Ima onoliko oblika i putova svetosti koliko i ljudi.

Godina C

Prvo čitanje: Dj 5,12-16

5 12Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. 14I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.

Pripjevni psalam: Ps 118,2-4.13-15.22-24

118 2Neka rekne dom Izraelov:
“Vječna je ljubav njegova!”
3Neka rekne dom Aronov:
“Vječna je ljubav njegova!”
4Svi koji se Jahve boje neka reknu:
“Vječna je ljubav njegova!”

13Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.
14Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
15Čuj! Radost i spasenje odzvanja
šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica

22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje: Otk 1,9-11.12-13.17-19

1 9Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 11Govoraše: "Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju." 12Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, 13a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; 17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 18i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja. 19Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.

Evanđelje: Iv 20,19-31

20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." 24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" 27Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" 30Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Mali Uskrs ili Bijela nedjelja. Misna čitanja odišu uskrsnom radosti o kojoj progovara prvo čitanje i evanđelje. Psalam je pjesma klicanja vječnoj Božjoj ljubavi.

Drugo čitanje opisuje viziju Ivana, ljubljenog učenika koji je radi Riječi Božje i svjedočanstva Isusova protjeran na otok Patmos.

Djela apostolska slikovito opisuju jednodušnost apostola i sljedbenika Isusovih. Njihovo okupljanje na molitvu u trijemu Salomonovu. Petar, više od drugih, plijeni pozornost svega naroda. Njegova gorljivost i ljubav prema Isusu uskrslom postala je vidljiva i opipljiva po znamenjima i čudesima nad bolesnicima i opsjednutima.

Isus je svojom uskrslom sveprisutnošću prožeo Petra. Preobrazio ga je u sebe, a da mu nije oduzeo niti umanjio njegove karakterne osobine.

Petar se nastanio u uskrslom Isusu, a Isus je kroz Petrovu sjenu nastavljao činiti dobro osobama koje su u Petru prihvaćale Isusovo djelovanje. Vjera ih je njihova spašavala.

Na jedan list papira ispišimo u stupac Petrove „ispade“ dok je bio sa Isusom kroz tri godine. Usporedo sa tim stupcem ispišimo svoje „ispade“ s Isusom, otkad se sa njim intenzivnije družimo.

Olovkom povežimo iste/slične ispade.

Postavimo Isusu molitveno pitanje: Isuse što si volio kod Petra? Što voliš kod mene? Što je bilo presudno da od Petra koji te zanijekao postane Petar u kojemu si se ti u svojoj punini i moći nastanio?

Ova pitanja otvorit će u nama vrata naše duše. Isus će ući kroz njih u naše nutarnje svetište. Tamo će nas natopiti svojom uskrslom blizinom i preobraziti ovo naše smrtno tijelo u ljekovitu sjenu koja će bolesne liječiti, žalosne tješiti, neuke učiti i zloduhe straha, nemira, sumnji, sebičnosti, ranjenosti izgoniti.

Sretan mali Uskrs!

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dj 10,34.37-43

10  34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

Pripjevni psalam: Ps 118,1-2.16-17.22-23

118  1Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
2Neka rekne dom Izraelov:
 “Vječna je ljubav njegova!”

16Jahvina me uzdigne desnica,
Jahvina se proslavi desnica!
17Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Jahvina.

22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
 kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje: Kol 3,1-4

3  1Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

Evanđelje: Iv 20,1-9

20  1Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Isuse sretan ti Uskrs u srcima članova, volontera i suradnika Zdenca, ljudi  koji iz časa u čas izabiru živjeti nesebičnost, velikodušnost, požrtvovnost, darežljivost, hrabrost, strpljivost, nove početke u dobru, zaboravljanje sebe i traženje Tebe.

Dragi članovi, volonteri, suradnici i svi drugi nositelji i primatelji djela milosrđa, sretno vam suuskrsnuće s Kristom i da ustrajete u sve većem traženju onog što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 

Blagoslovljena vaša težnja za onim što je gore, a ne za zemaljskim!

Radujmo se pozivu i mogućnosti da praktično sudjelujemo u Božjem milosrđu prema konkretnim osobama na konkretan način: molitvom, izgradnjom boljeg i dostojnijeg življenja najpotrebnijih i šireći u sebi i oko sebe ljubav koja ide do kraja, do gubitka svoga ljudskog ugleda, moći i samog života.

Naš život skriven je s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, Život naš, tada ćemo se i mi pojaviti s Njim u slavi.

U radosti slavimo predujam svojega uskrsa u Kristovu uskrsu.

Sretan Uskrs!

S ljubavlju,

S. Ljilja Lončar
Službenica milosrđa

Prvo čitanje: Iz 50,4-7

50  4Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne.  Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. 5Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 6Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 7Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti.  Zato učinih svoj obraz k`o kremen i znam da se neću postidjeti.

Pripjevni psalam: Ps 22,8-9.17-20.23-24

22  8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!”

17Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18sve kosti svoje prebrojiti mogu,
 a oni me gledaju i zure na me.

19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.
20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
 snago moja, pohiti mi u pomoć!

23A sada, braći ću svojoj naviještat` ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24“Koji se bojite Jahve, hvalite njega! 
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

Drugo čitanje: Fil 2,6-11

2  6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 11I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Evanđelje: Lk 22,14-23,56

22  14Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." 17I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. 18Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." 19I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." 20Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." 21"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. 22Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." 23I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. 24Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. 25A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. 26Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. 27Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." 28"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. 29Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: 30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih." 31"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." 33Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." 34A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." 35I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." 36Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač 37jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." 38Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!" 39Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. 40Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!" 41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42"Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" 43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti 46pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" 47Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. 48Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" 49A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" 50I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. 51Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga. 52Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! 53Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina." 54Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. 55A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. 56Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!" 57A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" 58Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" 59I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" 60A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. 61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." 62I iziđe te gorko zaplaka. 63A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime 64i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" 65I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. 66A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće 67i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; 68ako vas zapitam, nećete odgovoriti. 69No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." 70Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" 71Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!"

23  1I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu 2i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." 3Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" 4Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!" 5No oni navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!" 6Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. 7Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. 8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. 10A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. 11Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 12Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. 13A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 14te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti." 18I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" 19A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" 22On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." 23Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. 24Pilat presudi da im bude što ištu. 25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. 26Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. 27Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. 28Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 29Jer evo idu dani kad će se govoriti: `Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.` 30Tad će početi govoriti gorama: `Padnite na nas!` i bregovima: `Pokrijte nas!` 31Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?" 32A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. 33I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 34A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. 35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" 36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" 38A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." 39Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" 40A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." 42Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." 43A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" 44Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, 45jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. 46I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. 47Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" 48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. 49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. 50I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; 51on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. 52Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 53Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. 54Bijaše dan Priprave; subota je svitala. 55A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. 56Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje je vrijeme kada ulazimo u Veliki tjedan, tjedan u kojem se zbio događaj spasenja ljudskog roda i svega stvorenoga.

Isus ulazi  svečano u Jeruzalem, a mnoštvo naroda ga dočekuje oduševljeno, s klicanjem, mašući palminim granama. Isus je skrušen, smiren i ponizan.

Ulazi u Jeruzalem na magarcu  i ne nosi ga slava zbog klicanja okupljenog mnoštva. Narod se raduje i očekuje od Isusa da uspostavi svoje kraljevstvo budući da im je On svojim riječima i djelima ponudio novost u životu i rješavanju njihovih problema.

Ali Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Klicanje mnoštva nije ga omelo niti zaustavilo na putu prema njegovom kraljevskom prijestolju- Kalvariji.

U danima Velikog tjedna nastupio je zaokret, zavladao je strah. Članovi Velikog vijeća i glavari bojali su se Isusa  jer su svoje položaje i moć izgradili na krivom putu, udaljivši se od Boga. Narod ostavlja Isusa jer se boji svojih vođa, koji su protiv Isusa i žele njegovu smrt. Pilat se boji da ne izgubi stečenu vlast. Juda se boji sebe, boji se da ga Isus ne promijeni iznutra i preobrazi  u novog čovjeka. Radije ga izdaje za srebrnjake. Petar niječe Isusa, straši se da ga ne zatvore i kazne.

Vjera u Isusa Krista uskrslog, liječi nas od straha i navezanosti.

Dopustimo Isusu koji je izliječio Petra, da i nas izliječi.

Isus je upro pogled u Petra, a on se susreo s Isusovim pogledom, koji ga ne prekorava već proniče u njegovu dušu. To Petra dovodi do spoznaje vlastitog grijeha te je gorko zaplakao. Plač pokazuje da se iskreno pokajao, zbog toga što je zatajio Isusa. Sretnog li Petra.

Molimo Boga i žarko čeznimo da se i nama dogodi ta radost, susret s Isusovim pogledom koji nas preobražava i budi u nama iskreno kajanje.

Isus nas je s križa zagrlio i dao nam svima oproštenje i Ljubav bez mjere.

