Prvo čitanje: Post 12,1-4
12 1Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. 2Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. 3Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati." 4Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.
Pripjevni psalam: Ps 33,4-5.18-20.22
33 4Jer prava je riječ Jahvina
i vjernost su sva djela njegova.
5On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Jahvine.
18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
22Neka dobrota tvoja, o Jahve,
bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo!
Drugo čitanje: 2 Tim 1,8-10
1 8Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga 9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih, 10a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju
Evanđelje: Mt 17,1-9
17 1Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 5Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" 6Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!" 8Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Druga korizmena nedjelja donosi nam čitanja u kojima dominira ideja 'puta'.
Abraham kreće na put u nepoznato, a Isus vodi svoje učenike na goru. Za Abrahama to je put kušnje, nesigurnosti i straha, put neizvjesnost .
Za Isusa to je put uvjeravanja svojih učenika u ono što On jest i u ono što On treba učiniti za čovjeka.
Put, cesta, staza: simboli koji su uvijek nadahnjivali vjernike i mistike kao i filozofe i moraliste. Otkada čovjek govori, uspoređuje svoj život sa seljenjem, hodočašćem.
U Bibliji, Bog pokreće Abrahama određujući mu cilj i put. Put nije ni lako odrediti ni ugodno svladavati. Božji putovi nisu nužno čovjekovi putovi i često se događa da čovjek, iz više-manje poznatih razloga, skreće sa zacrtanog puta. Cestovna karta Izraela je Zakon: on pokazuje čovjeku put koji vodi k Bogu. Vođe naroda (kraljevi, svećenici, mudraci, proroci) ne prestaju ravnati put i zalutale voditi na pravi put pravde, istine, mira, života. Put je grješnika, naprotiv, krivudav i ne vodi nikamo.
Zdenčani, Abram je slušao, uočavamo njegovu vjeru. Jesmo li mi spremni napustiti sve svoje sigurnosti. Naša sigurnost, naše povjerenje je li utemeljeno na Božjem obećanju, na Njegovoj Riječi. Vjerujemo li i povjeravamo li se Bogu koji nas neće odvesti na krivi put? Samo s vjerom i povjerenjem Bogu možemo postići svoj cilj.
Isus je veći dio svojega vremena prošao hodajući putovima Palestine, propovijedajući da je sâm on Put i da oni koji žele spasenje trebaju ići putem za njim. On sam ide putem križa, prolazi staze smrti.
Kršćanski put je put odnosa ljubavi, odnosi čovjek – Bog, čovjek – čovjek.
To je teško. Mučno je odreći se svojih želja, ostaviti ono što nam na neki način daje sigurnost! Treba se angažirati, neprestano kretati, prepustiti se, umirati svakog dana!
Pođimo i mi s učenicima na goru preobraženja i pokušajmo shvatiti što se tada uistinu dogodilo…
Isus je želio svoje apostole pripremiti i duhovno ojačati, da bi oni ono što dolazi lakše mogli podnijeti. Duhovni horizont apostola bio je još vrlo ograničen, da bi oni mogli shvatiti što Gospodin iz ljubavi prema svojima radi, treba sve uzeti na sebe. Petar, Jakov i Ivan su svjedoci božanske slave Isusove, čuju i glas Očev s neba koji pokazuje Isusa kao ljubljenoga Sina Božjega.
Bili su u čudu i strepili su za Isusa , ali i za sebe. Je li on uistinu Sin Božji, ako jest zašto ovakav kraj?! Isusove riječi: "Ne bojte se!" utješile su ih. Tajna uskrsne slave zasvijetlila je u njihovom životu.
Zdenčani i mi imajmo pouzdanje za naš život, razmišljajmo o planu ljubavi Božje s nama. On zna, što je za nas dobro i ne ostavlja nas same. Bog nas vodi kroz mnoge nevolje i mnoge patnje do slave vječnoga života.
Naš život nije bezvrijedan i beznačajan, darujmo ga Bogu, i sami ćemo postati blagoslov za druge. Gledajmo "prema gore". Naša srca okrenimo tamo gdje nalazimo pravu sreću i pravu radost: prema Bogu, dobrom i savršenom, kojemu ništa ne fali i koji u bogatoj punini blagoslova izlijeva svoje darove i daruje ih onima koji su za to spremni!
Lijepo je boraviti uz Isusa i produhovljene osobe čiji nas primjer krijepi, potiče i daje hrabrosti da i sami činimo velika djela. Ali razmišljamo li kada o potrebi našeg vlastitog preobražaja? Želimo li se mi preobraziti da drugima bude lijepo boraviti s nama?
Preobraženje je putokaz koji vodi u nova viđenja. Pogled kojim se vidi nova stvarnost ne dolazi sam od sebe, zahtijeva zajednički put, hodanje s Isusom, povjeriti se Njemu, pa i na mučnom uspinjanju na goru.
Zračimo dobrotu i ljubav Božju u ovome svijetu, hodimo zajedno, hodimo s Isusom.
