Svaki sam dan sve bliže kući čija su vrata uvije otvorena, gdje je Isus već otišao da bi nama pripravio mjesto među svetima.

Božja providnost

Božja providnost

Dok se vrijeme odlaska s Venezuele bliži u isto vrijeme se miješaju osjećaj zadovoljstva na obujam posla kojeg smo obavile, s druge pak strane toliko je novih ideja, toliko novih stvari koje bi se mogle i trebale uvesti u naše grupe. Znajući da nikada nikome vrijeme nije išlo u prilog, pa tako ni nama, imajući to na umu, naš rad je nastavio u istom ritmu. Jednako kao vrućine koje nemilosrdno ne popuštaju iz dana u dan, tako sestra Ljilja i ja, iz dana u dan s još više snage nastavljamo utrku s vremenom kojeg je još malo preostalo.

U prethodno spomenutom članku, dogovor kojeg smo ostvarile s čelnim ljudima u tvrtci Pedeval, o opskrbi voća i povrća, časna sestra i ja smo otišle u nabavu povrća na selo udaljeno sat vremena vožnje.

U društvu gospodina iz tvrtke Pedeval koji nam je omogućio ovu privilegiju direktne nabave od proizvođača, s nestrpljenjem smo dočekale dolazak na selo da vidimo što ćemo sve moći priuštiti na stol našoj djeci u centrima.

Bilo je pravo zadovoljstvo vidjeti, kupiti, spremiti u auto „prvu nabavu“ povrća koje rijetko tko danas u Venezueli konzumira jer je veoma skupo, a tako bitne namirnice naprosto nismo mogle zaobići u ishrani djece, koja su kako je već spomenuto, sva redom neishranjena, te zbog toga njihova tijela se ne razvijaju sukladno godinama koje imaju.

Imamo djecu koja imaju po 10,11 godina, a po uzrastu kao da imaju 6 ili 7 godina. To su strašne činjenice koje trenutno obilježavaju ovu zemlju i opisuju stanje ove zemlje, a podatak da trenutno u Venezueli umire više djece nego u Siriji, doista ukazuje na ozbiljnost i alarmantnost koja upućuje na humanitarnu katastrofu koja se dogada u Venezueli. Nakon nekoliko provedenih sati na suncu hodajući kroz polja s gospodinom koji uzgaja povrće, koji je tako velikodušno „nadodao“ kilograma na vagu znajući u koje svrhe ide i želeći sam osobno doprinijeti na način koji može, a svatko može doprinijeti samo treba željeti, i s malo poticaja“ odozgor“ sve se ostvari i dogodi. Zašto kažem odozgor, jer nam je gospodin posvjedočio kasnije, nakon sat vremena provedenim s njim pričajući i dogovarajući opskrbu da je isto to jutro „žalio se Bogu i molio ga da mu pomogne“. Ima dug od 5000 bolivara za koje je krajnje vrijeme da plati, te našim dolaskom, kupnjom povrća od njega upravo u tom iznosu, nije mogao prešutjeti tu Božjju providnost, uspio je vratiti dug. Nije mogao on, a ni mi sakriti sreću zbog načina na koji se sve odvija, tu sigurnost kako Božja ruka prati i upravlja svaki naš korak, i ne samo naš, nego sluša i odaziva se svakom vapaju upućenom Njemu pa tako i ovog čovjeka, koji jednako kao i svi u Venezueli, prolaze kroz svoj najgori period.

S punim autom povrća, posebno“ neodoljivim mirisom“ kapule koja se uvukla u naše pore tokom vožnje, jedva smo dočekale donijeti kupljenu hranu u naše centre, znajući da od sada jelovnik za našu djecu će biti mnogo šarolikiji i ono najbitnije, mnogo hranjiviji. Da taj radosni trenutak bude još svečaniji, lokalni župnik Irenej donio je baš kao i svakog tjedna, pun lonac hrane. Sreći nije bilo kraja, i baš kao što običava naš Zdenac, svi smo zajedno okupljeni radosno zahvalili Bogu što blagoslivlja svaki naš dan, svaku osobu koja pomaže i pristupa Zdencu, prepoznajući u njemu mjesto i ljude koji istinski žele i nastoje širiti Božju Radosnu vijest, nadu i Svjetlo kroz konkretna i vidljiva djela milosrđa.

