori Gospodine sluga tvoj sluša. Ti imaš riječ života vječnoga.“ Ponavljajmo onda u sebi baš to. I Glas će progovoriti. Ili možda već govori. Samo mi još ne čujemo...

Suzana

Prvo čitanje: Ez 2,2-5

2 2I uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. 3I reče mi: “Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 4Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 5I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički - neka znaju da je prorok među vama.

Pripjevni psalam: Ps 123,1-4

123 1Hodočasnička pjesma.
Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.
2Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara
i oči sluškinje u ruke gospodarice
tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega,
dok nam se ne smiluje.

3Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama
jer se do grla nasitismo prezira.
4Presita nam je duša
podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

Drugo čitanje: 2 Kor 12,7-10

12 7I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. 8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: 9"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 10Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

Evanđelje: Mk 6,1-6

6 1I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. 2I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? 3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. 4A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." 5I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. 6I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Bog je čovjeku dao najviši stupanj slobode i pravo izbora u svakom trenutku življenja. Prihvatiti Božju riječ znači izabrati najbolji put za sebe od sada do vječnosti ili ne prihvatiti je na vlastitu propast.

Ezekiel čuvši Božji glas, odaziva se. Zna da ga Bog šalje sinovima Izraelovim, ali njegov je zadatak delikatan. Mora govoriti narodu odmetničkom, sinovima tvrdokornog pogleda i okorjela srca. Slobodna poslušnost je odgovor Božjem glasu. Proročki poziv i poslanje proroka Ezekiela je teško i beznadno. Boji se da sve to neće imati smisla i neće donijeti nikakve plodove ali on je istovremeno svjestan da mora poslušati i prenijeti narodu Božju riječ. Ezekiel šalje narodu Božju riječ, a koliko će ona imati odjeka u narodu ovisi o svijesti pojedinca.

Apostol Pavao, čovjek izvanredne nadarenosti, pun milosti Božje u isto vrijeme ima "trn u tijelu", neka gadna bolest koja mu ometa vršenje službe. Moli Gospodina da ga oslobodi od toga a On ga tješi govoreći mu da je dovoljno što je u milosti Božjoj. Pavlu to da dodatnu snagu pa uživa u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Isusa Krista. Kaže:"Kada sam slab onda sam jak".

Ezekiel, Pavao, pa i sam Isus Krist imaju problema sa narodom koji je neposlušan Božjoj riječi.

Naš zadatak u Zdencu je naviještati Božju riječ gdje god da se nalazimo i zahvaljivati Gospodinu za svaki križ koji nosimo na tom putu.

Evanđelje nam donosi značajan događaj. Isus se vraća u svoj zavičaj Nazaret. Dolazi sa svojim učenicima kao učitelj. Bila je subota kada poče učiti u sinagogi. Slušaju ga i čude se, duboko u sebi, koliko mudrosti ima u njegovim riječima. Ali ne žele mu priznati snagu i moć koja se očituje tu pred njima. Oni vjeruju da Bog čini velika djela preko svojih proroka i da će Veliki Prorok kojeg očekuju to ostvariti. Isus je za njih običan čovjek jer znaju njegovo podrijetlo. Mnogi ga slušaju preneraženi. Postavljaju pitanje odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nazarećani Isusa prihvaćaju kao čovjeka , a ne kao Boga.

Isus se čudio njihovoj nevjeri te nije učinio ni jedno čudo, osim što je ozdravio nekoliko nemoćnika. Odatle i poslovica: „Nitko nije prorok u svom zavičaju“.

Nazarećani smo tako često i mi. Doživljavamo Isusa često kao čovjeka koji se miješa u naš privatni život, a mi ga želimo urediti bez njega.

Tek kad nastanu nevolje, one nas tjeraju da ga tražimo kao Boga kome je sve moguće i kojem dozvoljavamo da uđe u naš život na velika vrata i odmah da se dogodi čudo. Teško bi bilo odrediti našu nevjeru, a ona je Bogu itekako poznata. Vapijemo prema Bogu da umnoži našu vjeru...