Sv. Augustin kaže: «Gospodin je umirući na križu stajao pred pobjedom. U znaku križa savladao je đavla, kneza smrti». Smrt nije mogla pobijediti Život.

Isus nije posustao u borbi  protiv svake opačine, koja se nalazi  u srcu svakog čovjeka. Zbog toga ako želimo istinski živjeti,  trebamo slijediti Isusa i boriti se protiv svega što u našem životu nije od Boga: protiv oholosti, putenosti, egoizma, površnosti, uskogrudnosti…

Neka u nama živi vjera, a ne strah.

Cvjetnica i dani Velikog tjedna su dani duboke šutnje. Saberimo se i budimo u tišini. Riječi nam nisu potrebne. Isus nas u tišini uči.

Blaženka

Prvo čitanje: Iz 43,16-21

43  16Ovako govori Jahve, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; 17koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. 18Ne spominjite se onog što se zbilo, nit` mislite na ono što je prošlo. 19Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 20Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit` u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. 21I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!

Pripjevni psalam: Ps 126,1-6

126  1Hodočasnička pjesma.
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je k`o da snivamo.
2Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
 “Velika im djela Jahve učini!”

3Velika nam djela učini Jahve:
opet smo radosni!
 4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše
k`o potoke negepske!

5Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
 6Išli su plačući noseći sjeme sjetveno:
 vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje: Fil 3,8-14

3  8Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 10da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.

Evanđelje: Iv 8,1-11

8  1A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" 6To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. 10Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Evanđelje nam opisuje složenu situaciju gdje su u igri ljudski životi: Isusa navjestitelja, svjedoka Božjeg milosrđa i žene uhvaćene u preljubu.

Isus je proveo noć u druženju sa svojim Ocem na Maslinskoj gori. U zoru je došao  u Hram. Narod je privučen njegovim govorom i ponašanjem. Za svih ima dobre vijesti, vijesti nade, utjehe, ozdravljenja, ohrabrenja, oproštenja, povjerenja, poticanja…

To se kosi s farizejskim i pismoznančevim tumačenjem Božje volje po Mojsijevu Zakonu. Njihovo tumačenje je - nemoj, ne smiješ, kriv si, kršiš, osuđen si na smrt, moraš prinijeti žrtvu za čišćenje …

Bilo je jako teško tumačima Zakona otvoriti se novom pogledu i nanovo učiti Božju volju.

Danima su razmišljali na koji način spriječiti Isusovo učenje o Božjoj dobroti i milosrđu prema grešnicima.

Događaj u kojem je žena nađena u činu preljuba izvrsna je prilika da Isusa stave pred zid odluke.

Što god Isus učini, bit će kriv pred Božjim Zakonom i narodom.

Isus preuzima inicijativu tako da odgađa odgovor. Sagiba se i piše po zemlji. Navaljivanje tužitelja ga prisiljava i On se uspravlja pa im kaže neka onaj  koji je  bez grijeha slobodno zamahne kamenom na ženu.

Ponovno se prignuo da piše po zemlji, dajući vrijeme za ispit savjesti svim prisutnima.

Možemo osjetiti strepnju žene koja je očekivala da će je vikači zasuti kamenjem i da će za koji trenutak ležati mrtva. Pred očima nam je zbunjenost i uznemirena savjest razjarenog tužiteljstva nakon čega su nestali. Otišli su. To ukazuje da je u njihovim dušama bio živ glas koji im je pokazao izlaz iz te rasplamtjele situacije. Isus je osobnim pitanjem probio kroz naslage  emocija, strahova i zakona do Božjeg glasa u njima. Poslušali su savjest. Otišli su promijenjeni.

Isus se uspravlja i pita ženu što se dogodilo da su njeni protivnici odustali od osude? Zatim joj kaže da je ni on ne osuđuje. Šalje je u život s preporukom novog života, novog ponašanja, novog osjećanja…

Što je volja Isusova – Božja u tekstu?

Spasiti konkretnu grešnicu od osude na smrt. Da žena živi novim životom, bez grijeha. Osloboditi savjest tužitelja od zatrpanosti „zakonima“.

Nositeljica promjene je sama žena grešnica. Savjest tužitelja je promijenila njih same od vikača u  mirotvorce.

Plod ovog sudbonosnog susreta s Isusom je spašenost od tjelesne smrti, od osude ljudi, okruženja i vječne smrti.

Slavljenje je novi životni početak, pun nade i ohrabrenja. Doživljaj Božjeg milosrđa koje spašava mimo svih pravila i zakona osude i presude na smrt.

Tko je naš Bog?

Isus koji uvijek i u svim okolnostima spašava osobu, daje joj novu šansu, upućuje je što će činiti. Oprašta i ohrabruje je.

Gdje je naš Bog?

Tamo gdje je grešnik, uz grešnika, pognute glave prema zemlji kako bi grešnici dobili na vremenu za promišljanje i promijenili svoje smrtonosne odluke osude za drugoga.

U savjesti najokrutnijih sudaca.

Što želi od Zdenčana?

Da uvijek ima milosrdni izlaz za grešnika i da se zauzme za osobe o kojima se loše govori, koje su uhvaćene u grijehu ovisnosti, korupcije, lošeg ponašanja, neodgovornosti i svega što zavrjeđuje odbačenost i osudu. Isus od nas očekuje da ga promatramo u pristupu i ponašanju svake životne situacije, u svim iznenadnim okolnostima. Da uzmemo dovoljno vremena crtati po zemlji Njegovim prstom, a zatim se uspraviti i ući u dijalog ljubavi koji uvijek oslobađa i daje polet za novo ponašanje.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Jš 5,9.10-12

5  9Tada reče Jahve Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana. 10Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu. 11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. 12I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.

Pripjevni psalam: Ps 34,2-7

34  2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!

4Veličajte sa mnom Jahvu,
 uzvisujmo ime njegovo zajedno!
5Tražio sam Jahvu, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

6U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
 izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Drugo čitanje: 2 Kor 5,17-21

5  17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

Evanđelje: Lk 15,1-3.11-32

15  1Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: `Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.` I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." 14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17"Došavši k sebi, reče: `Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: `Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.`" 20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: `Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.` 22A otac reče slugama: `Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!` I stadoše se veseliti." 25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: `Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.` 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: `Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.` 31Nato će mu otac: `Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!`"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Lukino nedjeljno Evanđelje donosi nam  prispodobu o rasipnom sinu i milosrdnom Ocu. Iščitavajući prispodobu još jednom se susrećemo, kao i nebrojeno puta do sada,  s Božjim milosrđem i ljubavlju iako svojim životom često svjedočimo kako ne možemo do kraja povjerovati da je to istina. Ponašamo se kao da ne poznajemo Boga.

Dokle god  Boga procjenjujemo na osnovu svog iskustva i ljudske spoznaje nećemo moći povjerovati i spoznati njegovu ljubav i milosrđe.  Bog nas ljubi, drži nas na životu, ne odbacuje nas, nada nam se i sve nas čeka u svojoj ljubavi. Bog u svakom od nas vidi besmrtnu dušu, stvorenu na Njegovu sliku i priliku. Stvorenu da vječno živi sa svojim Stvoriteljem.

Bog stoji  pred nama i poziva nas da uđemo u njegovu ljubav i radost. Isus nam kroz ovu prispodobu želi približiti Božju ljubav prema nama. Želi da shvatimo koliko nas Bog ljubi, ali isto tako ljubi i onog izgubljenog, nevjernog i udaljenog.

Mlađi sin želi biti  samostalan i neovisan, zbog toga od Oca traži i uzima dio baštine koji mu pripada. Odlazi od kuće i Oca gotovo bez riječi. Nije mu stalo do Oca nego samo do njegovog dijela baštine.

Živio je rastrošno i bludno, sve je ubrzo potrošio i izgubio. Doživio je propast. Našao se na ulici, čuvao je svinje i hranio se njihovom hranom. Tad se suočio s gorkom istinom da nema što jesti, da može umrijeti a da nikoga nije briga za njim. Tad se sjetio  Oca, priznaje da je pogriješio i odlučio se vratiti Ocu  kao najamnik, a ne kao sin jer nije mogao pojmiti da ga Otac toliko ljubi, da mu se nada i da željno iščekuje njegov povratak. Kada se vratio dobio je još više nego li  je prije imao. Božja ljubav je tako velika da i grijeh «koristi» da bi nam iskazao još veću ljubav.

U ovoj prispodobi susrećemo se i sa starijim sinom koji je ostao s Ocem. Kada se njegov brat vratio kući on se  rasrdio jer nije shvaćao ljubav i velikodušnost Oca koji se raduje povratku svog izgubljenog sina. Mogli bismo reći da je s Ocem živio zbog svoje računice, a ne iz ljubavi. Iako živi s Ocem on se ne raduje  i ne uživa u Ocu.

