Ponedjeljak, 24. listopada 2011.

Misijska nedjelja... Kakva je to nedjelja i zašto se ona posebno slavi?  U očima jednog laika svih ovih godina to je bila nedjelja kada se posebno prikuplja pomoć za potrebe misija u siromašnim krajevima svijeta i kada se posebno osvrćemo na sve siromašne i potrebite...

No što tom laiku danas znači ta Misijska nedjelja? Upoznavši one za koje najviše upravljamo svoje molitve na taj dan u godini – misionare, sama riječ «misionar» dobila je jedno potpuno drugačije značenje.

Kao misionari milosrđa Zdenca, mi smo u Afriku stigli na godinu dana. I nama samima je to razdoblje djelovalo kao vrlo dugo. Osobito bez obitelji, bez svih dragih ljudi, bez svih lagodnosti kojima smo bili okruženi cijeli život....

No dragi naši prijatelji misija i svi oni koji u svom srcu čuvate jedan djelić za sve potrebite...  Koliko god bilo teško ovdje, daleko od domovine, u stranoj zemlji, drugoj kulturi, jeziku, običajima, jednom rječju u jednom potpuno drugom svijetu,  daleko od svega na što smo navikli, naša jedna godina je tako neznatna u usporedbi s onima koji su cijeli svoj život dali za braću i sestre koji žive u bijedi i nisu nikad upoznali sve ono što je nama svima dio svakodnevice.

Zato ovaj tekst želim posvetiti svim misionarima i misionarkama koji su svoj život posvetili drugima i zahvaliti im u njihovo ime što su se odazvali Božjem pozivu. Osjetivši samo jedan mali djelić onoga što oni proživljavaju tolike godine – ostaviti dom i obitelj i sve ono što si imao, zaputiti se u nepoznato, u drugi kraj svijeta, ne znajući što te čeka, a stići kao stranac (i biti strancem zauvijek) u jednu sasvim drugu priču, u kojoj znaš da te čeka bijeda, patnja i žrtva... A sve to samo iz ljubavi za braću i sestre i u ime Isusa koji je učinio isto....

Dragi moji.... što reći za te ljude, nego da su sveti već sada na zemlji. Jer više od toga nisu mogli – ostaviti sve i poći za njim; naviještati Božju riječ, približiti njenu ljepotu onima koji ga još nisu upoznali i uz to uložiti sve napore da im ovozemaljski život olakšaju i uljepšaju. To je zaista teško breme, veoma teško... ali je i slatko.  Jer kolika to ljubav treba biti da te tjera na takvu žrtvu? Svi ti misionari odraz su ljubavi, snage, hrabrosti i milosti koju nam Bog može dati. A nije se uvijek lako odazvati njegovom pozivu. No oni nisu oklijevali...

Samo zamislivši, teško je izbjeći osjećaj divljenja i poštovanja prema tim ljudima i osjetiti da je Bog zaista prisutan u našim životima, jer kako bi inače mogli tako čudesno postići toliko dobra uz toliku žrtvu da snaga za to ne stiže iz jednog nepresušnog izvora...

Stoga se često sjetimo u svojim molitvama svih naših misionara i zamolimo dragog Boga da im svakodnevno ulijeva snagu i ljubav da, uza sve poteškoće, ne gube snagu i da nastave hrabro hodati putem svetosti. Neka im Bog ulije sav svoj blagoslov u srca koja su odlučila slijediti Njega.

«Daj mi svoje čovještvo, a ja ću ti dati svoje božanstvo. Daj mi svoje vrijeme, a ja ću ti dati svoju vječnost. Daj mi svoje slabo tijelo, a ja ću ga preobraziti u vječnu mladost. Daj mi svoje slomljeno srce, a ja ću ti dati ljubav svoga božanskog Srca. Daj mi svoje ništavilo, a ja ću ti dati Sve, svoj božanski život!»

Nikolina