×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 168

Bog može okrenuti na dobro, gdje smo sami nešto "pokvarili".

Anđela u plodnoj misiji na Kubi

Anđela u plodnoj misiji na Kubi

Nakon provedenih mjesec dana u Venezueli, kao što to inače i biva u misijama, dan za odlazak dalje, samo nekoliko stotina kilometara sjeverno u našu sljedeću misiju, na otok Kubu, došao je prebrzo rekli bi. Osvrćući se na sve postignuto, vidjeti naše volontere osnažene, dodatno nadahnute i ohrabrene, našu djecu u programu s osmjehom na licu, s djetinjom zaigranošću, znali smo i osjetili u srcu da je baš kao i uvijek Bog bio na djelu. Mirna srca, možemo nastaviti dalje činiti kao što nas Isus Krist poziva da činimo u Njegovo ime, a to su konkretna djela milosrđa ondje gdje su upravo ta djela i najpotrebnija, medu ostavljenima, zapuštenima, siromašnima i daleko od Boga, te njima donijeti malog Isusa, pogotovo sad u predbožićno vrijeme, zaista daje posebnu snagu i motivaciju.

Nakon kratkog predaha po dolasku na Kubu, gdje nas je dočekalo dosta hladnije vrijeme, koje je zahtijevalo i duge rukave, za nas nakon gotovo “gorućih” mjesec dana u Venezueli je bilo pravo osvježenje. Nismo ni dana čekale da okupimo naše volontere odmah u Havani, organiziramo s njima sastanak prožet međusobnim izmjenama dojmova, uvidom u njihov rad, iskustva u proteklim mjesecima od našeg posljednjeg boravaka na Kubu prije 10 mjeseci. Zajedničkom molitvom, pjesmom, uvijek nanovo osvježavajući svijest o našoj pripadnosti Božjem Zdencu, koji djeluje kako bi donio izvor žive vode, vode od koje nikada neće ožednjeti, djeci i starijima koji su u smislu nečije brige, pomoći, pružene ruke bili dugo “žedni”. Djela koja činimo, kako uvijek valja istaknuti, i ponoviti tu veliku istinu, donosi veliku radost onima koji u Isusovo ime čine Njegova dijela, te onima koji primaju tu istu ljubav, jer takav je zakon ljubavi, kosi se svakoj ovozemaljskoj logici, a to je da se dijeljenjem množi. I svaki put, kako i u Venezueli, tako odmah i po dolasku na Kubu, vidjeti kako ljubav prožima i preobrazuje živote ljudi s kojima radimo, a u isto vrijeme i samih naših volontera koji svoje vrijeme, te teških životnih situacija iz kojih i sami potječu, neumorno i s još više žara bore se i navješćuju Božje ime kroz djela milosrđa u ovoj zemlji, na ovom izoliranom otoku gdje je upravo Kristovo ime dugo bilo jedno od zabranjenih i razlogom mnogih progona.

Nakon nekoliko dana provedenih u Havani uputile smo se na jug, u grad Cienfuegos u kojem ćemo provesti glavninu našeg vremena, jer upravo u ovoj provinciji Božja providnost i Božji vinogradari naši volonteri, uspjeli su dodatno osnažiti osnovane grupe, i privući još više djece u naš program nego i novih volontera, što je nama očiti znak i potvrda da posijano sjeme daje ploda.

Baš kao i u Havani, i kao što je to uobičajeno po našem dolasku, organiziramo sastanak s volonterima. Časna sestra Ljilja Lončar redovito održava osobne razgovore sa svakim volonterom zanimajući se ne samo za njihov rad i doprinos našem Pokretu Misionara Milosrđa, nego i za njihove živote, probleme s kojima se suočavaju i sve ono o čemu imaju potrebu razgovarati u jednom prijateljskom i povjerljivom odnosu. Takav početak uvijek rezultira obnavljanjem i osvježavanjem jednog obiteljskog odnosa, što u konačnici i jesmo svi mi, braća i sestre u Kristu.