Marija, volonterka Zdenca

Što se tiče čitanja od ove nedjelje - svi su nam „junaci“ bliski:

  • Ezekijel-koji postaje prorok iako ne vidi perspektivu svom zadatku (jer što vrijedi govoriti narodu „tvrde šije˝ (bio on Židovski ili Hrvatski) ako svi idu u drugom smjeru).
  • Razmatrajući Pavla i njegov „trn“... mislim se kako smo mi ljudi skloni sebe ili one kojima se divimo smatrati savršenima. Svetima. To je doista vrhunska zamka. Jer postavljajući ljude na pijedestal radimo od njih (ili od sebe) bogove. Što je onda moj „trn“? Ego, neumjerenost, oholost, nesposobnost... I Bogu hvala što to vidim. Bogu hvala da se ne uzoholim. Ta, što sam ja u stanju sama napraviti? Ništa! To najbolje pokazuje onaj dio mog života u kojem sam najmanje živjela uz Boga. A sada kada znam da se snaga u slabosti usavršuje samo mogu Bogu reći: evo ti moje ruke, moje noge, moje srce i glavu. Napravi nešto s tim i od toga, jer ja sama samo znam sijati sve veći nered u ovom svijetu. Ti si Snaga, ja sam Slabost – usavrši me.
  • Isus u svom zavičaju. Poznajem obje strane ove priče. Prva je ona u kojoj ja znam sve o ljudima koji su prošli kroz moj život. Oni me ne mogu iznenaditi - jer ja ih poznam bolje nego što oni sebe poznaju i neću im dopustiti da me iznenade (Prorok bi rekao „kakva ispraznost i pusta tlapnja“). Negdje sam zamrznula te ljude u svom srcu i ne dopuštam da mi ispliva ljubav za njih. Druga strana priče je da ljudi isto tako ne dopuštaju meni da ih iznenadim. Ne dopuštaju da im pokažem nešto novo, da im ukažem na Istinu i Ljubav. Najteže je s onima koji te poznaju. Njih je najteže iznenaditi, njih je najteže otvoriti, njih je najteže mijenjati. Ili barem natjerati da te saslušaju, a ako li slušaju - da te doista i čuju...

A Zdenac? Zdenac je sve. Zdenac je Ezekijel u ovoj priči (jer poslani smo naviještati Radosnu vijest razočaranom narodu, narodu „tvrde šije“). Zdenac je Pavao jer je sastavljen od ljudi koji trebaju prihvatiti svoju nesavršenost baš kao i nesavršenost ostalih unutar Zdenca. Zdenac je Isus jer najteže je mijenjati - naše najbliže. Tješimo se. Snaga se u slabosti usavršava. Bogu hvala na tome.

Suzana

Prvo čitanje: Mudr 1,13-15 2,23-24

1  13Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. 14Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom, 15jer pravednost je besmrtna.

2  23Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. 24A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Pripjevni psalam: Ps 30,2.4-6.11-13

30  2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
6Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!
12Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.
13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje: 2 Kor 8,7.9.13-15

8  7Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti. 9Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. 13Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost! 14U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost, 15kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

Evanđelje: Mk 5,21-43

5  21Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" 24I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. 25A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." 29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" 31A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: `Tko me se to dotaknu?`" 32A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. 33Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" 35Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?" 36Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" 37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." 40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. 41Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" 42I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. 43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U prvom čitanju sveti pisac izriče ostvarenost  Božje vizije svijeta  i čovjeka.

Bog je  sve stvorio da opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna. Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

Evanđelje donosi dva događaja gdje  Isus obnavlja prvotni plan sa osobama: da budu zdrave i da žive.  Žena , bolesna od krvarenja i osiromašena u traženju lijeka, misli samo na jedno - da se takne Isusovih haljina. Nečujno i neviđeno prikrada se kroz gužvu i dotiče se, sa puno drugih ruku koje su se isto doticale istih haljina. Njezina ruka nošena je vjerom i vapajem da bude spašena od smrti. Ruka vjere koja je izvukla silu iz Isusa, istu silu kojom je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i besmrtnost.

