Nemojmo biti pasivni. Spremno čekajmo ponovni Kristov Dolazak – stalno bdijmo, budni budimo.

Obnova izgubljenog raja

Silazak Duha Svetoga na Isusa, s kojim završava prizor krštenja, predstavlja Njegovo svečano uvođenje u službu dok za vjerne duše to znači objavu Presvetog Trojstva koje je odvijeka zamislilo djelo spasenja. Na početku Isusova dolaska u javnost potvrđuje Ga ne samo Njegova poniznost, nego i samo nebo: Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Trojica su jedno: Otac objavom, Duh nalik na Duha kod stvaranja koji je lebdio životvornom silom nad vodama, i ljubljeni Sin koji je ušao u redove svoje braće da s njima dijeli njihovu sudbinu na zemlji kako bi im osvojio udio na nebu. Sv. Luka nas izvještava kako je Isus ispunjen Duhom Svetim otišao s Jordana. Ali se nije uputio u pitomu Galileju, nego je otišao proboraviti neko vrijeme u pustom kraju, gdje je svoju mladost proživio Njegov krstitelj.

To su za Isusa bili dani snažne nutarnje sabranosti i opredjeljenja za veliko mesijansko djelo koje je stajalo pred njim. Odlaskom u pustinju On će proći kušnje koje prijete čovjeku jer samo na taj način pali čovjek može biti podignut: „Isus će ući u dramu ljudske egzistencije, proći sve do njezina dna, da bi tako pronašao izgubljenu ovcu, uzeo je na ramena i vratio kući“, kaže papa Benedikt XVI.

Poslanica Hebrejima je posebno naglasila da Isusovu poslanju, njegovoj solidarnosti s nama, pripada i izlaganje opasnostima: „Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavan svime, osim grijehom“ (4,15). „..Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći“ (2,17s). Pustinja, protuslika vrta, postaje po Njemu mjesto pomirenja i spasenja. Isus za nas prevladava kušnje i grijeh, pobunu čovjeka protiv Boga i uspostavlja ponovni sklad čovjeka s Bogom. Na početku korizme pojavljuje  nam se kao idealni kršćanin, točnije rečeno kao kršćaninov ideal.

Isus i Sotona u pustinji

Isus i Sotona u pustinji

Zapadno od Jerihona diže se izglodana i prorovana planina Karantanija (Četrdesetnica), prozvana tako jer je, prema predaji, na toj pustoj planini Isus proživio u postu i molitvi četrdeset dana i noći. Nastanio se tamo u jednoj od brojnih špilja kako bi u samoći i dubokoj tišini molio. Prije svog propovjedačkog i spasiteljskog djela želio je, pun Duha Svetoga, ostati sam s Ocem i božanskim svijetom. Dok je živio u ekstazi duha i čitavim bićem grlio Oca u Duhu, Isus nije osjećao ni gladi ni žeđi, ali netom je četrdesetodnevna opojenost molitve i vizije prestala, Isusa snađe glad.

Netko je čekao na taj čas. Kao da je znao da će ovaj gladni, tek kršteni čovjek, jednoga dana udariti na njegovo sotonsko carstvo i uništiti njegovo kraljevstvo. Lukavi napasnik mu je prišao, kako se uglavnom misli, u liku nekog čovjeka, možda isposnika ili učitelja? Svejedno. Došao je s najgorim nakanama – da Ga navede na zlo. No, Isus je nakon toliko molitava i razgovora s Ocem i Duhom Svjetla bio spreman.

„Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom!“ (Mt 4,3) Ovo „ako si Sin Božji“ ponovno će čuti pod križem iz usta izrugivača: „Ako si Sin Božji, siđi s križa!“ (Mt 27,40). Izrugivanje i kušnja se ovdje isprepliću. Ako je Bog Izraelcima u pustinji daždio hranu s neba u obliku mane, zar ne bi njegov miljenik mogao nasititi glad s kojim čudesnim kruhom, mudruje Sotona. Ali Isus ga je prozreo i Božjom riječi otklanja napast: „Pisano je, ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta!“ (Pnz 8,3).

Isus poučava: Riječima iz Knjige ponovljenog zakona Gospodin suzbija napast da materiju izdigne iznad duha, da hranu cijeni više od milosti. Upozorava i nas da ne uronimo tako duboko u dnevne materijalne brige da zaboravimo Boga. „Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući!... Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno“ (Mt 6, 25.32).

Postoje još dvije velike pripovijesti o kruhu u Isusovu životu. Tu je umnožavanje kruhova za tisuće koje su slijedile Gospodina u osamu. Zašto sada Gospodin radi ono što je prvotno odbacio kao kušnju? Ljudi su došli čuti Božju riječ i radi toga su sve drugo ostavili po strani. Otvorili su svoje srce Bogu i jedan drugomu pa tako mogu na pravilan način primiti kruh. Čudu umnažanja kruha prethode tri stvari:

  • traženje Boga, Njegove riječi, pravih uputa za čitav život;
  • kruh je izmoljen od Boga
  • uzajamna spremnost dijeljenja kruha koja je bitan čimbenik čuda.

Isus nije ravnodušan spram gladi ljudi, njihovih tjelesnih potreba, ali ih stavlja u ispravan kontekst i daje im ispravan poredak. Treća pripovijest o kruhu vodi nas na Posljednju večeru, koja postaje euharistija Crkve i trajno Isusovo čudo umnažanja kruha. On sam postao je kruh za nas i ovo umnažanje kruha ostaje sve do konca vremena.

„...kruh naš svagdašnji daj nam danas...“

Prva kušnja je odbijena ali đavao ne želi priznati poraza. Uzima Krista i nosi ga na goru – svakako na visinu – odakle se vidi dosta širok obzor, sa zemljama, gradovima, selima i poljima. Uvijek srce uživa kad motri širinu i bogatstvo zemlje. Možda će Isus poželjeti sve to što vidi? Pa mu reče: „Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.“ Možda se Isus i obazreo na daleke krajeve, na razne zemlje i narode. Dobro je znao čije je sve to – tko je kralj neba i zemlje – tko to može ljudima dati i oduzeti! Mirno odgovori: „Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!“ (Pnz 6,13; 10, 20). Đavao, majstor laži od početka, predstavlja se kao gospodar cijeloga svijeta i obećava dati ono što uopće nema, kao što je i prvim ljudima obećao ono što im nije mogao ostvariti: „Bit ćete kao bogovi!“

Isus poučava: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? (Mt 16, 26 ).

Krist se u drugoj kušnji suprostavio lažnim moćnicima svijeta, nuđenju vlasti i moći, ugleda i bogatstva. „Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili ćete jednog mrziti, a drugoga ljubiti; ili ćete uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne može se služiti Bogu i bogatstvu.“ (Mt 6,24).

Isus priznaje samo jednoga Gospodara svijeta. Sotona si može koješta prisvajati, ali Bog svime upravlja i sve drži i Njemu se jedinomu čovjek smije kljanjati, a klanjati se znači pasti u prah i priznati svoje ništavilo i nevrijednost, priznati Božje veličanstvo i svevrijednost. Bez neba zemaljska vlast uvijek ostaje krhka. Samo vlast, koja se podlaže mjerilu i sudu neba, tj Bogu, može postati snaga za dobro. I samo vlast koja je pod Božjim blagoslovom može biti pouzdana. Isus ima ovu vlast kao uskrsli. To znači: ova vlast pretpostavlja križ, Njegovu smrt. „...Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih podvlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I ako hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mk 10, 42-45).

Kristovo je kraljevstvo drugačije i ono se širi poniznošču naviještanja u onima koji pristaju postati Njegovim učenicima, koji se krste u ime Trojstvenog Boga i koji vrše Njegove zapovijedi. (Mt 28, 19s).

„...sveti se Ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji...“

I druga je kušnja odbijena. Đavao je tada na tajanstven način poveo Krista u Jeruzalem, na veliku terasu kule između Kraljevskoga i Salomonova trijema, s koje se vidjelo dvorište pogana i čitav hramski prostor. Odatle se pružao pogled na moapske planine daleko iza Jerihona. I reče Isusu: „Ako si Sin Božji, baci se odavle dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovijediti za tebe da te čuvaju. Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.“ Otkuda Božjem protivniku da se služi Njegovom riječi i citira 91. psalam? Nastupa kao vrstan teolog i pismoznanac, želi protivnika pobijediti njegovim oruđem. I sve misli: Hoće li se u tom ispaćenom biću probuditi želja da pokaže svoju nebesku virtuoznost, da ih zbuni i kao začuđenje pridobije? Ali se, rekao bi naš svijet, kosa namjerila na brus. Isus mirno odgovori riječima iz Ponovljenog zakona: „Isto je tako pisano: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ (Pnz 6,16).

