Svaki sam dan sve bliže kući čija su vrata uvije otvorena, gdje je Isus već otišao da bi nama pripravio mjesto među svetima.

Jasna Vuletić

Jasna Vuletić

Nakon pripreme u Zdencu, došlo je i vrijeme odlaska u Ecuador. Autobus Split – München, avion Munchen- Madrid-Quito. Na aerodromu su me čekale sestre, Ekvatorijanke, Talijanke i naša sestra Iva koja mi je odisala povjerenjem.

Prvi pogled na ulicu: prikolice kamioneta pune čudno obučenih ljudi, sa sombrerima i ponchima. Autobusi s dimnjacima iz kojih kuljaju crni oblaci dima. Iz njih se čuje neobična vika suvozača (kasnije su mi objasnili da kondukter izvikuje smjer i poziva putnike).

Došli smo u kuću sestara. Svi su bili srdačni, ja sam pokušavala razumjeti njihova pitanja i izgovoriti pokoju frazu... Te noći razmišljala sam o smislu dolaska i počela sumnjati u ispravnost moje odluke i činilo mi se da je jedna godina vječnost u kojoj ću biti zarobljena...

Sa svitanjem moja razmišljanja ostala su zabilježena u mom dnevniku i osjetila sam se pozvanom biti tu gdje jesam, osjetila sam tako jako snagu Božje prisutnosti i znala sam da sam Doma. Nakon trotjednog boravka u Quitu doselila sam se u Paloquemado gdje sam živjela i radila sljedeće dvije godine?! Planirana jedna produžila se na skoro dvije godine jer u misijama vrijeme nije bitna odrednica, sve se odvija smireno i umjereno, a ipak prolazi brzo... Posla je puno, misionara malo.

Uklopila sam se u postojeće aktivnosti i rad Zajednice Službenica Milosrđa. Radila sam u školi, vrtiću, posjećivala obitelji u udaljenim zajednicama...

Jasna Vuletić

Prihvatila sam pravila zajednica i sudjelovala u svakodnevnim molitvama, duhovnim vježbama, kućanskim poslovima... Oduševila me jednostavnost i prisnost ljudi. Gostoljubivi su. Pogotovo prema misionarima. Otvoreni su za rad i suradnju. Velika je potreba života i rada s njima, pogotovo na selima gdje nema svećenika, časnih sestara, učitelja ni doktora.

Mojom prisutnošću i radom umetnut je samo jedan maleni kamenčić u mozaik promjena u načinu života siromaha, ali svi možemo umetnuti po jedan maleni kamenčić i njima će biti bolje...

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 19. kolovoza 2018.

    Evanđelje ponovo označava Krista kao Kruh života. Krist želi u našim srcima probuditi želju za njim samim, kao hranom koja nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Kroz euharistiju, u svakoj pričesti daruje nam se. Dolazi nam kao onaj koji na najistinitiji način biva prisutan u čovjeku. Suživljava se s nama, ponire u nas, postaje dio nas, a mi dio njega. Isus govori i o trećoj božanskoj Osobi: ... „Duhu koji oživljuje“ (Iv 6,63). Blagovanjem euharistije, ostvarujemo prisan odnos...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Zdenac – Kisima,Tanzania

    Održali smo prvi susret Zdenca Hrvatska sa Zdenac - Kisima Tanzanija. Ukratko smo napravili evaluaciju i pozabavili se daljnjom koordinacijom rada Zdenca Kisima, Tanzanija.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.