Kada se Božja ljubav zapali u našem srcu, onda život postaje jedan novi svijet ljubavi u kojem se njegova radost prelijeva.

Zbogom Afriko

Zbogom Afriko

Došao je i taj dan. Dan posljednjih pozdrava, zagrljaja i riječi zahvale za sve što je bilo u proteklih godinu dana. Nije bilo ni najmanje lako ostaviti dio sebe na najdivnijem kontinentu na svijetu. U proteklih godinu dana u Tanzaniji, dogodilo se puno toga.

Prvo smo se navikavali na ljude i okolinu nekoliko mjeseci. Zatim je uslijedio i posao u bolnici, gdje sam upoznala puno djece zaražene HIV virusom. Gledala sam njihove patnje i suočavala se sa smrću većine njih. Također smo obilazili sirotišta Matagoro i Chipole i vidjeli što znači biti zaboravljen od svijeta i boriti se svim silama za egzistenciju dostojnu čovjeka.

Nakon toga je uslijedio najljepši period moga boravka u Africi, a to je podučavanje djece pod krošnjom drveta. Gledala sam ih kako veselo uče svoja prva slova i brojeve, kako se svađaju, mire i kako jedni drugima pomažu. Zatim je došlo vrijeme da krenu u  školu uz potporu dobrih kumova. Zahvaljujući toj djeci upoznala sam puno sirotinje, staraca i djece. Nosili smo im hranu, posebno za Uskrs i Božić a djecu smo upisivali u škole.

Bila je to prilično uzbudljiva godina dana na misiji Ujewa. Zajedno smo se smijali, plakali, tješili i bili tješeni, učili i prolili mnogo kapi znoja pod afričkim suncem.

Zbogom Afriko

Nisam ni slutila što me čeka kada napustim svu tu djecu i samu misiju. Mislila sam malo ću tugovati ali ću u krajnjem slučaju biti sretna što se vraćam kući svojim najdražim. I evo stigla sam kući ali sam smetnula s uma da sam u nekoj drugoj kući ostavila svoje druge najdraže. Nisam ni znala da ću se ovako osjećati kada sam posljednji put grlila dječicu i stiskala ruke starih baka.

Sada osjećam da mi je tijelo ovdje a da je duša ostala s dječicom. U mislima ih i dalje pratim u školu, kupujem im hranu kada su gladni, previjam rane i navijam kada postignu gol na terenu. Ostavila bih najradije sve i ponovo se vratila k njima da ih samo još jednom vidim i zagrlim.

Možda će jednoga dana svi živjeti sretno i sjećati se kako ih je jedna bjelkinja jako voljela. I kako smo se pozdravili posljednji dan na misiji tako ih pozdravljam i sada: „Volim vas i vidimo se u nebu“.

Biljana

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 14. studenog 2018.

    Kada pročitamo riječi ovog nedjeljnog evanđelja moramo priznati da nas pomalo hvata strah i zabrinutost nad onim što će sutra biti. Pomračenje sunca i mjeseca, padanje zvijezda s neba i veliki potresi ne ulijevaju baš neko povjerenja i sigurnost u bolju budućnost. No u čemu se razlikuju ove apokaliptične prirodne katastrofe od onih katastrofa s kojima se susrećemo svaki dan dok nijemo prolazimo pored njih ili ih možda čak i ne primjećujemo? Siromaštvo, glad, bolest, rat predstavljaju...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.