Često kroz život tražimo čuda kako bi ona potvrdila našu vjeru u Boga. Čudesa su samo bljeskovi Božje prisutnosti.

Biblijska radionica 17. veljače 2010. godine u Zagrebu

Na 8. biblijskoj radionici, koja je održana u dvorani župe Marije Pomoćnice na Knežiji bilo je prisutno 10 sudionika te voditelj Ivo. Sudionici radionice su zajedno razmatrali Evanđelje i iznosili svoja zapažanja.

Današnje evanđelje: Lk 4, 1 – 13 „Isusova kušnja“

Isus, nakon krštenja vodom na rijeci Jordanu, pun Duha Svetoga odlazi u pustinju. Na rijeci Jordanu, na svom krštenju vodom, Isus dobija od Oca potvrdu sinovstva. Pun Duha Svetoga Sin Božji odmah odlazi u pustinju dublje se povezati s Ocem i u osami iskušati svoju poslušnost Božjoj vlasti nad sobom. Na tom negostoljubivom i surovom mjestu Sotona ga iskušava 40 dana, nastojeći potkopati zajedništvo Oca i Sina.

Isus je kao Sin čovječji u pustinji bio usamljen i umoran, iscrpljen, žedan i gladan, prepušten na milost i nemilost vremenskim prilikama, u opasnosti od divljih zvijeri i mogućih razbojnika. Kao Sin Božji Isus bio je ispunjen Duhom i osnažen molitvom, pun Božje Riječi kojom se uspješno suprotstavlja napastima gladi, slave i materijalnih bogatstva. Snaga njegova sinovstva očituje se u posvemašnjoj ovisnosti o Ocu.

Volja Božja u tekstu:

da Isus savlada kušnju ispunjajući se Duhom Svetim, u bliskom neprekinutom molitvenom zajedništvu s Ocem, snagom Božje Riječi.

Nositelji volje Božje:

  • Aktivni - Isus
  • Pasivni - pustinja, Jeruzalemski hram, kamen, mjesto na visini

Plodovi izvršene volje Božje:

svladane kušnje, pobjeda nad Zlim

Plodovi neizvršene Božje volje:

nema ih u ovom tekstu

Slavljenje Boga:

„Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu“, potpuna poslušnost Bogu

Tko je naš Bog na osnovu teksta?

Onaj koji nam daje snagu da se odupremo napastima

Gdje je naš Bog?

U pustinji, na vrhu Jeruzalemskog hrama, tamo gdje su kušnje i gdje je glad

Što želi od mene, tebe, nas u Zdencu?

Želi nam Njegova Riječ bude putokaz i oružje za borbu protiv Napasnika

Što ćemo konkretno učiniti?

Čitati ćemo Bibliju i u njoj pronaći citate s kojima ćemo se oduprijeti našim kušnjama i kušnjama kojima je izložena Hrvatska

Komentari sudionika:

„Bilo je odlično, posebno su mi se svidjela uputstva za klanjanje.
„Ova radionica me potakla da budem budna i uočavam kušnje čim mi se približe.“
„Jako mi se sviđa. Ima mnogo toga u Bibliji o čemu treba razmišljati i može nam pomoći u svakodnevnici – iznenađena sam koliko toga ima. Misao koja me dirnula: Ne živi čovjek samo o kruhu.“
„Meni je super. Oduševljen sam sa članovima, atmosferom, jednom riječju – sa svime, Danas sam bio i pod dojmom sv. Mise, učenja kako da izbjegnemo napasti Zloga i nešto drugo stavimo na pravo i prvo mjesto - Božju Riječ i svoje sinovstvo."
„Lijepo mi je. Dođe mi kao izlazak u grad, družim se, lijepo je. Ostala mi je misao: Klanjaj se Bogu svome i Njemu jedino služi.“
„Lijepo je doći. Različite su generacije, ali smo se isto lijepo uklopili. Dojmljivo je svaki put. Svakodnevno susretanje s kušnjama je bitno uočiti i spoznati. Ostaju dublji tragovi i postajem svjesnija. Nedostaje mi da imam nešto konkretno u ruci, od onog što nam voditelj priča, čime nadopunjuje naše uvide. Ja bih to voljela kopirati, da mogu kući pročitati i ponoviti.“
„Najsretnija sam kad vidim ove mlade tu.“

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 15. veljače 2019.

    U svakom čovjeku postoji težnja za srećom (blaženstvom). Sreća je nešto što očarava svakog čovjeka. Svatko želi biti sretan i smiren, ali vrlo rijetki su koji su stvarno i bili sretni i smireni. Kao da postoji neki nesklad između željene sreće i ostvarivanja te sreće. Tokom ove naše ljudske povijesti pojavilo se mnogo navjestitelja i nudilaca sreće.

    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Ja imam samo tri neprijatelja. Moj omiljeni neprijatelj, onaj kojega je najlakše privoljeti dobru, jest Velika Britanija. Moj drugi neprijatelj, indijski narod, daleko je opasniji protivnik. Ali moj je najstrašniji neprijatelj...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Kuba

    Napokon stižemo u našu “bazu” u Havani, mjesto koje se zove Marianau, u kuću naše volonterke kod koje smo smješteni. Krećemo odmah s raspakiravanjem. Sobe imaju prozore, ali ne i zatvore na njima, nego zavjese...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.