U kući nadstojnika sinagoge Isus otima svoje stvaranje iz smrti. Vraća mrtvu kćerkicu u život, oslanjajući se na očevu vjeru i poslušnost.

U prvom čitanju također je opisano ostvarenje vizije đavla .

A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Ljudi  prisutni povodom smrti djevojčice u kući nadstojnika su plakali, naricali,  a neki su se podsmjehivali Isusovim riječima da djevojčica samo spava i da nije umrla. U njima nije bilo prostora za Božju novost. Bili su vjernici, ali njihova vjera nije oživljavala. Nesvjesno su bili dionici Sotonine realizacije smrti koju je posijao među ljude po grijehu.

Isuse, poslanje koji si nam dao, šalje nas u kuće i mjesta gdje se ljudi „guraju“ u nadi da budu spašeni od koječega, nečega, svačega i nekoga. Naše vrijeme  odiše traženjem boljega, lakšega, magičnoga. Puno je potražnje i ponude različitih duhovnosti i pomoći. Vjera je na krilima emocija i senzacije. Probudi u nama vjeru koja je samozatajna, poslušna, prokušana i očišćena od svih otrova đavolskih, prisutnim u logičnom, uobičajenom, suvremenom, dozvoljenom i naučenom… Da naša vjera bude prava i pravedna u jednakosti među nama koji smo dionici tvoga Zdenca Milosrđa. Da  vjera naša u Tebe liši nas svega ljudskog  što nas dijeli od Tebe kad  te susrećemo u spornim okolnostima svojeg i tuđeg življenja.

Proslavi se po vjeri svojeg Zdenca i svakog Zdenčanina. Da budemo Tvoja haljina koja će silom Duha Svetoga vraćati Tvojoj ljubljenoj djeci život u punini, koji struji u život bez smrti. Da budemo Tvoja riječ „talita kum“ , zapovijedam ti USTANI NA ŽIVOT U BOGU. Da Ti u nama i po nama budeš sve u svima.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani!

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje   Iz 49, 1-6

1Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. 2Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. 3Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!" 4A ja rekoh: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. 5Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. 6I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."

Pripjevni psalam   Ps 139, 1-3.13-15

1Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
     

 13Jer ti si moje stvorio bubrege,
 satkao me u krilu majčinu.
 14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
 što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15kosti moje ne bijahu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Drugo čitanje   Dj 13, 22-26

22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. 23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'" 26"Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.

Evanđelje   Lk 1, 57-66.80

Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" 61Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 66I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana 

Ove nedjelje slavimo rođendan Ivana Krstitelja. Imaju i druga redovna čitanja za ovu nedjelju a mi ćemo uzeti čitanja iz mise koja govore o Ivanu u perspektivi Božjeg plana „podignuti plemena Jakovljeva…“ i  donošenja spasenja „do na kraj zemlje“. Kraj zemlje se odnosilo na sve druge narode koji nisu bili izraelci. Kao Zdenac prepoznajemo svoje poslanje u ovim riječima;  jer bit nam je Božja svijetlost i donijeti spasenje vlastitom narodu i  na sve kontinente.

Ivan je Božjom voljom rođen od starih roditelja. O njemu  prorok Izaija govori u prvom misnom čitanju. Opisuje Ivanove osobine i da  sa tim osobinama služi Jahvi. Govori o njegovu poslanju, zadaći unutar plemena Jakovljevih i naroda Božjeg Izraela. Od sluge uzdiže ga da mu bude „svijetlost narodima“. Ivan je proslavljen u očima Boga svojega.

Drugo čitanje iz Djela apostolski citira Ivanove riječi upućene narodu koji  je hrlio na Jordan da ga sluša i krsti: „Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuću na nogama“. On kojega je Bog proslavio, sama sebe vidi manjim od sluge Isusu  Kristu, sinu Marijinu. Sluge su svojim gospodarima onoga vremena, među ostalim, izuvali obuću i prali noge. Ivan Krstitelj sebe ne smatra vrijednim niti da to učini Isusu.