Susret tijekom radionica s djecom, dolazeći i prateći njihove aktivnosti unutar Zdenca, napredak u školi, lijepom ponašanju, poboljšanju komunikacije, redovitošću čine jasnim kako Zdenac obilato napaja srca djece, koji kako se rado volimo sjetiti u samim počecima i sada jest kao promatranje dviju različitih skupina. Naime, Kuba je ambijent raznih vrsta zala, od narušenih obiteljskih odnosa, čestih slučajeva nasilja u obiteljima, gdje djeca redovito ispaštaju, teško opisivog siromaštva, gladi, golotinje, i da ne nabrajamo mnogih drugih uvjeta koji nikako ne idu u prilog razvijanju jednog sretnog djetinjstva iz kojeg proizlaze kasnije odrasli ljudi sposobni za život i gradnju vlastitih obitelji.

Sve ovo na jedan način može predočiti težinu, i odgovornost koju ima naš Zdenac Milosrđa, i svi koji su dio ovog Božjeg poslanja na ovom predivnom i u isto vrijeme tužnom otoku, no upravo time još više opravdava nužnost naše borbe za ovu djecu, za naše volontere, starce i sve koji trebaju pomoć, a u ovakvom ambijentu, trebaju je gotovo svi, jer Kubu ne pogađa samo materijalno siromaštvo kako je mnogo puta rečeno, nego i ono puno razornije koje ostavlja dublje i dugotrajnije posljedice, a to je duhovno siromaštvo. Život lišen svakog dostojanstva. Naš Zdenac donosi poruku nade i riječi našeg Gospodina Isusa Krista: “Došao sam da život imaju, u izobilju da ga imaju” Iv 10,10. I svi zajedno okupljamo se kao Božje stado, koje se napaja živom vodom iz Njegova izvora, se te zajedno radujemo svaki put iznova na predivnim djelima Božjim koje čini ovdje na Kubi kroz Njegov Zdenac i ljude koje okuplja.

Bilo nam je posebno drago vidjeti korak dalje kojeg su učinili naši volonteri zajedno sa djecom, a to je izrada malog vrta gdje su posadili povrće za potrebe centra. U tim se detaljima uviđa nutarnji napredak, te razvitak u pravcu koji vodi k samoodržavanju. Uviđa se porast i razvoj svijesti o potrebi za samostalnošću, te znak kao kod djeteta koje je prohodalo i neprestano treba snažno držati ruku majke da bi išao naprijed sam.

To je ono što želimo postići sa svim centrima u svim misijskim zemljama, a ovo je samo mali primjer, ali je svakako pokazatelj plodova našeg dugog i ustrajnog rada s njima, te još jedan ohrabrujući dokaz da bi oni baš kao pravi Misionari Milosrđa mogli nastaviti širiti Zdenac ljubavi i u okolna mjesta i sela koja ih okružuju i tako postići učinak koji je jedan od ciljeva Zdenca, da se širi, da obuhvaća i okuplja sve više ljudi te njihove živote preobražava najbolje upoznavajući Krista koji ih ljubi i koji želi da i njihov život bude po mjeri čovjeka živeći ga u punini i dostojanstvu.

S druge pak strane Zdenac nastavlja sa širenjem, i to sa željom biskupa koji je već dugo naša podrška, koji nam je naklonjen jer je uvidio ozbiljnost i ustrajnost našeg rada, te nas zamolio i preporučio da osnujemo Zdenac u jednom novom mjestu, koje kao i mnoga na Kubi, a posebice ondje gdje djeluje Zdenac obiluje najgorim oblicima siromaštva o kojima smo već pisali. Mi smo objeručke prihvatili njegov prijedlog i već sljedećeg dana organizirali sastanak sa župnikom tog mjesta. U razgovoru s njim, požalio se da je dugo sam pokušao pokrenuti mnogo projekte i akcije ne bi li okupio mlade, ne bi li oživio zajednicu koja živi ne samo daleko od Boga nego možemo reći upravo u suprotnosti sa svime što Božja ljubav jest i što nalaže. Župnik nam je s olakšanjem rekao i priznao da smo mu došli u pravom trenutku kao odgovor na njegove molitve jer je umalo odustao od svog nastojanja. Nama su ovakvi razgovori i spoznanja uvijek i samo još jedan od dokaza da apsolutno nitko i ništa ne izmiče Božjoj providnosti i Njegovu naumu, a mi smo samo kao ponizne sluge , alat u Njegovim rukama, koje On vodi i upravlja da bi pristupio svakom čovjeku i zajednici. Tako da s radošću možemo reći da se Božji Zdenac nastavlja širiti i dalje po Kubi, dok uz Božju pomoć i Njegovu volju ne prožme svaki kutak ovog otoka. Vrijedno je spomenuti, kako smo okupili sve naše volontere iz svih centara gdje djelujemo te za njih organizirali trodnevnu duhovnu obnovu, što redovito uvijek radimo tijekom našeg boravka u misiji.

