Pustite dječicu neka dolaze k meni, ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje. Mk 10,14
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Duša zaljubljena u Boga, pažljivo sluša svaku Njegovu riječ i sama mu uzvraća istim riječima. Jer ljubav se služi istim riječima u obrnutom smjeru.
Kao što je Isusa Duh Sveti jačao, tako jača i nas u našem životu. Mi se trebamo moliti i otvoriti srce kako bi milost Božja mogla djelovati u nama. Živimo našu vjeru obnavljajući svoje krsno obećanje svaki dan potvrđujući ga svjedočenjem, djelima i vjerom.
Da se možemo smatrati Božjim, osobno se opredijelimo za Boga, prihvatimo Isusa kao Boga i svjesno prihvatimo evanđelja kao pravila života. Isus i danas dolazi k nama kao k svojima. Ne možemo imenom pripadati Bogu, a životom raditi stvari koje nisu Božje. Može nam se dogoditi da ne primamo onoga koga nam je Otac poslao.
Vi ste izabranici Božji koji imaju milosrdno srce. Ostanite takvi i rastite u krepostima kao što su dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost… Svima pokažite i recite kako je važna obitelj, kako je sveta ta zajednica, kako svaki čovjek u njoj ima dostojanstvo i pravo na poštivanje.
Tvoja ruka Bože neka bude nad čovjekom desnice tvoje, nad Misionarom Milosrđa kog za se odgoji! Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
U blagosti i samozataji obdarimo naše bližnje Isusom koji po nama i našim dobrima rješava životne tjeskobe onih koji su nam u kući, susjedstvu, misijama, koji su nam neprijatelji.
Bog očekuje našu suradnju u ostvarenju njegova Kraljevstva koje je započelo s Isusom. Pozvani smo da živimo istinu Evanđelja, kako bismo bili glasnici Istine i svjedoci Svijetla u tami vremena u kojem živimo. Znam da se ne osjećamo dostojnima niti spremnima za to veliko djelo, na koje smo pozvani, ali Isus nas treba. Ako se odvažimo predati i staviti u službu Kristovu, onda će se u nama očitovati slava Gospodnja i u nama će se proslaviti Krist.
Krepost UMJERENOSTI u svemu pa i životnim brigama osposobljava dušu i tijelo za BUDNOST u svrhu bdijenja te iščekivanju Isusa koji dolazi na skriven način, kada mu se najmanje nadamo, u obliku koji nema odsjaja božanske moći.
Nas, koji slušamo Isusov glas i činimo što je Njemu milo, Isus, poziva da u „oblaku“ ljudske naravi svake osobe služimo Njemu koji jest. Naše tjelesne oči, uši, ruke, srce, usta neka su kanali za duhovne oči, uši, ruke, srce i usta u komunikaciji sa Sinom Čovječjim čije kraljevstvo ne pripada ovom zemaljskom poretku.
Uzmimo da je ovo vrijeme, moje i tvoje vrijeme. To je naše jedino i svaki dan sve posljednije vrijeme. Naše milosno vrijeme. Vrijeme prisutnosti Sina Čovječjega uskrsloga. On je prinosom sebe Ocu usavršio nas, po krštenju posvećene. Po svojem stalnom odnosu s Njim, postajemo umnici koji će u slavi Njegovoj blistati kao zvijezde navijeke. Blistat će oni koji su mnoge učili pravednosti.
Snagu i milost, svakodnevno tražimo u Svetoj misi, ne samo usputnim slušanjem, nego vjerom i ljubavlju, molitvom i žrtvom što izvire iz srca i duše.
Ljubi Boga i ljubi bližnjega svoga! Izvor ove dvije ljubavi je isti, izvor je u Bogu jer Bog je Ljubav. Prepuštajući se izazovu Božje ljubavi, osjećam da mogu ljubiti Boga svim srcem i svom snagom.