Jednog jesenskog dana moja prijateljica, gospođa Nives Račić, pozvala me sa željom da upoznam Lanu Pecotić. Nisam htio priznati da sam zaboravni profesor koji se ne sjeća svoje učenice. Dakle; prvi susret, poznato lice, priča o misijama i dobre blage oči zapalile su vatru ljubavi za druge.

Došavši u školu, ispričao sam razredu svoj doživljaj te im pokazao film o zaboravljenoj siročadi iz Tanzanije za koju se brine Udruga "Zdenac". Vatra se počela širiti od jednog do drugog srca i nije bilo potrebno mnogo  da učenici 20 razreda dubrovačke gimnazije uplate po 120 eura za djecu kojoj je uistinu potrebna pomoć.

Još jednom sam shvatio da se srcem bolje vidi i čuje...

Drago mi je da su učenici pokazali osjećaj solidarnosti i ljubavi, danas prilično rijedak. Cijelu smo akciju proveli za tjedan dana. Majka jedne učenice mi je prepričala riječi oduševljenja svoje kćeri činjenicom da je postala kuma dječaku iz Tanzanije.

Nadam se da će ova plemenita akcija dugo trajati, te da će i nove generacije preuzeti obvezu starih. Moji kolege i ravnateljica s radošću su prihvatili akciju, te su i oni postali kumovi i kume.

Eto - hvala dragom Bogu što smo bili i jesmo u mogućnosti pomoći.

Srdačan pozdrav!

prof.mr.sc. Jozo Serdarević