Na kraju ove prispodobe Otac stoji pred svojim sinom, poziva ga da uđe u kuću i da mu se pridruži u radosti i veselju.

Bog poziva i nas na obraćenje, želi i čeka da mu se vratimo, kako bi nam mogao dati još više nego smo prije imali, kao i izgubljenom sinu.

U ovom milosnom korizmenom vremenu spremno napustimo svoju oholost, dođimo pred Boga praznih ruku, kako bismo od njega mogli primiti Njegovu ljubav i uđimo u njegovu radost. Radujmo se Bogu, radujmo se svakom čovjeku a posebno povratku grešnih, izgubljenih, zalutalih, nevjernih.

Želim Vama i sebi sretan korizmeni boj!

Blaženka

Prvo čitanje: Izl 3,1-8.13-15

3  1Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. 2Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3“Hajde da priđem, “ reče Mojsije, “i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.” 4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: “Mojsije! Mojsije!” “Evo me!” - javi se. 5“Ne prilazi ovamo!” - reče. “Izuj obuću s nogu!  Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6Ja sam”, nastavi, “Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.” Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. 7“Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu”, nastavi Jahve, “i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. 8Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. 13Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: `Bog otaca vaših poslao me k vama`, i oni me zapitaju: `Kako mu je ime?` - što ću im odgovoriti?” 14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam` posla me k vama.” 15Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: `Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.”

Pripjevni psalam: Ps 103,1-4.6-8.11

103  1Davidov.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
 i ne zaboravi dobročinstva njegova:

3on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
4on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;

6Jahve čini pravedna djela i
potlačenima vraća pravicu,
7Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.

8Milosrdan i milostiv je Jahve,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
11Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Drugo čitanje: 1 Kor 10,1-6.10-12

10  1Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 5Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 10I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.

Evanđelje: Lk 13,1-9

13  1Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. 2Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? 3Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! 4Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? 5Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." 6Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe 7pa reče vinogradaru: `Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?` 8A on mu odgovori: `Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. 9Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.`"

Za duhovnu izgradnju zdenčana

Učenici dolaze Isusu da mu jave što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Došli su Isusu želeći da  potvrdi njihovo mišljenje, njihovu sliku o Bogu. Isus im odgovara pitanjem koje ih navodi na dublje promišljanje kako bi došli do istine i tako vidjeli pravo lice Božje. Kaže im da oni koji su nastradali i poginuli nisu bili veći grešnici od drugih ljudi i svima nam  pred oči stavlja ovu istinu: nijedan čovjek nije bez grijeha, bez krivnje i zbog toga se svatko mora obratiti, inače će propasti kao ovi Galilejci ili oni ljudi na koje se srušila kula u Siloamu. Neki i danas misle kao i ovi učenici da je nesreća koja nekoga zadesi kazna Božja za njegove grijehe. To je očito nepoznavanje Boga i tako razmišljajući bježimo od odgovornosti i umirujemo savjest. Kada kažemo da je Bog za sve kriv ili zaslužan tad isključujemo svoj osobni rad i trud. Zbog takvog stava i mišljenja potrebni smo obraćenja. I zato nas Isus poziva na obraćenje i kaže nam: Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti!“

Ne smijemo odgađati svoje obraćenje da ne bismo doživjeli vječnu smrt. Obraćenjem ne mijenjamo samo svoje mišljenje i ponašanje, mijenjamo i gledanje na Boga. Gledajmo u Isusa, učimo se od Njega i vidjet ćemo pravo lice Božje. Neka naše obraćenje započne odmah jer nitko ne zna kada će ga smrt zadesiti. Nemojmo dopustiti da nam vrijeme pobjegne. Trebamo znati da je obraćenje proces, događa se vremenom i stoga trebamo biti uporni i strpljivi. Rijetki su oni koji se obrate odjedanput. Važno je da ne odustanemo od želje da budemo bolji i plemenitiji.

Isus se uvijek zauzima za nas, želi nam pomoći da se obratimo i da donesemo plodove obraćenja. Isusa prepoznajemo u vinogradaru koji se zauzima za neplodnu smokvu- a to smo mi, Božji narod. Smokva je crpila zemlju, od nje je uzimala, a ploda nije davala. Vinogradar moli gospodara da  ne siječe smokvu, On je želi opet okopati i pognojiti nadajući se da će iduće godine dati roda. Naš Bog je milosrdan i strpljiv, čeka da Mu se obratimo i da donesemo plodove obraćenja.

U ovom milosnom korizmenom vremenu, budimo iskreni prema sebi, i « izujmo svoju obuću» pred Bogom, skinimo svoje maske, ogolimo se i zapitajmo se kakvi smo? Da li sam kao neplodna smokva koja od zemlje uzima hranu, a ploda ne daje? Dali od života više dajem ili uzimam? Je li moj život plodan dobrim djelima? Kakav je moj odnos prema bližnjima? Koliko još u mojem životu ima tame i zloće? Slijedim li Isusa? Radim li samo ono što moram? Kako se ponašam kada imam slobodnu volju nešto učiniti ili ne učiniti? Jesam li plodna ili neplodna?

Bog je izabrao Mojsija da po njemu izbavi narod, i tek kada je Mojsije dao svoj pristanak, tek tad je Bog po njemu učinio djelo spasenja. Dragi Zdenčani, Bog svakog časa bdije nad nama i polaže svoju nadu u nas jer nas je izabrao i želi da preko nas ljudi vide Njegovo milosrdno lice. Obratimo se i budimo plodni u djelima ljubavi. Tek tada će naš život imati puninu i smisao.

Obratimo se i vjerujmo Evanđelju: Bog je naše spasenje.

Blaženka

Prvo čitanje: Post 15,5-12.17-18

15 5Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo." 6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost. 7Tada mu on reče: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." 8A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?" 9Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića." 10Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. 11Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 12Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. 17Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. 18Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:

Pripjevni psalam: Ps 27,1.7-9.13-14

27 1Davidov.
Jahve mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Jahve je štit života moga:
pred kime da strepim?

7Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
8Moje mi srce govori:
“Traži lice njegovo!”
Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.

9Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!

13Vjerujem da ću uživati
dobra Jahvina u zemlji živih.
14U Jahvu se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek` bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!

Drugo čitanje: Fil 3,17-21 4,1

3 17Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. 18Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 19Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.

4 1Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu.

Evanđelje: Lk 9,28-36

9 28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. 30I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" 36I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U središtu današnjih misnih čitanja je RAZGOVOR. Bog razgovara s Abramom, Isus razgovara s Mojsijem i Ilijom, Petar razgovara s Isusom, Pavao govori kršćanima u gradu Filipi.

Čovjek ima čast i poziv da osobno razvije dijalog s Bogom. U čitanjima vidimo slike neposrednog dodira s Bogom. Tema molitvenog razgovora su Božje želje, njih pretače u svoja obećanja i računa na osobe: Abrama, Isusa, Pavla, kršćane iz Filipa, kao glavne nositelje Njegovih planova.

Sve je to vezano i za ljudske potrebe, ostvarenja, čežnje, planove, odluke. Božje i ljudsko stapaju se u jednu cjelinu. Povezano je iznutra i odvija se preko vanjskih okolnosti kojima Bog upravlja da bi u fazama ostvario svoj plan spasenja.

U tom svijetlu iščitajmo i analizirajmo prvo čitanje i evanđelje.

Po uzoru na njih razmislimo što je slično i što je različito u mojem molitvenom razgovoru. Koje su Božje želje i planovi s mojim i tvojim životom, Zdencem Milosrđa? Kroz koje vanjske okolnosti u kojima živimo, radimo i služimo, Bog slaže i realizira svoj plan milosrđa da siromasi (duhovni i tjelesni) imaju život po mjeri sinova Božji?

Unesimo se u prizor događaja između Boga i Abrama.

Već je dosta godina da je Abram sa Sarom i svime što ima, (slugama i stokom) na Božji poziv, ostavio svoj zavičaj i sada se nalazi na tuđem prostoru. Ide od mjesta do mjesta, iz jedne pokrajine u drugu, živeći kao svi drugi nomadi. Na tom putu nailazi na poteškoće: svađe između njegovih pastira i Lotovih, ratove i otimačinu svega što ima, egipatski kralj uzima mu Saru za ženu… Stalno je okružen vanjskim opasnostima. Svuda je stranac. Nema kralja niti vojske koja će ga braniti. Jahve je njegova zaštita.

Abram istovremeno vodi vrlo buran unutarnji suživot s Bogom. On svoje povjerenje u Jahvu Boga svojega potvrđuje poslušnošću, što uključuje stalni pokret iznutra prema vani.

U liku Abrama vidimo životnu stazu misionara. Kroz vanjske dobre i loše događaje ti misionaru, osvijesti Božju upletenost u tvoj život. Bog tvoj, baština je tvoja.

