Čovjek ne zna u čemu se sastoji njegova osobna svetost. To mu se otkriva korak po korak, u hodu i često je potpuno različito od onoga što je zamišljao.

Zbogom Afriko

Zbogom Afriko

Došao je i taj dan. Dan posljednjih pozdrava, zagrljaja i riječi zahvale za sve što je bilo u proteklih godinu dana. Nije bilo ni najmanje lako ostaviti dio sebe na najdivnijem kontinentu na svijetu. U proteklih godinu dana u Tanzaniji, dogodilo se puno toga.

Prvo smo se navikavali na ljude i okolinu nekoliko mjeseci. Zatim je uslijedio i posao u bolnici, gdje sam upoznala puno djece zaražene HIV virusom. Gledala sam njihove patnje i suočavala se sa smrću većine njih. Također smo obilazili sirotišta Matagoro i Chipole i vidjeli što znači biti zaboravljen od svijeta i boriti se svim silama za egzistenciju dostojnu čovjeka.

Nakon toga je uslijedio najljepši period moga boravka u Africi, a to je podučavanje djece pod krošnjom drveta. Gledala sam ih kako veselo uče svoja prva slova i brojeve, kako se svađaju, mire i kako jedni drugima pomažu. Zatim je došlo vrijeme da krenu u  školu uz potporu dobrih kumova. Zahvaljujući toj djeci upoznala sam puno sirotinje, staraca i djece. Nosili smo im hranu, posebno za Uskrs i Božić a djecu smo upisivali u škole.

Bila je to prilično uzbudljiva godina dana na misiji Ujewa. Zajedno smo se smijali, plakali, tješili i bili tješeni, učili i prolili mnogo kapi znoja pod afričkim suncem.

Zbogom Afriko

Nisam ni slutila što me čeka kada napustim svu tu djecu i samu misiju. Mislila sam malo ću tugovati ali ću u krajnjem slučaju biti sretna što se vraćam kući svojim najdražim. I evo stigla sam kući ali sam smetnula s uma da sam u nekoj drugoj kući ostavila svoje druge najdraže. Nisam ni znala da ću se ovako osjećati kada sam posljednji put grlila dječicu i stiskala ruke starih baka.

Sada osjećam da mi je tijelo ovdje a da je duša ostala s dječicom. U mislima ih i dalje pratim u školu, kupujem im hranu kada su gladni, previjam rane i navijam kada postignu gol na terenu. Ostavila bih najradije sve i ponovo se vratila k njima da ih samo još jednom vidim i zagrlim.

Možda će jednoga dana svi živjeti sretno i sjećati se kako ih je jedna bjelkinja jako voljela. I kako smo se pozdravili posljednji dan na misiji tako ih pozdravljam i sada: „Volim vas i vidimo se u nebu“.

Biljana

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 24. svibnja 2018.

    Današnjom nedjeljom slavimo veliki blagdan kršćanstva: Presveto Trojstvo. JEDAN BOG U TRIMA OSOBAMA. Ljudski um teško to može dokućiti. Zaustavimo se pred onim što Bog govori o sebi i o nama. O Bogu Ocu, o Sinu Isusu Kristu, o Duhu Svetomu, o nama ljudima – Sinovima Božjim, govori nam Isus – vjerujemo na riječ njegovu. Danas slavimo otajstvo ljubavi, a to otajstvo je istina koja nas nadilazi i obasjava poput sunca koje zasljepljuje i ne možemo ga vidjeti. Otajstvo je nešto što...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Zdenac Svjedočanstva

    Zdenac je imao predstavljanje u lijepoj Slavoniji, u župi Blažene Djevice Marije u Novoj Kapeli i u njenoj filijali u Srednjim Lipovcima. Gostoljubivost i otvorenost župnika, kapelana i svih župljana bila je iznimna. Ljudima je bilo drago čuti o tome što Zdenac radi u Hrvatskoj i u dalekim i siromašnim zemljama te su svojim prilozima spremno izrazili želju da potpomognu naš rad.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.