Moramo, slušati, ljubiti, prihvaćati, vjerovati i živjeti Riječ, Djelo Isusa Krista.

Godina C

Prvo čitanje: Dj 15,1-2.22-29

15  1Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." 2Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 22Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. 23Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" 24"Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 28Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!"

Pripjevni psalam: Ps 67,2-3.5-6.8

67  2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
 obasjao nas licem svojim,
3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

5Nek` se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
 i narode vodiš na zemlji.

6Neka te slave narodi, Bože,
 svi narodi neka te slave!
 8Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje: Otk 21,10-14.22-23

21  10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 12okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. 22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

Evanđelje: Iv 14,23-29

14  23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 24Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 28Čuli ste, rekoh vam: `Odlazim i vraćam se k vama.` Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. 29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Djela apostolska u prvom redu opisuju razvoj kršćanskih zajednica izvan Judeje. U centru pažnje su odnosi između vodećih apostola, starješina, pokrštenih židova, obraćenih pogana, pobožnih žena i drugih vjernika pripadajućih zajednica.

Često su bili sukobi među vodećim ljudima radi dvojbi između; kako ostati vjerni Mojsijevim zapovijedima i novom Isusovu naučavanju. Što je važnije? Kako to dvoje spojiti u situacijama kada drugi narodi prelaze na kršćanstvo?

Današnje prvo čitanje prikazuje nam jednu takvu situaciju. Donosi što su apostoli i starješine sa svom Crkvom u Antiohiji  poduzeli kako bi doveli na čistac konfuzno stanje i unaprijedili  izgradnju identiteta kršćanske zajednice.

Neki zagrijani novopečeni kršćani iz židovstva, na svoju ruku, došli su iz Judeje u Antiohiju s namjerom poučavanja već obraćenih pogana. Jak naglasak i pritisak  stajao je na tjelesnom obrezanju po Mojsijevu zakonu. Još uvijek nisu bili dorasli pouzdati se u milosrđe Božje koje obrezuje svoje ljubljene  sinove i kćeri od vlastitih zasluga pred Bogom i lišava  ih oholosti srca.

Pavao i Barnaba žestoko raspravljaju s njima. Pitanje je od velike važnosti zbog čega Crkva šalje dvojicu glavnih apostola s pratnjom u maticu u Jeruzalem.  Tamo se nalaze Isusovi prvi učenici kako bi od njih dobili  prave upute i smjernice.

Okupljaju se Petar, Jakov s drugim vodećim ljudima jeruzalemske crkve. U recima od 3 do 21, istog poglavlja donosi se Petrov govor zatim Jakovljev.  Obojica obnavljaju sjećanja  kako je bilo od početka Crkve, da se poganima ne nameće Mojsijev jaram, „jer ga ni očevi naši ni mi ne mogosmo nositi“.

Izabiru uzorne i vodeće muževe kršćanskog života Judu i Silu i šalju ih s Pavlom i Barnabom. Pišu pismo, kratko sažimljući od čega se novo obraćeni kršćani trebaju čuvati.

Uza svu svoju sažetost pismo se dotiče detalja važnih za trenutno stanje kršćana u Antiohiji.

Govore im da su neki od njihovih, ali bez njihova znanja, došli k njima i uznemirili ih.

Zato im  šalju izabrane muževe, s ljubljenim apostolima Pavlom i Barnabom, koji su živote svoje izložili za ime Isusovo.

Sagledavajući napetosti i sukobe gdje su direktno sudjelovali Pavao i Barnaba u svom razboru i mudrosti Duha Svetoga, Petar i starješine, šalju Judu i Silu koji će i usmeno priopćiti što je ispravno a što nije i čega se trebaju držati.

Druga dva učenika donose mir i pojašnjenja. Oni nisu bili dionici prepirke i rasprave.

Apostoli ističu u pismu da je to odluka Duha Svetoga i njih. Duh daje jasnoću, smjernice, odvaja pravu nauku od krive, donosi odluke, pronalazi putove, konflikt koristi za nove korake, djeluje po ljudima i preko događaja…

Njihovo pismo ispunja novim elanom i jedinstvom. Odiše radošću  i usklikom ŽIVJELI!

U svijetlu današnjeg evanđelja vidimo otkuda su učenici imali jasnoću i radost: Ako me tko ljubi , čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. … Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučit će vas o svemu i dozvati vam u pamet sve što sam vam ja rekoh….

U Duhu Svetom gradimo naš Zdenac istim postupcima koristeći teške situacije za izgradnju jedinstva silom Duha Svetoga na slavu Boga Oca.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dj 14,21-27

14  21Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. 23Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 25U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. 26Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 27Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.

Pripjevni psalam: Ps 145,8-13

145  8Milostiv je Jahve i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
9Gospodin je dobar svima,
 milosrdan svim djelima svojim.

10Nek` te slave, Jahve, sva djela tvoja
 i tvoji sveti nek` te blagoslivlju!
11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore
12da objave ljudskoj djeci silu tvoju
 i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
 tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Vjeran je Jahve u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.

Drugo čitanje: Otk 21,1-5

21  1I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 3I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. 4I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." 5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite."

Evanđelje: Iv 13,31-33.34-35

13  31Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! 32Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! 33Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. 34Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 35Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."

Za duhovni rast Zdenčana

Nastavljamo razmišljanje o misionarenju apostola Pavla i Barnabe po Maloj Aziji. U prvom čitanju imamo opis puta na povratku u Antiohiju. Njihovo apostolsko djelovanje koje je šire i složenije od samog propovijedanja Riječi.

Što su sve radili  i govorili? U čemu se sastojao njihov misijski angažman na povratku u matičnu zajednicu?

Ploveći od luke do luke, brodovi ostanu neko vrijeme u pristaništu prije nastavka plovidbe.

Dva velika misionara koriste ovo vrijeme stanke  za susresti se s novo osnovanim kršćanskim zajednicama.

Što su radili i koja im je uloga bila u zajednicama?

Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri. Govorili su im da će radi Krista mnogo trpjeti. Trpljenje je popratni dio puta  koji vodi u Kraljevstvo Božje.

Ovako formulirano objašnjenje o trpljenju, putu  u Kraljevstvo i motivaciji da ustraju u vjeri daje nam uvid da se radi o višestrukom trpljenju. Unutarnje trpljenje;  promijene vlastitih navika, od razmišljanja do ponašanja, čišćenje od sebičnosti... Red prioriteta je promijenjen. Do sada su u centru imali sebe sada imaju Krista Isusa prisutna u nesavršenoj zajednici. Glavni dosadašnji pokretač bio im je ego i prirodni zakon proslijeđen od praoca Adama. Sada im je vjera u Krista raspetog i uskrslog iz ljubavi prema grešnicima. U ovim trpljenjima koja su prolazna svatko od nas pronalazi sebe pojedinačno i kao zajednica zdenčana. Vjera da smo izabrani i pozvani po milosti da sebe ugradimo kao živo kamenje u Isusov Zdenac naša je pjesma i snaga za nadvladati sva trpljenja koja dolaze iznutra i iz vana.

Na koji još način Pavao i Barnaba služe ovim zajednicama?

Postavljali su im  starješine da ih vode po uzoru na dobrog Pastira. Imenovanju je prethodila organizirana molitva i post. Zatim tako izmoljene kroz obred povjeravali su starješine Gospodinu. Oni , starješine su povjerovali i s ljubavlju prihvatili proći kroz mnoge nevolje i druge kršćane  voditi kroz nutarnje i vanjske sukobe i kušnje.

Uz to su apostoli  navijestili  Riječ u Pergi. Izgrađuju postojeće zajednice i navještaju Evanđelje na novim mjestima. Ovo je smjernica nama da istovremeno radimo na izgradnji postojećih zdenaca i da idemo dalje šireći Riječ i čineći je vidljivom djelima milosrđa za najpotrebnije duhom i tijelom.

Kada su apostoli stigli u svoju matičnu zajednicu u Antiohiji okupili su svih i svjedočili kako je  Bog privukao sebi nekršćane služeći se njihovim misijama.

Umjesto Pavla i Barnabe Isus je odlučio po tebi privući sebi osobe i narode do nakraj svijeta.

Po tebi ohrabriti grupe Zdenca govoreći im o ljepoti i važnosti trpljenja radi Imena Njegova.

Svom dušom zagrlimo trpljenje radi Krista  i radosno koračajmo kroz svoje i zajedničke kušnje do ulaska u Kraljevstvo Božje koje je u nama i među nama.

S. Ljilja Lončar

Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dj 13,14.43-52

13  14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 44Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. 49Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.

Pripjevni psalam: Ps 100,1-3.5

100

 Kliči Jahvi, zemljo sva!
2Služite Jahvi u veselju!
 Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!
3Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi,
 njegov smo narod i ovce paše njegove.
 5Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova,
 od koljena do koljena vjernost njegova.

Drugo čitanje: Otk 7,9.14-17

7  9Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 14Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. 15Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. 16Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega 17jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih."

