Nedavno se u udrugu Zdenac javio gospodin Ivan koji ih je zamolio za pomoć. Nekoliko volontera se odazvalo ovom pozivu i otišlo u posjet Ivanu i njegovoj obitelji. Na svoje su se oči uvjerili u kakvim nehumanim uvjetima pokušavaju preživjeti. Gospodin Ivan brine za svoju nezaposlenu ženu i njihova tri maloljetna sina, od kojih dvojica imaju simptome blage mentalne retardacije.

Zbog te ih dijagnoze dva puta tjedno vodi na govorne vježbe i nije u mogućnosti imati stalni posao. Kuća u kojoj žive je trošna, krov se nagnuo na jednu stranu, pod je zemljani, a nemaju niti krevete već samo madrace postavljene na cigle. Zagrebački volonteri su im odnijeli nekoliko osnovnih namirnica za preživljavanje, ali to im nije dugo potrajalo. Gospodin Ivan ih je ponovno kontaktirao govoreći da nemaju niti  za mlijeko. Najstarijem sinu, objasnio je, pomiješani šećer i vodu nudi kao mlijeko.

Zdenčani su im ponovno priskočili u pomoć, a ovaj put su donijeli i odjeće i obuće za početak školske godine te motor za gospodina Ivana i  na taj mu način barem malo olakšavši prijevoz. A obradovali su ih i novim namještajem  i novim biciklima za mališane.

„Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja.“ ( 2 Kor 9,7)