×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 168

Kada se Božja ljubav zapali u našem srcu, onda život postaje jedan novi svijet ljubavi u kojem se njegova radost prelijeva.

Pokrenut Zdenac Milosrđa u Havani, Kuba

02.07.2014.

Djeca u Kubanskom Zdencu

Djeca u Kubanskom Zdencu

Krajem veljače iz Venezuele doputovala sam na Kubu. Dragica mi se pridružila početkom ožujka. Cilj nam je bio pokrenuti Zdenac Milosrđa na Kubi. Upoznale smo p. Carlosa Joela u svećeničkoj kući „Župnika Arškog“, Havana (La Habana), Kuba.

P. Carlos je rođen u Staroj Havani, strogom centru. Studirao je za učitelja. Prekinuo studij i upisao teologiju. Ipak u svojem prvotnom zvanju ostao je otvoren za sve što je vezano za djecu i mlade. Glavni je koordinator pastorala mladih u Kubi.

P. Carlosu smo predstavile program i svrhu Zdenca. Pogledao je dva dokumentarna filma: Priču i Tanzanije i Odgoj u solidarnosti. Jako mu se svidjelo. Prepoznao je u Zdencu sustavnu pomoć kako služiti djeci u njihovim duhovnim i školskim potrebama, koje su ozbiljno narušene radi obiteljskih i društvenih okolnosti.

Volonteri Zdenca na župi San Salvador, Havana

Volonteri Zdenca na župi San Salvador, Havana

U posjeti kućama 8. ožujka (subota) 14. Marianao, Havana

U crkvenom dvorištu čekao nas je Luis Miguel, onaj isti momak koji nas je na Pepelnicu prvi put doveo do ove župe. Od malih nogu stalno je aktivan u crkvi iako je njegova okolina „santera“, po kazivanju p. Carlosa.

Santeria je sinkretizam, gdje se odabrani sveci Katoličke Crkve postavljaju za zaštitnike u obredima donošenim i prakticiranim iz Afrike (spajanje nespojivih elemenata). Svecima se daju magične moći.

Inicijacija (ulazak) se sastoji od krštenja u Katoličkoj vjeri i jednu godinu osoba nosi bijelu odjeću, bijele cipele, kišobran, sve predmete koje osobno upotrebljava trebaju biti bijeli.

Nakon isteka jedne godine osoba organizira višednevno obredno slavlje. Bacanjem školjki izabere se svetac koji će biti zaštitnik osobe. Zaštita je od svih vrsta zala.

Luis Miguel poveo nas je u posjetu obiteljima za koje je smatrao da im treba pomoć. Prvo smo posjetili staricu Lidiu.

Pričala nam je neke dijelove svoga života. Bila je uspješna glazbenica. Studirala u Rusiji. Sjeća se kolege iz toga vremena, zvali su ga Jugo jer je bio iz Jugoslavije.

Lidia je živjela daleko od Boga i Crkve sve dok nije teško oboljela i ostala je sama i bez ičega. Caritas joj je malo obnovio narušenu kućicu i uklonio prepreke da se može kretati. Godinama se nije vidjela, nije prepoznala sebe. Kad je vidjela svoju sliku upitala je koja je to starica?

Sljedeća kuća bila je od dječaka Jordana, 10 god. Rodio se sa srčanom manom. U maloj sobici nalazila se velika boca s kisikom za dječaka, jer često ima napadaje. Jordan je izgubio dvije godine u školi. Jako smo se potrudili da ga nasmijemo. Majka se brine za Jordana.

Jordan nas je promatrao velikim crnim očima. Uključili smo Jordana u program podučavanja.

Sljedeća kuća je mladića „autiste“. Ima 19 god. Još su dva mlađa brata. Majka nam je pričala da je on pohađao specijalnu školu ali nije savladavao program.

Prostor u kojem žive: kuhinja, praonica, dnevni boravak, dvosjed, TV. Nekoliko većih kipova od „santerie“, sve neuredno i zbijeno u 3 kvadrata. Mi smo stajali, jer nije bilo mjesta sjesti, kao u prethodnoj kući. Sjedio je dječak „autista“ i majka. Poviše te prostorije bila je druga, od kuda su sišla dva brata. Najmlađega smo pozvali da se uključi u program Zdenca na župi.

