Isusov poziv je osobni odnos. Svojim odazivom ulazimo u posebni odnos s Isusom. Nismo krenuli za idejom, nego za osobom. A od nas On zahtjeva poslušnost i spremnost ostaviti sve.

Samo Bog poznaje put svakog pojedinačno

Samo Bog poznaje put svakog pojedinačno

Postizanje svetosti nije isključivo stvar našeg zacrtanog plana i programa i naš napor da ispunimo zacrtano.

Svaka osoba je jedinstvena za Boga. Zato postizanje svetosti nije po nekoj šabloni važećoj za svakoga. Put savršenstva za svakoga je različit i samo Bogu poznat. On odabire način kako će ga objaviti osobi. Nama je nepoznat plan cijeloga puta, našeg puta prema savršenstvu. Redovito je jako različit od našeg predviđanja i naše zamisli.

Jedna od velikih zapreka na putu savršenstva je htjeti pod svaku cijenu slijediti svoju zamisao pobožnog života i postizanje savršenstva, koju smo utuvili sebi kao volju Božju.

Ono što Bog želi uvijek je različito, zbunjujuće, ali na kraju krajeva je nešto prekrasno ,jer samo Bog može učiniti magistralna djela, originalna i neponovljiva, dok čovjek samo kopira viđeno.

Povezujući ovo sa putem ka svetosti, čovjek se ne smije ograničavati na ispunjavanje općih pravila kao što su 10 Božjih zapovijedi, što vrijedi za cijeli svijet.

Potrebno je shvatiti što je to specijalno što Bog traži od nas, to nešto osobno. Ono što ne traži ni od jednog od 7 milijardi ljudi niti je tražio od nekoga u prošlosti niti će tražiti u budućnosti.

Kako uočiti to specijalno što Bog traži od mene? Na različite načine: preko događanja u životu, preko savjeta duhovnog vođe, i preko drugih posrednika …
Između njih ima jedno posredništvo koje je od temeljne važnosti i zaslužuje posebno razjašnjenje: radi se o milosnim Božjim nadahnućima. Drugim riječima, radi se o „unutarnjem traženju“, o nadahnućima Duha Svetoga u dubini srca, gdje Bog očituje to što od nas traži. Ako na vrijeme pristupimo tome On nas preplavi potrebnom snagom da to traženo učinimo.

Poslije ćemo doći do toga na koji način utvrditi što od nas Bog hoće i kako ostvariti njegov plan.

Ako smo dobro razumjeli, za postati svetima trebamo se usmjeriti na Volju Božju za mene i vršiti je onako kako od nas Biblija traži, to je obveza svih kršćana (10 zapovijedi i dvije zapovijedi ljubavi). To opće nije dovoljno, potrebno je ići puno dalje. Znati što je to što hoće specijalno samo od mene? To je prostor gdje se pojavljuju nadahnuća od Duha Svetoga.

Ako želimo ići putem savršenosti puno je zapovijedi i kreposti koje trebamo vježbati. Njih je nemoguće istovremeno sve prakticirati. Zato je važno u određenom trenutku života raspoznati koju krepost treba posebno vježbati. Izbor nije po našim kriterijima već po tome što Bog od nas traži u tom razdoblju. To što nas Duh Sveti nadahnjuje ima neizmjerno veću korisnost.

Često se borimo na krivi način, recimo da puno puta trošimo snagu na ispravljanje svojega karaktera, temperamenta, a Bog traži da se prihvatimo kakvi jesmo u poniznosti i strpljivosti.

Milosna nadahnuća daju nam orijentaciju i usmjeruju našu volju i snagu na nama prihvatljiv način, na ono što nam omogućuje rast i razvoj prema punini sreće.

Bog nas poziva na savršenstvo ali On nije „perfekcionist“, niti se savršenstvo postiže izvanjskom identifikacijom sa željenim idealom, koliko sa unutarnjom vjernošću određenim nadahnućima.

Postoji jedan drugi praktični razlog zašto trebamo biti istančanog unutarnjeg „sluha“. Milosnim nadahnućem često ne osjećamo snagu da izvršavamo u potpunosti sve zapovjedi i savjete koje nam Bog daje u Bibliji.

Svaki put kada smo vjerno odgovorimo unutarnjem nadahnuću, to povećava našu volju i snagu za više i bolje prihvaćanje i vršenje drugih zapovijedi koje su nam se činile preteške. U tom kontekstu možemo shvatiti Isusovu usporedbu o talentima : „dobro slugo dobri i vjerni, bio si vjeran u malom, zato ću te nad velikim postaviti. Uđi u veselje gospodara svoga. „ Mt 25, 23.

Iz ovoga možemo izvući jednu duhovnu zakonitost: ako smo vjerni u malim stvarima koje su nam na dohvatu, „zaslužit“ ćemo milost i moći ćemo biti vjerni u velikim i važnim stvarima, što nam je trenutno nemoguće.

Bog daje ono na što nas potiče i pita. Kada nas potiče da učinimo nešto, u isto vrijeme nam daje snage da to uradimo, premda u prvom momentu nam se čini da to nadmašuje našu snagu. Svako božansko nadahnuće u istovremeno je svijetlo koje nas prosvjetljuje da znamo što trebamo činiti i snaga da to učinimo. Svijetlo koje prosvjetljuje pamet i snaga koja potiče i snaži volju.

Izvor: Jacques Philippe, U školi Duha Svetoga

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 22. veljače 2019.

    SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU

    Isus ni u jednom trenutku svoga naučavanja ne niječe zlo, bolest, nepravdu, mržnju, patnju, poniženje u ovome svijetu. Ta i sam je sve to iskusio na vlastitoj koži. No upravo zbog toga i njegov program ima istinsku težinu. On je svjestan da se taj svijet i mentalitet ne može mijenjati ako se ne promjeni čovjeka a ta promjena je upravo u tome da čovjek počinje postupati suprotno od ljudske logike.

    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Jednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • CHIPOLE, TANZANIJA

    Prvi susret sa surovom stvarnošću djece Afrike, dogodio se u tanzanijskom sirotištu Chipole prije 7 godina. Nezaboravne sudbine djece siročadi, dvije godine poslije opet me vode u Chipole. Od toga je prošlo već pet godina i evo me opet. Osam sati vožnje cestom punom rupa i još sat i pol narančastom, grbavom, prašnjavom cestom, zaogrnutom oblacima prašine...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.