Njegujmo svijest da je najvažnije ići za Kristom.

Jasna Vuletić

Jasna Vuletić

Nakon pripreme u Zdencu, došlo je i vrijeme odlaska u Ecuador. Autobus Split – München, avion Munchen- Madrid-Quito. Na aerodromu su me čekale sestre, Ekvatorijanke, Talijanke i naša sestra Iva koja mi je odisala povjerenjem.

Prvi pogled na ulicu: prikolice kamioneta pune čudno obučenih ljudi, sa sombrerima i ponchima. Autobusi s dimnjacima iz kojih kuljaju crni oblaci dima. Iz njih se čuje neobična vika suvozača (kasnije su mi objasnili da kondukter izvikuje smjer i poziva putnike).

Došli smo u kuću sestara. Svi su bili srdačni, ja sam pokušavala razumjeti njihova pitanja i izgovoriti pokoju frazu... Te noći razmišljala sam o smislu dolaska i počela sumnjati u ispravnost moje odluke i činilo mi se da je jedna godina vječnost u kojoj ću biti zarobljena...

Sa svitanjem moja razmišljanja ostala su zabilježena u mom dnevniku i osjetila sam se pozvanom biti tu gdje jesam, osjetila sam tako jako snagu Božje prisutnosti i znala sam da sam Doma. Nakon trotjednog boravka u Quitu doselila sam se u Paloquemado gdje sam živjela i radila sljedeće dvije godine?! Planirana jedna produžila se na skoro dvije godine jer u misijama vrijeme nije bitna odrednica, sve se odvija smireno i umjereno, a ipak prolazi brzo... Posla je puno, misionara malo.

Uklopila sam se u postojeće aktivnosti i rad Zajednice Službenica Milosrđa. Radila sam u školi, vrtiću, posjećivala obitelji u udaljenim zajednicama...

Jasna Vuletić

Prihvatila sam pravila zajednica i sudjelovala u svakodnevnim molitvama, duhovnim vježbama, kućanskim poslovima... Oduševila me jednostavnost i prisnost ljudi. Gostoljubivi su. Pogotovo prema misionarima. Otvoreni su za rad i suradnju. Velika je potreba života i rada s njima, pogotovo na selima gdje nema svećenika, časnih sestara, učitelja ni doktora.

Mojom prisutnošću i radom umetnut je samo jedan maleni kamenčić u mozaik promjena u načinu života siromaha, ali svi možemo umetnuti po jedan maleni kamenčić i njima će biti bolje...

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 14. studenog 2018.

    Kada pročitamo riječi ovog nedjeljnog evanđelja moramo priznati da nas pomalo hvata strah i zabrinutost nad onim što će sutra biti. Pomračenje sunca i mjeseca, padanje zvijezda s neba i veliki potresi ne ulijevaju baš neko povjerenja i sigurnost u bolju budućnost. No u čemu se razlikuju ove apokaliptične prirodne katastrofe od onih katastrofa s kojima se susrećemo svaki dan dok nijemo prolazimo pored njih ili ih možda čak i ne primjećujemo? Siromaštvo, glad, bolest, rat predstavljaju...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • U starom samostanu živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima, bilo je mnogo knjiga, ali dva redovnika...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Došao je i taj dan. Dan posljednjih pozdrava, zagrljaja i riječi zahvale za sve što je bilo u proteklih godinu dana. Nije bilo ni najmanje lako ostaviti dio sebe na najdivnijem kontinentu na svijetu...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.