Rado iščekivani izlet na Malačku
U subotu 11. 4. 2015. g. učenici raznih osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije, koji su uključeni u projekt Odgoj u solidarnosti, okupili su se zajedno s članovima udruge Zdenac ispred crkve Kraljice mučenika u Kaštel Starome. Dan je bio predivan, obasjan toplim zrakama sunca.
Prije nego što smo krenuli, župnik u crkvi Kraljice mučenika nas je ohrabrio toplim pozdravom i blagoslovom. Ukratko nam je ispričao sve o župi i dao nam je korisne savjete za današnje planinarenje do Malačke. Puni energije veselo smo krenuli do Biblijskog vrta Gospe od Stomorije u zapadnom dijelu Kaštelanskog polja.
To nam je ujedno bila i prva postaja dječjeg križnog puta koji smo radosno molili cijelim putom. Taj predivni rajski vrt je poput pravog Božjeg dara. Ističe se prirodnom ljepotom maslina, smokava, vinograda, raznolikih ljekovitih biljaka itd.
U Biblijskom vrtu nam je jedna od petero planinarskih vodiča, koji su bili s nama u pratnji, ispričala sve o crkvici Gospe od Stomorije koja se tu nalazi i o povijesti tog vrta u kojem čovjek može pronaći duhovni mir, udisati svježi zrak, opustiti misli uz ptičji pjev i miris netaknute prirode koju je dotaknula ruka Božja.
Ono što je djeci, a i ostalima bilo najzanimljivije jest to da je upravo u tom vrtu papa Ivan Pavao II. posadio maslinu koju je i blagoslovio 4. listopada 1998. godine.
Nakon suncem obasjanog vrta u kojemu je odzvanjalo dječje veselje i smijeh, nastavili smo dalje planinarskim putom koji se zove Kolijevka hrvatske državnosti. Uživajući u ljepoti planine Kozjak molili smo i ostale postaje križnog puta. Djeca su se izmjenjivala u molitvi zajedno s članovima udruge Zdenac.
Kao i u Isusovom križnom putu, i u našem je bilo mnogo uspona i padova, ali sve smo to izdržali zahvaljujući Isusu Kristu koji je bio naš vjerni prijatelj i pratitelj. Njegova ljubav osjećala se na svakom koraku, na svakom golom kamenu, na svakom grmu i u svakoj zraci svjetlosti.
Zaustavljajući se svakih petnaestak minuta i moleći postaje križnog puta, stigli smo do posljednje 14. postaje gdje se nalazio veliki križ podignut u spomen pedeset devet hrvatskih branitelja koji su braneći svoju domovinu u Domovinskom ratu izgubili svoj život.
Umorne, gladne, žedne, ali neizmjerno sretne i zahvalne Bogu na današnjem danu, dočekao nas je vlasnik Planinarskog doma Malačka s ukusnim ručkom. Nakon ručka djeca su se malo poigrala loptom i zabavila na nadmorskoj visini od 477 m. Zrak je bio oštar i zaista smo uživali u slobodnom vremenu na suncu uz lagani povjetarac koji je stigao kao pravo osvježenje za djecu, ali i nas odrasle.
Polako smo krenuli natrag u veselom raspoloženju kako smo i došli. Spust je bio znatno lakši i brži od uspona. Došavši do crkve Kraljice mučenika, odakle smo i krenuli na ovaj nezaboravni put, zaigrali smo s djecom društvene igre čekajući da roditelji dođu po njih. Djeca su bila puna pozitivnih dojmova i htjela su da ovaj dan još potraje.
Danas smo otkrili neke tajanstvene putove i prirodne ljepote, a ništa od toga ne bi bilo moguće bez Božje providnosti jer samo On može velikodušno i s ljubavlju pružiti čovjeku dar prirode.
Ovo prelijepo putovanje koje nam je donijelo jedno novo neponovljivo iskustvo završila bih rečenicom koja se nalazi na jednom raspelu, a potiče na duboko razmišljanje: Ja sam za tebe ovo učinio. A što si ti za mene?
Marina Bojkić Popović