Evanđelje: Iv 10,27-30

10  27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30Ja i Otac jedno smo."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Nedjelja je dobrog Pastira, posvećena duhovnim zvanjima.

Misna čitanja promatrat ćemo iz perspektive zvanja Misionara Milosrđa, bilo da  se oni u potpunosti žele posvetiti Bogu, bilo da dio svojeg vremena ili svojih duhovnih i materijalnih dobara uzvraćaju Bogu jer ih On na to poziva.

Isus nas imenuje ovcama koje slušaju Njegov glas i hodaju na tragu Velikog glasa, Isusova glasa. Idući u stopu za Isusom ulazimo na vječne pašnjake. Paša su  evanđeoske vrijednosti, među kojima  je bezuvjetna ljubav - kraljica i duša svih,  pretvorena  u duhovna i tjelesna djela milosrđa. Rastući silom Duha Svetoga u toj božanskoj ljubavi nitko nas ne može ugrabiti iz Isusove ruke. Nutarnja sigurnost u Misionarima Milosrđa počiva u znanju  da  svim  događajima i okolnostima  savršeno upravlja Očeva ruka.  Misionari su stalno u slušanju i hodanju unutar svoje duše za glasom svojega pastira, Jaganjca, koji je prisutan u svim okolnostima i mjestima. Njegov glas ih čini sretnima. Svaki dan ih iznenađuje s novim pašnjacima hrane za rast u krepostima. Postepeno ih vodi na sve više vrhunce, ostavljajući iza sebe močvarnu dolinu ustaljenih obrazaca vjerovanja i ponašanja.

Apostol Ivan u knjizi Otkrivenja opisuje svoja viđenja. Prvo viđenje je kada vidi Isusa uskrsloga u svem sjaju i slavi. U slijedu viđenja danas nam apostol opisuje veliko mnoštvo iz svakog plemena i jezika, puka i naroda. Mnoštvo koje ne staje u brojke. Oni su odjeveni u bijele haljine kao i Jaganjac. Imaju istu sudbinu svojega Pastira. Prošli su kroz nevolje velike. Jaganjac je njihov pastir. Otac u čijoj je ruci njihov život otrt će im svaku suzu s očiju. Ni boli neće više biti. Sliku velikog mnoštva iz svakog plemena i jezika, puka i naroda, Bog daje misionarima. Svi koji pomažu misijsku crkvu sudjeluju u viziji koja dolazi od Boga kao poziv i poticaj na radost i djelovanje.

U Djelima apostolskim opisuju se nevolje koje su prošle ovce Isusove: Pavao i Barnaba. U sinagogi su htjeli navijestiti Isusa raspetog i uskrslog. Ali se skup raspustio kao znak odbacivanja njih i Evanđelja. Mnogi bogobojazni su ih hrabrili na ustrajnost u milosti propovijedanja.

Iduće subote ponovno su pokušali. Otpor je bio uz psovke i viku protiv svega što su oni govorili. Apostoli im u lice rekoše da su oni, Židovi, prvi pozvani.  Ali zato što ne prihvaćaju Isusa, apostoli  će se okrenuti poganima. Potkrepljuju svoju odluku iz proroka Izaije: „postavih te za svijetlost poganima da budeš na spasenje do nakraj zemlje“.

Proročke riječi  bile su im utjeha i svijetlo nakon poraza u Antiohiji, kuda da krenu i kome da naviještaju. Poganima, nekršćanima, nežidovima.

Židovi  manipuliraše pobožnim  ženama  i gradskim  moćnicima kako bi Pavla i Barnabu  prognali iz svojega kraja.

Apostoli se nisu dali zbuniti. Po uputama svojega Pastira, otresli su prašinu s nogu protiv njih i otišli u drugi kraj zvan Ikonij. Učenici koji su ostali u toj neprijateljskoj atmosferi ispunjali su se radošću i Duhom svetim što nešto mogu trpjeti za Ime Isusovo, jer nitko ih ne može istrgnuti iz Očeve ruke. Misionari se posvećuju navještaju osobe Isusa Krista i Njegova nauka. Oni su cijelo vrijeme na to usmjereni. Tome su u potpunosti posvećeni. Idu od mjesta do mjesta, od naroda do drugog naroda. Svladavaju prepreke, krijepe se Božjom riječi, grade zajedništvo vjere. Otresaju obuću da bi se nakon određenog vremena  kad se situacija smiri, ponovno vratili zajednici kršćana da ih osnaže u evanđeoskom življenju i karitativnom djelovanju.

Božje poslanje uvijek nailazi na odupiranje, najčešće od onih dobrih svojih, bogobojaznih žena i muževa. Pavao i Barnaba nam pokazuju da trebamo ići dalje, u druge krajeve uzdajući se u Dobrog Pastira, Jaganjca. Krenimo dalje radosno i poletno. Izvezimo na pučinu.

S Ljilja Lončar

Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dj 5,27-32.40-41

5 27Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 28"Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." 29Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." 40pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

Pripjevni psalam: Ps 30,2.4-6.11-13

30 2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
6Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!

12Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.
13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje: Otk 5,11-14

5 11I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. 12Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!" 13I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" 14I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se.

Evanđelje: Iv 21,1-19

21 1Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: 2Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. 3Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. 4Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. 5Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." 6A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. 7Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. 8Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. 9Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 10Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." 11Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. 12Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. 13Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. 14To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. 15Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." 16Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" 17Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" 18"Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." 19A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!"

Uskrsno poslanje

Treća uskrsna nedjelja i treće Isusovo ukazanje. Ono je važno jer pokazuje da Isus i nakon uskrsnuća hodi uz Galilejsko more gdje je prije kao Učitelj privlačio mnoštva, činio čudesa, pozivao odabrane... Isus opet čini čudesa.

Uskrsnuće Isusovo za učenike nije skok u neku zamišljenu stvarnost i bijeg od stare karijere, nego blaženi dovršetak Isusove pedagogije. Kršćanska vjera nije maštarija i uskogrudna pohlepa za neobičnim iskustvom, nego živo zalaganje za život živih ljudi. Evo, apostoli su opet tamo gdje ih je Učitelj na početku bio pronašao. Imaju oni svoju struku u kojoj su vrsni i uporni. Ribari su. I Bog to cijeni.

Znamo mi zašto Gospodin Petra proziva i pita o njegovoj ljubavi. One noći kad su uhitili Isusa bijaše ondje vatra, i ovdje je vatra. Onda tri pitanja i tri odgovora, sada isto tako. Tamo plač, a i sada provala kajanja i utjehe, duboke tuge i slatke radosti. Suze pokajanja prelijevaju se u suze radosnice i svjedoče kako podmukla bol prestaje. Tajna pomirenja postaje očita, osjeća se do u dubinu duše. Sada Petar može shvatiti što znači nalog: "Kome otpustite grijehe, otpuštaju im se!

Isti je Petar, jednako brzoplet i odmah skače u vodu. Na riječ Isusovu isti čas spremno izvlači mrežu punu velikih riba. Ipak postaje drugačiji. Kad kreće u ribolov, svi odmah idu za njim jer su ga prepoznali kao vođu. Trostruki nalog "Pasi ovce moje!" daje mu novo poslanje. Ribar postaje pastir i podsjeća nas da treba razborito upravljati i čuvati.

Petar postaje poput Mojsija koji je čuvao stada svoga tasta kad je primio poslanje da povede cijeli narod u obećanu zemlju. Petar je sada spreman čuti onaj poziv koji je već davno obilježio početak."Idi za mnom!" kaže Isus na kraju.

Događaji u Jeruzalemu dokazat će da je škola bila uspješna. Petar će govoriti uime svih kao pravi pastir. Moći će posvjedočiti da je Bog uskrisio Isusa jer ga je sam susreo. Posvjedočit će da ga je uzvisio kao Spasitelja jer je sam osjetio silinu Božjeg oproštenja.

Napunit će Petar Jeruzalem Isusovim naukom i tako pokazati da je postao ribar ljudi. Uskrsni Jeruzalem i nas upozorava: I ovaj naš grad imat će budućnost tek onda kad zaklanom Jaganjcu poda slavu, čast i blagoslov – Kristu raspetom kojega Bog desnicom uzvisi. Zato je Uskrs poslanje za sve nas.

Tekst preuzet od FFDI (p.Niko Bilić)

Prvo čitanje: Dj 5,12-16

5 12Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. 14I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.

Pripjevni psalam: Ps 118,2-4.13-15.22-24

118 2Neka rekne dom Izraelov:
“Vječna je ljubav njegova!”
3Neka rekne dom Aronov:
“Vječna je ljubav njegova!”
4Svi koji se Jahve boje neka reknu:
“Vječna je ljubav njegova!”

13Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.
14Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
15Čuj! Radost i spasenje odzvanja
šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica

22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje: Otk 1,9-11.12-13.17-19

1 9Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 11Govoraše: "Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju." 12Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, 13a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; 17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 18i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja. 19Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.