Promatrajući očima ljudi koji su okruživali Ivana i Isusa, Ivan je bio puno popularniji i veći od Isusa. Jer kad su Ivana strpali u zatvor tek tada  Isus nastupa kao učitelj i propovjednik Kraljevstva Božjeg. Ivan Isusa gleda očima vjere koju je naučio od svoje majke Elizabete i oca Zaharije. Oni su proučavali proroštva, imali su iskustvo Božjeg djelovanja u vlastitoj obitelji. Sam Ivan rođen je snagom Božjeg obećanja, majka mu je pričala o njegovom ushitu u njezinoj utrobi kad joj je Marija došla u pomoć nakon Isusova začeća. Vjera Ivanova gradila se na poznavanju i prepričavanju  koje je primio u svojoj obitelji.

Ovo nam ukazuje da  je važno razgovarati sa roditeljima, starijim u kući, sa bakama i djedovima o događajima koji su se dogodili prije nego je nas bilo. O događajima koji su popratili naš dolazak na svijet. Za svakoga od nas i svakog čovjeka mogu se primijeniti riječi Izaije iz prvog čitanja.

Kruna svetosti je u poniznosti izgrađenoj  na  uvjerenju:   „Nisam ja velikan za koga me vi  držite.“ Bog je velik i on je očima zemaljskim skriven ali je zasigurno PRISUTAN, UTJELOVLJEN, u svakoj osobi. Ja nisam dostojan biti mu sluga (Bogu u osobama) ali milošću Božjom poslan sam pripraviti mu put do Boga i ljudi.

Ovo je podloga vjere našem pozivu koje od Boga dolazi da  u Zdencu i kroz Zdenac služimo Njemu u svim situacijama i potrebama unutar naše zajednice i ljudi kojima smo poslani. Ponavljajmo neprestano u svom srcu:“ Daj Gospodine da te gledam očima vjere u svim situacijama i svim ljudima.“

Vježba:

1. Prvo čitanje: umetnimo svoje ime i ime Zdenac Milosrđa na sva mjesta gdje se može. Npr. Jahve me  pozva N.N. i pozva Zdenac Milosrđa…
2. Zatim ga polagano dva puta pročitajmo.
3. Ponovimo svaki dan čitanje sa umetnutim imenima.

Duh Sveti će djelovati proročki  u nama pojedinačno i nama kao zajednici Zdenac.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Ez 17,22-24

17 22Ovako govori Jahve Gospod: `S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu i posadit` je na gori visokoj, najvišoj. 23Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi. 24I sve će poljsko drveće znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!`”

Pripjevni psalam: Ps 92,2-3.13-16

92 2Dobro je slaviti Jahvu,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
3naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju,

13K`o palma cvate pravednik
i raste k`o cedar libanonski.
14Zasađeni u Domu Jahvinu,
cvatu u dvorima Boga našega.

15Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
16da navijeste kako je pravedan Jahve,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Drugo čitanje: 2 Kor 5,6-10

5 6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 10Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

Evanđelje: Mk 4,26-34

4 26I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. 27Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; 28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 29A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve." 30I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 31Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 32jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." 33Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. 34Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Razmišljanje za duhovnu izgradnju Zdenčana

Misna čitanja jedanaeste nedjelje kroz godinu, ove nedjelje, posvećena su Božjoj logici „neznatnoga“.

Prorok Ezekiel proglašava riječi Božje. Govori u prvom licu, on, prorok postaje Božja usta, Njegove glasnice.

Sa vrha velikog i snažnog cedra odlomit će Bog jednu neznatnu grančicu, između tisuća drugih grančica, zasadit će je da se razvije u veliki cedar na kojem će se ptice gnijezditi, za kojega će drugo poljsko drveće znati da je taj cedar izrastao iz male grančice po Božjem nastojanju.

Gospodine mi vjerujemo da je Zdenac Milosrđa grančica koju si odlomio i zasadio u Crkvi, da donese plodove Tvojeg milosrđa u suvremenom svijetu. Ti ga čuvaj, obrezuj od svih divljih grana, zalijevaj i daj mu svoj uzrast kad hoćeš i kako hoćeš. Usmjeruj njegove grane kako bi se razvio u Cedar s imenom pokreta Misionara Milosrđa, gdje će različite vrste tvojih stvorenja naći tvoje okrilje i svoj rast.