Sljedeća kuća je od „Malih sestara Charles de Foucauld-a“. Slučajno smo našli jednu sestru, Kubanku, koja je došla obići kuću. Ne žive više u tome kvartu, jer ih je malo. Imaju zajednicu u staroj Havani i u Orginu. Sestra nam je pričala o svemu. Preporuka za nas bila je da sve što činimo i dajemo bude preko župe, kako bi izbjegli „sindrom“ stranaca.

Posjetili smo Isusovu malu braću, isto od Charles de Foucauld-a“. Do njih smo došli puteljcima uz vrlo zagađeni potok. To je jedan od najsiromašnijih kvartova. Poznat po svakoj vrsti bijede.

Kuća male Isusove braće je od starih dasaka, ostatka lima, kartona, drveća… Još gora i siromašnija od susjeda. Nekih 30 cm od poda na daskama vidjela se crta koju ostavi poplava kada potok iziđe izvan korita.

Petorica ih žive u njoj. Jedan je Talijan. Prije je bio isusovac. Nakon uključenja u ovu zajednicu ne vrši svećeničku službu. Zaposlen je kao čistač ulica. Imao je na sebi sivi, čisti radnički kombinezon. Kroz otvoreni kombinezon do pola prsiju mogla su se brojati rebra od mršavosti. Odisao je dubokom smirenošću. Upadan je bio njegov stav slušanja nas. Imala sam osjećaj da proniče moje misli. Činilo mi se da sam kao lagani maslačak čije dubine vjetar kovitla.

Poslije je došao Marcelo. Preuzeo je glavnu riječ.

Marcelo, Francuz 36 god. živi u Kubi. Mudar i stabilan kao hrid. Učitelj je mlade braće. Njegov stav je da ne treba materijalno pomagati već samo poticati na proizvodnju u okvirima koji jesu i mogućnostima koje imaju. U njihovu kvartu svi vjeruju u Boga, na način njima prihvatljiv. Samo je jedna obitelj katolička. Prvi njihov susjed je protestantski pastor. Njih, Malu braću svi poznaju kao vjernike i dobre susjede. Njihova karizma je samo primjerom svjedočiti Isusa Krista.

Bila sam zadivljena njihovim autentičnim življenjem karizme. Istovremeno sam imala kristalno jasno koja je karizma Zdenca Milosrđa u istim okolnostima siromaštva.

U suradnji sa župnikom Carlosom dogovorili smo pokretanje cjelovitog odgoja za djecu: duhovni odgoj kroz biblijske priče i primjere, poduku u matematici i španjolskom i subotom poduku i praksu solidarnosti prema osobama s posebnim potrebama i starijim osamljenim osobama.

Okupila se grupa mladih volontera. Utorkom i srijedom u popodnevnim satima imaju poduku. Subotom kroz jutro su u Odgoju u solidarnosti.

Redovno se dopisujemo s p. Carlosom koji oduševljeno blagoslivlje sve članove, volontere i suradnike Udruge Zdenac koji su u valu milosrđa zahvatili i oživili njegovu župu.

s. Ljilja Lončar
Misionaraka Milosrđa

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 14. studenog 2018.

    Kada pročitamo riječi ovog nedjeljnog evanđelja moramo priznati da nas pomalo hvata strah i zabrinutost nad onim što će sutra biti. Pomračenje sunca i mjeseca, padanje zvijezda s neba i veliki potresi ne ulijevaju baš neko povjerenja i sigurnost u bolju budućnost. No u čemu se razlikuju ove apokaliptične prirodne katastrofe od onih katastrofa s kojima se susrećemo svaki dan dok nijemo prolazimo pored njih ili ih možda čak i ne primjećujemo? Siromaštvo, glad, bolest, rat predstavljaju...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Misija Ujewa, Tanzanija

    Učenički dom u misiji Ujewa napravljen je od kontejnera kojima su dolazile donacije prije dvadesetak godina. Kontejneri su pretvoreni u spavaonice za siromasne učenice koje dolaze iz dalekih mjesta i učenice koje nemaju roditelja...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.