Dok se vrijeme odlaska s Venezuele bliži u isto vrijeme se miješaju osjećaj zadovoljstva na obujam posla kojeg smo obavile, s druge pak strane toliko je novih ideja, toliko novih stvari koje bi se mogle i trebale uvesti u naše grupe. Znajući da nikada nikome vrijeme nije išlo u prilog, pa tako ni nama, imajući to na umu, naš rad je nastavio u istom ritmu. Jednako kao vrućine koje nemilosrdno ne popuštaju iz dana u dan, tako sestra Ljilja i ja, iz dana u dan s još više snage nastavljamo utrku s vremenom kojeg je još malo preostalo.Već sljedećeg dana, i naredne dane u tjednu uslijedilo je mnogo važnih sastanaka i gostovanja, jedan od njih je bio gostovanje na radiju, gdje su časna sestra Ljilja, naša vanjska suradnica za odnose s javnošću i prikupljanje sredstava Vielka Mejias, naš supervisor Dario Trujillo, glavna koordinatorica svih pet centara Marlid Franco, predstavili rad Zdenca široj javnosti.

Odmah nakon gostovanja, održan je sastanak i s najpoznatijim kuharom na Margariti i u Venezueli, gospodinom Sumito Esteves.

Koliko je bio uspješan sastanak dovoljno govori podatak da je odsada gosp. Sumito Esteves ambasador našeg Zdenca u Venezueli. Već dan nakon svog pristanka da bude naš ambasador, posjetio nas je u centru Pampatar gdje je osim što je pripremio hranu i kolače za djecu, posvjedočio svoju životnu priču o svom putu prema jednom od najuspješnijih i najpoznatijih kuhara.

Na kraju tjedna održali smo susret svih pet centara u Pedro Luis, gdje smo zajedno s djecom i volonterima proveli razne aktivnosti, od igranja nogometa, ručnih radova, predstave, raznih natjecanja, sve u svrhu što boljeg povezivanja, kako medu djecom tako i volonterima iz različitih centara istog Zdenca Aljibe u Venezueli.

Još jedan tjedan je iza nas, i još samo jedan ispred nas, iz tog razloga molimo Boga da naš trud i rad bude i dalje uspješan i plodonosan te kako bi Zdenac Aljibe u Venezueli svojim postojanjem i vjerom bio živo svjedočanstvo drugima kako Bog nije zaboravio na ovaj narod, te kako je sve moguće onima koji s potpunim pouzdanjem dopuštaju Bogu da upravlja i brine za svoju voljenu dječicu kroz volontere i suradnike Pokreta Misionara Milosrđa.

Anđela

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 19. kolovoza 2018.

    Evanđelje ponovo označava Krista kao Kruh života. Krist želi u našim srcima probuditi želju za njim samim, kao hranom koja nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Kroz euharistiju, u svakoj pričesti daruje nam se. Dolazi nam kao onaj koji na najistinitiji način biva prisutan u čovjeku. Suživljava se s nama, ponire u nas, postaje dio nas, a mi dio njega. Isus govori i o trećoj božanskoj Osobi: ... „Duhu koji oživljuje“ (Iv 6,63). Blagovanjem euharistije, ostvarujemo prisan odnos...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • U starom samostanu živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima, bilo je mnogo knjiga, ali dva redovnika...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Kuba

    Dan uoči badnjeg dana naručili smo trinaest božićnih obroka za počastiti najsiromašnije. Na Kubi glavno obiteljsko jelo je večera na Badnjak. Susana i Judit su pripremile rižu sa crnim grahom, kuhanu juku začinjenu svinjskom masti, pileći batak i umjesto kolača krišku...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.