Usmjerimo svoj duhovni pogled na Božji izbor te male grančice na vršku neke velike i snažne grane, koja nije ni svjesna važnosti svoje male grančice na svojim vrhovima, svojoj periferiji.

Pozvani smo da svoju pažnju usmjerimo i posvetimo „malim, neznatnim“ osobama. Da budemo ruka Božja koja će ih zasaditi na goru visoku, u Crkvu Kristovu, gdje će rasti, razvijati se i plod donositi, koji ostaje za život vječni. To su djeca u misijama i domovini koju riječju i djelima učimo biti milosrdni i u tom duhu razvijati vlastite životne horizonte.

Pozvani smo da pažljivo živimo svoje „neznatne“ dnevne trenutke. Ti trenutci su „grančica“ na vrhu „dnevnog“ cedra. Nadahnuća, riječi koje se razvijaju u dobre navike i rade dobra djela po kojima mi Zdenčani rastemo snagom Duha Svetoga u vjeri kako bi omilili Gospodinu. Ne gledamo i mišlju ne shvaćamo milosno Božje događanje ali se uzdamo i znamo što je skriveno očima našim postojano je u Božjem planu. To nas čini sigurnim i sretnim.

Isus uspoređuje sjeme gorušičina zrna sa Božjim djelovanjem. Prorokova grančica i gorušičino zrno imaju zajedničke osobine. Same u sebi su vrijedne jer su Božjom voljom posađene. Ipak nisu same sebi svrha, one po svojoj naravi i svojem postojanju služe kako bi druga bića mogla živjeti svoj život u punini.

Gospodine evo nas tebi da nas ucijepiš u sebe, kako bi svi i sve drugo moglo živjeti svoj život sa nama, po nama u Tebi i za Tebe.

S. Ljilja Lončar

Razmišljanja...

Priča o sjemenu koje samo niče nije prispodoba koju je lako danas razumjeti.

Bliže su nam neke stare parole koje kažu da 'nema kruha bez motike' ili da je 'život borba' itd., itd. Kada je o poljoprivredi riječ (ipak se priča o zrnu!) tu su umjetna gnojiva, pesticidi, kombajni... Moderni svijet je doista uporan u dokazivanju da se sve može postići bez Boga.

Bog u konačnici ipak govori o nečem drugom. Najvažnijem. O duhu, duhovnom rastu i o tome kako postati svet. Nije tu trud u prvom planu nego milost. Sijač je posijao sjeme. On ne vidi što se događa u nutrini njive, ali nešto uporno raste. I dok spava, moli, radi... Raste klica i bit će kao stablo gorušičino - najveće od svih. Po milosti vjere. Ni sami ne znamo kako...

Ni sveci nisu znali kako - tek su crpili milost. I rasli, rasli, rasli. Veći od svih na zemlji.

Blagoslovi nas Bože tako da tvoja klica proklija u nama i donese obilan urod.

Suzana

Prvo čitanje: Post 3,9-15

3 9Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. 10On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. 14Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! 15Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."

Pripjevni psalam: Ps 130,1-8

130 1Hodočasnička pjesma.
Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
2Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

3Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
4Al` u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.

5U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
6Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna
7nek` Izrael čeka Jahvu.

Jer je u Jahve milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
8on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje: 2 Kor 4,13-18 5,1

4 13A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 16Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave 18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno.

5 1Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. 

Evanđelje: Mk 3,20-35

3 20I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. 21Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" 22I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle." 23A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. 25Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. 26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. 27Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!" 28Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." 30Jer govorahu: "Duha nečistoga ima." 31I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. 32Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!" 33On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?" 34I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje! 35Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."

Vidljivo potkrada nevidljivo

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Duše Sveti prosvijetli nam um i srce da mognemo upoznati kako se vječno krije u vremenitom, da mognemo razlučiti prolazno od neprolaznog. Ispuni nas sobom kako bi htjeli i mogli uvijek Bogu odgovoriti gdje smo i što radimo.

