Razmatranje: Što nam je činiti?

Glavna misao ovih liturgijskih čitanja je strpljivost čekanja. Na putu smo čekanja. Čekamo Mesiju, Spasitelja. Čekamo ponovni Kristov dolazak. Današnji Izaijin odlomak je oda radosti.

Ova nedjelja od starine zove se „Gaudete – Radujte se“, zove na radost zato što je Gospodin blizu. Izaija nam poručuje da temelj radosti nije materijalno blagostanje, nego Božja spasonosna prisutnost.

Sveti Pavao piše iz zatvora, ali unatoč tome poziva na radost, vjerničku radost. Vanjski znak te radosti je blagost među ljudima.

Pavao nas poziva na pomirenje, opraštanje bližnjima i prihvaćanje opraštanja, prihvaćanje mira Božjega. Mir od Boga nam je darovan, prihvatimo ga, on je duhovni stražar koji čuva nas i našu zajednicu u vjerničkoj radosti.

Evanđelist Luka prikazuje nam Isusa kao Božjeg siromaha i prijatelja siromašnih. On zove na obraćenje Bogu i bližnjemu koji je u oskudici.

Kršćanstvo je religija za sve staleže. Pozvani su carinici, vojnici, Židovi. Nitko ne treba napustiti svoje zemaljsko zanimanje da bi se pridružio Isusu i njegovoj zajednici.

Ivan nije Mesija on najavljuje Jačega koji će krštavati Duhom Svetim i ognjem. Luka ovakvu Krstiteljevu propovijed naziva pobudom i navještajem evanđelja. I kad prijeti, Krstitelj je navjestitelj radosne vijesti o spasenju koje je na dohvatu.

Isusovo krštenje će preporađa ljude.

Zdenčani, danas mi budimo Krstitelj, pripravimo mu put, opraštajmo i učimo druge opraštati, evangelizirajmo, potičimo, hrabrimo, podržavajmo one koji se hoće obratiti, ulijevajmo im volju za obraćenje. Budimo radosni i donosimo Radost drugima.

Radujmo se u Gospodinu!

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Što se više bliži Božić sve su ushićenija misna čitanja.

Stalno upirem pogled u obrnuti smjer čitanja i promatranja: evanđelje, druga poslanica, prva poslanica i na kraju pjesma psalma.

Uživimo se u prizor ovog evanđelja: Ivan Krstitelj na rijeci Jordanu, blizu judejske pustinje, poznat kao veliki isposnik, prorok i učitelj, oglasio da je vrijeme pri kraju i da je zadnji čas za učiniti zaokret od grešnog života k Bogu, kako bi izbjegli Božji gnjev i kaznu.

Narod je zabrinut, tjeskoban za svoje spasenje. Svjestan je svoje udaljenosti od Boga i njegovih zakona. Ne pronalazeći odgovora kod učitelja Tore, hrle Ivanu Krstitelju s jednim jednostavnim i bitnim pitanjem: „Što nam je činiti?“

To je zajedničko pitanje svih, mnoštva.

Pitanje na osobnoj razini.

Na to pitanje Ivan odgovara: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako."

Tu su izrečene najosnovnije ljudske potrebe. Radi se o goloj egzistenciji i dostojanstvu čovjeka: hrana i odjeća. Također o jednakosti među susjedima. Ne kaže daj mu svoju staru haljinu niti hranu koja ti je ostala od jučer. Dvije haljine koje su ti jednako drage i hranu koju si pripremio za sebe i svoju obitelj.

Ovo je krasan poticaj i potvrda svim kršćanima koji u Božićno vrijeme odvajaju od svojih dobara i  u svojim bližnjima obdaruju Isusa. Vrijeme je velike ekonomske krize, mnogi nemaju za grijanje, za režije, za hranu, za toplu zimsku obuću i odjeću.

Kupiti nekome božićno drvce, pozvati nekog samca na božićni ručak. Duh Sveti će nam šapnuti što ćemo i kako ugostiti malog Isusa koji se krije u siromahu ,bilo duhovnom ili materijalnom.

Carinici i vojnici pitali su Ivana Krstitelja što im je činiti u njihovom poslu da ih Bog spasi. Ivan im je skrenuo pažnju da se drže propisa zakona koji im nalaže do koje mjere i na koji način se trebaju odnositi prema poreznim obveznicima i građanima. Biti pravedni, je osnova jednakosti i sigurnosti među građanima, socijalna pravda. Na pravednosti i ispravnom obavljanju državnih službi počiva pravna država, koja ima perspektivu razvoja gdje je svatko ima život u punini po mjeri čovjeka.

Naše nastojanje u solidarnosti je preduvjet-priprema da nas Isus krsti Duhom Svetim i ognjem. Uvijek iznova, čisteći našu nutrinu od mrtvih djela koja smo učinili s nekom ljudskom računicom, slikovito „pljevom“ koja ne ide u Isusove žitnice.

Iz poslanice Filipljanima ističem: “Blagost vaša neka je znana svim ljudima!“

Isuse blaga i ponizna srca učini srce moje po srcu svome.

U blagosti i samozataji obdarimo naše bližnje Isusom koji po nama i našim dobrima rješava životne tjeskobe onih koji su nam u kući, susjedstvu, misijama, koji su nam neprijatelji.

Ekstra VELIKI dar Isusu bit će kada ga obdarimo konkretnim darom u osobi koja nam je nanijela neku nepravdu.

Zdrenčani razveselimo Isusa svatko pojedinačno darivajući ga u osobama koje ljudski ne zaslužuju dara. Kroz nas Isus će se začeti u njima krstom Duha Svetoga i ognja njegova.

U ozračju iščekivanja i bdijenja razmišljajući i moleći za oči vjere meditirajmo nad prvim čitanjem. Ugradimo svoje sinovstvo, Crkvu, ime Zdenca u ove stihove:

Klikći od radosti, Kćeri /Sine Crkve,
viči od veselja, Zdenče Milosrđa! Veseli se
i raduj se iz sveg srca, Kćeri/Sine Pokreta Misionara Milosrđa.

Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!

Sjedinjeni u postu, molitvi i djelima milosrđa skupa hodočastimo u susret malom Isusu.

S ljubavlju,

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa