Prvo čitanje: Post 18,20-32
18 20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. 21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." 22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. 23Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" 26"Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto." 27"Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! 28Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. 29"Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori. 30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset." 31"Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." 32"Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori.
Pripjevni psalam: Ps 138,1-3.6-8
138 1Davidov.
Zahvaljujem ti, Jahve,
iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
2bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.
3Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.
6Zaista, uzvišen je Jahve,
ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.
7Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,
pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;
nek` me tvoja spasi desnica!
8Jahve, što ja počeh, ti dovrši!
Jahve, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!
Drugo čitanje: Kol 2,12-14
2 12s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.
Evanđelje: Lk 11,1-13
11 1Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." 2On im reče: "Kad molite, govorite: `Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! 3Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! 4I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!`" 5I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: `Prijatelju, posudi mi tri kruha. 6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!` 7A onaj mu iznutra odgovori: `Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...` 8Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." 9"I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 10Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." 11"A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? 12Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? 13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Petoknjižje je knjiga obećanja. Ono se zasniva na objavi koju je Bog dao određenim ljudima, na određenom mjestu, u određeno vrijeme. Nakon pada Adama i Eve, slijedi najava dalekog spasenja.
Petoknjižje je i knjiga saveza. To nije 'ugovor' između jednakih, jer Bogu ugovor nije potreban – on daje inicijativu i drži se obećanja. Ali, Bog za uzvrat traži i vjernost svoga naroda. Bog traži ljubav, za ljubav.
Starozavjetni odlomak govori o molidbenom razgovoru između praoca Abrahama i Boga kroz njegove odabrane poslanike „anđele.“ Oni su se uputili prema gradu Sodomi da se sami uvjere u pokvarenost ljudi toga grada. Abraham MOLI – zagovara kod Boga. On želi spasiti nevine. Abraham se bori za dobre, za nevine i zbog njih se upornom MOLITVOM obraća Bogu – Gospodaru svijeta.
Istina se mora ispitati, a ne djelovati brzo i osvetoljubivo, već na temelju pravde i milosrđa.
Najljepše MOLITVE ljudi, vjernika i čovječanstva nalaze se u psalmima. Molitva je iskreni razgovor čovjeka, vjernika, s Bogom – iskrena zahvala Bogu, za njegovo milosrđe. Gospodin je taj koji čovjeka, svoje stvorenje, vodi, čuva i spašava u svakoj nevolji. Posebno kada ga se MOLI, zaziva žarkom MOLITVOM uz zahvalu.
Drugo čitanje govori o milosti Božjoj i velikoj ljubavi kojom nas Bog uzljubi, te smo „milošću spašeni“ (Ef 2,45). Očita je oproštajna snaga krštenja i nakon krštenja, sakramenta pomirenja – ispovijedi i pričesti.
Zdenčani njegujmo sakramentalni život, sakramentima primamo Božju milost i snagu da ustrajemo na Njegovom putu.
U evanđelju Isus daje „formulu“ molitve svojim učenicima, preko njih i svima nama. Molitvom se obraćamo Bogu u svim našim potrebama. Čovjek je Božje, društveno biće i treba pomoć drugih, a tu pomoć često mora i na koljenima izmoliti. Između molitelja i darivatelja stvara se zajedništvo – uzajamna radost i ljubav.
Naša MOLITVA, treba da bude, molitva naše duše, našega srca, molitva okrenuta Bogu. MOLITVA je razgovor s Bogom. Način na koji molimo pokazuje u što vjerujemo, koliko vjerujemo, kakva je naša predodžba o Bogu, što očekujemo od njega. Bogu treba prepustiti da izabere način na koji će i kada odgovoriti.
Isus se često povlačio u samoću i molio, učenici su od njega tražili da i njih nauči moliti. Odazvao njihovoj želji i dao im je pouku iz MOLITVE – OČENAŠ. Molitva je bila jedna najvažnijih i temeljnih obilježja njegove osobnosti i poslanja. Molitva je oblikovala Isusa kakvoga su oni poznavali. Zato su htjeli naučiti moliti. Htjeli su živjeti poput Isusa.
Što mi želimo?
Želimo da nam molitva postane trajno stanje duše. Želimo da molitva bude obilježje osobnosti i poslanje Zdenca.
Isus nas ohrabruje u molitvi. Kad trebamo, tražimo od Boga. Bog je najsavršeniji Prijatelj, najbolji Otac. On uvijek daje!
Shvatimo Boga ozbiljno, toliko ozbiljno kao vlastitog prijatelja. On smije i treba tražiti, moliti, kucati, sve smjeti izreći i sve očekivati.
Molitva je srce svake vjere. Jezik molitve je jednostavnost, iskrenost, sabranost i zajedništvo.
Budimo jednostavni, iskreni, sabrani i živimo u zajedništvu u odnosu prema Bogu i bližnjemu.
Molitva je unutarnja snaga zajedništva s Bogom i ljudima, 'povezanost duša' koja uklanja neprijateljstva, nadilazi predrasude, potiče na dijalog i pomirenje.
Dozvolimo preobrazbu, molimo, molitvom mijenjajmo naše lice iznutra.
Molitvom se otvarajmo daru Duha Svetoga koji zacjeljuje naše rane i uzdiže našu svijest. Primanje Duha Svetoga primanje je snage Božje.
„Pošalji Duha svojega Gospodine!“