Tvoj hod s Isusom učiteljem direktno se veže na nutarnje poticaje i prosvjetljenja na koja odgovaraš pristankom volje i odlukama koje uključuju vanjske promjene.

Današnji kratki isječak pokazuje nam krizu Abramove vjere u Božja obećanja da će imati potomstvo. Bog, tko zna po koji put, izvodi ga iz pastirskog šatora i pokazuje mu vedro nebo puno zvijezda. Traži od njega neka pokuša prebrojiti mnoštvo zvijezda. Zatim mu potvrđuje da će mu potomstvo biti poput zvijezda, brojno i sjajno, pripadat će nebu. Uvijek iznova Abram vjeruje, vjeruje unatoč neplodnosti Sare. Takvu vjeru Bog uračunava u PRAVEDNOST.

Abram pita vidljiv znak za ispunjenje Božjih obećanja. Bog traži od Abrama da mu prinese od svih životinja po jednu. Da ih pripremi za žrtvu paljenicu i da bdije kako ih ptice grabljivice ne bi raznijele. Bog se služi onim što Abram posjeduje. Od njega traži sudjelovanje, da učini sve sa svoje strane i da čeka dok padne gust mrak.

Prije mraka Abram padne u jezovit san, mrak njegove duše ga obuze. Ovaj osobni mrak pripremio ga je na drugi mrak i dolazak goruće zublje koja spaljuje meso životinja. Božji oganj sjedinjuje se s Abramovim prinosom i postaje znak saveza koji potvrđuje Božje obećanje da predaje sve plodno tlo njegovu potomstvu, od kojega još nema vidljivog znaka, jer Sara nije trudna.

Evanđelje:

Isus sa svoja tri učenika: Petrom, Ivanom i Jakovom uzlazi na goru da razgovara s Mojsijem i Ilijom o njegovom trpljenju koje će se narednih dana dogoditi u Jeruzalemu.

Dalje sami analizirajmo razgovor između Isusa, Mojsija i Ilije. Zatim između Petra i Isusa, što kaže Očev glas?

U poslanici Pavla kršćanima promatrajmo riječi koje izražavaju milosrdni stav Apostola. On je usta Božja mlakim Filipljanima.

Radost ljubljenih Božjih sinova i kćeri ukorijenila se u vašim mislima, riječima i djelima.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Pnz 26,4-10

26 4Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Jahve, Boga tvoga. 5Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: `Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. 6Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. 7Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. 8Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. 9I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. 10I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Jahve, dao.` Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni.

Pripjevni psalam: Ps 91,1-2.10-15

91 1Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
2reci Jahvi: “Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!”

10Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.

12Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.

14Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
15Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.

Drugo čitanje: Rim 10,8-13

10 8Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. 9Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. 10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. 11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. 12Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Evanđelje: Lk 4,1-13

4 1Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." 4Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu." 5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." 8Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" 9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! 10Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. 11I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." 12Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" 13Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Uvod:

Latinski quadragesima = četrdesetnica =korizma. Kroz četrdeset dana kršćani se kroz molitvu, pokoru i milostinju čiste od svih nakupina sebičnosti, zaborava na Boga i njegovu volju, lošeg ponašanja prema drugim ljudima i stvorenjima.

Korizma je vrijeme pražnjenja, uvođenja reda u misli, riječi i djela. Korizma započinje zimi, kada je sve smireno, usporeno, hladno (barem kod nas). Sve to stvara jedan poticaj za dublja pitanja o smislu života razmatrajući život kroz odnose prema Bogu, sebi i bližnjemu.

Što se više korizma bliži Uskrsu mi postajemo čistiji iznutra za novi život u Bogu. Usporedo s korizmom završava surovost zimskih dana i budi se priroda na novi život, a njen pravi smisao osvijetljen je Kristovim uskrsnućem.

Bez zime nema proljeća niti bez korizme uskrsnuća. Pozvani smo obredom pepeljanja uz riječi „Obrati se i vjeruj Evanđelju“ ući s Isusom u pustinju gdje ćemo se snagom Duha Svetoga boriti s napasnikom- đavlom i pobjeđivati iz dana u dan, časa u čas.

Razmišljanje uz misna čitanja:

Prvo čitanje uzeto je iz knjige Ponovljenog zakona, koji je skup vjerskih i civilnih uputstava stavljen u Mojsijeva usta, kako bi dobili maksimalnu važnost i bili prakticirani od svega naroda. U očima svetog pisca jahvističke predaje, Mojsije je puno više od proroka jer je gledao Jahvu licem u lice i nije umro. On je prijatelj Božji na čiji nagovor Bog mijenja svoje pogubne planove.

Današnje čitanje opisuje vjerski obred u vrijeme prinošenja prvih plodova zemlje. To je prigoda za obnoviti i zahvaliti za sva djela spasenja koja je Jahve učinio u korist svojega izabranog naroda. Narod ispovijeda povijesnu vjeru jer se spominje svih povjerenja u Jahvu i u njegove zahvate od praotaca do današnjih dana.

Ovim prinosom darova Izraelci su Bogu priznavali i zahvaljivali za zemlju koju im je darovao i koja ih hrani, te su i sebe prinosili kao prvine. Sebe su doživljavali prvinom Jahvinom. Zato su sami sebe tretirali za izabrani Božji narod. Takav su odnos s Bogom gradili temeljeći svoju vjeru na predaji Abrahama, Izaka i Jakova, miljenika Božjih.

Kod prinošenja, svećenik pojedinačno preuzima iz ruku košaru i polaže je pred žrtvenik Gospodinu Bogu. Narod ponavlja vjeru svojih otaca, od Abrahamova silaska u Egipat i gorčine robovanja naroda do izlaska iz Egipta. Gospodin je moćnom rukom, kroz znamenja i čudesa u pustinji, doveo vjerni narod u Obećanu zemlju, u kojoj teče med i mlijeko. Narod Božji to pamti, slavi i klanja se dajući Bogu sebe i najbolje od plodova svojih ruku.

U drugom čitanju apostol Pavao uvjerava kršćane da se spašavamo po vjeri u srcu i ispovijedanjem Isusa Gospodinom.

Kršćani židovske predaje držali su da je obdržavanje svih starozavjetnih zakona neophodni put spasenja. Ovi kršćani židovi zahtijevali su da kršćani koji dolaze iz drugih naroda moraju obdržavati židovski zakon da bi se spasili.

Pavao, gorljivi poznavalac i provoditelj starozavjetnog Zakona, Božjom milošću upoznao je osobu Isusa Krista nakon uskrsnuća. Bog mu je otkrio da je u uskrslom Kristu Put, Istina i Život. Prihvaćanje Njega nadmašuje sve zakone i proročanstva. Uz Isusa prionuti srcem uključuje ustima ga ispovijedati kao Gospodina, kojega je Bog uskrisio od mrtvih i u čije Ime smo spašeni.

Ispovijedati Isusa uključuje prolaziti s Isusom sve faze života, duhovnog i tjelesnog čišćenja i rasta do suobličenja po bezuvjetnoj ljubavi, polažući život za braću i sestre.

Evanđelje:

Isus je pun Duha Svetoga koji ga odvodi u pustinju kako bi se mogao pripremiti za svoje javno djelovanje.

Okolnosti pustinje su samoća, surovost, lišenost svega, iscrpljenost, umiranje svake ljudske lagodnosti i ugode. U pustinji jedino vrijedi vjera u Boga i pouzdanje u njegovu pomoć.

Pustinja je mjesto gdje boravi i Sotona. Vreba trenutak ljudske ugroženosti i nudi rješenje za svaku ljudsku želju i potrebu. Citira Sveto pismo kako bi zaveo dušu da se stavi u službu tjelesnih potreba. Zavodnik je brz, okretan, lako prepoznaje i prilagođava svoju ponudu iskušeniku.

Vrijedno je uočiti u evanđelju neke okolnosti, aktivnosti, zamke đavla, njegovu strategiju, koja se zasniva na odabiru pogodna trenutka, izgladnjelosti. Đavao pozna Pisma i točno citira kako bi zavarao i postigao svoj cilj. On pozna ljudsku narav i njenu pohlepu za materijalnim dobrima, za moći i časti. Upadljiva je drskost i upornost napasnika unatoč znanju da je Isus Sin Božji.

Naša korizma:

Vjerujem da je svatko za sebe uzeo vježbati se u nekoj kreposti, zapažati što je dobro, isključiti negativne riječi, negativna mišljenja, šutke napraviti dobro djelo, na početku dana dati Bogu 20 min (iako se zato trebam ranije ustati), preko dana ponavljati Isusovo ime, itd… Duh Sveti svakoga nadahnjuje na njegov način.

