Zdenac se uputio u selo Šurkovac, sa svojim stalnim misijama - osvješćivanjem ljudi o lošem financijskom i društvenom stanju u zemljama Trećeg svijeta i u našoj domovini , te ulaganjem truda u skupljanje sredstava za pomoć istima. Bila je to zajednička akcija volontera Zdenca iz Dugog Sela i Banja Luke. Putovanje nije moglo loše proći kada smo odmah u automobilu, krunicom prizvali Duha Svetoga u pomoć za snagu i ustrajnost u naumu. Nakon kratkotrajnog putovanja (vrijeme je relativno pa se nekome ta 2,5 sata u autu možda čine malo duže nego onima koji drijemaju u autu ili uživaju u pogledima) sretno smo stigli u Šurkovac.
Šurkovac je maleno selo na sjeveroistoku Bosne koje je poznato po brojnim hodočasnicima . Razlog velikog broja vjernika koji posjećuju to selo su čudesna ozdravljenja koja se događaju na molitvenim susretima pod vodstvom fra Ive Pavića. Svatko dolazi sa svojim problemima i onim što ga tišti, u nadi kako će, preko fra Ive, pronaći utjehu i pomoć u Isusu. Zanimljivo je kako su, uza sve svoje probleme, ljudi bili spremni izdvojiti dio svoga vremena i saslušati čime se bavi Zdenac, te naposljetku i pomoći, bilo financijski, bilo svojim uključivanjem u buduće projekte i širenje Zdenca.
Zanimljiv i šaren štand (bogat misijskim krunicama, narukvicama izrađenim od strane afričke djece, magnetićima i privjescima s porukama solidarnosti i ljubavi .…), nije mogao proći nezapaženo. Za štandom su ljude dočekivali volonteri sa dodatnim informacijama o misiji Zdenca, te o načinima na koje doprinosi poboljšavanju financijskog i duhovnog stanja na Kubi,Venezueli,Tanzaniji…
Rijetko koga su priče o konkretnim slučajevima siromaštva ostavile ravnodušnim stoga su ljudi bili darežljivi u donacijama za koje je bilo najvažnije da su od srca, jer na taj način ne pomažu samo drugima,već odgajaju i sebe. Svojim donacijama oni su bili cigle potrebne za stepenice za bolji život onima koji su u nestašici svake vrste.
Sam program u župi Presvetoga Srca Isusova, započeo je krunicom. Zatim je uslijedila duhovna obnova na kojoj smo se svi prisutni jasno i na glas odrekli svih zloduha koje bi fra Ivo nabrajao,te smo izrekli svoju vjeru, vjeru Rimokatoličke crkve. Tijekom te duhovne obnove i tijekom svete mise koja ju je pratila, mogla se osjetiti prisutnost Boga, Boga koji je živ i koji je među nama, što često zaboravljamo.
Cjelokupnom dojmu pridonosio je slavljenički bend župe. Koliko je sve to bilo lijepo i plodonosno, moglo se vidjeti na licima ljudi koji su izlazili iz crkve…, bili su sretni i ispunjeni prisutnošću Duha Svetoga. A mi volonteri Zdenca, smo bili sretni i ispunjeni jer smo, uz duhovni rast, obavili svoje misijsko poslanje. Nakon druženja sa volonterima pristiglima iz Banja Luke,zaputili smo se natrag prema Zagrebu gdje smo putem svratili kod triju mladih monahinja u Jasenovcu. Posjet je bio vrlo zanimljiv i prvi put se tako blisko susrećem sa monahinjama i pravoslavnom vjerom općenito. Srdačno su nas dočekale sa ustima razvučenima u osmijeh i sa raznoraznim častima na stolu. Bilo mi je fascinantno kako su se tako mlade djevojke /žene/, osobe posvetile Bogu i kako je njihov život različit od onoga koji gledamo na televiziji, internetu i općenito s kojim se susrećemo u svojim svakodnevnim kretanjima.
Za kraj te jednodnevne avanture, na putu prema Zagrebu, pjesnik Ujević mi je dao na razmišljanje svojim stihovima: „Leti k'o lišće što vir ga vije, za let si, dušo stvorena“. I uistinu, tek kada prerežemo korijenje koje nas drži za jedno mjesto i prepustimo se vjetru života, možemo širiti vidike i sezati preko Šurkovca, Dugog Sela i Banja Luke do Kube,Tanzanije,Ekvadora,…
Katarina Marić