Isus poučava: Đavao nudi Isusu da zadivi mnoštvo i baci se s Hrama. Osvojio bi grad jednim skokom. Daleko brže i bezbolnije od sporog uspona u Jeruzalem i umiranja na križu. No, Isus ne želi doći na svijet među ljude kao meteor, kao nekakvo biće s neba. On je već među ljudima, objavit će im se kao brat, jednostavan i malen, pun ljubavi i mira, a ne uznosite veličine i sjaja. Prije negoli čudo i pobjeda, podleći ovoj kušnji značilo bi kušanje Boga i poraz. To je tek pustolovno izazivanje Boga koje bi Ga htjelo učiniti slugom svojih želja. Ova napast želi potisnuti istinsku vjeru i pravilno pouzdanje u Boga Svemogućega.

Isus govori: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: „Iščupaj se s korijenom i presadi u more! I on bi vas poslušao.“ (Lk 17,6).

Pravednik živi od svoje vjere, kaže nam Gospodin po proroku. To znači ostati vjeran Bogu i onda kad je najteže. To znači duhovnim ušima danas čuti njegov glas kroz riječ koju mi upućuje po Svetome pismu i Crkvi, čuti u njemu ohrabrenje i poticaj, poslušati ga i ne ostati tvrda srca. To znači uvijek ustrajati.

„Tko slijedi Božju volju, zna da u svim strahotama koje mu se događaju ne će izgubiti zadnju zaštitu. Zna da je temelj svijeta ljubav i da čak i onda kada mu nijedan čovjek ne može ili ne želi pomoći, može ići s pouzdanjem u Onoga koji ga ljubi.“ (papa Benedikt XVI)

„...i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.“

Oče naš

Nemoj reći Oče
Ako se svaki dan ne ponašaš kao sin ili kćer.

Nemoj reći Naš
Ako živiš izoliran u svojoj sebičnosti; ako u tvome životu
Nema mjesta za druge ljude i njihove probleme.

Nemoj reći Koji jesi na nebesima
Ako misliš samo na zemaljske stvari.

Nemoj reći Sveti se ime Tvoje
Ako to ime grdiš, psuješ ili uzalud izgovaraš; ako odbiješ
živjeti svetim životom.

Nemoj reći Dođi kraljevstvo Tvoje
Ako nisi spreman dozvoliti Bogu da on bude tvoj jedini kralj.

Nemoj reći Budi volja Tvoja
Ako je ne prihvaćaš i kad je teška.

Nemoj reći Kako na nebu tako i na zemlji
Ako ne težiš za ostvarenjem nauma Božjega.

Nemoj reći Kruh naš svagdašnji daj nam danas
Ako si lijen i škrt podijeliti sa drugima.

Nemoj reći Otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim
Ako nisi u stanju svima oprostiti.

Nemoj reći Ne uvedi nas u napast
Ako imaš namjeru ostati u grijehu ili dalje griješiti.

Nemoj reći Izbavi nas od zla
Ako se ne boriš protiv zla.

Nemoj reći Amen
Ako nisi shvatio molitvu!

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 14. prosinca 2018.

    Glavna misao ovih liturgijskih čitanja je strpljivost čekanja. Na putu smo čekanja. Čekamo Mesiju, Spasitelja. Čekamo ponovni Kristov dolazak. Današnji Izaijin odlomak je oda radosti. Ova nedjelja od starine zove se „Gaudete – Radujte se“, zove na radost zato što je Gospodin blizu. Izaija nam poručuje da temelj radosti nije materijalno blagostanje, nego Božja spasonosna prisutnost. Sveti Pavao piše iz zatvora, ali unatoč tome poziva na radost, vjerničku radost. Vanjski znak te radosti je blagost među ljudima...

    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Jednom se jedan planinar nakon dugog i mukotrpnog uspona popeo na negostoljubiv vrh planine. Ushićeno je pogledao prekrasan prizor oko sebe, podignuo ruke k nebu i uzviknuo: - O Bože, ispuni me svjetlošću...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.