Svaki sam dan sve bliže kući čija su vrata uvije otvorena, gdje je Isus već otišao da bi nama pripravio mjesto među svetima.

Zbogom Afriko

Zbogom Afriko

Došao je i taj dan. Dan posljednjih pozdrava, zagrljaja i riječi zahvale za sve što je bilo u proteklih godinu dana. Nije bilo ni najmanje lako ostaviti dio sebe na najdivnijem kontinentu na svijetu. U proteklih godinu dana u Tanzaniji, dogodilo se puno toga.

Prvo smo se navikavali na ljude i okolinu nekoliko mjeseci. Zatim je uslijedio i posao u bolnici, gdje sam upoznala puno djece zaražene HIV virusom. Gledala sam njihove patnje i suočavala se sa smrću većine njih. Također smo obilazili sirotišta Matagoro i Chipole i vidjeli što znači biti zaboravljen od svijeta i boriti se svim silama za egzistenciju dostojnu čovjeka.

Nakon toga je uslijedio najljepši period moga boravka u Africi, a to je podučavanje djece pod krošnjom drveta. Gledala sam ih kako veselo uče svoja prva slova i brojeve, kako se svađaju, mire i kako jedni drugima pomažu. Zatim je došlo vrijeme da krenu u  školu uz potporu dobrih kumova. Zahvaljujući toj djeci upoznala sam puno sirotinje, staraca i djece. Nosili smo im hranu, posebno za Uskrs i Božić a djecu smo upisivali u škole.

Bila je to prilično uzbudljiva godina dana na misiji Ujewa. Zajedno smo se smijali, plakali, tješili i bili tješeni, učili i prolili mnogo kapi znoja pod afričkim suncem.

Zbogom Afriko

Nisam ni slutila što me čeka kada napustim svu tu djecu i samu misiju. Mislila sam malo ću tugovati ali ću u krajnjem slučaju biti sretna što se vraćam kući svojim najdražim. I evo stigla sam kući ali sam smetnula s uma da sam u nekoj drugoj kući ostavila svoje druge najdraže. Nisam ni znala da ću se ovako osjećati kada sam posljednji put grlila dječicu i stiskala ruke starih baka.

Sada osjećam da mi je tijelo ovdje a da je duša ostala s dječicom. U mislima ih i dalje pratim u školu, kupujem im hranu kada su gladni, previjam rane i navijam kada postignu gol na terenu. Ostavila bih najradije sve i ponovo se vratila k njima da ih samo još jednom vidim i zagrlim.

Možda će jednoga dana svi živjeti sretno i sjećati se kako ih je jedna bjelkinja jako voljela. I kako smo se pozdravili posljednji dan na misiji tako ih pozdravljam i sada: „Volim vas i vidimo se u nebu“.

Biljana

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 19. kolovoza 2018.

    Evanđelje ponovo označava Krista kao Kruh života. Krist želi u našim srcima probuditi želju za njim samim, kao hranom koja nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Kroz euharistiju, u svakoj pričesti daruje nam se. Dolazi nam kao onaj koji na najistinitiji način biva prisutan u čovjeku. Suživljava se s nama, ponire u nas, postaje dio nas, a mi dio njega. Isus govori i o trećoj božanskoj Osobi: ... „Duhu koji oživljuje“ (Iv 6,63). Blagovanjem euharistije, ostvarujemo prisan odnos...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • A u pročitanom evanđeoskom ulomku nije bilo ni jedne Isusove riječi. Pa Isus je u tom ulomku bio spomenut tek pri kraju, riječima »… i jave Isusu.«...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Tiha je srpanjska noć u misiji Ujewa u samom srcu Tanzanije. Sjedimo pod zvjezdanim afričkim nebom i igramo '“Čovječe ne ljuti se“. Naši afrički prijatelji, dva simpatična srednjoškolca, udubila su se u igru...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.