Nedjelja, 07.12.2014. 00:00

2. nedjelja Došašća

Prvo čitanje Iz 40,1-5.9-11

Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam 85, 9ab-14

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.

I Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

Drugo čitanje 2Pt 3, 8-14

Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rasataliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje Mk 1,1-8

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Došašće je vrijeme očekivanja, nade u tamnom vremenu. O tom očekivanju govore stari proroci.

Stari zavjet je strastvena povijest ljubavi. To je povijest Boga koji ljubi svoj narod, Bog koji ne može gledati i podnijeti kako narod srlja u propast.

Zdenčani, ako Bog kažnjava to je zbog toga da izliječi, ako je srdit to je radi naše gluposti koja nas i druge vodi u nesreću. U cijeloj Bibliji Staroga i Novoga zavjeta Bog je na strani života. On brani čovjeka, svoje stvorenje i ako mora i sa strogom rukom kao dragi otac.

On je Bog koji obećava i daruje život i spasenje.

Bog koji govori riječi utjehe. Kako su često te riječi hrabrile ljude, davale im nadu u "tjeskobnim noćima"!

Taj glas koji zove u pustinji. U pustinjama naših dana nije manji nego tada, naviješta da će se konačno krivudavo izravnati i hrapavo izgladiti. Sam Bog će biti dobri pastir svoga naroda.

Ivan Krstitelj poziva ljude da priprave put Gospodinu, ali mu ga je on sam prvi pripravio u samome sebi kad se povukao u pustinju gdje je živio odijeljen od svega što nije Bog.

Bučnost zabava i svečanosti, lagodnost života ne pružaju nam pogodne uvjete za naviještanje, niti za slušanje poziva na pokoru.

Zdenčani, propovijedajmo životom, ne riječima, osluškujmo u ozračju šutnje, molitve, odricanja. Tako se pripravimo na proslavu Spasiteljeva dolaska u tijelu da u većoj punini primimo milost Božića.

Poput Ivana se nadajmo, naviještajmo i svjedočimo novi Božji svijet. Svoj život potpuno oslonimo na susret s Bogom. Pokora i molitva neka nas čine slobodnima da možemo živjeti – da možemo nadvladati sve što nas u tome priječi. Budimo sposobni prepoznati zlo, oduprijeti mu se i ukazivati drugima na nj.

Isus krsti Duhom Svetim. On izlijeva Duha Svetoga na zemlju. On ispunjava sva naša očekivanja: oslobađa iz ropstva, otkriva Slavu Božju, donosi nagradu, zove na radost... Njegova žrtva omogućuje naše novo rođenje odozgor, izmirenje s Bogom, novog čovjeka.

Vrijeme došašća poziva nas da se potrudimo pomoći ljudima u svojoj okolini, poziva nas na istinsko suosjećanje, pomaganje, solidarnost, ljudsku blizinu i odgovornost za ljude koji trpe.

Uvijek možemo zastati i nekome uputiti osmjeh, pružiti mu rame za plakanje ili ga uhvatiti za ruku i provesti kroz pustinju.