Kada se Božja ljubav zapali u našem srcu, onda život postaje jedan novi svijet ljubavi u kojem se njegova radost prelijeva.

10 načina kako probuditi naš odnos s Bogom

10 načina kako probuditi naš odnos s Bogom

Mnogi ljudi često smatraju, ne znajući, da će Bog učiniti nešto dramatično u njihovu životu; nešto grandiozno što će dokazati da se radi upravo o Njemu. Ali Bog ne djeluje na ovaj način...

Već dugi niz godina susrećem se s mnogim dobrim ljudima koji žele imati prisniji odnos s Bogom. Začuđen sam njihovom percepcijom „Božje tišine“. Oni često smatraju, ne znajući, da će Bog učiniti nešto dramatično u njihovu životu; nešto grandiozno što će dokazati da se radi upravo o Njemu. Bog ne djeluje na ovaj način. On ne nastupa teatralno.

Bog želi da ga volimo, pa čak i u nekom smislu da mu se „udvaramo“ – što znači da mi u toj našoj vezi ne možemo biti pasivni promatrači, već partneri. Moramo pratiti Boga onako kako bismo pratili osobu u koju smo zaljubljeni.

Evo nekoliko koraka koji nam mogu pomoći da budemo bliže Bogu.

1. Počni slušati

Vjera nije program od 12 koraka. Ona nije matematički problem koji se može „riješiti“. Vjera je ljubavni odnos. Najvažnija stvar koju možemo napraviti, kao i u odnosu s vlastitom suprugom, jest biti prisutni i slušati. Ovo od nas zahtijeva ulaganje u vremenu i pažnji. Ako smo sa suprugom nestrpljivi i pretvaramo se da je slušamo, zašto mislite da bi to isto djelovalo i kod Boga?

2. Nauči šutjeti

Ne možemo ništa čuti u svijetu punom buke i igračaka koje nam odvlače pažnju. C.S. Lewis je često znao reći da je buka glazba iz pakla. Naše igračke – sve stvari koje nam odvlače pažnju – drže nas odvojenima od fokusiranja na važna životna pitanja: Zašto smo ovdje? Koji je smisao mog života? Postoji li Bog, ako da, tko je on i što traži od mene?

3. Traži poniznost

Poniznost je u duhovnom smislu ono što je u materijalnom smislu siromaštvo – veliki pročišćivač. Poniznost je početak duševnog mira. Ne možemo stvarno vidjeti – još manje voljeti – nekoga ili nešto ako se sami sebi nalazimo na putu. Kada na kraju stvarno počnemo vjerovati u vlastitu grešnost i nevažnost, mnoge nam druge stvari postanu moguće: pokajanje, milost, strpljivost, oprost i drugo. Ove vrline su kamen temeljac jedne velike kršćanske kreposti – pravednosti. U mreži ljutnje, optužbi i povrijeđenog ponosa nije moguće pronaći pravednost.

4. Radi na iskrenosti

Potpuno iskren može biti jedino ponizan čovjek. Razlog je jednostavan. Najbolniji i najvažniji moment u iskrenosti jest priznati sebi i drugima istinu o vlastitim motivima i djelima. Razlog zašto nas iskrenost kao vrlina tako jako privlači jest taj što je rijetko nalazimo.

Moderni život često je utemeljen na poluistinama i lažima o tome tko smo i što zaslužujemo. Mnoge laži često imaju dobre namjere i nisu toliko štetne – ali one su i dalje laži. Sveto pismo hvali iskrene žene i muškarce jer su oni poput svježeg zraka u sobi punoj dima. Iskrenost dopušta umu da slobodno diše i razmišlja.

5. Traži svetost

Biti svet ne znači biti drag ili dobar, iako su sveti ljudi uvijek dobri i često – iako ne uvijek – dragi. Svetost znači biti „drugačiji“ – ono na što Sveto pismo misli kada nam govori da „budemo u svijetu, ali ne od svijeta“. Ovo se ne događa odjednom. Moramo izabrati i tražiti svetost.

Božji putovi nisu uvijek naši putovi. Svetost je trajna navika u nastojanju da se naše misli i djela poklope s Božjim putovima. Ne postoji univerzalni model svetosti, isto kao što se pobožnost ne može svesti samo na jednu vrstu molitve i molitvenog stava. Važno je voljeti svijet jer ga Bog voli i jer je poslao svoga Sina kako bi ga otkupio. Ne smijemo ostati zarobljeni u navikama i vrijednostima svijeta koje često nisu u skladu s onim Božjim.

6. Moli

Molitva je više od svakodnevna obavještavanja Boga o tome što trebamo i što ćemo napraviti. Iskrena molitva je bliža činu slušanja te je povezana s poslušnošću. Bog želi čuti što trebamo i volimo, čega se bojimo, jer je to dio naše svakodnevice, a on nas voli. Ali ako samo mi pričamo – ne možemo slušati. Primijetite da ne možemo moliti bez poniznosti. Zašto? Zato što molitva zahtijeva da pred Bogom budemo bez maski kako bismo mu mogli predati sve što proživljavamo i što imamo na srcu. Ponos nas koči u tom nastojanju.