U prvom čitanju knjige Postanka, Bog razgovara s čovjekom, zatim pita objašnjenje od Eve i zaključuje riječima proklinjanja zmije-uzročnice grijeha i golotinje praroditelja ljudi.

Biti s Bogom je obučenost u Njegovu milinu, osjećaj sigurnosti, ljubljenosti, bogatstva, slobode, mira, radosti, povjerenja. Isključuje svaku vrstu straha i bijede.

Zmija – Sotona iskoristio je trenutak Evine odvojenosti od Boga i Adama. Skrenuo joj je pozornost na vidljivo, periferno, osjetno, za oči poželjno. Prikazao joj Boga kao neprijatelja koji ne dozvoljava njima ljudima, da mu budu slični. Ovo je bila prigoda da ljudi na brz i privlačan način uživaju sve što Bog posjeduje, i još više, da budu gospodari svoje vječne sreće.

Bog ne osuđuje Adama i Evu. On je zametnuo neprijateljstvo između zmije-Sotone i žene. Rat će se nastaviti između roda njihova. Taj rat počinje krštenjem svakog kršćanina i završava tjelesnom smrću i uskrsnućem od mrtvih. Pavao ovaj rat naziva časovitim nevoljama koje donose obilato breme vječne slave. Jer vidljivo je privremeno, a nevidljivo je vječno. Naše tijelo je zemaljski dom, šator koji je privremen. Naše zdanje je od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.

Imamo u srcu i pred duhovnim očima ovaj nerukotvoreni dom dok se borimo sa stvorenim dobrima ovog zemaljskog života.

U Markovom evanđelju Isus svojim stavom i riječima upućuje kako ćemo razabrati što je vremenito, a što vječno i na koji način postupiti. Situacija je zgusnuta, složena i komplicirana. Isus s učenicima, nakon puno dana hodanja po drugim gradovima i mjestima, vraća se kući. Gladni su. Uz glad ide fizička iscrpljenost i nervoza. Na kraju su snaga. Ljudi su nahrupili pred njihovu kuću i ne obaziru se na njihove potrebe. Ova iscrpljenost bila je dovoljna da Isus zaključa vrata i pošalje narod tamo odakle su došli.

Isus postupa ne po svojem ljudskom osjećaju nego po Božjem milosrđu. Narod ga treba, gladni su njegove riječi, ozdravljenja, ohrabrenja i usmjerenja.

Isuse, moje tjelesne granice često puta su mi izgovor da zatvorim vrata i ostanem gledati TV. Moje neraspoloženje je puno puta razlog da nisam tebi na raspolaganju pod izgovorom „ne osjećam se raspoložen(a) ...“ Smiluj mi se i smiluj se svim Zdenčanima koji su izloženi čestom udaru Napasti u vlastitom tijelu i emotivnim neraspoloženjima. Tvoj Duh neka nas iznese na krilima vjere i volje iznad ovih naših granica.

Znalci Biblije= pismoznanci, proglašavaju da je Isus opsjednut Belzebulom, poglavicom svih demona. Onim istim Sotonom koji je nagovorio Evu da ubere plod, onaj kojega je Bog prokleo i kojega je proglasio vječnim neprijateljem. Isus slikovito objašnjava narodu da Sotona neće protiv sebe sama. Prijateljstvo, blizina, pomaganje ljudima pismoznanci proglašavaju djelom sotone. Sve dobro ali do tada neviđeno, što Isus radi, pismoznanci tumače kao kršenje Božjih zakona i zapovijedi.

Isuse izloženi smo primjedbama današnjih pozvalaca svetog Pisma , pred njima se povlačimo uz ispriku da oni sve znaju i da su uvijek u pravu pa i onda kad ništa posebno ne čine od djela koje je Isus činio i zbog čega ga je narod tražio. Oprosti nam što se povlačimo u strahu da njih, današnje pismoznance, ne povrijedimo.

