Kada se Božja ljubav zapali u našem srcu, onda život postaje jedan novi svijet ljubavi u kojem se njegova radost prelijeva.

MISIJA VENEZUELA

21.07.2017.
MISIJA VENEZUELA
"Mama me odbacila...

Elvis ima šest godina. Živi s ocem. “Mi mama me boto - moja majka me ostavila, odbacila”, rekao mi je dječak tihim glasom. Držao je u rukama plastičnu posudu, jedan nožić i viljušku. Bijela košulja sa flekama zelene plijesni na kragni. Zapazila sam ga jer se skupio, plašljivo promatrao i nije se igrao. Dok su druga djeca trčala, igrala, vikala, pokazivali mi što su naučili; molitve , pjesme , plesove, on je bio među njima kao tužno siroče. U vrijeme ručka djeca su uprla na njega prst, vičući da on ne dolazi redovno na aktivnosti i zato nema pravo biti među prvima poslužen. Gledao me uplašeno i čekao hoću li ga zaštititi. Očima je tražio samilost i zaštitu. Kako bi svi bili zadovoljni, rekla sam da ćemo ga ovaj put pustiti među prvima i da će u buduće svaki dan dolaziti.

To je bilo dovoljno da se ohrabrio i stekao povjerenje. Nakon blagovanja tjestenine sa crnim grahom i komada kolača, došao je blizu mene. Pribio se i počeo mi pričati da jučer nije večerao jer je njegov tata sve potrošio u piće. Da se tata napije i kad je pijan njega tuče po leđima. Podigla sam mu košuljicu da vidim ima li ozlijeda. Nije ih bilo. Kralježnica iskočila od mršavosti, svaka kost se napipa. Modrice se nebi ni vidjele jer mu je koža modro crna.

Raspitala sam se kod naših volonterki o Elvisu. Rekle su mi da je majka otišla sa starijom kćeri prije jednu godinu. Njega je ostavila s ocem alkoholičarem. Dolazi na program Zdenca, ali ne redovito. Sudbina Elvisa je čest slučaj. Puno obitelji se razdvojilo radi ekstremnog siromaštva. Mnogi su ostavili djecu prepuštajući ih sudbini ulice. Roditelji i staratelji zadrže djecu do 11 sati u krevetu kako bi lakše pretrpjeli glad.

Zdenac je duhovna obitelj za djecu bez roditelja, djecu samohranih siromašnih roditelja. Oni su naša duhovna djeca. Brinemo se o njima. Volimo ih. Bog ih voli našim srcem, grli našim rukama, uči našim primjerom, grije našim pogledom, hrabri našom riječju. Zove ih po imenu našim glasom. Napaja ih živom vodom koja ih čini sretnom i veselom djecom.

S. Ljilja Lončar Misionarka Milosrđa


Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 14. studenog 2018.

    Kada pročitamo riječi ovog nedjeljnog evanđelja moramo priznati da nas pomalo hvata strah i zabrinutost nad onim što će sutra biti. Pomračenje sunca i mjeseca, padanje zvijezda s neba i veliki potresi ne ulijevaju baš neko povjerenja i sigurnost u bolju budućnost. No u čemu se razlikuju ove apokaliptične prirodne katastrofe od onih katastrofa s kojima se susrećemo svaki dan dok nijemo prolazimo pored njih ili ih možda čak i ne primjećujemo? Siromaštvo, glad, bolest, rat predstavljaju...

    Objavljeno u Godina B

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Zraka radosti iz tužnog i ozbiljnog pogleda dotaknula bi i najokorjelije srce. Ne možeš ne razumjeti koliko malenom pažnjom možeš bolan naklon preobraziti u iskaz radosti, tužan pogled osvijetliti vedrom zrakom...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.