Evanđelje: Iv 20,19-31

20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." 24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" 27Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" 30Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Mali Uskrs ili Bijela nedjelja. Misna čitanja odišu uskrsnom radosti o kojoj progovara prvo čitanje i evanđelje. Psalam je pjesma klicanja vječnoj Božjoj ljubavi.

Drugo čitanje opisuje viziju Ivana, ljubljenog učenika koji je radi Riječi Božje i svjedočanstva Isusova protjeran na otok Patmos.

Djela apostolska slikovito opisuju jednodušnost apostola i sljedbenika Isusovih. Njihovo okupljanje na molitvu u trijemu Salomonovu. Petar, više od drugih, plijeni pozornost svega naroda. Njegova gorljivost i ljubav prema Isusu uskrslom postala je vidljiva i opipljiva po znamenjima i čudesima nad bolesnicima i opsjednutima.

Isus je svojom uskrslom sveprisutnošću prožeo Petra. Preobrazio ga je u sebe, a da mu nije oduzeo niti umanjio njegove karakterne osobine.

Petar se nastanio u uskrslom Isusu, a Isus je kroz Petrovu sjenu nastavljao činiti dobro osobama koje su u Petru prihvaćale Isusovo djelovanje. Vjera ih je njihova spašavala.

Na jedan list papira ispišimo u stupac Petrove „ispade“ dok je bio sa Isusom kroz tri godine. Usporedo sa tim stupcem ispišimo svoje „ispade“ s Isusom, otkad se sa njim intenzivnije družimo.

Olovkom povežimo iste/slične ispade.

Postavimo Isusu molitveno pitanje: Isuse što si volio kod Petra? Što voliš kod mene? Što je bilo presudno da od Petra koji te zanijekao postane Petar u kojemu si se ti u svojoj punini i moći nastanio?

Ova pitanja otvorit će u nama vrata naše duše. Isus će ući kroz njih u naše nutarnje svetište. Tamo će nas natopiti svojom uskrslom blizinom i preobraziti ovo naše smrtno tijelo u ljekovitu sjenu koja će bolesne liječiti, žalosne tješiti, neuke učiti i zloduhe straha, nemira, sumnji, sebičnosti, ranjenosti izgoniti.

Sretan mali Uskrs!

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dj 10,34.37-43

10  34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

Pripjevni psalam: Ps 118,1-2.16-17.22-23

118  1Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
2Neka rekne dom Izraelov:
 “Vječna je ljubav njegova!”

16Jahvina me uzdigne desnica,
Jahvina se proslavi desnica!
17Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Jahvina.

22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
 kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje: Kol 3,1-4

3  1Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

Evanđelje: Iv 20,1-9

20  1Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Isuse sretan ti Uskrs u srcima članova, volontera i suradnika Zdenca, ljudi  koji iz časa u čas izabiru živjeti nesebičnost, velikodušnost, požrtvovnost, darežljivost, hrabrost, strpljivost, nove početke u dobru, zaboravljanje sebe i traženje Tebe.

Dragi članovi, volonteri, suradnici i svi drugi nositelji i primatelji djela milosrđa, sretno vam suuskrsnuće s Kristom i da ustrajete u sve većem traženju onog što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 

Blagoslovljena vaša težnja za onim što je gore, a ne za zemaljskim!

Radujmo se pozivu i mogućnosti da praktično sudjelujemo u Božjem milosrđu prema konkretnim osobama na konkretan način: molitvom, izgradnjom boljeg i dostojnijeg življenja najpotrebnijih i šireći u sebi i oko sebe ljubav koja ide do kraja, do gubitka svoga ljudskog ugleda, moći i samog života.

Naš život skriven je s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, Život naš, tada ćemo se i mi pojaviti s Njim u slavi.

U radosti slavimo predujam svojega uskrsa u Kristovu uskrsu.

Sretan Uskrs!

S ljubavlju,

S. Ljilja Lončar
Službenica milosrđa

Prvo čitanje: Iz 50,4-7

50  4Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne.  Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. 5Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 6Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 7Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti.  Zato učinih svoj obraz k`o kremen i znam da se neću postidjeti.

Pripjevni psalam: Ps 22,8-9.17-20.23-24

22  8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!”

17Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18sve kosti svoje prebrojiti mogu,
 a oni me gledaju i zure na me.

19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.
20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
 snago moja, pohiti mi u pomoć!

23A sada, braći ću svojoj naviještat` ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24“Koji se bojite Jahve, hvalite njega! 
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

Drugo čitanje: Fil 2,6-11

2  6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 11I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Evanđelje: Lk 22,14-23,56

22  14Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." 17I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. 18Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." 19I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." 20Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." 21"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. 22Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." 23I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. 24Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. 25A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. 26Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. 27Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." 28"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. 29Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: 30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih." 31"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." 33Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." 34A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." 35I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." 36Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač 37jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." 38Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!" 39Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. 40Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!" 41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42"Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" 43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti 46pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" 47Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. 48Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" 49A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" 50I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. 51Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga. 52Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! 53Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina." 54Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. 55A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. 56Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!" 57A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" 58Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" 59I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" 60A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. 61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." 62I iziđe te gorko zaplaka. 63A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime 64i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" 65I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. 66A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće 67i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; 68ako vas zapitam, nećete odgovoriti. 69No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." 70Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" 71Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!"

23  1I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu 2i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." 3Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" 4Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!" 5No oni navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!" 6Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. 7Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. 8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. 10A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. 11Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 12Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. 13A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 14te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti." 18I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" 19A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" 22On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." 23Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. 24Pilat presudi da im bude što ištu. 25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. 26Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. 27Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. 28Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 29Jer evo idu dani kad će se govoriti: `Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.` 30Tad će početi govoriti gorama: `Padnite na nas!` i bregovima: `Pokrijte nas!` 31Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?" 32A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. 33I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 34A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. 35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" 36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" 38A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." 39Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" 40A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." 42Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." 43A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" 44Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, 45jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. 46I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. 47Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" 48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. 49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. 50I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; 51on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. 52Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 53Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. 54Bijaše dan Priprave; subota je svitala. 55A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. 56Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje je vrijeme kada ulazimo u Veliki tjedan, tjedan u kojem se zbio događaj spasenja ljudskog roda i svega stvorenoga.

Isus ulazi  svečano u Jeruzalem, a mnoštvo naroda ga dočekuje oduševljeno, s klicanjem, mašući palminim granama. Isus je skrušen, smiren i ponizan.

Ulazi u Jeruzalem na magarcu  i ne nosi ga slava zbog klicanja okupljenog mnoštva. Narod se raduje i očekuje od Isusa da uspostavi svoje kraljevstvo budući da im je On svojim riječima i djelima ponudio novost u životu i rješavanju njihovih problema.

Ali Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Klicanje mnoštva nije ga omelo niti zaustavilo na putu prema njegovom kraljevskom prijestolju- Kalvariji.

U danima Velikog tjedna nastupio je zaokret, zavladao je strah. Članovi Velikog vijeća i glavari bojali su se Isusa  jer su svoje položaje i moć izgradili na krivom putu, udaljivši se od Boga. Narod ostavlja Isusa jer se boji svojih vođa, koji su protiv Isusa i žele njegovu smrt. Pilat se boji da ne izgubi stečenu vlast. Juda se boji sebe, boji se da ga Isus ne promijeni iznutra i preobrazi  u novog čovjeka. Radije ga izdaje za srebrnjake. Petar niječe Isusa, straši se da ga ne zatvore i kazne.

Vjera u Isusa Krista uskrslog, liječi nas od straha i navezanosti.

Dopustimo Isusu koji je izliječio Petra, da i nas izliječi.

Isus je upro pogled u Petra, a on se susreo s Isusovim pogledom, koji ga ne prekorava već proniče u njegovu dušu. To Petra dovodi do spoznaje vlastitog grijeha te je gorko zaplakao. Plač pokazuje da se iskreno pokajao, zbog toga što je zatajio Isusa. Sretnog li Petra.

Molimo Boga i žarko čeznimo da se i nama dogodi ta radost, susret s Isusovim pogledom koji nas preobražava i budi u nama iskreno kajanje.

Isus nas je s križa zagrlio i dao nam svima oproštenje i Ljubav bez mjere.

Sv. Augustin kaže: «Gospodin je umirući na križu stajao pred pobjedom. U znaku križa savladao je đavla, kneza smrti». Smrt nije mogla pobijediti Život.

Isus nije posustao u borbi  protiv svake opačine, koja se nalazi  u srcu svakog čovjeka. Zbog toga ako želimo istinski živjeti,  trebamo slijediti Isusa i boriti se protiv svega što u našem životu nije od Boga: protiv oholosti, putenosti, egoizma, površnosti, uskogrudnosti…

Neka u nama živi vjera, a ne strah.

Cvjetnica i dani Velikog tjedna su dani duboke šutnje. Saberimo se i budimo u tišini. Riječi nam nisu potrebne. Isus nas u tišini uči.

Blaženka

Prvo čitanje: Iz 43,16-21

43  16Ovako govori Jahve, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; 17koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. 18Ne spominjite se onog što se zbilo, nit` mislite na ono što je prošlo. 19Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 20Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit` u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. 21I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!

