Biblijska radionica 18. siječnja 2010. godine u Splitu

Današnje evanđelje: Luka 1,1-4; 4,14-21

Analiza evanđelja

(Sudionici radionice su Evanđelje razmatrali slučajnim odabirom podijeljeni u nekoliko grupa. U okviru grupe su iznosili svoja zapažanja, te ih naknadno dijelili s ostalim grupama)

Lk 1,1-4

Ovaj proslov je primjer klasičnog uvoda koji je bio u širokoj upotrebi u ondašnjoj Grčkoj kod npr. grčkih povjesničara, liječničkih izvješća i sl. Luka se obraća Teofilu, čije ime u prijevodu glasi Bogoljub. Za Luku se kaže da je bio učenik Isusovih učenika. Pomno je ispitao mnoštvo izvješća o događajima koji su se zbili, onako kako su ih autorima izvješća predali prvobitni učenici i napisao ovo evanđelje s namjerom da Teofilu pomogne da produbi svoju vjeru.

Lk 4,14-21

Isus se vraća u Galileju u snazi Duha Svetoga. Glas se o njemu proširio, poučavao je u sinagogama i svi su ga slavili. Dolazi u Nazaret, mjesto u kojem je odrastao. Kao i svake subote, otišao je u sinagogu. Taj put je bio na njemu red da čita Sveto Pismo i to dio iz knjige proroka Izaije, 61. poglavlje, redke jedan i dva. Otvori knjigu, pronađe retke i pročita naglas. Pročitani redci Pisma govore o Božjem Pomazaniku koji je poslan siromašnima, zarobljenima, slijepima i potlačenima da ih oslobodi i donese radosnu vijest, te najavi razdoblje Božje milosti. Ti redci nam, između ostalog, govore o stanju tadašnjeg izraelskog društva. Siromasi kojima je potrebna tjelesna i duhovna hrana, slijepci od rođenja te oni koji ne vide kraj zdravih očiju, mnoštvo zarobljeno grijehom i zlim dusima, potlačeni koji stenju pod jarmom društvene nepravde i žeđaju za pravednošću...

Kad pročita, Isus zatvori knjigu, dade poslužitelju i sjede. Dok su oči sviju nazočnih bile uprte u njega izjavi kako se tog dana ispuni Riječ pisma koju su upravo čuli. Te riječi su značile Isusovo prihvaćanje svog poslanja i njima je najavio početak svog javnog djelovanja. U tridesetoj godini, koliko je tada Isus imao Isus, muškarac Židov je smatran punoljetnim za javni nastup.

Isus je u ovom tekstu staložen, siguran, hrabar i samopouzdan u Bogu. Ne koleba se, zna što mu je činiti i da ga Duh šalje.

Volja Božja u tekstu

  • da Isus bude od Boga pomazan i poslan siromasima, zarobljenima, slijepima i potlačenima
  • da Isus proglasi početak razdoblja Božje milosti
  • da se Isus u sili Duha Svetog vrati u Galileju i Nazaret, u kojem je odrastao
  • da ga ljudi slave zbog njegovog poučavanja u tamošnjim sinagogama
  • da se glas o Isusu proširi po Galileji i okolici
  • da se navještaj svog poslanja Isus objavi prvo svojim sugrađanima i to u sinagogi u subotu

Nositelji Božje volje

U ovom dijelu Evanđelja aktivni nositelji Božje volje je sam Isus iz Nazareta, ljudi koji su širili glas o Isusu i slavili ga, poslužitelj i vjernici u nazaretskoj sinagogi, kao i siromasi, zarobljeni, slijepi i potlačeni kojima je Isus poslan. Pasivni nositelji Božje volje su sinagoga, knjiga Svetog Pisma i stolica na koju je Isus sjeo.

Plodovi izvršene Božje volje

Isus je prihvatio svoje poslanje i javno ga navijestio.

Plodovi neizvršene Božje volje

Siromaštvo, zarobljenost, sljepilo i potlačenost - socijalni grijeh.

Slavljenje Boga

Isusa slave ljudi radi njegovog poučavanja u galilejskim sinagogama. Isus svojim prihvaćanjem poslanja proslavlja Boga.

Tko je naš Bog na osnovu teksta?

On je Učitelj, Blagovijesnik, Pomazanik, Osloboditelj, Liječnik i Misionar Milosrđa.

Gdje je naš Bog u tekstu?

U Galileji, u Nazateru, u sinagogi, kao i tamo gdje su siromasi, zarobljeni, slijepi i potlačeni.

Što želi od tebe, mene, nas, Zdenca?

Naš Bog želi da prihvatimo Njegovo poslanje, da smo blizu siromasima, zarobljenima, slijepima i potlačenima, svima kojima su potrebna djela Božjeg milosrđa.

