Ponedjeljak, 20. lipnja 2011.

Vinuti se visoko u svijet ljubavi

Polako se bliži kraj naših Biblijskih radionica. Proučavanjem Evanđelja, korak po korak, rasli smo u vjeri, molitvi i zajedništvu. Prije negoli se raziđemo, odlučili smo zajedno učiniti djelo ljubavi. Napravili smo kolače, kupili slatkiše i neke društvene igre te smo se uputili u Dom za nezbrinutu djecu u Kaštel Lukšiću.

Evo jednog doživljaja:

Dragi i dobri ljudi želim s vama podijeliti ono što sam doživjela i osjetila prilikom posjeta djeci, štićenicima doma Miljenko i Dobrila u Kaštel Lukšiću. Voditeljica naše Biblijske radionice, Ljilja, nas je potaknula da odemo u posjet djeci.

Kada smo došli u dom, dočekao nas je radosno, hrabro i odvažno, maleni Pepe te  nam je zaželio dobrodošlicu. Uveo nas je u dom gdje su nas veoma srdačno dočekale vrijedne i plemenite "tete". Početak našeg druženja započeo je uz sok i poneki kolač. Kolači su bili veoma ukusni, a i mi smo bili sve opušteniji pa je naše druženje postajalo mnogo veselije nego na početku.

To je ono što sam i željela, da naše druženje bude opušteno, veselo i razdragano. Zbog toga sam ih upitala mogu li se pridružiti njihovoj igri, što su oni rado prihvatili. Kroz igru smo se mogli osjetiti i "pričati". Izbrojali smo ožiljke na našem tijelu, jer važno je imati ožiljak koji pokazuje našu hrabrost. Kada su vidjeli da i ja imam poneki ožiljak, sve je postalo jednostavnije i prisnije, a igra sve razdraganija. Za mene su to bili divni i dragocjeni trenuci. U toj igri ja sam bila jedna od njih, vratila sam se u svijet igre. U igri sam iskrena, opuštena i radosna, a voljela bih se tako osjećati i u svakidašnjim situacijama. To je jako lijep osjećaj. Našoj igri su se pridružili i ostali članovi Biblijske radionice te je nastalo pravo veselje. Radovali smo se i mi i djeca koja su osjetila naš radost, dodir i poljubac.

Ti maleni rastom, a veliki u hrabrosti, svjedoci ljubavi pomogli su mi i podsjetili me na ono što je najvažnije, na ono što ja tako lako zaboravim, na LJUBAV, pravu ljubav koja je disanje duše i jedini put u život vječni.

Veliko hvala Ivanu, Pepi, Kati i svoj ostaloj dragoj djeci, što su mi svojom ljubavlju pokazali da trebam izići iz svojega svijeta sebičnosti i vinuti se visoko u svijet LJUBAVI.

Od srca ih pozdravljam i radujem se ponovnom susretu s njima, a u nama svima neka živi Isusova zapovijed: Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas.

Srdačan pozdrav u Kristu.

Blaženka