Pripjevni psalam: Ps 126,1-6

126  1Hodočasnička pjesma.
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je k`o da snivamo.
2Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
 “Velika im djela Jahve učini!”

3Velika nam djela učini Jahve:
opet smo radosni!
 4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše
k`o potoke negepske!

5Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
 6Išli su plačući noseći sjeme sjetveno:
 vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje: Fil 3,8-14

3  8Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 10da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.

Evanđelje: Iv 8,1-11

8  1A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" 6To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. 10Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Evanđelje nam opisuje složenu situaciju gdje su u igri ljudski životi: Isusa navjestitelja, svjedoka Božjeg milosrđa i žene uhvaćene u preljubu.

Isus je proveo noć u druženju sa svojim Ocem na Maslinskoj gori. U zoru je došao  u Hram. Narod je privučen njegovim govorom i ponašanjem. Za svih ima dobre vijesti, vijesti nade, utjehe, ozdravljenja, ohrabrenja, oproštenja, povjerenja, poticanja…

To se kosi s farizejskim i pismoznančevim tumačenjem Božje volje po Mojsijevu Zakonu. Njihovo tumačenje je - nemoj, ne smiješ, kriv si, kršiš, osuđen si na smrt, moraš prinijeti žrtvu za čišćenje …

Bilo je jako teško tumačima Zakona otvoriti se novom pogledu i nanovo učiti Božju volju.

Danima su razmišljali na koji način spriječiti Isusovo učenje o Božjoj dobroti i milosrđu prema grešnicima.

Događaj u kojem je žena nađena u činu preljuba izvrsna je prilika da Isusa stave pred zid odluke.

Što god Isus učini, bit će kriv pred Božjim Zakonom i narodom.

Isus preuzima inicijativu tako da odgađa odgovor. Sagiba se i piše po zemlji. Navaljivanje tužitelja ga prisiljava i On se uspravlja pa im kaže neka onaj  koji je  bez grijeha slobodno zamahne kamenom na ženu.

Ponovno se prignuo da piše po zemlji, dajući vrijeme za ispit savjesti svim prisutnima.

Možemo osjetiti strepnju žene koja je očekivala da će je vikači zasuti kamenjem i da će za koji trenutak ležati mrtva. Pred očima nam je zbunjenost i uznemirena savjest razjarenog tužiteljstva nakon čega su nestali. Otišli su. To ukazuje da je u njihovim dušama bio živ glas koji im je pokazao izlaz iz te rasplamtjele situacije. Isus je osobnim pitanjem probio kroz naslage  emocija, strahova i zakona do Božjeg glasa u njima. Poslušali su savjest. Otišli su promijenjeni.

Isus se uspravlja i pita ženu što se dogodilo da su njeni protivnici odustali od osude? Zatim joj kaže da je ni on ne osuđuje. Šalje je u život s preporukom novog života, novog ponašanja, novog osjećanja…

Što je volja Isusova – Božja u tekstu?

Spasiti konkretnu grešnicu od osude na smrt. Da žena živi novim životom, bez grijeha. Osloboditi savjest tužitelja od zatrpanosti „zakonima“.

Nositeljica promjene je sama žena grešnica. Savjest tužitelja je promijenila njih same od vikača u  mirotvorce.

Plod ovog sudbonosnog susreta s Isusom je spašenost od tjelesne smrti, od osude ljudi, okruženja i vječne smrti.

Slavljenje je novi životni početak, pun nade i ohrabrenja. Doživljaj Božjeg milosrđa koje spašava mimo svih pravila i zakona osude i presude na smrt.

Tko je naš Bog?

Isus koji uvijek i u svim okolnostima spašava osobu, daje joj novu šansu, upućuje je što će činiti. Oprašta i ohrabruje je.

Gdje je naš Bog?

Tamo gdje je grešnik, uz grešnika, pognute glave prema zemlji kako bi grešnici dobili na vremenu za promišljanje i promijenili svoje smrtonosne odluke osude za drugoga.

U savjesti najokrutnijih sudaca.

Što želi od Zdenčana?

Da uvijek ima milosrdni izlaz za grešnika i da se zauzme za osobe o kojima se loše govori, koje su uhvaćene u grijehu ovisnosti, korupcije, lošeg ponašanja, neodgovornosti i svega što zavrjeđuje odbačenost i osudu. Isus od nas očekuje da ga promatramo u pristupu i ponašanju svake životne situacije, u svim iznenadnim okolnostima. Da uzmemo dovoljno vremena crtati po zemlji Njegovim prstom, a zatim se uspraviti i ući u dijalog ljubavi koji uvijek oslobađa i daje polet za novo ponašanje.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Jš 5,9.10-12

5  9Tada reče Jahve Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana. 10Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu. 11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. 12I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.

Pripjevni psalam: Ps 34,2-7

34  2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!

4Veličajte sa mnom Jahvu,
 uzvisujmo ime njegovo zajedno!
5Tražio sam Jahvu, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

6U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
 izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Drugo čitanje: 2 Kor 5,17-21

5  17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

Evanđelje: Lk 15,1-3.11-32

15  1Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: `Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.` I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." 14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17"Došavši k sebi, reče: `Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: `Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.`" 20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: `Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.` 22A otac reče slugama: `Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!` I stadoše se veseliti." 25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: `Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.` 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: `Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.` 31Nato će mu otac: `Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!`"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Lukino nedjeljno Evanđelje donosi nam  prispodobu o rasipnom sinu i milosrdnom Ocu. Iščitavajući prispodobu još jednom se susrećemo, kao i nebrojeno puta do sada,  s Božjim milosrđem i ljubavlju iako svojim životom često svjedočimo kako ne možemo do kraja povjerovati da je to istina. Ponašamo se kao da ne poznajemo Boga.

Dokle god  Boga procjenjujemo na osnovu svog iskustva i ljudske spoznaje nećemo moći povjerovati i spoznati njegovu ljubav i milosrđe.  Bog nas ljubi, drži nas na životu, ne odbacuje nas, nada nam se i sve nas čeka u svojoj ljubavi. Bog u svakom od nas vidi besmrtnu dušu, stvorenu na Njegovu sliku i priliku. Stvorenu da vječno živi sa svojim Stvoriteljem.

Bog stoji  pred nama i poziva nas da uđemo u njegovu ljubav i radost. Isus nam kroz ovu prispodobu želi približiti Božju ljubav prema nama. Želi da shvatimo koliko nas Bog ljubi, ali isto tako ljubi i onog izgubljenog, nevjernog i udaljenog.

Mlađi sin želi biti  samostalan i neovisan, zbog toga od Oca traži i uzima dio baštine koji mu pripada. Odlazi od kuće i Oca gotovo bez riječi. Nije mu stalo do Oca nego samo do njegovog dijela baštine.

Živio je rastrošno i bludno, sve je ubrzo potrošio i izgubio. Doživio je propast. Našao se na ulici, čuvao je svinje i hranio se njihovom hranom. Tad se suočio s gorkom istinom da nema što jesti, da može umrijeti a da nikoga nije briga za njim. Tad se sjetio  Oca, priznaje da je pogriješio i odlučio se vratiti Ocu  kao najamnik, a ne kao sin jer nije mogao pojmiti da ga Otac toliko ljubi, da mu se nada i da željno iščekuje njegov povratak. Kada se vratio dobio je još više nego li  je prije imao. Božja ljubav je tako velika da i grijeh «koristi» da bi nam iskazao još veću ljubav.

U ovoj prispodobi susrećemo se i sa starijim sinom koji je ostao s Ocem. Kada se njegov brat vratio kući on se  rasrdio jer nije shvaćao ljubav i velikodušnost Oca koji se raduje povratku svog izgubljenog sina. Mogli bismo reći da je s Ocem živio zbog svoje računice, a ne iz ljubavi. Iako živi s Ocem on se ne raduje  i ne uživa u Ocu.

Na kraju ove prispodobe Otac stoji pred svojim sinom, poziva ga da uđe u kuću i da mu se pridruži u radosti i veselju.

Bog poziva i nas na obraćenje, želi i čeka da mu se vratimo, kako bi nam mogao dati još više nego smo prije imali, kao i izgubljenom sinu.

U ovom milosnom korizmenom vremenu spremno napustimo svoju oholost, dođimo pred Boga praznih ruku, kako bismo od njega mogli primiti Njegovu ljubav i uđimo u njegovu radost. Radujmo se Bogu, radujmo se svakom čovjeku a posebno povratku grešnih, izgubljenih, zalutalih, nevjernih.

Želim Vama i sebi sretan korizmeni boj!

Blaženka

Prvo čitanje: Izl 3,1-8.13-15

3  1Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. 2Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3“Hajde da priđem, “ reče Mojsije, “i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.” 4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: “Mojsije! Mojsije!” “Evo me!” - javi se. 5“Ne prilazi ovamo!” - reče. “Izuj obuću s nogu!  Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6Ja sam”, nastavi, “Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.” Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. 7“Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu”, nastavi Jahve, “i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. 8Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. 13Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: `Bog otaca vaših poslao me k vama`, i oni me zapitaju: `Kako mu je ime?` - što ću im odgovoriti?” 14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam` posla me k vama.” 15Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: `Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.”