Isusova majka i braća došli su smiriti Isusa i odvesti ga doma, jer su im rekli da je njihov Isus „izvan sebe“. Velika zamka Sotone koja se ušuljala preko Isusove rodbine da ga smete i odvrati od njegova poslanja i djelovanja u spašavanju ljudi, duša. Rodbina nije sagriješila ali su postali vidljiva prepreka i osjećajna zamka za Isusa. Isus prepoznaje zamku i uspostavlja rodbinski odnos sa svima koji ga slušaju. Njihova veza s njim je vječna, za ovaj svijet nevidljiva, a ipak je neprolazna jer je nerukotvorena, ne tjelesna.

Isuse radi roditeljskih i rodbinskih savjeta i potreba odstupamo od većeg angažmana za Tebe. Vidimo Tvoj primjer da ni rođena majka, makar bez grijeha, tebe nije odvratila od Očeve volje i Njegovih djela.

Isusovi izabranici, a to smo svi mi, stalno vodimo unutarnji i vanjski rat. Sotona nas napada preko vremenskog, stvorenog, prolaznog koje se nalazi u nama i oko nas. To je sveti rat kojeg ne možemo voditi sami sa svojim ljudskim razumijevanjem, snagama. Duh Sveti umnaža našu vjeru u nevidljivo i čisti nas od svega što je prolazno, sjetilno, razumsko, za rodbinu pametno i mudro. U nama Duh učvršćuje Bogopouzdanje kako bi se naše ljudsko pouzdanje smanjivalo, a Božje raslo. U ljubavi nas usavršava Duh Sveti i rastemo u Bogolikosti na sliku Njegova Sina Isusa Krista, čiji je jaram lak i breme slatko.

Duše Sveti, mi Zdenčani izabrali smo biti tvoji „robovi“. Pobjeđuj Sotonu i djela njegova u nama i po nama u našem okruženju i svijetu.

S Ljilja Lončar

Razmišljanja...

Povijest čovječanstva i svakog od nas prepuna je istog pitanja. To pitanje postavljamo mi Bogu i On nama. Postavlja ga Bog i Adamu na početku Postanka.

"Gdje si?"

Gdje sam? U svijetu gdje si me poslao Jahve,gdje mi drugi stalno nešto podmeću, nameću, nude, mole... U svijet sam bačen bez da me netko pitao želim li ja to i jesam li dorastao izazovima!?

"A gdje si ti Boze?!"

Daleko, nevidljiv, nejasan...

Je li bas tako?

Znam da nije. Zavaravam se prebacujući krivicu na Evu, na majku, na Oca, na sve oko mene. A istina je jednostavna-ja se igram Boga dok stvari ne izmaknu kontroli. Ja se igram Boga dok mogu prodavati svoju važnost, pamet, ljepotu...dok mogu unovčiti Tvoje darove.

A kad stvari izmaknu kontroli? Pretvaram se u svjetinu koja kuca stalno na Tvoja vrata u molim Te da me spasiš od mene same. A ti?

Ti svaki put iznova izneseš moj teret na Golgotu.

Suzana

Prvo čitanje: Pnz 4,32-34.39-40

4  32Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? 33Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? 34Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu? 39Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema. 40Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.”

Pripjevni psalam: Ps 33,4-9.18-22

33  4Jer prava je riječ Jahvina
i vjernost su sva djela njegova.
5On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Jahvine.

6Jahvinom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
7Vodu morsku on sabire kao u mješinu
i bezdane stavlja u spremišta.

8Zemlja sva neka pred Jahvom strepi,
neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
9Jer on reče - i sve postade,
naredi - i sve se stvori.

18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
21Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!

