×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 168

Bog može okrenuti na dobro, gdje smo sami nešto "pokvarili".

Pošaljite nas gdje nitko ne želi ići

Pošaljite nas gdje nitko ne želi ići

„Gdje želite ići“ – pitali bi nas. „Tamo gdje drugi ne žele.“ bio je naš odgovor. I poslali su nas. Poslali su nas u opasne četvrti; Salinas, san Pedro Luis y las Brisas.

A te „opasne“ četvrti, one su naš cilj i svrha. Ići s Bogom po gradovima, kvartovima, dvorištima, kućicama i ulicama, gdje vlada duhovna, moralna i materijalna bijeda, tamo gdje nitko ne želi ići.

Upravo tu, moleći i blagoslivljajući, uspjeli smo naći našu djecu koje smo upućivali na solidarnost. Da ublaže grubost koju im sam život nanosi.

Pošaljite nas gdje nitko ne želi ići

Od razgovora do molitve, od užine do družine. Crtali su pod drvetom svoje male ruke na komadu papira i bojali bojicama. A bojica nije bilo puno. Morali su se dogovarati, razmjenjivati, čekati, biti jedni prema drugima uviđavni... nije to tako jednostavno, lakše je jačem udariti, oteti, biti glavni.

No malo po malo, kao da su anđeli čuvari pomagali i oni su počeli pomagati jedni drugima, uz pohvalu uz razgovor, bilo je i smjeha i osmjeha, novootkrivene blagosti, strpljivosti. Pomalo se ušuljala radost. A užine nikad dovoljno, uvijek bi se moglo još!!!

Tražile smo i pronalazile volontere. Organizirali suradnju Zdenca i biskupijskog misijskog pastorala djece. Jedan o ciljeva je i uključenje djece misionara u posjet obiteljima.

Krug
Krug

Žene su često te koje se brinu o djeci, o hrani i preživljavanju. Jer majka se zna, a otac, pa i ne uvijek i tko zna gdje je. Sa ženama, majkama, s njima smo počele. Posvetile kuću, izmolile molitvu. A onda dalje.

Njihove kuće još uvijek čuva Djevica Marija. Njeni su kipići svuda, iako ne znaju puno o njoj, njoj se u nevolji mole. A ostalo, stihija, često i nasilje i puko preživljavanje.

U jednoj ulici, u kutu između zida i naprijed izvučene kuće, u kućicama s vratima od prešane rešetke – su koze. A naprijed, na zidiću nižem od stolca, koji prati visoki zid sjede mlađe i starije osobe i djeca. U prostoru između zida i zidića spavaju, tu žive, tu se rađaju i umiru. Glavna je majka – baka - prabaka. Nju se sluša, ona određuje. Kraj njih ljudi prolaze, ako moraju, okrećući glavu i nastoje ih ne primjećivati.

Kuća bez krova
Kuća bez krova

Tu smo došli s Isusovom ljubavlju u srcu i molitvom na usnama. Primjetile smo ih, nismo okrenule glavu, razgovarale smo s njima. Nije išlo lako. Podijelile smo im hranu. Poškropile smo posvećenom vodom njih i njihovo obitavalište, zajedno smo molili. Osjetio se poseban mir. Imamo plan i prijedlog; nakon Nove godine okupit njihovu djecu i majke i započeti raditi prema njihovim potrebama.

Da, žene rado prihvaćaju solidarnost. One osjećaju što to znači. Njihova srca osjećaju Uskrslog Isusa.

Miroslav i Tonino
Miroslav i Tonino

I starci su bijedni, jadni i često napušteni. Treba i njima pomoći. I upravo ovi mladi, ovi novi naraštaji tu imaju prigodu saznati što to znači pomagati nekome tko je star i više nije ni od kakve koristi.

Od velike pomoći bio je naš volonter – misionar, stalno nastanjen na Margariti, građevinski inženjer, Miroslav Vučina, koji je predsjednik Zdenca. Njega poštuju i vole. On nam je otvarao vrata, upućivao nas, vodio nas u posjetu starima i nemoćnima i onima o kojima se i sam brine.

Na tri mjesta započeo je rad sa djecom. Pomaganje u domaćim zadaćama i programu Solidarnosti. Pridružila nam se vrsna, tek umirovljena Nieves koja će program nastaviti voditi dalje. Okuplja oko sebe vrijedne osobe. S Njima smo osnovali Zdenac, educirali ih u provedbi duhovnog i volontersko programa i povjerili im dalji rad i razvoj započetog.

Nieves
Nieves

I dok se u tri „opasne“ periferne četvrti – naselja, i u jednoj školi, moli i radi na razvijanju solidarnosti i upoznavanju Isusove ljubavi, moramo sagledavati kako i dalje nastaviti utaživati ovu žeđ.

U 2016. željeli bismo udvostručiti naše djelatnosti. Pripremamo nove priručnike odgoja u odgovornosti, dobrom ponašanju, velikodušnosti i kreativnosti za djecu, roditelje i volontere. Potrebni su materijali za evangelizaciju.

Potrebno je i obrazovati volontere, zaposliti stručne suradnike. Zaposlenima treba dati plaću, prijevoz i nagraditi volontere.

I misionari iz Hrvatske do tamo trebaju moći doći, tamo živjeti i raditi, razvijati djelovanje.

Za sve je to potrebna materijalna potpora ponajviše u novcu, i duhovna potpora u molitvi!

A sve to nastaje iz dobre promjene svakog od nas. Jer ako se mijenjaš na bolje:

  • Radost će se nastaniti u tvoje misli
  • Žuborit će u tvome srcu
  • Izvirat na tvoja usta
  • Bljeskati u tvojim očima
  • Sjati kroz tvoje lice
  • Tvoja sreća će stalno rasti
  • Bit ćeš na radost i veselje tamo gdje jesi i njima koji rastu iz tvoje promjene.

Valovi dobrih ljudi: misionari, volonteri, suradnici i kumovi mijenjaju živote i svijet!

s. Ljilja Lončar

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 08. studenog 2018.

    U današnjem evanđelju Isus nam govori o lažnoj pobožnosti, ali i o istinskim vrijednostima, o pravoj velikodušnosti. Poziva nas da ne sudimo prema vanjskom izgledu. Poučava nas da ne budemo tašti, licemjerni i nepravedni. Poput velikodušne siromašne udovice želi da pomažemo jedni drugima. Ako ispunjavamo iskreno svoje obveze prema Bogu, Bog će nam udijeliti sve što poželimo.. Zato, pazimo one koji su ugroženi. Učimo od Isusa! U Isusovim očima, prema njegovim mjerilima...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju: - Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv! Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.