Pripjevni psalam: Ps 103,1-4.6-8.11

103  1Davidov.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
 i ne zaboravi dobročinstva njegova:

3on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
4on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;

6Jahve čini pravedna djela i
potlačenima vraća pravicu,
7Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.

8Milosrdan i milostiv je Jahve,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
11Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Drugo čitanje: 1 Kor 10,1-6.10-12

10  1Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 5Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 10I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.

Evanđelje: Lk 13,1-9

13  1Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. 2Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? 3Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! 4Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? 5Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." 6Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe 7pa reče vinogradaru: `Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?` 8A on mu odgovori: `Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. 9Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.`"

Za duhovnu izgradnju zdenčana

Učenici dolaze Isusu da mu jave što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Došli su Isusu želeći da  potvrdi njihovo mišljenje, njihovu sliku o Bogu. Isus im odgovara pitanjem koje ih navodi na dublje promišljanje kako bi došli do istine i tako vidjeli pravo lice Božje. Kaže im da oni koji su nastradali i poginuli nisu bili veći grešnici od drugih ljudi i svima nam  pred oči stavlja ovu istinu: nijedan čovjek nije bez grijeha, bez krivnje i zbog toga se svatko mora obratiti, inače će propasti kao ovi Galilejci ili oni ljudi na koje se srušila kula u Siloamu. Neki i danas misle kao i ovi učenici da je nesreća koja nekoga zadesi kazna Božja za njegove grijehe. To je očito nepoznavanje Boga i tako razmišljajući bježimo od odgovornosti i umirujemo savjest. Kada kažemo da je Bog za sve kriv ili zaslužan tad isključujemo svoj osobni rad i trud. Zbog takvog stava i mišljenja potrebni smo obraćenja. I zato nas Isus poziva na obraćenje i kaže nam: Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti!“

Ne smijemo odgađati svoje obraćenje da ne bismo doživjeli vječnu smrt. Obraćenjem ne mijenjamo samo svoje mišljenje i ponašanje, mijenjamo i gledanje na Boga. Gledajmo u Isusa, učimo se od Njega i vidjet ćemo pravo lice Božje. Neka naše obraćenje započne odmah jer nitko ne zna kada će ga smrt zadesiti. Nemojmo dopustiti da nam vrijeme pobjegne. Trebamo znati da je obraćenje proces, događa se vremenom i stoga trebamo biti uporni i strpljivi. Rijetki su oni koji se obrate odjedanput. Važno je da ne odustanemo od želje da budemo bolji i plemenitiji.

Isus se uvijek zauzima za nas, želi nam pomoći da se obratimo i da donesemo plodove obraćenja. Isusa prepoznajemo u vinogradaru koji se zauzima za neplodnu smokvu- a to smo mi, Božji narod. Smokva je crpila zemlju, od nje je uzimala, a ploda nije davala. Vinogradar moli gospodara da  ne siječe smokvu, On je želi opet okopati i pognojiti nadajući se da će iduće godine dati roda. Naš Bog je milosrdan i strpljiv, čeka da Mu se obratimo i da donesemo plodove obraćenja.

U ovom milosnom korizmenom vremenu, budimo iskreni prema sebi, i « izujmo svoju obuću» pred Bogom, skinimo svoje maske, ogolimo se i zapitajmo se kakvi smo? Da li sam kao neplodna smokva koja od zemlje uzima hranu, a ploda ne daje? Dali od života više dajem ili uzimam? Je li moj život plodan dobrim djelima? Kakav je moj odnos prema bližnjima? Koliko još u mojem životu ima tame i zloće? Slijedim li Isusa? Radim li samo ono što moram? Kako se ponašam kada imam slobodnu volju nešto učiniti ili ne učiniti? Jesam li plodna ili neplodna?

Bog je izabrao Mojsija da po njemu izbavi narod, i tek kada je Mojsije dao svoj pristanak, tek tad je Bog po njemu učinio djelo spasenja. Dragi Zdenčani, Bog svakog časa bdije nad nama i polaže svoju nadu u nas jer nas je izabrao i želi da preko nas ljudi vide Njegovo milosrdno lice. Obratimo se i budimo plodni u djelima ljubavi. Tek tada će naš život imati puninu i smisao.

Obratimo se i vjerujmo Evanđelju: Bog je naše spasenje.

Blaženka

Prvo čitanje: Post 15,5-12.17-18

15 5Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo." 6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost. 7Tada mu on reče: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." 8A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?" 9Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića." 10Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. 11Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 12Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. 17Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. 18Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:

Pripjevni psalam: Ps 27,1.7-9.13-14

27 1Davidov.
Jahve mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Jahve je štit života moga:
pred kime da strepim?

7Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
8Moje mi srce govori:
“Traži lice njegovo!”
Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.

9Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!

13Vjerujem da ću uživati
dobra Jahvina u zemlji živih.
14U Jahvu se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek` bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!

Drugo čitanje: Fil 3,17-21 4,1

3 17Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. 18Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 19Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.

4 1Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu.

Evanđelje: Lk 9,28-36

9 28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. 30I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" 36I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U središtu današnjih misnih čitanja je RAZGOVOR. Bog razgovara s Abramom, Isus razgovara s Mojsijem i Ilijom, Petar razgovara s Isusom, Pavao govori kršćanima u gradu Filipi.

Čovjek ima čast i poziv da osobno razvije dijalog s Bogom. U čitanjima vidimo slike neposrednog dodira s Bogom. Tema molitvenog razgovora su Božje želje, njih pretače u svoja obećanja i računa na osobe: Abrama, Isusa, Pavla, kršćane iz Filipa, kao glavne nositelje Njegovih planova.

Sve je to vezano i za ljudske potrebe, ostvarenja, čežnje, planove, odluke. Božje i ljudsko stapaju se u jednu cjelinu. Povezano je iznutra i odvija se preko vanjskih okolnosti kojima Bog upravlja da bi u fazama ostvario svoj plan spasenja.

U tom svijetlu iščitajmo i analizirajmo prvo čitanje i evanđelje.

Po uzoru na njih razmislimo što je slično i što je različito u mojem molitvenom razgovoru. Koje su Božje želje i planovi s mojim i tvojim životom, Zdencem Milosrđa? Kroz koje vanjske okolnosti u kojima živimo, radimo i služimo, Bog slaže i realizira svoj plan milosrđa da siromasi (duhovni i tjelesni) imaju život po mjeri sinova Božji?

Unesimo se u prizor događaja između Boga i Abrama.

Već je dosta godina da je Abram sa Sarom i svime što ima, (slugama i stokom) na Božji poziv, ostavio svoj zavičaj i sada se nalazi na tuđem prostoru. Ide od mjesta do mjesta, iz jedne pokrajine u drugu, živeći kao svi drugi nomadi. Na tom putu nailazi na poteškoće: svađe između njegovih pastira i Lotovih, ratove i otimačinu svega što ima, egipatski kralj uzima mu Saru za ženu… Stalno je okružen vanjskim opasnostima. Svuda je stranac. Nema kralja niti vojske koja će ga braniti. Jahve je njegova zaštita.

Abram istovremeno vodi vrlo buran unutarnji suživot s Bogom. On svoje povjerenje u Jahvu Boga svojega potvrđuje poslušnošću, što uključuje stalni pokret iznutra prema vani.

U liku Abrama vidimo životnu stazu misionara. Kroz vanjske dobre i loše događaje ti misionaru, osvijesti Božju upletenost u tvoj život. Bog tvoj, baština je tvoja.

Tvoj hod s Isusom učiteljem direktno se veže na nutarnje poticaje i prosvjetljenja na koja odgovaraš pristankom volje i odlukama koje uključuju vanjske promjene.

Današnji kratki isječak pokazuje nam krizu Abramove vjere u Božja obećanja da će imati potomstvo. Bog, tko zna po koji put, izvodi ga iz pastirskog šatora i pokazuje mu vedro nebo puno zvijezda. Traži od njega neka pokuša prebrojiti mnoštvo zvijezda. Zatim mu potvrđuje da će mu potomstvo biti poput zvijezda, brojno i sjajno, pripadat će nebu. Uvijek iznova Abram vjeruje, vjeruje unatoč neplodnosti Sare. Takvu vjeru Bog uračunava u PRAVEDNOST.

Abram pita vidljiv znak za ispunjenje Božjih obećanja. Bog traži od Abrama da mu prinese od svih životinja po jednu. Da ih pripremi za žrtvu paljenicu i da bdije kako ih ptice grabljivice ne bi raznijele. Bog se služi onim što Abram posjeduje. Od njega traži sudjelovanje, da učini sve sa svoje strane i da čeka dok padne gust mrak.