7. Čitaj

Sveto pismo je živa Riječ. Kada čitamo Božju Riječ, susrećemo Boga osobno. J.R.R. Tolkien, C.S. Lewis, Georges Bernanos i mnogi drugi bili su inteligentni i veliki pisci čiji su um i duša bili kršćanski usmjereni, i nadahnjivali su pritom njihovu maštu za pisanje. Čitanje pridonosi i drugoj, jednostavnijoj svrsi: štiti naš um od buke koja nas ometa u plodonosnoj kontemplaciji. Ne možemo čitati „Pisma starijeg đavla mlađem“ i istovremeno gledati televiziju… Što je zapravo dobra stvar. Onako usput, ako nemate nekakvih planova u 2014. godini, pozivam vas da pročitate Tolkienovu kratku priču „Sitinićev list“ (eng. Leaf by Niggle). Za to vam treba manje od sat vremena, a ovo ćete djelo zapamtiti za cijeli život. Isto tako predlažem C.S. Lewisa i njegovu znanstveno-fantastičnu trilogiju: Out of the Silent Planet, Perelandra i That Hideous. Nakon čitanja ovih djela nećete više na svijet gledati istim očima.

8. Vjeruj i djeluj

Nitko ne može „zaraditi“ vjeru. Ona je Božji besplatan dar. Mi moramo biti voljni i spremni primiti je. Da bismo bili pripremljeni, potrebna je disciplina. Ako iskreno tražimo istinu, ako težimo za stvarima koje su veće od onoga što ovaj život može pružiti, ako otvorimo naše srce Gospodinu – onda ćemo jednoga dana iskreno vjerovati. Ta vjera će biti jednostavna poput odluke da pružimo još veću i dublju ljubav prema nekome do koga nam je stalo.

Osjećaji su krhki i često nas zavedu. Oni nisu temelj naše vjere. Mi moramo biti zahvalni za osjećaje koji su Božji dar, ali isto tako moramo ih prosuđivati kroz svjetlo razuma. Zaljubljivanje je samo predokus ljubavi. Prava ljubav je ljepša i zahtjevnija nego početna zaljubljenost.

Gledajući tako na stvari, obraćenje u stilu „puta prema Damasku“ većini ljudi se ne dogodi, čak ni sveti Pavao nije ostao dugo na putu. Zašto? Jer kada se Krist otkrio Pavlu, odmah mu je dao zadatak koji mora obaviti. Bolje upoznajemo i volimo Isusa Krista nasljedujući ono što nam on govori.

Realno gledajući, osjećaji koji traju prate djela koja imaju značaja. Što smo više iskreni u nasljedovanju Isusa Krista, to smo mu bliži. Zato su učenici u Emausu prepoznali Isusa u „lomljenju kruha“. Samo djelovanje u vjeri i po vjeri čini našu vjeru stvarnijom.

9. Nitko ne dolazi u nebo sam

Svi trebamo prijateljstvo i zajedništvo. Jedan moj prijatelj koji je u braku više od 40 godina voli reći da je ključ dobra braka prijateljstvo. Svaki je uspješan brak na kraju utemeljen na: iskrenosti, intimnosti, vjernosti, obostranoj žrtvi, nadi i zajedničkoj vjeri.

Svaki je uspješan brak oblik zajednice. Čak je Isus trebao dvije stvari: prijateljstvo i zajedništvo. Apostoli nisu bili samo Isusovi sljedbenici; oni su bili njegova braća i prijatelji, ljudi koji su ga na intiman način poznavali i podržavali. Svi mi kršćani trebamo te iste dvije stvari. Nije važno jesmo li laici, osobe posvećena života, đakoni ili svećenici, samci ili oženjeni. Prijatelji su bitni. Zajedništvo je ključno. Naši prijatelji govore o nama i oblikuju nas. Dobri nas prijatelji podržavaju. Loši prijatelji nas pokušavaju potkopati. Prijatelji imaju važnu ulogu u tome hoćemo li uspjeti u kršćanskom životu.

10. Sakramenti

Deseto i zadnje, ne postoji ništa snažnije od sakramenta ispovijedi i euharistije koji nas dovode do Boga za kojim tragamo. Bog nam je dostupan svaki tjedan u ispovijedi i svaki dan u žrtvi na oltaru. Teško je govoriti o „Božjoj tišini“ kada nam se crkve nalaze u tišini koja nastaje zbog ravnodušnosti i odsutnosti. Mi smo ti koji imamo hladno srce – ne Bog.

Njega nitko ne može nadmašiti u njegovoj velikodušnosti. On nas tiho čeka u tabernakulu, voli nas i žudi da zauzvrat bude voljen širom svijeta.

Ako smo mu spremni dati svoju ljubav, ovih 10 koraka će nas dovesti k njemu.

Nadbiskup Charles J. Chaput | catholiceducation.org

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 14. studenog 2018.

    Kada pročitamo riječi ovog nedjeljnog evanđelja moramo priznati da nas pomalo hvata strah i zabrinutost nad onim što će sutra biti. Pomračenje sunca i mjeseca, padanje zvijezda s neba i veliki potresi ne ulijevaju baš neko povjerenja i sigurnost u bolju budućnost. No u čemu se razlikuju ove apokaliptične prirodne katastrofe od onih katastrofa s kojima se susrećemo svaki dan dok nijemo prolazimo pored njih ili ih možda čak i ne primjećujemo? Siromaštvo, glad, bolest, rat predstavljaju...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.