Cilj naših duhovnih obnova jest uvijek duhovno osnaživanje volontera koji rade s našom djecom koja su u programu Zdenca, jer oni su za djecu Krist koji im je došao, djeca u njima vide i u njihovim djelima, govoru, ponašanju osobu Isusa Krista kojeg propovijedaju, i zbog toga je od iznimne važnosti upravo posvetiti veliki dio vremena i pozornosti tijekom našeg boravaka u misijama na osnaživanju naših volontera. Osim duhovnog dijela, uvijek i nanovo ponavljamo i utvrđujemo strukturu i način rada Zdenca. Uvijek nanovo osnažujemo i posvješćujemo pripadnost jednoj obitelji, jednom Božjem Zdencu, jer snažan i izgrađen identitet je važni aspekt svake ne samo zajednice nego i čovjeka. Tijekom boravka, nismo ni znali da ćemo biti prisutni povijesnom trenutku za Kubanski narod. Kada je umro Fidel Castro, sve je gotovo pa stalo, sve je utihnulo. Bilo je naprosto čudno na jednoj Kubi gdje danonoćno odzvanja muzika, razne vrste zaglušujućih zvukova koji dopiru sa svakih strana, doživjeti “glasnu” tišinu koja je bila skoro pa sablazna. Naš Zdenac, uz dužno poštovanje prema Kubanskom narodu, u dane žalosti koji su trajali skoro 10 dana, bio je suzdržan u svojim aktivnostima i okupljanjima od pjevanja i glasnijeg razgovora ili bilo kakvih znakova slavlja koja su redoviti predznak naših okupljanja, jer kako biti žalostan kada slavimo Boga i kada se okupljamo u Njegovo ime. No doista, te dane, zajedno sa volonterima i djecom, u tišini i dostojanstvu sve smo radionice održali, i mirno se razilazili po završetku. Također nismo propustili biti prisutni u prolasku Fidelove karavane koja je išla po cijeloj Kubi s njegovom urnom, te zajedno sa mnoštvom ljudi ispratili njihovog komandanta, neki sa zazivima “Yo soy Fidel”, a mi sa znakom križa i molitvom za njegovu dušu da mu se smiluje Svemogući Bog.

Molite i dalje za nas, svi naši dragi suradnici iz domovine. Bez Vaše podrške i pomoći, naša djela, naš put i boravak u ovim preko potrebitim zemljama ne bi bio moguć. Neka dragi Bog blagoslovi i uvijek nanovo nadahnjuje Vaša srca svojom milosrdnom ljubavlju, te Vas potiče da činite ono na što smo svi kršćani pozvani, i na što nam Gospodin jasno ukazuje do čega Mu je stalo. “Milosrđe mi je milo, a ne žrtva” Mt 9,13

Anđela

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 08. studenog 2018.

    U današnjem evanđelju Isus nam govori o lažnoj pobožnosti, ali i o istinskim vrijednostima, o pravoj velikodušnosti. Poziva nas da ne sudimo prema vanjskom izgledu. Poučava nas da ne budemo tašti, licemjerni i nepravedni. Poput velikodušne siromašne udovice želi da pomažemo jedni drugima. Ako ispunjavamo iskreno svoje obveze prema Bogu, Bog će nam udijeliti sve što poželimo.. Zato, pazimo one koji su ugroženi. Učimo od Isusa! U Isusovim očima, prema njegovim mjerilima...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Jednom se jedan planinar nakon dugog i mukotrpnog uspona popeo na negostoljubiv vrh planine. Ushićeno je pogledao prekrasan prizor oko sebe, podignuo ruke k nebu i uzviknuo: - O Bože, ispuni me svjetlošću...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Ono u što sam se odmah zaljubila je priroda. Prekrasna je. Vidite odmah svu veličinu i moć Boga koji ju je stvorio. U životu Mu se nisam osjećala ovako blizu kao ovih dva tjedna u ovdje. Prekrasno je. Ne znam kakav je život...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.