Potrebno je napraviti popis „opravdanih“ potreba i postiti od njih. Ako nam dođe u pamet neko opravdanje da to ne možemo, prisjetimo se prisutnosti Sotone koji nam savjetuje i obrazlaže da Bog ne traži od nas da se odrečemo nečega čime i onako nikome zla ne nanosimo.

U duhovnom zajedništvu hrabrimo jedni druge kako bi Božja ljubav bila čišća i obilnija po nama Misionarima Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Iz 6,1-2.3-8

6 1One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!” 4Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. 5Rekoh: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!” 6Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; 7dotače se njome mojih usta i reče: “Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.” 8Tad čuh glas Gospodnji: “Koga da pošaljem? I tko će nam poći?” Ja rekoh: “Evo me, mene pošalji!”

Pripjevni psalam: Ps 138,1-5.7-8

138 1Davidov.
Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
2bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
3Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

4Nek` ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
5nek` pjevaju putove Jahvine:
“Zaista, velika je slava Jahvina!”

7Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,
pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;
nek` me tvoja spasi desnica!
8Jahve, što ja počeh, ti dovrši!
Jahve, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Drugo čitanje: 1 Kor 15,1-11

15 1Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, 2po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. 3Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; 4bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; 5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 6Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. 7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 8Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. 9Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. 10Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. 11Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

Evanđelje: Lk 5,1-11

5 1Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. 2Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. 3Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. 4Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." 5Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." 6Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 7Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. 8Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" 9Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, 10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" 11Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Božji poziv centralna je tema ove nedjelje. Božji poziv srce i cijelo biće RASPLAMSAVA. Promotrit ćemo poziv Izaije proroka, prva četiri Isusova učenika i ukazanje Isusa uskrsloga svojim apostolima, posebno Pavlu koji ga je susreo nakon uskrsnuća.

Sva tri čitanja polaze i dokazuju da Božji poziv počiva na osobnom SUSRETU s Bogom, s Isusom Kristom, s Evanđeljem.

Temeljni Božji poziv primamo začećem u utrobi majke- poziv biti muškarac, biti žena.

U krštenju primamo poziv biti sinovi i kćeri na sliku Isusa iz Nazareta, biti za druge, biti sinovi nebeskog Oca, braća i sestre međusobno. Ponašati se kao Krist, biti Božji pomazanici koji posreduju vječno spasenje za druge , počevši od svoje obitelji pa do kraja svijeta.

Specifični Božji pozivi su: bračni život, svećenički stalež , redovnički i misionarski poziv.

Izaija ima viđenje u jeruzalemskom Hramu. Vidi Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Vidi i čuje klicanje serafina koje Izaija doživljava kao trešnju i dim koji ispunja sveto mjesto. Prožet je strahopoštovanjem. U blizini Božjeg veličanstva spoznaje svoju grešnost i pripadnost grešnom narodu. Izaija JAUČE. Vapi za spasenjem kojega samo Bog može dati. Svjestan da je sam po sebi osuđen na propast i samo ga sveobuhvatni sveti Jahve može spasiti.

Ovdje imamo tri ključna dijela: TEOFANIJU – Bog se otkriva i ostaje tajnom; POSVETU – čisti Izaiju preko svojih službenika, priprema ga za proroka; POSLANJE - šalje Izaiju da govori njegove poruke.

Susret s Bogom sadrži duboki i mistični doživljaj Njegove veličanstvene, svete i tajanstvene prisutnosti. Sa sobom nosi divljenje Božjem veličanstvu na kojoj počiva veličina poziva i poslanja čovjeka. Istovremeno se pojavljuje vlastiti osjećaj malenosti, grešnosti, krhkosti, nedostojnosti, straha, osjećaja ništavnosti.

Dušu zapljuskuje i natapa osjećaj važnosti za Boga, izabranosti i povjerenja koje Bog ima za osobu da po njoj djeluje među narodom za vječno spasenje. Svi ovi osjećaji se miješaju. Nekada su izrazitiji jedni a nekada drugi. Doživljaj Božje umiješanosti u vlastitu intimu je kao plamen koji gori u grudima, grije, pecka, ne da mira, potiče, gura, pokreće na novo, nepoznato, rizično.

Žar prvog poziva ostaje prisutan kroz cijeli život. Ponekad je pod naslagama „pepela“ okolnosti ili životnih duhovnih faza. Ipak je živ. S vremena na vrijeme bukne poput rasplamtjele baklje koja pokazuje put u zimskoj noći duše. Unutarnjem ognju uvijek se vraćamo. Na njemu se grijemo. On nam zarumeni lice i zastakli oči. Kad smo u svetištu svoje duše, na koljenima pred Božjim veličanstvom, Njegov plamen raste u našim grudima.

Sveto poslanje pretpostavlja ognjeno čišćenje. Vatra sve uništava ostavljajući ono neprolazno, nepodložno truleži, vječno. Božja riječ je VJEČNA. Da bi se izgovarala potrebno je srce i usne očistiti od svih ljudskih primisli i nečistoća. Iskusiti vlastitu nedostojnost, grešnost u smislu ljudske ograničenosti i krhkosti, posebno u vidu ljudskih računica. Vapiti: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku. Vikati svim svojim srcem, neprestano ponavljati molitvu doživljavajući ljepotu Božjeg poziva da budemo misionari Njegove Riječi i Njegove svetosti.

U Evanđelju sv. Luka opisuje poziv Šimuna i druga tri učenika na Genezaretskom jezeru. Šimun u ribarskim okolnostima doživljava Božju čudesnu prisutnost, spoznaje svoju grešnost, baca se na koljena i zaklinje Isusa da ode od njega radi njegove grešnosti. Isus ga čisti s riječima: „ne boj se“! Odmah dodaje riječi poslanja: „od sada ćeš loviti ljude“.

Izvukli su lađe na kopno. Do poziva ovi ribari bili su okupirani lađama, krpanjem mreža, ribom. Od sada su zauzeti Isusom, njegovom mrežom riječi i djela, njegovim poslanjem da love ljude - duše za vječnu svadbu Janjetovu.

Ove nedjelje u svijetlu znakova pozvanosti od Boga da budemo njegovi misionari, pronađimo u sebi sličnosti s pozivom Izaije i Šimuna Petra.

Promotrimo sljedeće:

  1. Snažni i opipljivi osjećaj Božje prisutnosti u duši
  2. Jak doživljaj grešnosti i nedostojnosti da budemo pred Njim
  3. Potrebu i odlučnost za promjenom svjetovnog (egoističnog) ponašanja
  4. Stalni oganj u grudima što nas pali i potiče da reknemo Bogu: „Evo me, mene pošalji“, ostavljajući svoja uobičajena zanimanja

Oganj radosti rasplamsava srca Misionara Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Jr 1,4-5.17-19

1  4Dođe mi riječ Jahvina: 5“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.” 17Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. 18Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k`o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. 19I borit će se s tobom, al` te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina.

Pripjevni psalam: Ps 71,1-6.15.17

71  1Tebi si, Jahve, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
 2U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!

3Budi mi hrid utočišta
i čvrsta utvrda spasenja:
 jer ti si stijena i utvrda moja.
4Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja:

5jer ti si, o Gospode, ufanje moje,
 Jahve, uzdanje od moje mladosti!
6Na te se oslanjam od utrobe;
 ti si mi zaštitnik od majčina krila:
u te se svagda uzdam.

15Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
 povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.
17Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Drugo čitanje: 1 Kor 12,31-13,13

12  31Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!

13  1Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! 3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. 4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 8Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. 9Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 11Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

Evanđelje: Lk 4,21-30

4  21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." 22I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" 23A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." 24I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. 25Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 27I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." 28Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. 30No on prođe između njih i ode.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U misnim čitanjima ove nedjelje glavni likovi su prorok Jeremija i Isus Nazarećanin. Njihov poziv,  poslanje i  nevolje  koje proističu iz vjernog služenja Bogu.

Jeremija je pralik Isusa, imaju sličnu sudbinu,  propovijedaju obraćenje srca, posjeduju jaku svijest da su u službi Božjeg kraljevstva.

Jeremija živi u krizno vrijeme, kada je sveti narod skupa sa svojim kraljevima, knezovima i duhovnim vođama zastranio od Boga i njegovih zapovijedi. To je između 650. i 580. godine pr. Kr.  Rođen je u svećeničkoj obitelji, benjaminovac iz mjesta Anatota, blizu Jeruzalema.

Bio je laik, neoženjen, a to se tumači da se u potpunosti posvetio svojem proročkom poslanju. Kad ga je Bog pozvao bio je vrlo mlad, jako nježan i osjećajan. Takvomu Bog zadaje da „čupa i sadi, ruši i gradi“ ( Jer 1,10), totalno u suprotnosti s njegovom naravi. On narodu nagoviješta nesreću.

