×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 168

Svaki sam dan sve bliže kući čija su vrata uvije otvorena, gdje je Isus već otišao da bi nama pripravio mjesto među svetima.

Sve za veću slavu Božju, sve za život u punini po mjeri čovjeka

Zdenac u Venezueli

„Pošaljite nas gdje nitko ne želi ići!”

... i puno bismo i dugo putovale i hodale svaki dan dok ne bismo došle do cilja, a klima je topla i vlažna. I ja bih išla naprijed a za mnom misionarka Ana i djevica Marija i Isus i mnogi sveci koje je zazivala u svojim molitvama.

Koliko nas trenutačno ima na putu? – pitala bih je s vremena na vrijeme.

Taj se hod događao u Venezueli, na otoku Margariti, tom otoku snova za svakog Venezuelanca, koji želi živjeti u što sigurnijem od svih nesigurnih mjesta u ovoj suncem obasjanoj zemlji.

Zdenac u Venezueli

A da bi put bio sigurniji, naše je duhovno misijsko vozilo kao i uvijek išlo na tri tračnice. Prva tračnica je ta koja nas čvrsto drži povezane s Duhom Svetim kojeg smo molili da nas upućuje i vodi u djelovanju i radu. Druga tračnica vodi do srca ljudi u kojima se izgrađuje Kraljevstvo Božje. I treća tračnica – ljubav: ljubiti Božjim srcem koje spašava od ovozemaljske bijede i vječnog pakla.

Dan smo počinjale osobnom, pa zajedničkom molitvom. Potom je slijedio doručak. Nahranjenih duša i tijela krenule bismo u dugi radni dan: odlasci na teren u naselja, škole, institucije, obitelji, na sastanke, obilazak staraca... I uza sve to pripreme, kupnje… Umornih tijela i sretne radi Božje blizine vraćale bismo se kući. Zahvalivši se na sv. Misi u 18 sati, otišle bismo na počinak.

Zdenac u Venezueli

Bile su nam potrebne brojne dozvole za ulazak i djelovanje u pojedinim dijelovima gradova, naseljima, crkvama, Dozvole za djelovanje od crkvenih i državnih tijela dobivale smo bez poteškoće i u Venezueli i kasnije u Kubi, no morale smo svaki put same odrediti rok, recimo četvrtak – pa bi onda dobili dozvolu idući utorak ili iduću srijedu.

„Gdje želite ići“ – pitali bi nas. „Tamo gdje drugi ne žele“ bio je naš odgovor. I poslali su nas. Poslali su nas u opasne četvrti; Salinas, san Pedro Luis y las Brisas.

s. Ljilja Lončar

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 19. kolovoza 2018.

    Evanđelje ponovo označava Krista kao Kruh života. Krist želi u našim srcima probuditi želju za njim samim, kao hranom koja nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Kroz euharistiju, u svakoj pričesti daruje nam se. Dolazi nam kao onaj koji na najistinitiji način biva prisutan u čovjeku. Suživljava se s nama, ponire u nas, postaje dio nas, a mi dio njega. Isus govori i o trećoj božanskoj Osobi: ... „Duhu koji oživljuje“ (Iv 6,63). Blagovanjem euharistije, ostvarujemo prisan odnos...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Živio jednom neki bogat čovjek. Bio je široke ruke i rado je pomagao drugima. Do njega je imao kućicu siromah koji se u životu nije nagledao obilja, nego što je imao, raspoređivao bi tako da što bolje poveže kraj...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Kuba

    Napokon stižemo u našu “bazu” u Havani, mjesto koje se zove Marianau, u kuću naše volonterke kod koje smo smješteni. Krećemo odmah s raspakiravanjem. Sobe imaju prozore, ali ne i zatvore na njima, nego zavjese...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.