Prije mraka Abram padne u jezovit san, mrak njegove duše ga obuze. Ovaj osobni mrak pripremio ga je na drugi mrak i dolazak goruće zublje koja spaljuje meso životinja. Božji oganj sjedinjuje se s Abramovim prinosom i postaje znak saveza koji potvrđuje Božje obećanje da predaje sve plodno tlo njegovu potomstvu, od kojega još nema vidljivog znaka, jer Sara nije trudna.

Evanđelje:

Isus sa svoja tri učenika: Petrom, Ivanom i Jakovom uzlazi na goru da razgovara s Mojsijem i Ilijom o njegovom trpljenju koje će se narednih dana dogoditi u Jeruzalemu.

Dalje sami analizirajmo razgovor između Isusa, Mojsija i Ilije. Zatim između Petra i Isusa, što kaže Očev glas?

U poslanici Pavla kršćanima promatrajmo riječi koje izražavaju milosrdni stav Apostola. On je usta Božja mlakim Filipljanima.

Radost ljubljenih Božjih sinova i kćeri ukorijenila se u vašim mislima, riječima i djelima.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Pnz 26,4-10

26 4Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Jahve, Boga tvoga. 5Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: `Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. 6Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. 7Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. 8Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. 9I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. 10I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Jahve, dao.` Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni.

Pripjevni psalam: Ps 91,1-2.10-15

91 1Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
2reci Jahvi: “Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!”

10Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.

12Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.

14Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
15Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.

Drugo čitanje: Rim 10,8-13

10 8Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. 9Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. 10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. 11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. 12Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Evanđelje: Lk 4,1-13

4 1Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." 4Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu." 5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." 8Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" 9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! 10Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. 11I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." 12Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" 13Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Uvod:

Latinski quadragesima = četrdesetnica =korizma. Kroz četrdeset dana kršćani se kroz molitvu, pokoru i milostinju čiste od svih nakupina sebičnosti, zaborava na Boga i njegovu volju, lošeg ponašanja prema drugim ljudima i stvorenjima.

Korizma je vrijeme pražnjenja, uvođenja reda u misli, riječi i djela. Korizma započinje zimi, kada je sve smireno, usporeno, hladno (barem kod nas). Sve to stvara jedan poticaj za dublja pitanja o smislu života razmatrajući život kroz odnose prema Bogu, sebi i bližnjemu.

Što se više korizma bliži Uskrsu mi postajemo čistiji iznutra za novi život u Bogu. Usporedo s korizmom završava surovost zimskih dana i budi se priroda na novi život, a njen pravi smisao osvijetljen je Kristovim uskrsnućem.

Bez zime nema proljeća niti bez korizme uskrsnuća. Pozvani smo obredom pepeljanja uz riječi „Obrati se i vjeruj Evanđelju“ ući s Isusom u pustinju gdje ćemo se snagom Duha Svetoga boriti s napasnikom- đavlom i pobjeđivati iz dana u dan, časa u čas.

Razmišljanje uz misna čitanja:

Prvo čitanje uzeto je iz knjige Ponovljenog zakona, koji je skup vjerskih i civilnih uputstava stavljen u Mojsijeva usta, kako bi dobili maksimalnu važnost i bili prakticirani od svega naroda. U očima svetog pisca jahvističke predaje, Mojsije je puno više od proroka jer je gledao Jahvu licem u lice i nije umro. On je prijatelj Božji na čiji nagovor Bog mijenja svoje pogubne planove.

Današnje čitanje opisuje vjerski obred u vrijeme prinošenja prvih plodova zemlje. To je prigoda za obnoviti i zahvaliti za sva djela spasenja koja je Jahve učinio u korist svojega izabranog naroda. Narod ispovijeda povijesnu vjeru jer se spominje svih povjerenja u Jahvu i u njegove zahvate od praotaca do današnjih dana.

Ovim prinosom darova Izraelci su Bogu priznavali i zahvaljivali za zemlju koju im je darovao i koja ih hrani, te su i sebe prinosili kao prvine. Sebe su doživljavali prvinom Jahvinom. Zato su sami sebe tretirali za izabrani Božji narod. Takav su odnos s Bogom gradili temeljeći svoju vjeru na predaji Abrahama, Izaka i Jakova, miljenika Božjih.

Kod prinošenja, svećenik pojedinačno preuzima iz ruku košaru i polaže je pred žrtvenik Gospodinu Bogu. Narod ponavlja vjeru svojih otaca, od Abrahamova silaska u Egipat i gorčine robovanja naroda do izlaska iz Egipta. Gospodin je moćnom rukom, kroz znamenja i čudesa u pustinji, doveo vjerni narod u Obećanu zemlju, u kojoj teče med i mlijeko. Narod Božji to pamti, slavi i klanja se dajući Bogu sebe i najbolje od plodova svojih ruku.

U drugom čitanju apostol Pavao uvjerava kršćane da se spašavamo po vjeri u srcu i ispovijedanjem Isusa Gospodinom.

Kršćani židovske predaje držali su da je obdržavanje svih starozavjetnih zakona neophodni put spasenja. Ovi kršćani židovi zahtijevali su da kršćani koji dolaze iz drugih naroda moraju obdržavati židovski zakon da bi se spasili.

Pavao, gorljivi poznavalac i provoditelj starozavjetnog Zakona, Božjom milošću upoznao je osobu Isusa Krista nakon uskrsnuća. Bog mu je otkrio da je u uskrslom Kristu Put, Istina i Život. Prihvaćanje Njega nadmašuje sve zakone i proročanstva. Uz Isusa prionuti srcem uključuje ustima ga ispovijedati kao Gospodina, kojega je Bog uskrisio od mrtvih i u čije Ime smo spašeni.

Ispovijedati Isusa uključuje prolaziti s Isusom sve faze života, duhovnog i tjelesnog čišćenja i rasta do suobličenja po bezuvjetnoj ljubavi, polažući život za braću i sestre.

Evanđelje:

Isus je pun Duha Svetoga koji ga odvodi u pustinju kako bi se mogao pripremiti za svoje javno djelovanje.

Okolnosti pustinje su samoća, surovost, lišenost svega, iscrpljenost, umiranje svake ljudske lagodnosti i ugode. U pustinji jedino vrijedi vjera u Boga i pouzdanje u njegovu pomoć.

Pustinja je mjesto gdje boravi i Sotona. Vreba trenutak ljudske ugroženosti i nudi rješenje za svaku ljudsku želju i potrebu. Citira Sveto pismo kako bi zaveo dušu da se stavi u službu tjelesnih potreba. Zavodnik je brz, okretan, lako prepoznaje i prilagođava svoju ponudu iskušeniku.

Vrijedno je uočiti u evanđelju neke okolnosti, aktivnosti, zamke đavla, njegovu strategiju, koja se zasniva na odabiru pogodna trenutka, izgladnjelosti. Đavao pozna Pisma i točno citira kako bi zavarao i postigao svoj cilj. On pozna ljudsku narav i njenu pohlepu za materijalnim dobrima, za moći i časti. Upadljiva je drskost i upornost napasnika unatoč znanju da je Isus Sin Božji.

Naša korizma:

Vjerujem da je svatko za sebe uzeo vježbati se u nekoj kreposti, zapažati što je dobro, isključiti negativne riječi, negativna mišljenja, šutke napraviti dobro djelo, na početku dana dati Bogu 20 min (iako se zato trebam ranije ustati), preko dana ponavljati Isusovo ime, itd… Duh Sveti svakoga nadahnjuje na njegov način.

Potrebno je napraviti popis „opravdanih“ potreba i postiti od njih. Ako nam dođe u pamet neko opravdanje da to ne možemo, prisjetimo se prisutnosti Sotone koji nam savjetuje i obrazlaže da Bog ne traži od nas da se odrečemo nečega čime i onako nikome zla ne nanosimo.

U duhovnom zajedništvu hrabrimo jedni druge kako bi Božja ljubav bila čišća i obilnija po nama Misionarima Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Iz 6,1-2.3-8

6 1One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!” 4Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. 5Rekoh: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!” 6Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; 7dotače se njome mojih usta i reče: “Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.” 8Tad čuh glas Gospodnji: “Koga da pošaljem? I tko će nam poći?” Ja rekoh: “Evo me, mene pošalji!”

Pripjevni psalam: Ps 138,1-5.7-8

138 1Davidov.
Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
2bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
3Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

4Nek` ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
5nek` pjevaju putove Jahvine:
“Zaista, velika je slava Jahvina!”

7Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,
pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;
nek` me tvoja spasi desnica!
8Jahve, što ja počeh, ti dovrši!
Jahve, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Drugo čitanje: 1 Kor 15,1-11

15 1Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, 2po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. 3Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; 4bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; 5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 6Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. 7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 8Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. 9Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. 10Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. 11Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

Evanđelje: Lk 5,1-11

5 1Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. 2Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. 3Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. 4Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." 5Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." 6Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 7Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. 8Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" 9Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, 10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" 11Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Božji poziv centralna je tema ove nedjelje. Božji poziv srce i cijelo biće RASPLAMSAVA. Promotrit ćemo poziv Izaije proroka, prva četiri Isusova učenika i ukazanje Isusa uskrsloga svojim apostolima, posebno Pavlu koji ga je susreo nakon uskrsnuća.