Jeremija opisuje kako je duboko doživio Božji glas koji ga  poziva: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima…“. Slutio je da će morati govoriti protiv ponašanja svećenika, kraljeva i naroda.  Gospodin ga ohrabruje, ne dopušta mu drhtanje pred neprijateljem. Stavlja mu sliku utvrđena grada kojega nastanjuje Božja sila i snaga. Priprema ga za  udarce i napade koje će zadobiti u borbi od moćnika, ali mu garantira da ga oni neće savladati: … „jer ja sam s tobom da te izbavim“.

Vrlo slično se događa Isusu nakon što je u sinagogi proglasio sebe Pomazanikom Duha Svetoga koji proglašava godinu milosti Gospodnje za svih, s naglaskom na sve vrste ugroženih od ljudi i grijeha.

Nije ostalo na prvotnom divljenju. Isusovo tumačenje Pisma izazvalo je pitanja, sumnje radi poznavanja njega kao mještanina, sina Josipa tesara. Površno izvanjsko poznavanje Isusa  ispriječilo se na vratima vjere i tajne pred njegovom osobom, pozivom i poslanjem da provede riječi koje je netom pročitao.

Isus navodi primjere udovice, ne židovke, koju je prorok Ilija spasio da ne umre od gladi skupa sa sinom, i Naamana Sirca kojega je prorok Elizej ozdravio od gube jer je povjerovao i poslušao da se okupa u Jordanu. Isusovo apeliranje da je poslušna vjera preduvjet njegova spasiteljskog djelovanja, slušatelje ispunja gnjevom do mjere da su ga odveli na rub brijega da ga strmoglave. Isus je na rubu brijega prošao između njih i otišao.

Njegov autoritet s kojim je prošao ukazuje na njegovu snagu koju je primio od Oca za ovo opasno poslanje. On je u Ocu i Otac je u Njemu. Bez Očeva dopuštenja ništa zla mu se neće dogoditi.

U ogledalu Isusa i Jeremije pogledajmo sebe, svoj poziv i poslanje biti kršćani s bojama milosrdne ljubavi koja je velikodušna i dobrostiva prema svima i u  svim okolnostima. Također u opasnostima, kad smo napadnuti, izrugani, izazvani, izvikani, odvedeni na „rub odbačenosti“ od nama važnih osoba, šefova, susjeda, kolega i svih „razumnih“ ovoga svijeta.

Mi smo GRAD Božjim pozivom utvrđen, On je naš željezni stup, naša zidina od bronce.

Riječi koje je Gospodin rekao Jeremiji sada govori tebi kao pojedincu, nama kao Zdencu Milosrđa.

Ovo su riječi miline Gospodnje. Prebivajmo u njima, neka preplave naše osjećaje, naš um neka ih spusti u naše srce. Silinom njihovom poteći će rijeke žive vode koje struje u život vječni. „Gospodine uzdanje od moje mladosti! …Ti si mi zaštitnik od majčina krila…“

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Neh 8,2-4.5-6.8-10

8 2I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. 3Na trgu koji je pred Vodenim vratima počeo je čitati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. 4Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. 5Ezra je otvorio knjigu naočigled svemu narodu - jer je bio poviše od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade. 6Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: “Amen! Amen!” Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. 8I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita. 9Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: “Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!” Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. 10I još im reče Nehemija: “Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.”

Pripjevni psalam: Ps 19,8-10.15

19 8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
9prava je naredba Jahvina - srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;

10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
15Moje ti riječi omiljele i razmišljanje
srca moga pred licem tvojim.
Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

Drugo čitanje: 1 Kor 12,12-30

12 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! 21Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. 27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? 30Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?

Evanđelje: Lk 1,1-4 4,14-21

1 1Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - 2kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - 3pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 4da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

4 14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. 15I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. 16I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. 17Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: 18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, 19proglasiti godinu milosti Gospodnje. 20Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Uvod:

U liturgijskoj godini C čita se Lukino evanđelje. Čak na blagdane i u Vazmeno vrijeme daje se prednost Luki. Evanđelist Luka je grčke narodnosti i kulture. Liječnik, istražitelj svega što je vezano za povijesnog Isusa i razvoj prve Crkve. Napisao je Isusovu povijest od navještenja do uskrsnuća, a zatim nastavlja pisati o mističnom tijelu Krista uskrsloga, opisujući širenje Radosne vijesti preko apostola, i njihova učenika, velikog apostola-Pavla , osnivanje i razvoj kršćanskih zajednica po rimskom carstvu.

Luka je dugogodišnji Pavlov pratilac i učenik. On u prvi plan stavlja Božje milosrđe. Njegovo evanđelje daje veliku važnost grešnicima, siromasima, ženama, bolesnicima, osobama i skupinama s margine. On obuhvaća svih. Svima je Isus RADOSNA VIJEST. Ima misijsku širinu. Nije uvjetovan starozavjetnom predajom. Ipak s lakoćom tumači Isusa kao ispunjenje proročkih obećanja.

Osvrt na misna čitanja:

U prvom čitanju Nehemija donosi izvješće o tome kako je započela duhovna obnova Židova, povratnika iz ropstva u Jeruzalem. Svećenik Ezra do podne, s povišenog mjesta, čita knjigu Zakona svima koji su mogli razumjeti. Tumači im po odlomcima da shvate što bolje.

Proglašava taj dan POSVEĆENIM Gospodinu Bogu naroda. Narod odgovara AMEN, klanja se licem do zemlje. U drugoj polovici dana Nehemija šalje narod da ide i jede masna jela, da pije slatko i daje onima koji nisu ništa pripremili. Zabranjuje im plakanje i tugovanje jer u posvećen dan, Gospodin se raduje i time snaži narod.

U našem narodu se kaže da nedjelja ne da postu na sebe. Post je ustezanje od masnih jela i slatkih-žestokih pića. U korizmi se mogu svi dani postiti osim nedjelje jer je to dan posvećen Gospodinu.

U ovom čitanju imamo primjer kako kršćani slave nedjelju. U prvom djelu dana idu na zajedničko euharistijsko slavlje. U popodnevnim satima blaguju bolja jela i pića, odmaraju, druže se i od svojih jela daju onima koji nemaju, kako bi i oni, u svoj punini slavili dan Gospodnji. Liturgijsko slavlje zajednice nastavlja se kroz obiteljsko slavlje i solidarnost sa siromasima. Svi oblici Božje nazočnosti su uključeni: Euharistija, zajednica, obitelj i siromasi.

Ovo nam daje jasnoću i potiče nas da svoje nedjelje organiziramo sa svim ovim dijelovima. One će biti Bogu na slavu, a nama će davati jakost za sljedeći radni tjedan.

Evanđelje nam donosi uvid u razloge i nastajanje Lukina evanđelja i spaja Isusov javni govor u sinagogi u Nazaretu. Luka je pomno ispitao sve što je bilo od početka. Ispitao je očevice i sluge Riječi. Piše vrlom Božjem prijatelju Teofilu kako bi potvrdio ono o čemu je već bio poučen.

Zatim Luka tumači Isusovo poslanje riječima iz proroka Izaije. On preuzima PROGRAM iz Izaije i proglašava ga svojim poslanjem, kojega će vršiti silom Duha Svetoga, da izvrši Očevu volju: donijeti spasenje svakom čovjeku u njegovim konkretnim životnim i društvenim okolnostima. Spašenost je ljudsko iskustvo u sili Duha Svetoga. Počinje na zemlji, a dovršava se u nebu.

Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje. U Starom Zavjetu svaka pedeseta godina proglašavala se godinom oprosta svih dugova materijalne naravi, robovi su se oslobađali, ratovi zaustavljali, zemlja se vraćala svojem prvotnom vlasniku. To je bila socijalna reforma i novi početak. Svi su bili isti, jednaki, slobodni, imali svoju zemlju za obrađivati. Crkva u Africi i Južnoj Americi ovo evanđelje tumači sa stajališta siromaha i obespravljenih. U bolje stojećim zemljama se tumači kao duhovno oslobođenje, duhovna sljepoća, zarobljenost osobnim grijehom.

Zapravo obadva tumačenja su ispravna i čine jednu cjelinu. U nerazvijenim zemljama su vidljiviji materijalno-tjelesni znakovi: glad, siromaštvo, kriminal, neznanje, bolesti. U razvijenim zemljama vidljivi su znakovi duhovnog siromaštva: ovisnosti, bezboštvo, nepoštivanje Božjih zakona. Duhovno i materijalno su povezani i međuovisni. Materijalni bogataši duhovni su siromasi koji prisvajaju bogatstvo ovog svijeta i uzrok su bijednog života milijarda ljudi.

Isus je Očev pomazanik koji proglašava milosnu godinu koja nema kraja. Zahvaća u sve sfere života i sve društvene strukture. Svojim programom oslobađa od svih vrsta duhovne i tjelesne zarobljenosti , gradi novi Božji narod, Crkvu koja je Njegovo mistično tijelo gdje svaki ud ima svoju nezamjenjivu ulogu, poslanje.