Drugo čitanje: Rim 8,14-17

8  14Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Evanđelje: Mt 28,16-20

2816Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. 18Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Glavni tekst koji je nadahnuo osnutak i poslanje Zdenca milosrđa jest današnje evanđelje. Prije svojeg konačnog povratka Ocu da sjedne s desne njegove u nebu, Isus sažima u dvije rečenice zadaću učenika koja je nastavak Njegova djelovanja na zemlji: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Ove riječi upućene su učenicima, koji su u njegovoj školi proveli rame uz rame sa njim pune tri godine. Nikada se nisu odvajali. Učili su gledajući, učili su slušajući, učili su čineći ono što im je zadavao. Sjetimo se kad ih je poslao dva po dva da pripreme narod po selima za Njegov dolazak. Riječi poslanja «učinite mojim učenicima sve narode» podrazumijevaju trogodišnji program s Isusom kojega su učenici prošli. Njegova nauka prvenstveno sadrži učenje sinovskog odnosa prema nebeskom Ocu, odnosa bezuvjetne ljubavi koji je prožet Duhom Svetim i ne podliježe kriterijima ljudskog racionalno-emotivnog odnošenja. Ne trebamo ništa izmišljati niti se mučiti kako ugoditi Bogu. Za svaku unutarnju i vanjsku situaciju vidjeti kako se Isus ponašao, što je činio, što govorio, i kako se predavao Volji nebeskog Oca u redovnim i izvanrednim prilikama.

Kako se odnosio prema ljudima, prema «velikima» koji su bili na vlasti, kako se odnosio prema slabima tijelom i duhom, kako se odnosio prema prosječnima, prema svojima, prema sunarodnjacima i prema strancima.

Ovdje izričito traži od svojih učenika da idu svim narodima i da ih učine Njegovim učenicima. Veliko je povjerenje koje im daje i velika je zadaća koju traži. Zato ih je izabrao, odgojio i zato im daje iste ovlasti koje je On primio od svog Oca da snagom Duha Svetoga učini sve narode sinovima Božjim, svojim subaštinicima.

Ove riječi za svakog člana Zdenca su osobno i zajedničko poslanje i zadaća.

Staviti se tebi Isuse na raspolaganje, to želimo i to činimo. Ne obaziri se Isuse na naše «ali», «ako», «kad bi», «da bi» . Ustraj s nama u svojem pozivu i svojoj strpljivosti radi našeg sporog učenja i još sporijeg stavljanja Tebi na raspolaganje. Ne ostavljaj nas same. Naša mudrovanja su zemaljska i naše isprike su egocentrične. Tvoji smo. Preplavi naše ljudske granice svijetlom i ljubavlju Duha Svetoga koji izlazi od Tebe i Oca. Mi smo Tvoji, ti nastavi svoju prisutnost u drugim narodima i zemljama po nama tvojim Zdenčanima.

s. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Dj 2,1-11

2 1Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja."

Pripjevni psalam: Ps 104,1.24.29-31.34

104 1Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
Jahve, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, 

24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.

29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš,
ugibaju i opet se u prah vraćaju.

30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

31Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek` se raduje Jahve u djelima svojim!

34Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi. 

Drugo čitanje: 1 Kor 12,3-7.12-13

12 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

Evanđelje: Iv 20,19-23

20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."

ZAZIV DUHA SVETOGA

Dođi Božanski Duše!
Ispuni nas svojom svetom ljubavlju,
otkloni od nas
sve ono što nije od Boga,
kako bi naša srca,
puna božanske ljubavi,
radila na slavu Božju
i u svemu uzmogla tražiti Božju volju.
Duše Sveti, uđi u nas
puninom svojih darova,
učini da naše duše
vodi bezuvjetna ljubav:
tvoje milosrđe.
Amen.

(sv. Marija Krucifiksa di Rosa)

Stranica 7 od 8
Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 20. svibnja 2018.

    Pedesetnica je blagdan koji nas podsjeća da nikada nismo sami. Duh Sveti je uvijek s nama. U životu trebamo nekoga tko nas poziva da podignemo pogled prema Gore. Treba nam netko tko će nas učiti da budemo strpljivi sami sa sobom i drugima. Nekoga tko nas poznaje bolje od nas samih, nekoga tko će nam ponavljati da se Bog nije razočarao nad nama. Pedeseti dan nakon Uskrsa dolazi Duh Sveti u moći i snazi i preobražava apostole. Njihovi životi nisu više isti...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspijevao prenijeti istu količinu vode...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Charls, Chatira, Wille, Issa, Daudi, Alex i Ajzek su djeca koja još uvijek čekaju svoj red za školu, međutim dok im se ta želja ne ostvari oni se ne predaju. Naime prije nešto više od dva mjeseca odlučila sam početi trenirati dječake...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.