Što ćemo konkretno učiniti za Njega?

Činiti ćemo tjelesna i duhovna djela milosrđa i navješćivati Pomazanika i razdoblje Božje milosti.

Razmotriti ćemo, svatko za sebe, gdje smo to mi i na koji način siromašni, zarobljeni, slijepi i potlačeni i na koji način se nepravda vrši na nama.

Osim toga, razmotriti ćemo da li mi vršimo nad kime nepravdu, osiromašujemo li koga, zarobljavamo, ili tlačimo. Dva puta dnevno, u podne i navečer, obaviti ćemo ispit savjesti i zabilježiti svoje propuste.

Slijedeći redci Pisma govore i o našem poslanju kao Isusovih učenika. Pročitati ćemo ih na način da u njih ubacimo svoje ime, naučiti ih napamet i razmatrati svakodnevno:

  • Iza 61,1-2
  • Mt 28,18
  • Lk 14,18
  • 1. Kor 13
  • Iv 4,14
  • Iv 10,10b

Utisci sudionika biblijske radionice:

„Dojmio me se duh djetinje zaigranosti svih sudionika radionice“
„Najviše me se dojmilo ubacivanje vlastitog imena u biblijske stihove koji govore o Isusovom poslanju i poslanju njegovih učenika. Na taj način oni dobijaju za mene potpuno novo i neočekivano značenje.“
„Dojmilo me se da smo svi pozvani na isto poslanje kao Isus, da smo i mi Božji pomazanici“
„Vrlo me se dojmio naš tjedni zadatak - preispitati sebe i svoju savjest u svjetlu današnjeg Evanđelja i kršćanskog poslanja“

Moj put u udrugu Zdenac

"Ja sam trs, vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu
taj donosi mongo roda."
Iv 15.5 Sve je počelo u sretnom djetinjstvu. U krilu obitelji odgojena sam u ljubavi, skromnosti i jednostavnosti, gdje se neizmjerno ljubio, slavio Bog i Isus Krist. Kada sam naučila pisati, moja prva pisma bila su adresirana i upućena na svećenike koji su živili i radili u misijama Afrike. Od svećenika Misionara zauzvrat sam dobivala male sličice i razglednice kao zahvalnicu za milodare i suosjećanje gladne i siromašne djece. Kao dijete čudila sam se boji lica Majke Božje i anđela, jer su bilo crne boje.

Vrijeme je prolazilo, a ja sam rasla i crpila snagu za život od Riječi Božje, Euharistije i svakodnevne molitve. Želeći biti potpuna kršćanka u ovom materijalnom svijetu osjetila sam potrebu da i dalje izvršavam najbolja dijela za Boga. Bog je na prvom mjestu, a ja i dalje želim biti dijete Božje, živjeti, naviještati i raditi iz dana u dan. Želim samo ljubav pretvarati u djela! Duh Svet i Duh ljubavi mi pokazaše put preko web stranica u udrugu Zdenac. U udruzi Zdenac u znaku Križa jačamo, rastemo u duhu i potpunoj predanosti ljubavi Božje. Lijepo je biti u Udruzi gdje je cilj samo jedan put i motiv služenja Bogu - biti Isusov i biti Misionar Milosrđa!

"Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su dijela tvoja predivna."
Ps 139.24
  Na radionicu sam dospjela slučajno. Čak što više, nikad ranije nisam niti čula za udrugu Zdenac. Dakle, došla sam na prvu radionicu bez da ikoga poznajem ili imam bilo kakve naznake o čemu bi tu mogla biti riječ. Tijekom radionica smo se počeli polako međusobno upoznavati (oni koji su se prethodno poznavali zasigurno su se još bolje upoznali). Radionice imaju mnogo elemenata, od čitanja samog Evanđelja, preko upoznavanja udruge Zdenac, do naizgled neozbiljnih „igara“ koje nam na kraju mnogo otkrivaju o nama samima i drugima oko nas.

Sistem čitanja i tumačenja Evanđelja mi se uglavnom svidio. Voditelji radionice su kvalitetni i radionice su dinamične. Svaka radionica je drugačija, i svakoj sljedećoj se radujem jer nikad ne znam što me čeka. Posebno mi se dopada što se stalno baziramo na tom da slušamo druge (malo je ljudi koji znaju slušati!). Naučila sam poštovati drugačija razmišljanja i stavove, i upoznala drugačije tipove vjernika od mene same.

Jedina primjedba na radionice je što sudjeluje vrlo malo muškaraca (čak jedan). Ne znam je li to zbog sistema radionica ili zbog karaktera današnjih vjernika (muškaraca) ali svakako mislim da bi se to trebalo promijeniti. Toplo preporučujem odlazak na ove radionice (osobito muškarcima)!