Isusov poziv je osobni odnos. Svojim odazivom ulazimo u posebni odnos s Isusom. Nismo krenuli za idejom, nego za osobom. A od nas On zahtjeva poslušnost i spremnost ostaviti sve.

Voda koja život znači

Voda koja život znači

Prije mog dolaska u Tanzaniju, kao i svi drugi koji idu po prvi put u nepoznato, bavio sam se istraživanjem o njenom stanovništvu, klimi, načinu i uvjetima života. Kao izvor informacija koristio sam uglavnom iskustva osobe koja je već posjetila tu zemlju. Rečeno mi je da ću naići na srdačan i topao prijem od strane tamošnjeg stanovništva koje živi u daleko oskudnijim uvjetima nego što sam ikada doživio. I doista, svaki provedeni dan izgleda kao već viđena epizoda dokumentarca o surovim uvjetima života u Africi, koje sam uobičavao gledati još kao dijete.

Loša cestovna infrastruktura, trošne kuće bez struje i vode, drveće prekriveno debelim slojem prašine željno iščekujući kišni period da i ono napokon dobije svoje novo zeleno ruho. U ovakvim uvjetima bez vode živi se jako teško. Pitka voda je rijetkost i nju se ne može dobiti jednostavnim odvrtanjem slavine. Po nju se mora krenuti na put koji je nerijetko udaljen stotinama metara, a ponekada i kilometrima. U misiji Ujewa nalazi se zdenac pitke vode koja se crpi sa 70 metara dubine. Ona je za stanovništvo koje živi u blizini jedini izvor pitke vode. Tako da od ranih jutarnjih sati uglavnom djeca kreću po osvježenje za sebe i za svoje ukućane sa svojim posudama ili sa više njih. Tako to čini i ovaj maleni dječak sa slike po imenu Izaija boreći se sa težinom tereta na svojim kolicima.

Voda koja protječe kanalima i rijekama u Africi je zagađena i ne može se koristiti za piće. Ona se uglavnom koristi za pranje ili zalijevanje. Kroz naselja koja okružuju misiju protječe kanal takve vode koji je već danima suh, jer je sva voda preusmjerena na alternativne kanale zbog popravka. Stoga se po vodu za pranje treba uputiti u 4 kilometra udaljeni Barali.

Poljski putovi do Baralija su prepuni ljudi koji žure ka istom cilju, a to je toliko neophodna voda. Žuriti se mora jer dan izmiče, a vode je uvijek malo, te je potrebno iskoristiti dan za više odlazaka po vodu.

Voda doista život znači. Gledano očima onih koji je imaju u izobilju možda se i ne čini pretjerano važnom. Dokaz tomu je njeno neadekvatno korištenje i gospodarenje. Ne marimo previše za ono čega nam ne nedostaje.

Zapitajmo se kada sljedeći put otvorimo slavinu koliko mi je u tom trenutku doista potrebno te tekućine. Puštam li više od onoga što trebam i ako jesam, može li možda taj višak dijelom olakšati malom Izajiji teret na njegovim kolicima, ili može li mu uskratiti jedan odlazak po vodu kako bi i njemu taj dan ostalo više vremena za igru.

J.B.

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 23. veljače 2018.

    Druga korizmena nedjelja vodi nas na susret s Kristom, koji je preobražen Očevim svjetlom. Isus je obasjan Očevim svjetlom zbog svoje poslušnosti Očevoj volji. Učenici vide preobraženog Isusa ali ništa ne razumiju. Isus im otkriva svoje božanstvo. Njegov sjaj i promjena lica ukazuju na obećanog Spasitelja...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Misija Venezuela

    Naše vrijeme i naš boravak u Venezueli je vremenski ograničen. Znajući to, a u isto vrijeme imajući na umu sav obujam posla te ciljeve koje smo postavili, a koje želimo ostvariti dok smo tu, dane čini sve kraćima, a neizostavno imamo dojam na svršetku svakog dana, da je posla sve više.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.