Kada se Božja ljubav zapali u našem srcu, onda život postaje jedan novi svijet ljubavi u kojem se njegova radost prelijeva.

4.ljetna misijska škola

Radost i zajedništvo na Velebitu!

12.07.2016.
Radost i zajedništvo na Velebitu!

Nismo se ni okrenuli, a došao je red na 4. ljetnu misijsku školu. Djeca koja su vrijedno tijekom cijele školske godine sudjelovala u projektu „Odgoj u solidarnosti“ jako dobro znaju o kakvoj je ljetnoj školi riječ. Ovo je škola koja se rado iščekuje cijele godine!

Tema ovogodišnje ljetne misijske škole bila je „David i Hagara“.

Nakon dolaska u Baške Oštarije, kratko smo predahnuli te se okrijepili. Izmolili smo krunicu Božanskog milosrđa, i krenuli s upoznavanjem programa Ljetne misijske škole. U radionici upoznavanja pobliže smo upoznali jedne druge kako bi nam zajednički boravak bio što bolji. Navečer smo pogledali film o Davidu te smo bili na sv. Misi. Umoru nije bilo ni traga tako da nam je teško pao odlazak na spavanje.

Nakon doručka radosna srca uputili smo se na planinarenje, starom stazom Terezijanom. Prisjetili smo se mnogih misionara koji satima hodaju u siromašnim zemljama kako bi pomogli potrebnu djecu i starce i rekli im da to rade iz ljubavi prema Isusu iz Nazareta. Zahvaljujući stručnom vodstvu vidjeli smo visine i krajeve o kojima smo mogli samo sanjati. Putem smo sreli i konje koji kao da su nas jedva dočekali pozdraviti. Planinarenje nam je prošlo za tren jer smo pješačili s pjesmom na usnama i radosna srca.

Popodne smo se zabavljali raznim sadržajima. Cure su vješto pravile narukvice, a momci su slagali poligon. Narukvice su bile toliko zanimljive da su se curama na kraju pridružili i momci. Na radionicama o Davidu i Hagaru prisjetili smo se tih biblijskih likova ali i naučili mnoge nove stvari. Shvatili smo koje nas osobine vežu uz Davida, a Hagara nas je podsjetila da nikada u životu ne odustajemo. Nakon večere koja je kao i uvijek bila nevjerojatno slasna zahvaljujući iskusnim kuharicama, svi smo sudjelovali na poligonu. Dječja radost čula se sve dok nije pao mrak.

Treći dan smo kao i uvijek započeli molitvom, nakon koje smo posjetili pastira. Pastir nas je sve zainteresirao svojim zgodama tako da smo se teška srca oprostili od njega i njegovog stada. Nakon popodnevne Zlatne krunice, krenule su pripreme za večer duhovne poezije i igrokaz. U igrokazu su sudjelovala sva djeca. Nakon večere slijedila je Duhovna večer poezije te igrokazi u kojima su sva djeca pokazala što su naučila. Momci su nam pokazali do čega sve može dovesti ljubomora, a cure kako izgleda misijski život te kako Zdenac pomaže onima u potrebi. To je bila večer smijeha, pjesme i plesa.

Vrhunac večeri bilo je svjedočenje č.s. Ljilje Lončar, predsjednice i misionarke Zdenca. Djeci je prenosila svoja misionarska iskustva iz Venezuele, Kube i Tanzanije. Gledali su, slušali i upijali svaku njenu riječ. Najviše je govorila o njihovim vršnjacima i njihovim životnim situacijama. Mnogi su im poželjeli pomoći već sad. I odgajamo ih da budu Misionari Milosrđa, ali na teren će tek za koju godinu.

Zadnji dan smo krenuli u Gospić u kojem smo slavili sv. Misu u katedrali. Nakon sv. Mise posjetili smo Gospićki muzej. Neumorni, puni novih doživljaja ali radosni te željni svojih roditelja krenuli smo u Split.

Ljube Kovač

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 14. studenog 2018.

    Kada pročitamo riječi ovog nedjeljnog evanđelja moramo priznati da nas pomalo hvata strah i zabrinutost nad onim što će sutra biti. Pomračenje sunca i mjeseca, padanje zvijezda s neba i veliki potresi ne ulijevaju baš neko povjerenja i sigurnost u bolju budućnost. No u čemu se razlikuju ove apokaliptične prirodne katastrofe od onih katastrofa s kojima se susrećemo svaki dan dok nijemo prolazimo pored njih ili ih možda čak i ne primjećujemo? Siromaštvo, glad, bolest, rat predstavljaju...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

  • Jednom je u velikom parku buknuo požar. Svi su se razbježali panično tražeći spas. Ostala su samo dvojica: jedan slijep i jedan čovjek bez noge. Uslijed panike, slijepac je krenuo prema žarištu vatre...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Kuba

    Napokon stižemo u našu “bazu” u Havani, mjesto koje se zove Marianau, u kuću naše volonterke kod koje smo smješteni. Krećemo odmah s raspakiravanjem. Sobe imaju prozore, ali ne i zatvore na njima, nego zavjese...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.