U svijetlu novog ustroja naroda Božjeg razumljiva je današnja poslanica Korinćanima. Od kaosa, nastalog zbog sebičnog iskorištavanja i tlačenja bogatih nad siromašnim, kršćani svojim zauzetim radom i svjedočenjem izgrađuju kozmos snagom Duha Svetoga. Kraljevstvo Božje pravednosti, slobode, ljubavi u istini i životu po mjeri čovjeka.

Gradimo novo nebo i novu zemlju gdje će djeca biti vrata novog doba, epohe solidarnosti i bezuvjetne ljubavi.

Za svoj osobni duhovni rast uzmimo Isusovu rečenicu za sebe i svako jutro je ponavljajmo kao molitvu:

DUH GOSPODNJI NA MENI (REĆI SVOJE IME RADI SNAŽNIJEG DOŽIVLJAJA) JER ME POMAZA. ON ME POSLA BLAGOVJESNIKOM BITI SIROMASIMA ...

Ova molitva prožeti će vaš dan, vaše dnevne događaje, bit će svjetiljka koja gori, a ne izgara već užiže srca ljudi koji vas u danu i tjednu susretnu.

S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Iz 62,1-5

62 1Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine k`o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k`o zublja. 2I puci će vidjet` tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Jahvina. 3U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. 4Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja će tvoja imat` supruga. 5Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.

Pripjevni psalam: Ps 96,1-3.7-10

96 1Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo!
2Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
3kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.
7Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!
8Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,
9poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva!
10Nek` se govori među poganima: “Jahve kraljuje!”
Svijet on učvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.

Drugo čitanje: 1 Kor 12,4-11

12 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; 10drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.

Evanđelje: Iv 2,1-12

2 1Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." 4Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" 5Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" 6A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. 9Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika 10i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." 11Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Druga nedjelja kroz godinu C.

S nedjeljom Isusova krštenja započinje takozvano „ vrijeme kroz godinu“. Ono se sastoji od 33/34 nedjelje koje su izvan vremena došašća, božićnog vremena, korizme i uskrsnog vremena.

Svako od ovih liturgijskih vremena razmatra jedan period Isusova života. Vrijeme kroz godinu promatra Isusa Učitelja, njegovo javno propovijedanje i djelovanje.

Druga nedjelja kroz godinu promatra Isusa s majkom i prvim učenicima na svadbi u Kani galilejskoj.

Isusovo prvo čudo je prvi javni nastup u Ivanovu evanđelju. Već od treće nedjelje pa do kraja nedjelja vremena kroz godinu uzima se evanđelje od Marka ili Mateja ili Luke.

Kako bi se sva evanđelja pročitala, nedjeljno evanđelje podijeljeno je na tri djela označena sa tri redna slova: A, B, C. Kroz tri godine sva tri sinoptička evanđelja se u cijelosti pročitaju.

Ivanovo evanđelje dijelom se čita kroz korizmu i vazmeno vrijeme.

Prvo čitanje je iz proroka Izaije 62, 1-5.

Izaija je prorok i savjetnik na kraljevu dvoru. Rođen je u Jeruzalemu u 8 stoljeću pr. Kr.

On je najškolovaniji prorok, poznaje povijest svojega naroda. On naglašava svetost Jahve, izabranost Jeruzalema, Davidovu predaju. Bog je mjerilo svakog ljudskog djelovanja. Bit ljudske krivnje je oholost i neposlušnost Bogu.

Izaija ima učenike koji skupljaju njegova proroštva, ispisuju ih na pergameni. Knjiga proroka Izaije ima 66 poglavlja. Obuhvaća period od izgnanstva, vrijeme asirskog i babilonskog sužanjstva do Kira, perzijskog kralja, koji pušta da se izabrani narod vrati u domovinu i obnovi Hram.

Očita je predaja koja se nastavljala kroz više generacija pod imenom Izaije proroka. To je vidljivo po stilu pisanja, jeziku i teološkim temama kao i vremenu nastanka spisa.

Današnje prvo čitanje govori o obnovi svetog grada Jeruzalema, za kojim Jahve čezne kao što zaručnik čezne za svojom zaručnicom.

Nakon nevjernosti narod je doživljavao sužanjstvo kao ostavljenost od Jahve. Jeruzalem, mjesto gdje je Jahve prebivao sa svojim narodom bilo je OPUSTOŠENO. Više toga neće biti. Narod je zaručnica, Božja milina, Udata, kruna divna i kraljevski vjenac na dlanu Boga svog.

Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.

Osim što se ovo proroštvo odnosi na izabrani narod u Starom Zavjetu još više se odnosi na Crkvu, Kristovu zaručnicu koju je zaručio krvlju na križu.

U Crkvi su redovnički redovi, družbe, pokreti, grupe, udruženja okupljena od Krista Isusa da budu njegova milina, divna kruna. Vijenac koji ukrašava njegovu zaručnicu Crkvu.

Također ova slika opisuje zaruke između Boga i svake duše. Za svakom ljudskom dušom Bog čezne, uzdiše, pati. Svakoj kaže: „Ti si moja milina. Tebi se radujem kao što se mladić raduje nevjesti. Tobom se ponosim, ti si moja divna kruna i moj dragocijeni vijenac.“

Duša koju Bog izgrađuje postaje djevicom. On je čisti od svega što je od ovoga svijeta- prolazno, pokvarljivo, zarobljivo ...

Uzmimo ovu intimnu i snažnu povezanost koja počinje u sakramentu krštenja između Boga zaručnika i svoje duše koju je Bog za sebe predodredio prije svih vjekova. Tvoje duše koju je Krist svojom krvlju posvetio.

Pripremimo se za ovu nedjelju kao Kristove zaručnice. Duša nadilazi rod, spol. Svaka duša je stvorena da bude Božja zaručnica. Posvetimo vrijeme, misli i srce ovim riječima iz prvog čitanja. Upravljene su svakome pojedinačno. One su Božje milovanje naših duša. Naš ljudski doživljaj ljubavi pretvaraju u božanski, potpun, vječan.

Dok budemo slušali nježne riječi ljubavi svoga zaručnika Boga i tvoja duša će šaptati nježno iste riječi Njemu, svojemu Zaručniku. Govorit će mu: „Bože, ti si moja milina, ja sam tvoja udata. I kao što se nevjesta raduje svojem ženiku ja se tebi veselim, tebi se radujem o Bože moj.“

Duša zaljubljena u Boga pažljivo sluša svaku Njegovu riječ i sama mu uzvraća istim riječima. Jer ljubav se služi istim riječima u obrnutom smjeru.

Izvor naše zajedničke i pojedinačne radosti je: Bog je za sebe zaručio naše duše i od njih izgradio sebi Zdenac gdje privlači tisuće drugih duša da ih sa sobom zaruči.

S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Iz 42,1-4.6-7

42 1Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. 2On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. 3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, 4ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. 6Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, 7da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.

Pripjevni psalam: Ps 29,1-4.9-10

29 1Psalam. Davidov.
Prinesite Jahvi, o sinovi Božji,
prinesite Jahvi slavu i moć!
2Prinesite Jahvi slavu njegova imena,
poklonite se Jahvi u svetištu njegovu!

3Čuj! Jahve nad vodama,
Jahve nad vodama silnim!
4Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu!

9Čuj! Od straha se mlade košute,
prerano se mlade košute šumske.
3bČuj! Bog veličanstveni zagrmje,
9aa u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava!
10Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!

Drugo čitanje: Dj 10,34-38

10 34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."

Evanđelje: Lk 3,15-16.21-22

3 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 21Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ivan je pozivao na obraćenje i krstio vodom na rijeci Jordanu. Narod je bio u iščekivanju i mnogi su se u svom srcu pitali nije li on možda Krist. Zato im je Ivan svima rekao: „Ja, vas, istina vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Do trenutka krštenja Isus se nije razlikovao od naroda. Mnogi su se tog dana krstili vodom, ali samo se nad njim rastvorilo nebo i sišao Duh Sveti u obliku golubice. U tom trenutku glas se s neba zaorio: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Otac nam je objavio svojeg preljubljenoga Sina. U vodu je ušao Isus iz Nazareta, a izišao je Krist- Pomazanik. Čovjek, među drugima, ali ne kao drugi, prvi među grješnicima, ali ne grješnik.

Krštenje je promijenilo Isusov život. Isus se nikada više neće vratiti u Nazaret i živjeti onaj život. Živi novi život s Ocem i Duhom Svetim. Započinje svoje poslanje otkupljenja i spasenja ljudi od njihovih grijeha. Svima nam pokazuje put spasenja, poniznosti i trpljenja koji nas vodi u Život.