Sva tri čitanja polaze i dokazuju da Božji poziv počiva na osobnom SUSRETU s Bogom, s Isusom Kristom, s Evanđeljem.

Temeljni Božji poziv primamo začećem u utrobi majke- poziv biti muškarac, biti žena.

U krštenju primamo poziv biti sinovi i kćeri na sliku Isusa iz Nazareta, biti za druge, biti sinovi nebeskog Oca, braća i sestre međusobno. Ponašati se kao Krist, biti Božji pomazanici koji posreduju vječno spasenje za druge , počevši od svoje obitelji pa do kraja svijeta.

Specifični Božji pozivi su: bračni život, svećenički stalež , redovnički i misionarski poziv.

Izaija ima viđenje u jeruzalemskom Hramu. Vidi Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Vidi i čuje klicanje serafina koje Izaija doživljava kao trešnju i dim koji ispunja sveto mjesto. Prožet je strahopoštovanjem. U blizini Božjeg veličanstva spoznaje svoju grešnost i pripadnost grešnom narodu. Izaija JAUČE. Vapi za spasenjem kojega samo Bog može dati. Svjestan da je sam po sebi osuđen na propast i samo ga sveobuhvatni sveti Jahve može spasiti.

Ovdje imamo tri ključna dijela: TEOFANIJU – Bog se otkriva i ostaje tajnom; POSVETU – čisti Izaiju preko svojih službenika, priprema ga za proroka; POSLANJE - šalje Izaiju da govori njegove poruke.

Susret s Bogom sadrži duboki i mistični doživljaj Njegove veličanstvene, svete i tajanstvene prisutnosti. Sa sobom nosi divljenje Božjem veličanstvu na kojoj počiva veličina poziva i poslanja čovjeka. Istovremeno se pojavljuje vlastiti osjećaj malenosti, grešnosti, krhkosti, nedostojnosti, straha, osjećaja ništavnosti.

Dušu zapljuskuje i natapa osjećaj važnosti za Boga, izabranosti i povjerenja koje Bog ima za osobu da po njoj djeluje među narodom za vječno spasenje. Svi ovi osjećaji se miješaju. Nekada su izrazitiji jedni a nekada drugi. Doživljaj Božje umiješanosti u vlastitu intimu je kao plamen koji gori u grudima, grije, pecka, ne da mira, potiče, gura, pokreće na novo, nepoznato, rizično.

Žar prvog poziva ostaje prisutan kroz cijeli život. Ponekad je pod naslagama „pepela“ okolnosti ili životnih duhovnih faza. Ipak je živ. S vremena na vrijeme bukne poput rasplamtjele baklje koja pokazuje put u zimskoj noći duše. Unutarnjem ognju uvijek se vraćamo. Na njemu se grijemo. On nam zarumeni lice i zastakli oči. Kad smo u svetištu svoje duše, na koljenima pred Božjim veličanstvom, Njegov plamen raste u našim grudima.

Sveto poslanje pretpostavlja ognjeno čišćenje. Vatra sve uništava ostavljajući ono neprolazno, nepodložno truleži, vječno. Božja riječ je VJEČNA. Da bi se izgovarala potrebno je srce i usne očistiti od svih ljudskih primisli i nečistoća. Iskusiti vlastitu nedostojnost, grešnost u smislu ljudske ograničenosti i krhkosti, posebno u vidu ljudskih računica. Vapiti: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku. Vikati svim svojim srcem, neprestano ponavljati molitvu doživljavajući ljepotu Božjeg poziva da budemo misionari Njegove Riječi i Njegove svetosti.

U Evanđelju sv. Luka opisuje poziv Šimuna i druga tri učenika na Genezaretskom jezeru. Šimun u ribarskim okolnostima doživljava Božju čudesnu prisutnost, spoznaje svoju grešnost, baca se na koljena i zaklinje Isusa da ode od njega radi njegove grešnosti. Isus ga čisti s riječima: „ne boj se“! Odmah dodaje riječi poslanja: „od sada ćeš loviti ljude“.

Izvukli su lađe na kopno. Do poziva ovi ribari bili su okupirani lađama, krpanjem mreža, ribom. Od sada su zauzeti Isusom, njegovom mrežom riječi i djela, njegovim poslanjem da love ljude - duše za vječnu svadbu Janjetovu.

Ove nedjelje u svijetlu znakova pozvanosti od Boga da budemo njegovi misionari, pronađimo u sebi sličnosti s pozivom Izaije i Šimuna Petra.

Promotrimo sljedeće:

  1. Snažni i opipljivi osjećaj Božje prisutnosti u duši
  2. Jak doživljaj grešnosti i nedostojnosti da budemo pred Njim
  3. Potrebu i odlučnost za promjenom svjetovnog (egoističnog) ponašanja
  4. Stalni oganj u grudima što nas pali i potiče da reknemo Bogu: „Evo me, mene pošalji“, ostavljajući svoja uobičajena zanimanja

Oganj radosti rasplamsava srca Misionara Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Jr 1,4-5.17-19

1  4Dođe mi riječ Jahvina: 5“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.” 17Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. 18Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k`o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. 19I borit će se s tobom, al` te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina.

Pripjevni psalam: Ps 71,1-6.15.17

71  1Tebi si, Jahve, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
 2U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!

3Budi mi hrid utočišta
i čvrsta utvrda spasenja:
 jer ti si stijena i utvrda moja.
4Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja:

5jer ti si, o Gospode, ufanje moje,
 Jahve, uzdanje od moje mladosti!
6Na te se oslanjam od utrobe;
 ti si mi zaštitnik od majčina krila:
u te se svagda uzdam.

15Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
 povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.
17Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Drugo čitanje: 1 Kor 12,31-13,13

12  31Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!

13  1Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! 3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. 4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 8Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. 9Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 11Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

Evanđelje: Lk 4,21-30

4  21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." 22I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" 23A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." 24I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. 25Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 27I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." 28Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. 30No on prođe između njih i ode.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U misnim čitanjima ove nedjelje glavni likovi su prorok Jeremija i Isus Nazarećanin. Njihov poziv,  poslanje i  nevolje  koje proističu iz vjernog služenja Bogu.

Jeremija je pralik Isusa, imaju sličnu sudbinu,  propovijedaju obraćenje srca, posjeduju jaku svijest da su u službi Božjeg kraljevstva.

Jeremija živi u krizno vrijeme, kada je sveti narod skupa sa svojim kraljevima, knezovima i duhovnim vođama zastranio od Boga i njegovih zapovijedi. To je između 650. i 580. godine pr. Kr.  Rođen je u svećeničkoj obitelji, benjaminovac iz mjesta Anatota, blizu Jeruzalema.

Bio je laik, neoženjen, a to se tumači da se u potpunosti posvetio svojem proročkom poslanju. Kad ga je Bog pozvao bio je vrlo mlad, jako nježan i osjećajan. Takvomu Bog zadaje da „čupa i sadi, ruši i gradi“ ( Jer 1,10), totalno u suprotnosti s njegovom naravi. On narodu nagoviješta nesreću.

Jeremija opisuje kako je duboko doživio Božji glas koji ga  poziva: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima…“. Slutio je da će morati govoriti protiv ponašanja svećenika, kraljeva i naroda.  Gospodin ga ohrabruje, ne dopušta mu drhtanje pred neprijateljem. Stavlja mu sliku utvrđena grada kojega nastanjuje Božja sila i snaga. Priprema ga za  udarce i napade koje će zadobiti u borbi od moćnika, ali mu garantira da ga oni neće savladati: … „jer ja sam s tobom da te izbavim“.

Vrlo slično se događa Isusu nakon što je u sinagogi proglasio sebe Pomazanikom Duha Svetoga koji proglašava godinu milosti Gospodnje za svih, s naglaskom na sve vrste ugroženih od ljudi i grijeha.

Nije ostalo na prvotnom divljenju. Isusovo tumačenje Pisma izazvalo je pitanja, sumnje radi poznavanja njega kao mještanina, sina Josipa tesara. Površno izvanjsko poznavanje Isusa  ispriječilo se na vratima vjere i tajne pred njegovom osobom, pozivom i poslanjem da provede riječi koje je netom pročitao.

Isus navodi primjere udovice, ne židovke, koju je prorok Ilija spasio da ne umre od gladi skupa sa sinom, i Naamana Sirca kojega je prorok Elizej ozdravio od gube jer je povjerovao i poslušao da se okupa u Jordanu. Isusovo apeliranje da je poslušna vjera preduvjet njegova spasiteljskog djelovanja, slušatelje ispunja gnjevom do mjere da su ga odveli na rub brijega da ga strmoglave. Isus je na rubu brijega prošao između njih i otišao.

Njegov autoritet s kojim je prošao ukazuje na njegovu snagu koju je primio od Oca za ovo opasno poslanje. On je u Ocu i Otac je u Njemu. Bez Očeva dopuštenja ništa zla mu se neće dogoditi.

