Subota, 10.03.2018. 09:20

4. korizmena nedjelja

Prvo čitanje: 2 Ljet 36,14-17.19-23

Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod mač njihove mladiće u domu njihova Svetišta, ne štedeći ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu je predao u ruke. Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: “Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.” Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: “Ovako veli perzijski kralj Kir: `Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!`

Otpjevni psalam: Ps 137, 1-6

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo
i plakasmo spominjući se Siona;
o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo,
porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:
“Pjevajte nam pjesmu sionsku!”
Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
Nek` se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek` mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

Drugo čitanje: Ef 2, 4-10

Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Evanđelje: Iv 3, 14-21

I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Svi smo mi putnici u vremenu. Svatko od nas ide prema svojem ostvarenju. Svi mi idemo prema obećanoj zemlji. A hoćemo li do nje stići? Za čim idemo i koje svijetlo rasvjetljava stope naših koraka.

Zdenčani, naše svijetlo je Krist. Za njim treba ići.

Naša narav je neshvatljiva, ali usmjerena je prema Istini, a Istinu ne pronalazi. Usmjerena je prema Dobru, ali ga često promašuje.

Zašto je naša narav više naklonjena tami nego svjetlosti?

Našlo se mirenje dobrog Boga i zloće u svijetu.

Da bi se izabralo i slijedilo “Svjetlo” (Istinu) potreban je napor i nastojanje, potrebno je boriti se i odricati, učiti, rasti, putovati. Za prebivanje u “tami” (neistini) dovoljno je ostati u svojem postojećem stanju.

Tama ima značenje skrivenosti i mutnosti, a svjetlo značenje istinitosti i javnosti. Tko čini dobro taj se ne straši javnosti, a tko ne radi dobro sam se skriva i skriva se od drugih.

Tko slijedi istinu taj će ostvariti svoj život, tko se pusti tami taj će nestati. Tama znači ljudsku smrt. Živimo unutar dvije stvarnosti: ili smo ljudi istine ili tame.

Postanimo toga svjesni.

Isus nas nije došao suditi, nego na svjetlo izvesti.

Izađimo na svjetlo, u istinu, radi spasenja.

Isus je izjednačen s istinom. Budimo ljubitelji Istine, slijedimo istinu, slijedimo Isusa.

Isus je Božja utjelovljena Riječ i ne može ga se upoznati ako nismo otvoreni Istini.

Teško je danas biti čovjek istine. Isusova istina, životna istina povezana je sa srcem i umom.

Isus je svjetlo svijeta i učitelj Istine. Takvog su ga otkrili apostoli, takvog ga i mi otkrivamo.

Svi mi trebamo učitelja, jer trebamo svjetlo. Vodstvo nam je nužno, ali ne vodstvo u tami nego vodstvo na svjetlosti. Čovjek čista srca uvijek će razlikovati svjetlo od tame, dobro od zla, vođu od zavodnika.

Pročistimo svoje srce!


Ljudsko neću i Božje hoću

Misna čitanja 4 korizmene nedjelje teška su za razumjeti. Prvo čitanje govori o povijesnim događajima izraelaca koji su se radi svoje povodljivosti za djelima krivobožačkih naroda udaljili od Boga saveza.

Drugo čitanje opisuje Božje milosrđe prema nama na poetsko-teološki, zgusnut način.

U evanđelju, Isus objašnjava Nikodemu kako će Sin Čovječji biti podignut kao nekad zmija u pustinji.

Što ima zajedničko u ovim čitanjima?

Koja je poruka nama?

Dvije su glavne stvarnosti: čovjekovo odvraćanje od Boga i Božje poduzimanje svih mjera da spasi nesretnog čovjeka.

Prerečeno: ljudski grijeh i Božje milosrđe.

Nakon četiri stotine godina robovanja u Egiptu Jahve je čudesno oslobodio svoj narod i vodio ih kroz pustinju rukom svojeg sluge Mojsija. Svaki dan imali su novo iskustvo Božje brige i blizine. Dao im je deset zapovijedi koje su im osiguravale rast u slobodi, samostalnost, blagoslov i dolazak u obećanu zemlju.

Čim bi narod osjetio da mu nešto nedostaje, zaboravljao bi na sva dotadašnja dobra i okrenuo bi se protiv Boga i Mojsija. Mrmljali su i žalili za izgubljenim Egiptom gdje su imali „pune lonce“.

U jednom takvom mrmljanju Bog je na narod poslao ljute zmije koje su ih ujedale na smrt.

Zavapili su Jahvi da ih spasi. Bog reče Mojsiju da podigne zmiju na stup. Koga bi ugrizla ljutica bilo je dovoljno pogledati obješenu zmiju i ozdravio bi. Tako je zmija postala simbol života i simbol ozdravljenja.

Drugo značenje: zmija je simbol grijeha, ona je slika sotone u raju zemaljskom koja je nagovorila Evu na odvajanje od Boga. Ljudski prohtjevi koji nisu u okviru Saveza (deset zapovjedi) pobuna su protiv Boga. To je grijeh – odvojenost od svog izvora i svoje punine neminovno vodi u smrt, prazninu, ništavilo, nesreću.

Isus se poistovjetio sa zmijom. Na drvetu razapet. On je na sebe uzeo sve grijehe čovječanstva, sam je postao grijehom. Trpio je odvojenost od Boga „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?“. Isus je u svojem tijelu usmrtio sve“tjelesno“.

Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga jedinog Sina da svi koji u njega vjeruju ne propadnu, nego da imaju život vječni. Vjerovati u Isusa uključuje tjelesno umrijeti svijetu. Logiku svijeta; računice i interese zamijeniti logikom djela koja su u Bogu učinjena.

Djela: bio sam gladan, gol, bos, neuk, bolestan, siroče, star i ostavljen, sam i ponižen, ovisan i grešan. Bio sam duhovno slijep. Bio sam blizu i daleko, pritajen i obeshrabren. Bio sam... bio sam zaslijepljen tjelesnim potrebama i ti si mi posvjedočio milosrđe. Bio sam tvoj ukućanin i kolega na poslu. Član i volonter Zdenca, bio sam. Ti si sa mnom bio velikodušan, strpljiv, slušao si me i razumio me. Bio sam vrijedan tvojega vremena i truda. Ulagao si u mene sebe, kako bi me spasio za život vječni.

Što ste me prepoznali i poslužili nije vaša zasluga već je Božji dar poziva da po vama zdenčanima iskaže svoje beskrajno milosrđe i po vama spasi svijet od grijeha njegovih.

Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Vježba tjedna:

Svaki dan od ponedjeljka do subote (ovaj tjedan) voditi evidenciju djela koje isključivo učinim samo radi Boga. Isključujući bilo koju ljudsku motivaciju. Ta djela su u Bogu učinjena.

S. Ljilja Lončar

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}