Krštenje je početak novog života, krštenje preobražava naš život, tako da Duh Sveti može djelovati u nama, i učiniti i nas „slugama Božjim“ spremnim i život svoj darovati u ljubavi i službi za bližnje.

Neka naše krštenje bude i naše posvećenje Bogu u ljubavi i u službi bližnjima. Blagdan Krštenja Gospodinova je prilika da promislimo i postavimo sami sebi pitanje: Kako živim krsne zavjete i obećanja? Koje je moje poslanje? Dali sam Kristov-ova? Živim li s Kristom? Na ova pitanja ne moramo davati odgovor drugima. Stanimo pred Gospodina i odgovor dajmo sami sebi. Potom ga zamolimo da oživi u nama krsnu milost. On će nam u tome rado pomoći. Kao što je Isusa Duh Sveti jačao, tako jača i nas u našem životu. Mi se trebamo moliti i otvoriti srce kako bi milost Božja mogla djelovati u nama. Živimo našu vjeru obnavljajući svoje krsno obećanje svaki dan potvrđujući ga svjedočenjem, djelima i vjerom.

Neka nam svima bude sretan i blagoslovljen dan Krštenja Gospodinova i našega!

Blaženka

Prvo čitanje: Iz 60,1-6

60 1Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. 2A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. 3K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. 4Podigni oči, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kćeri ti nose u naručju. 5Gledat ćeš tad i sjati radošću, igrat će srce i širit` se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi će pritjecati. 6Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući.

Pripjevni psalam: Ps 72,1-2.7-8.10-13

72 1Salomonov.
Bože, sud svoj daj kralju i
svoju pravdu sinu kraljevu.
2Nek` puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

7U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik - sve dok bude mjeseca.
8I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
10Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.

11Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
12On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
13smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:

Drugo čitanje: Ef 3,2-3.5-6

3 2Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: 3objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. 5koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: 6da su pogani subaštinici i "sutijelo" i sudionici obećanja u Kristu Isusu - po evanđelju,

Evanđelje: Mt 2,1-12

2 1Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." 3Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! 7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." 9Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prvo čitanje i psalam nam na ovaj blagdan Bogojavljenja govore o kralju, svjetlosti, narodima koji dolaze s poklonima…Najavljuju proroci Isusovo rođenje i dolazak. Kada On dođe, bit će pjesme, radosti, klanjanja, darova. Cijeli svijet će se „promijeniti“.

U evanđelju zvijezda mudrace vodi do Betlehema. Pokušajmo sudionike ovog posebnog događaja povezati s nama i našim životima.

Mudraci su ovim poduhvatom pokazali spremnost na putovanje, novo iskustvo, avanturu, radosniji život, zajedništvo s Bogom…Put kojim su došli do Isusa bio je dug, težak, neravan, pun straha i neizvjesnosti, mračan, hladan…Zvijezda simbolizira svjetlo koje je cijelo vrijeme vodila mudrace da dođu do cilja- Boga.

Mi, Zdenčani trebali bi biti kao ovi mudraci, spremni na nove i daleke putove, drukčije situacije i ljude, različite događaje, ali uvijek s ciljem da idemo Bogu i prema Bogu. Da na svakom putovanju, u svakoj situaciji, i u svakom čovjeku vidimo i tražimo Isusa, da se jedino Njemu idemo klanjati i nositi „darove“. Da se u susretu s Njim uvijek iznova mijenjamo, da postajemo bolji, ponizniji, radosniji… Taj put kojim idemo je jedan i jedini Put za nas. Ne tražimo druge putove jer ćemo zalutati i izgubiti se u mraku (naša oholost, umišljenost, skučenost, bojažljivost…), izgubit ćemo Zvijezdu koja osvjetljava našu dušu, i srce i koja nas može dovesti do Boga.

Budimo mudri i tražimo Isusa!

Lana

Prvo čitanje: Sir 3,2-6.12-14

3 2Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. 3Tko štuje oca okajava grijehe svoje, 4i tko časti majku svoju sabire blago. 5Tko štuje oca radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. 6Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj sluša Gospoda. 12Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. 13Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. 14Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.

Pripjevni psalam: Ps 128,1-5

128 1Hodočasnička pjesma.
Blago svakome koji se Jahve boji,
koji njegovim hodi stazama!
2Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

3Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji k`o mladice
masline oko stola tvojega.

4Eto, tako će biti blagoslovljen
čovjek koji se Jahve boji!
5Blagoslovio te Jahve sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema sve dane života svog!

Drugo čitanje: Kol 3,12-21

3 12Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost 13te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! 14A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva. 15I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! 16Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! 17I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! 18Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! 19Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. 20Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! 21Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.

Evanđelje: Lk 2,41-52

2 41Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. 42Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. 43Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. 44Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. 45I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. 46Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. 47Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. 48Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." 49A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" 50Oni ne razumješe riječi koju im reče. 51I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. 52A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Božićno je vrijeme, i većina ljudi taj blagdan povezuje s obitelji. Današnji blagdan časti obitelj, i to, Svetu Obitelj, uzor svakoj kršćanskoj obitelji.

Započnimo s prvim čitanjem Siraha koji kao da tumači četvrtu Božju zapovijed - Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Pogotovo se osvrće na starost roditelja i važnost pomaganja u bolesti. Svi smo mi djeca, nebitno koliko imamo godina, i imamo odgovornost prema našim roditeljima koji su nas odgojili, othranili i omogućili nam da krenemo u život.

Psalam nam ističe važnost slušanja Jahve, jer ako Njega poštujemo i slijedimo, dat će nam sve blagoslove zemaljske, pa tako i jednu dobru obitelj. Dakle, ljubimo najprije Boga.

Pavlova poslanica nam daje upute kakvi bi trebali biti međusobni odnosi u našim obiteljima- vrline kao milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, omogućuju nam bolji suživot s našim najbližima. A svi znamo da je život s njima najteži. Volimo ih, ali opet ih tako lako kritiziramo, omalovažavamo, ne poštujemo, ne prihvaćamo, ne slušamo, ne razumijemo… Pavao na prvo mjesto stavlja ljubav, zatim mir, zahvalnost… I ono što je najvažnije- „Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!... I sve što god činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa…“ Tako je važno imati vjere u obitelji, zajedno moliti, slaviti, zahvaljivati, ići na sv. Misu. Iz toga dolazi sva snaga koja nam omogućuje da budemo bolji, da se slažemo, prihvaćamo, dajemo, žrtvujemo. Savjete u ovoj poslanici Pavao daje i ženama i muževima i djeci. Svi su važni, svi su oni karike jednog lanca.

Evanđelje opisuje, možemo reći, jedini isječak iz Isusova djetinjstva. Sveta Obitelj putuje zajedno i na povratku gube Isusa, svoje jedino dijete. Kad ga nisu našli među rodbinom i prijateljima, vraćaju se u Hram, i nalaze ga u kući Božjoj.

Ovaj događaj možemo prenijeti na naše svakodnevne situacije u obiteljima kada se susrećemo sa strahovima, brigama, žalostima, gubitcima. Ali unatoč tome Bog je uvijek s nama i ne napušta nas u životnim poteškoćama.

Dragi Zdenčani, vi ste ti koji pomažete starima koji nemaju svoje djece ili su ostavljeni od njih. Vi ste oni koji svojim skromnim prilozima pomažete djecu bez jednog ili oba roditelja. Vi u dalekim zemljama također pomažete siromašne obitelji. Vi ste pozvani da u svojim obiteljima svjedočite, živite za Krista poštujući i prihvaćajući svoje najbliže. Vi ste izabranici Božji koji imaju milosrdno srce. Ostanite takvi i rastite u krepostima kao što su dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost… Svima pokažite i recite kako je važna obitelj, kako je sveta ta zajednica, kako svaki čovjek u njoj ima dostojanstvo i pravo na poštivanje.

I ne dopustimo da se iz naših obitelji Isus izgubi, da bude zaboravljen i da ga trebamo tražiti!

Lana

Stranica 7 od 8
Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 20. svibnja 2018.

    Pedesetnica je blagdan koji nas podsjeća da nikada nismo sami. Duh Sveti je uvijek s nama. U životu trebamo nekoga tko nas poziva da podignemo pogled prema Gore. Treba nam netko tko će nas učiti da budemo strpljivi sami sa sobom i drugima. Nekoga tko nas poznaje bolje od nas samih, nekoga tko će nam ponavljati da se Bog nije razočarao nad nama. Pedeseti dan nakon Uskrsa dolazi Duh Sveti u moći i snazi i preobražava apostole. Njihovi životi nisu više isti...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Jednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Zdenac na Kubi

    U Marianau smo imali sastanke s volonterima, napravili evaluaciju dosadašnjih aktivnosti i okvirni plan rada za naredno razdoblje. Bilo nam je drago vidjeti ustrajnost volontera unatoč početnim nesigurnostima i objektivnim poteškoćama...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.