U ogledalu Isusa i Jeremije pogledajmo sebe, svoj poziv i poslanje biti kršćani s bojama milosrdne ljubavi koja je velikodušna i dobrostiva prema svima i u  svim okolnostima. Također u opasnostima, kad smo napadnuti, izrugani, izazvani, izvikani, odvedeni na „rub odbačenosti“ od nama važnih osoba, šefova, susjeda, kolega i svih „razumnih“ ovoga svijeta.

Mi smo GRAD Božjim pozivom utvrđen, On je naš željezni stup, naša zidina od bronce.

Riječi koje je Gospodin rekao Jeremiji sada govori tebi kao pojedincu, nama kao Zdencu Milosrđa.

Ovo su riječi miline Gospodnje. Prebivajmo u njima, neka preplave naše osjećaje, naš um neka ih spusti u naše srce. Silinom njihovom poteći će rijeke žive vode koje struje u život vječni. „Gospodine uzdanje od moje mladosti! …Ti si mi zaštitnik od majčina krila…“

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Neh 8,2-4.5-6.8-10

8 2I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. 3Na trgu koji je pred Vodenim vratima počeo je čitati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. 4Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. 5Ezra je otvorio knjigu naočigled svemu narodu - jer je bio poviše od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade. 6Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: “Amen! Amen!” Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. 8I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita. 9Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: “Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!” Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. 10I još im reče Nehemija: “Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.”

Pripjevni psalam: Ps 19,8-10.15

19 8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
9prava je naredba Jahvina - srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;

10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
15Moje ti riječi omiljele i razmišljanje
srca moga pred licem tvojim.
Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

Drugo čitanje: 1 Kor 12,12-30

12 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! 21Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. 27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? 30Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?

Evanđelje: Lk 1,1-4 4,14-21

1 1Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - 2kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - 3pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 4da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

4 14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. 15I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. 16I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. 17Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: 18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, 19proglasiti godinu milosti Gospodnje. 20Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Uvod:

U liturgijskoj godini C čita se Lukino evanđelje. Čak na blagdane i u Vazmeno vrijeme daje se prednost Luki. Evanđelist Luka je grčke narodnosti i kulture. Liječnik, istražitelj svega što je vezano za povijesnog Isusa i razvoj prve Crkve. Napisao je Isusovu povijest od navještenja do uskrsnuća, a zatim nastavlja pisati o mističnom tijelu Krista uskrsloga, opisujući širenje Radosne vijesti preko apostola, i njihova učenika, velikog apostola-Pavla , osnivanje i razvoj kršćanskih zajednica po rimskom carstvu.

Luka je dugogodišnji Pavlov pratilac i učenik. On u prvi plan stavlja Božje milosrđe. Njegovo evanđelje daje veliku važnost grešnicima, siromasima, ženama, bolesnicima, osobama i skupinama s margine. On obuhvaća svih. Svima je Isus RADOSNA VIJEST. Ima misijsku širinu. Nije uvjetovan starozavjetnom predajom. Ipak s lakoćom tumači Isusa kao ispunjenje proročkih obećanja.

Osvrt na misna čitanja:

U prvom čitanju Nehemija donosi izvješće o tome kako je započela duhovna obnova Židova, povratnika iz ropstva u Jeruzalem. Svećenik Ezra do podne, s povišenog mjesta, čita knjigu Zakona svima koji su mogli razumjeti. Tumači im po odlomcima da shvate što bolje.

Proglašava taj dan POSVEĆENIM Gospodinu Bogu naroda. Narod odgovara AMEN, klanja se licem do zemlje. U drugoj polovici dana Nehemija šalje narod da ide i jede masna jela, da pije slatko i daje onima koji nisu ništa pripremili. Zabranjuje im plakanje i tugovanje jer u posvećen dan, Gospodin se raduje i time snaži narod.

U našem narodu se kaže da nedjelja ne da postu na sebe. Post je ustezanje od masnih jela i slatkih-žestokih pića. U korizmi se mogu svi dani postiti osim nedjelje jer je to dan posvećen Gospodinu.

U ovom čitanju imamo primjer kako kršćani slave nedjelju. U prvom djelu dana idu na zajedničko euharistijsko slavlje. U popodnevnim satima blaguju bolja jela i pića, odmaraju, druže se i od svojih jela daju onima koji nemaju, kako bi i oni, u svoj punini slavili dan Gospodnji. Liturgijsko slavlje zajednice nastavlja se kroz obiteljsko slavlje i solidarnost sa siromasima. Svi oblici Božje nazočnosti su uključeni: Euharistija, zajednica, obitelj i siromasi.

Ovo nam daje jasnoću i potiče nas da svoje nedjelje organiziramo sa svim ovim dijelovima. One će biti Bogu na slavu, a nama će davati jakost za sljedeći radni tjedan.

Evanđelje nam donosi uvid u razloge i nastajanje Lukina evanđelja i spaja Isusov javni govor u sinagogi u Nazaretu. Luka je pomno ispitao sve što je bilo od početka. Ispitao je očevice i sluge Riječi. Piše vrlom Božjem prijatelju Teofilu kako bi potvrdio ono o čemu je već bio poučen.

Zatim Luka tumači Isusovo poslanje riječima iz proroka Izaije. On preuzima PROGRAM iz Izaije i proglašava ga svojim poslanjem, kojega će vršiti silom Duha Svetoga, da izvrši Očevu volju: donijeti spasenje svakom čovjeku u njegovim konkretnim životnim i društvenim okolnostima. Spašenost je ljudsko iskustvo u sili Duha Svetoga. Počinje na zemlji, a dovršava se u nebu.

Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje. U Starom Zavjetu svaka pedeseta godina proglašavala se godinom oprosta svih dugova materijalne naravi, robovi su se oslobađali, ratovi zaustavljali, zemlja se vraćala svojem prvotnom vlasniku. To je bila socijalna reforma i novi početak. Svi su bili isti, jednaki, slobodni, imali svoju zemlju za obrađivati. Crkva u Africi i Južnoj Americi ovo evanđelje tumači sa stajališta siromaha i obespravljenih. U bolje stojećim zemljama se tumači kao duhovno oslobođenje, duhovna sljepoća, zarobljenost osobnim grijehom.

Zapravo obadva tumačenja su ispravna i čine jednu cjelinu. U nerazvijenim zemljama su vidljiviji materijalno-tjelesni znakovi: glad, siromaštvo, kriminal, neznanje, bolesti. U razvijenim zemljama vidljivi su znakovi duhovnog siromaštva: ovisnosti, bezboštvo, nepoštivanje Božjih zakona. Duhovno i materijalno su povezani i međuovisni. Materijalni bogataši duhovni su siromasi koji prisvajaju bogatstvo ovog svijeta i uzrok su bijednog života milijarda ljudi.

Isus je Očev pomazanik koji proglašava milosnu godinu koja nema kraja. Zahvaća u sve sfere života i sve društvene strukture. Svojim programom oslobađa od svih vrsta duhovne i tjelesne zarobljenosti , gradi novi Božji narod, Crkvu koja je Njegovo mistično tijelo gdje svaki ud ima svoju nezamjenjivu ulogu, poslanje.

U svijetlu novog ustroja naroda Božjeg razumljiva je današnja poslanica Korinćanima. Od kaosa, nastalog zbog sebičnog iskorištavanja i tlačenja bogatih nad siromašnim, kršćani svojim zauzetim radom i svjedočenjem izgrađuju kozmos snagom Duha Svetoga. Kraljevstvo Božje pravednosti, slobode, ljubavi u istini i životu po mjeri čovjeka.

Gradimo novo nebo i novu zemlju gdje će djeca biti vrata novog doba, epohe solidarnosti i bezuvjetne ljubavi.

Za svoj osobni duhovni rast uzmimo Isusovu rečenicu za sebe i svako jutro je ponavljajmo kao molitvu:

DUH GOSPODNJI NA MENI (REĆI SVOJE IME RADI SNAŽNIJEG DOŽIVLJAJA) JER ME POMAZA. ON ME POSLA BLAGOVJESNIKOM BITI SIROMASIMA ...

Ova molitva prožeti će vaš dan, vaše dnevne događaje, bit će svjetiljka koja gori, a ne izgara već užiže srca ljudi koji vas u danu i tjednu susretnu.

S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Stranica 7 od 8
Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 18. siječnja 2019.

    Isus je na svadbi sa svojim učenicima. Tu je i njegova majka. Uzvanici se vesele i pjevaju, ali se mladoženji nabralo čelo. Isusova majka je zamijetila nepriliku. Nenametljivo ustaje, priginje se k Isusu govoreći potiho: „Vina nemaju.“ Isus je zatečen. Nije imao namjere već sada djelovati. Zato tvrdo odgovara: „Ženo, što ja imam s tobom. Još nije došao moj čas!“ Tvrd govor. Teške riječi. Zar se tako odgovara majci? Marija se međutim ne brine. Dozove sluge i rekne im...

    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • U starom samostanu živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima, bilo je mnogo knjiga, ali dva redovnika...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.