Otac Jorge, koji živi i djeluje u Ekvadoru u jednoj siromašnoj indijanskoj zajednici, javio se početkom ove školske godine kako bi obavijestio kumove iz Hrvatske o rezultatima njihove pomoći kumčadi u Ekvadoru.

Održao je sastanak s roditeljima i podijelio školski pribor, knjige i bilježnice za njihovu djecu. Upoznao ih je i sa roditeljskim obavezama kao što su: pomagati svojoj djeci da budu dobri učenici, odlaziti na roditeljske sastanke, sudjelovati na nedjeljnim misama, pripremati djecu za sakramente, sami biti primjeri kršćanskog života, dolaziti na sastanke kod svećenika i obavještavati ga o ocjenama djece. Upoznao ih je također i sa svojim dužnostima - da će im davati svake školske godine školski pribor i knjige kupljene od poslanog novca, da će posjećivati obitelji i slušati njihove potrebe, te da će se brinuti o odgoju i uspjehu svakog djeteta. Roditelji su bili sretni i zahvalni na ovoj pomoći koju su im omogućili dragi kumovi iz Hrvatske.

Otac Jorge naglašava kako je teško zadovoljiti potrebe svih tih siromašnih ljudi, ali nije i nemoguće ako im pomažu dobri ljudi. Razmišlja kako olakšati njihov život i dati im neki posao, jer većina zbog nesigurnog zaposlenja odlazi u velike gradove i u druge zemlje (SAD, Španjolska...). Dosjetio se da bi ljudi mogli izvoziti u Hrvatsku domaće proizvode, kao što su zamorci, koji su u indijanskim plemenima inače kulinarski specijalitet.

Otac završava mišlju kako je svijet sastavljen od velikih sanjara i poduzetnika… Poduzetnik bez sna i sanjar bez poduzetničkog duha ne mogu učiniti mnogo, ali zajedno mogu učiniti čuda...