Ljudska ljubav tek je blijeda slika one neizmjerne ljubavi kojom Bog ljubi ljude. Ali je ljudska ljubav dovoljna da utješi nemirna i nasmije tužna čovjeka. Mi se ovdje trudimo da tu ljubav pokažemo svaki put kad zastanemo da pozdravimo djecu u selu, kad idemo u posjet dječaku Danieliju koji boluje od side ili kad hranimo bolesnu staricu koja živi sama. Ljudi to jako dobro razumiju, naročito djeca, tako da veoma lako komuniciramo s njima putem jezika ljubavi.

Moj rad u misiji se zasniva na radu u bolnici, odnosno u laboratoriju i predavanju engleskog jezika na dopunskoj nastavi. Bolnica u kojoj volontiram  nalazi se pri misiji hrvatskog misionara don Ante Batarela, stoga je dosta dobro opremljena u usporedbi s većinom bolnica na ovom području. Moj rad u laboratoriju podrazumijeva vađenje krvi pacijentima i pomaganje laborantima u obavljanju različitih testova.. Ovdje se ljudi najčešće dolaze testirati na malariju i HIV, no česte su i razne crijevne viroze zbog nekvalitetne prehrane i zagađene vode koju ljudi svakodnevno koriste. Jedan od problema prisutnih u bolnici, pa i u svim drugim javnim ustanovama, jest nedostatak tehnologije, tako da se gotovo sve radi ručno.

Nakon bolnice i kratkog predaha odlazimo u školu na podučavanje engleskog jezika. Stupanj znanja engleskog jezika ovdje je jako loš, bez obzira što se uči već od prvog razreda. Ali ni naše znanje svahilija nije još dovoljno dobro, tako da je prenošenje znanja uzajamno – djeca nas uče njihov jezik i ujedno sami uče engleski. Međutim rad s djecom je uvijek zanimljiv, pa i u ovako otežanim uvjetima. Uvijek su veseli, spremni na šalu ali i da slušaju kad se to od njih traži. Bude i do stotinu učenika u jednom razredu. Sjede po nekoliko njih u jednoj klupi, a preostali ili stoje naslonjeni na zid ili sjede po podu. Ako netko ima sreće, uspije ponešto i zapisati na satu. Ostali štede bilježnice za redovnu nastavu jer su one ovdje pravo bogatstvo i rijetki mogu sebi priuštiti više bilježnica od broja predmeta koje imaju u školi.

Bez obzira na siromaštvo u koje smo «ušetali» iz naših udobnih domova i na udaljenost koja nas dijeli od obitelji, svaki trenutak proveden ovdje u misiji je beskrajno vrijedan jer smo tu da služimo ljudima u ime Isusa Krista.

Biljana